Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 711/2021-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 711/2021-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. d.d. iz K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V., protiv tuženice 1. Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z. i tuženika 2. Grada M. L., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. K. A., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4165/2019-3 od 18. veljače 2020., kojim je potvrđena t. 1. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7513/15-120 od 5. rujna 2019., u sjednici održanoj 8. studenog 2023.,

 

 

r i je š i o   j e:

 

 

              I. Prihvaća revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4165/2019-3 od 18. veljače 2020., u dijelu (t. I. izreke) kojim je potvrđeno t. 1. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7513/15-120 od 5. rujna 2019., kao i t. 1. ove prvostupanjske presude te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              II. Ostavlja se sudu prvog stupnja svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizije.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Revizijom se pobija dio presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4165/2019-3 od 18. veljače 2020., u dijelu (t. I. izreke) kojim je potvrđena t. I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7513/15-120 od 5. rujna 2019., a kojom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

              "I-tuženica Republika Hrvatska dužna je na ime naknadnih radova isplatiti tužitelju Radnik d.d. iznos od 206.406,28 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. studenoga 2005. do isplate po stopi od 15% godišnje, u roku od 15 dana. II-tuženik Grad Mali Lošinj dužan je na ime naknadnih radova isplatiti tužitelju Radnik d.d. iznos od 51.601,57 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. studenoga 2005. do isplate po stopi od 15% godišnje, u roku od 15 dana."

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2724/2020-2 od 10. veljače 2021., temeljem odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ocijenjeno je kako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka nižestupanjskog suda (o tome da je suglasnost ovlaštene osobe naručitelja nužna pretpostavka da bi ugovor o izvođenju naknadnih građevinskih radova proizvodio pravne učinke) odstupa od prakse revizijskog suda, pa je dopuštena revizija tužitelju protiv navedenog dijela presude suda drugog stupnja u odnosu na pitanje koje glasi:

 

"Ima li izvođač radova pravo na naknadu za naknadno izvedene građevinske radove, koje je izveo sukladno narudžbi naručitelja, iako o istome s naručiteljem nije sklopljen formalni (pisani) ugovor i navedeni naknadni radovi nisu nakon izvođenja formalno odobreni suglasnošću ovlaštenih osoba naručitelja, ali su preuzeti (prihvaćeni)?"

 

3. Na temelju navedenog dopuštenja, u zakonskom roku, tužitelj je podnio predmetnu reviziju u kojoj, uz postavljeno pitanje, navodi odluke revizijskog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje protivno onome iz pobijane odluke i predlaže preinačiti odluku suda drugog stupnja na način da se tuženicima naloži plaćanje zahtijevanih iznosa te prouzročenih troškova parnice, uključujući i troškove revizijskog postupka.

 

4. Na reviziju tužitelja odgovorio je tuženik 2. Grad M. L. (dalje: drugotuženik).

 

4.1. U odgovoru na reviziju osporava njene navode (uglavnom ponovljenim) tvrdnjama o obuhvaćenosti predmetnih troškova ugovorenom klauzulom "ključ u ruke". Predlaže odbaciti, odnosno podredno odbiti reviziju tužitelja uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženicima.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Tužitelj dijelom zahtjeva u odnosu na koji je dopuštena revizija potražuje razliku u cijeni za naknadno dogovorene i izvedene radove izvedbe rampe za invalide i rekonstrukcije sanitarnih čvorova.

 

8. Iz nižestupanjskih odluka proizlaze slijedeća relevantna činjenična utvrđenja:

 

- Ugovorom Kl:350-01/02-01/91, Urbr: 2213/01-01-03 od 7. travnja 2003. (dalje: Ugovor) tužitelj se obvezao izvesti radove  na izgradnji građevine – nove osnovne škole u M. L. prema odobrenoj tehničkoj dokumentaciji u skladu sa Zakonom o građenju, standardima i pravilima struke, držeći se tehničkih normativa i uzanci koje važe za tu vrstu radova te jamči za pravilnu izvedbu i kakvoću radova i za te radove ugovorena je vrijednost u iznosu od 31.449.206,70 kuna po sistemu "ključ u ruke" što podrazumijeva da ugovorena vrijednost radova obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova, više i manje radova -  do potpune gotovosti građevine;

 

- prema navedenom Ugovoru naknadni radovi mogu se izvodit isključivo na pisani nalog naručitelja  i predmet su posebnog ugovora, a njihova vrijednost odredit će se po osnovi stvarnih količina i jediničnih cijena utvrđenih prema elementima za formiranje cijene iz ponude izvođača, a za svako odstupanje od odobrene tehničke dokumentacije u tijeku gradnje izvođaču je bila potrebna prethodna pisana suglasnost naručitelja;

 

- prilikom tehničkog pregleda objekta komisija je uočila da sanitarni čvorovi i pristupne rampe nisu usklađeni s odredbama Pravilnika o projektiranju potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevinama osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti ("Narodne novine", broj 104/03).

