REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3379/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja dr.sc. UV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I-tuženika PV, iz [adresa], zastupan po punomoćnici Kseniji Vržan, odvjetnici iz Zagreba i II-tuženice GV, iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 07. ožujka 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika I-tuženika CV, odvjetničkog vježbenika i II-tuženice, dana 15. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Provest će se postupak provjere ovršnih obveza dr.sc. HV s obzirom na njihovu pravnu utemeljenost,

Do završetka postupka opisanog u ovoj presudi ovršni odbici dr.sc. HV ne će prelaziti 25% iznosa mirovine,

Nalaže se Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske provjeriti kaznenu odgovornost tuženika za postupke korištene prema tužitelju, te njihovu podobnost za pripadnost državljanstvu Republike Hrvatske."

II. Nalaže se tužitelju UV, iz [adresa], naknaditi parnični trošak I-tuženiku PV, iz [adresa], u iznosu od 804,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da ga progone boljševičko-fašistički udbaši u službi Komunističke partije Jugoslavije uključujući i njegovu obitelj u svezi kojih progona je podnio kaznene prijave. Nadalje navodi da je njegova supruga U primala obiteljsku mirovinu nakon smrti njihove kćerke, a nakon smrti njegove supruge P tj. nakon 01. siječnja 2022. godine obiteljsku mirovinu prima tužitelj. Ističe kako mu se obiteljska mirovina isplaćuje uz odbitak ovršnih obveza od čak 43,23% iako je zakonski maksimum za takve odbitke 25% ako iste postoje. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. I-tuženik i II-tuženica u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, osporavaju osnov, ističu da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka. Nadalje navode da tužitelj ne može ostvariti pravnu zaštitu u odnosu na I-tuženika i II-tuženicu jer isti nisu u nikakvoj građansko-pravnoj obvezi s tužiteljem. Predlažu odbaciti tužbu podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dopise tužitelja s prilozima upućene Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, dopis HZMO od 02.06.2022.g., rješenja o ovrsi.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Tužitelj u tijeku postupka navodi da je pokrenuo više postupaka pred ovim sudom, oko 240, da su mu nezakonito oduzete dionice Hrvatskih branitelja i da on svoja prava treba ostvariti na sudu. Nadalje ističe da mu je i Europski parlament dao uputu da prvo pokuša riješiti pravne probleme pred našim sudovima, a potom da se obrati Europskom sudu odnosno predsjednici suda. Navodi kako ostaje kod tužbe jer mu nezakonito uskraćuju isplatu mirovine kako je to obrazložio u svojoj tužbi. Nadalje tužitelj ističe da mu ne mogu uskraćivati 50 % mirovine time da su ovrhe vezane uz kuponsku prodaju dionica, a oko kojih se vode sporovi.

I-tuženik ostaje kod odgovora na tužbu. II-tuženica navodi da je tužitelj do 01.01.2022. primao starosnu mirovinu koja je bila niža od prosječene plaće u Republici Hrvatskoj, te su bile zaštićene ¾, a na ¼ iznosa mirovine se provodila ovrha, a od 01.01.2022. godine tužitelju je priznata obiteljska mirovina i prema Zakonu je zaštićeno 2/3 prosječne plaće što znači da je njegova mirovina 01.01.2022. iznosila 8.507,34 kn što je veći iznos od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj koja je iznosila 7.085,00 kn, a zaštićeni dio iznosi 4.724.00 kn, a koji je maksimalni iznos je zaštićen, a sve preko toga se plijenilo radi ovrha koje provode i poslodavci i Zavod za mirovinsko osiguranje. Ističe kako se svake godine utvrđuje visina prosječne plaće, time i mirovine i zaštićeni dio mirovine.

5. U tijeku postupka sud je sukladno čl. 219. ZPP-a upozorio tužitelja da je potrebno dokazati pretpostavke u odnosu na činjenične navode tužbe. Tužitelj navodi će idući tjedan izdati knjigu s podacima koje su tužbe podnesene s danom podnošenja tužbe, naznačenim tužbenim zahtjevima te imenima sudaca koji su odlučivali u tim sporovima, a onda će se sve to poslati Bruxelles kako bi oni izvršili uvid koliko je tužbi podneseno i kakve odluke su donesene. Predlaže donijeti odluku na temelju stanja spis jer mu trebaju zapisnici i brojevi spisa pod kojima se vodio postupak.

6. Nije sporno da je tužitelj podnio tužbu protiv I-tuženik koji obavlja poslove ravnatelja u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i II-tuženica koja obavlja poslove šefice Odsjeka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

7. Sud je u ovoj pravnoj stvari odlučivao temeljem čl. 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 155/23 i 85/24), a u svezi s čl. 108. stavak 1. kojom odredbom je propisano da državni službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, te ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u vezi sa službom.

8. Tužitelj u tijeku postupka zahtjeva da sud odredi da njegovi odbici od obiteljske mirovine ne prelaze 25% od iznosa mirovine koja mu se isplaćuje.

Sud je u odnosu na tužbeni zahtjev ocijenio navode u tužbi i tijekom postupka kao neosnovane, ničim dokazane i paušalne.

9. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u otpis HZMO od 02. lipnja 2022. godine (list 82 spisa) te je utvrđeno kako je tužitelj obaviješten o načinu izračuna prosječne neto plaće i njezinoj visini kao i načinu na koji se izračunava dio mirovinskih primanja koji su izuzeti od ovrhe. Sud je uvidom u rješenja o ovrsi koja prileže na listu 86-136 spisa utvrdio da su dostavljena rješenja o ovrsi na temelju kojih se umanjuje visina obiteljske mirovine tužitelju koja se isplaćuje u višem iznosu od prosječne. Kako je navedeno tužitelj je do 01.01.2022. primao starosnu mirovinu koja je bila niža od prosječene plaće u Republici Hrvatskoj, te je njegova mirovina bila zaštićene do 3/4 visine, dočim se na 1/4 dijela mirovine provodila ovrha. Kako i tužitelj navodi od 01.01.2022. godine priznata mu je obiteljska mirovina te je zaštićeno 2/3 prosječne plaće što znači da je njegova mirovina 01.01.2022. iznosila 8.507,34 kn što je viši iznos od prosječne plaće Republike Hrvatske koja je iznosila 7.085,00 kn, a zaštićeni dio iznosi 4.724.00 kn, a koji je maksimalni iznos zaštićen, a sve preko toga se plijenilo radi ovrha koje provode i poslodavci i Zavod za mirovinsko osiguranje. Takve činjenice sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu na listu 83-84, a tužitelj iste ne osporava niti suprotno dokazuje.

10. U tijeku ovog postupka tužitelj nije dokazao da bi mu nezakonito bila uskraćena isplata obiteljske mirovine preko zaštićenog iznosa mirovine i da visina zaštićenog iznosa mirovine i visina obiteljske mirovina nije pravilno izračunata od strane HZMO.

Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.219.a ZPP-a) nije dostavio dokaz niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja visine zaštićenog iznosa mirovine tj. da mu se uskraćuje protuzakonito preko 2/3 od mirovine radi podmirenja obveza sukladno rješenjima o ovrsi koja su dostavljena Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje

11. Tužitelj je podnio tužbu protiv I-tuženika kao ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i II-tuženice kao šefice Odsjeka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Predmet spora je zahtjev za umanjenjem uskrate s osnova ovrhe preko 25% u odnosu na visinu obiteljske mirovine koja se isplaćuje tužitelju.

Sud je ocijenio kao osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koje ističu tuženici. Tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio dokaz da bi tuženici bili ovlašteni isplaćivati mu visinu obiteljske mirovine iznad zaštićenog dijela niti da bi izračun bio nepravilan te da mu se obiteljska mirovina treba umanjiti do 25% s osnova ovršnih postupaka. U konačnici tuženici u obavljanju svojih dužnosti u obvezi su postupati skladno propisima Republike Hrvatske, a tužitelj ne dokazuje da bi postupali suprotno.

12. U odnosu na tužbeni zahtjeve kojim tužitelj zahtjeva provjeru njegovih ovršnih obveza tužitelj ne predlaže provođenje dokaznog postupka već samo ističe kako mu je potrebna odluka radi podnošenja prijave. Kako tužitelj ne predlaže provođenje dokaznog postupka niti navodi u odnosu na koje ovršne obveze treba ispitati pravnu utemeljenost niti navodi iz kojih razloga ovršni postupci ne bi bili zakoniti to je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva da sud naloži Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske provjeru kaznene odgovornosti tuženika u postupcima u odnosu na tužitelja te njihovu podobnost za pripadnost državljanstvu Republike Hrvatske sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tužitelj na kojem je teret dokaza ne predlaže provođenje dokaznog postupka niti u činjeničnim navodima tužbe navodi činjenice u odnosu na koje bi eventualno postojala sumnja na počinjenje kaznenog djelu odnosu na tužitelja.

13. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. I-tuženiku je priznat trošak pristupa na ročište dana 07.03.2025.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9. točak 1. OT-a), priznat je opravdan trošak poreza u iznosu od 125,00 EUR ukupno 625,00 EUR, te je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 179,18 EUR, ukupno 804,18 EUR.

I-tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu jer ista nije sastavljena po punomoćniku.

II-tuženica ne zahtjeva naknadu troškova postupka.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. travnja 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 5 istovjetnih primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju

2. I-tuženiku po punomoćniku

3. II-tuženici