 

- ponudom za izvođenje radova na rekonstrukciji sanitarnih čvorova i rampe za invalidne osobe od 26. listopada 2004. tužitelj je ponudio tuženicima izvođenje tih radova u ukupnoj vrijednosti od 252.920,88 kuna te je II. tuženik dopisom od 21. prosinca 2004. odgovorio na način da je pokrenut postupak izdavanja prethodne suglasnosti radi izvođenja nepredviđenih radova (kotlovnica, sanitarije i rampa za invalide) te da će se nakon provedenog postupka i pozitivne suglasnosti Ureda za javnu nabavu sklopiti dodatak postojećem ugovoru u kojem će se definirati i produžetak roka za izvođenje radova.

 

- tužitelj izveo građevinske radove - rekonstrukcija kotlovnice, izvedba rampi za invalide i rekonstrukcija sanitarnih čvorova na novoj osnovnoj školi u M. L.;

 

- ovi radovi nisu bili predviđeni Ugovorom o izvođenju građevinskih radova sklopljenom 7. travnja 2003. godine, već je njihovo izvođenje postalo nužnim uslijed zakonskih promjena kojima je obveza investitora bila omogućiti bolju pristupačnost građevina osobama s invaliditetom;

 

- 23. kolovoza 2004., održana je sjednica Povjerenstva za pripremu i provedbu postupka nabave za izgradnju nove osnovne škole (dalje: Povjerenstvo), na kojoj je pod t. 1. dnevnog reda, između ostalog, "naloženo nadzornom organu da uz suradnju sa projektantom analizira izvođenje radova na rekonstrukciji kotlovnice te utvrdi koji su radovi neophodni za dobivanje uporabne dozvole, kako bi naručitelji, prema odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o javnoj nabavi, zatražili suglasnost za izravnu pogodbu sa sadašnjim izvođačem radova."

 

- 24. rujna 2004., održana je nova sjednica Povjerenstva na kojoj je pod t. 2. dnevnog reda projektant izvijestio o obvezi primjene propisa zbog kojih je potrebno izvršiti preinake na sanitarnim čvorovima i pristupnoj rampi, pa je projektant zadužen na dostavu obrazloženje (očitovanje) neophodnosti radova s troškovnikom, a nadzorni organ na očitovanje o tom obrazloženju potrebnih radova;

 

- 26. listopada 2004., u skladu sa zaključcima sa sjednica Povjerenstva, tužitelj je tuženicima poslao ponudu za naknadne radove rekonstrukcije sanitarnih čvorova i rampe, a 4. studenoga 2004., je nadzorni inženjer I. T. odobrio ponudu tužitelja za naknadne radove.

 

- 21. prosinca 2004. je drugotuženik obavijestio tužitelja da je pokrenuo postupak izdavanja prethodne suglasnosti za korištenje postupka nabave izravnom pogodbom za naknadne radove (kotlovnica, sanitarije i rampa za invalide) te da će se naknadno sklopiti dodatak postojećem ugovoru;

 

- 8. prosinca 2005. sastavljen je Zapisnik kojim je utvrđeno da će se potraživanje tužitelja za naknadne radove riješiti posebnim ugovorom za naknadne radove koji će se pokušati sklopiti u roku od 60 dana;

 

- između stranaka nije sklopljen formalni/pisani dodatak Ugovoru;

 

- radovi su preuzeti 2005. i od tada se građevina tj. osnovna škola (kojoj je drugotuženik osnivač)  redovno koristi.

             

9. Nižestupanjskim odlukama odbijen je zahtjev za isplatom troškova ovih naknadnih radova uz obrazloženje koje se, u bitnom, svodi na zaključak kako - unatoč tome što su  stranke pregovarale o tim radovima i što je tužitelj bio obaviješten da je pokrenut postupak prema Ministarstvu te da će doći do sklapanja posebnog ugovora po ishođenju suglasnosti od Ministarstva i Ureda za javnu nabavu - nije sklopljen dodatak Ugovoru u pisanoj formi, niti je naručitelj dao pisanu suglasnost za radove te nije pribavljena suglasnost Ministarstva obrazovanja i Ureda za javnu nabavu, Zbog toga se smatra da nije postignut usmeni sporazum među strankama pa nije moglo doći ni do konvalidacije ugovora sklopljenog u neodgovarajućoj formi. S obzirom na to da je tužitelj naknadne radove izvršio bez pisane suglasnosti naručitelja i bez posebnog ugovora ili dodatka ugovoru (koji prileži spisu na listu 23-24, a nije potpisan od strane naručitelja), to sudovi smatraju da na temelju odredbe čl. 633. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje – ZOO ) koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), nema pravo na naknadu za te radove poduzete bez pisane suglasnosti naručitelja.

 

10. Nasuprot shvaćanju nižestupanjskih sudova, ovaj sud smatra kako, u situaciji kada je: 1. između parničnih stranaka je postojala suglasnost o potrebi izvođenja navedenih naknadnih radova (koji nisu obuhvaćeni Ugovorom s klauzulom "ključ u ruke"), kada je: postignut dogovor o sadržaju naknadnih radova, kada se pregovaralo o sklapanju aneksa ugovoru, kad je izrađen nacrt aneksa i potpisana okončana situacija, pokrenut postupak javne nabave izravnom pogodbom i potpisan zapisnik o privremenom okončanom obračunu te 2. kada je tužitelj navedene radove izvršio te 3. kada su naručitelji preuzeli radove bez prigovora i nakon toga nastavili koristiti građevinu, pisana suglasnost nije nužna pretpostavka zahtjeva za isplatom cijene radova (tako ovaj sud u Rev-x 52/10-2 od 14. srpnja 2010.).

 

11. Nadalje, smatra se korisnim navesti kako je ovaj sud o pitanju je li suglasnost ovlaštene osobe naručitelja nužna pretpostavka da bi ugovor o izvođenju naknadnih građevinskih radova proizvodio pravne učinke izrazio shvaćanje i većem broju drugih odluka, 

 

12.1. Tako, prije svega, u odlukama koje se citiraju u rješenju kojim je dopuštena revizija (broj: Revt-244/11-2 od 16. listopada 2013. i broj Revt-38/03-2 od 18. ožujka 2003.) iz kojih proizlazi da "(…)   i neformalno zaključen ugovor o građenju može pod određenim okolnostima proizvoditi valjane učinke. Okolnost da za naknadne radove nije sklopljen formalni ugovor sama po sebi ne oslobađa naručitelja radova obveze na isplatu cijene radova, kao što to nije ni nužna posljedica izostanka naknadne pisane suglasnosti ovlaštene osobe" te "(…)  iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj naknadne radove izveo, da je izvršena primopredaja i da se tuženik njima koristi, proizlazi prema ocjeni ovog suda da je tuženik dao suglasnost za naknadno izvedene radove (…) tuženik je, prema onome što su sudovi utvrdili u postupku, preuzeo radove (dakle i naknadne radove) i njima se koristi, pa je takvim ponašanjem (konkludentnim radnjama) naknadno odobrio radnje koje je u njegovo ime poduzeo."

 

12.2. Također, u rješenju poslovni broj Rev-x 187/08-2 od 9. prosinca 2008., Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi: "(…) Ako su se stranke makar i usmeno sporazumjele da će tužitelj za tuženike izgraditi stambeno-poslovni objekt veći u odnosu na projektnu dokumentaciju temeljem koje su sačinjeni pisani ugovori o građenju i ako je tužitelj temeljem toga naknadno sklopljenog usmenog sporazuma izgradio veći objekt i izveo radove u vrijednosti koja premašuje ugovorenu cijenu prema pisanim ugovorima o građenju, tužiteljeva tražbina ne bi se ocjenjivala prema pisanim ugovorima, već prema naknadno sklopljenom usmenom ugovoru."

 

12.3. U odluci broj Rev 1487/01-2 od 8. prosinca 2004. (isto i u: Revt 72/04-2 od 13. ožujka 2008., te Rev 676/06-2 od 4. listopada 2006.), Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi: "(…) člankom 633. st. 1. i 2. ZOO je propisano da za svako odstupanje od projekta građenja odnosno od ugovorenih radova izvođač mora imati pismenu suglasnost naručitelja i da izvođač ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve suglasnosti (…) međutim, pismena suglasnost naručitelja nije nužna pretpostavka zahtjeva za povećanjem cijene radova za koje je utvrđeno da ih je izvođač izveo uz odobrenje naručitelja. Pismena suglasnost je, po ocjeni ovoga suda, potrebna u slučaju kada sam izvođač želi odstupiti od projekta, a da se pritom naručitelj o tom odstupanju nije očitovao prihvaćanjem tog odstupanja od projekta ili pak odobrenjem za izvršeno odstupanje od projekta."

 

13. Imajući u vidu sve navedeno, osnovano navodi tužitelj kako u konkretnom "(…) odbijanje naknadnog formaliziranja dogovorenog predstavlja nesavjesno postupanje jedne od ugovornih strana i ne može oduzeti značaj niti usmenom dogovoru, ni zakonskoj obvezu investitora." Stoga je, prema ocjeni ovog suda, u posebnim činjeničnim okolnostima ovog slučaja odbijanjem tužbenog zahtjeva za isplatom vrijednosti naknadnih radova o izvedbi kojih su se stranke usmeno suglasile došlo do pogrešne primjene odredbe čl. 633. ZOO.

 

14. Međutim, ovaj sud nije u mogućnosti preinačiti nižestupanjske odluke s obzirom na to da su tuženici prigovorom nedostatka forme osporavali kako postojanje sporazuma o izvođenju radova, tako i sporazuma o njihovoj cijeni. U postupku pred sudovima potpuno je izostalo utvrđenje jesu li stranke usmeno (osim potrebe, vrste i količine) utvrdile, odnosno dogovorile cijenu tih radova (jediničnu ili ukupnu). Također, zbog pogrešnog pravnog pristupa pitanju obveze plaćanja naknadnih radova po usmenom sporazumu stranaka sud nisu u odnosu na taj zahtjev ocijenili provedeni dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, dipl. ing. M. A. K..

 

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci rješenja (t. I.).

 

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja i pritom uzeti u obzir pravna shvaćanja izložena u ovoj odluci.

 

17. Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno s odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP) kako je to u t. II. ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. studenog 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu