REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1028/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IDH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Andreji Kušec Kovačević, odvjetnici u Vrbovcu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. (OIB: 76674680107) iz Zagreba, Horvatova 82, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj: P-277/2021-28 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj: P-277/2021-28 od 10. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta zahtjevom za izvansudskom naplatom tuženika na plaći tužiteljice temeljem Izjave o zapljeni primanja tužiteljice ovjerene kod javnog bilježnika Branke Rački iz Svetog Ivana Zeline poslovni broj OV- 5949/08 dana 18. srpnja 2008. te se ukidaju sve provedene radnje.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.446,64 eura u roku 15 dana.

III Odbija se tužiteljica s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 6,44 eura, kao s neosnovanim.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 26,55 eura, kao s neosnovanim."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u t. I., II. i IV. pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je prvostupanjska presuda protivna odredbama čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku obzirom da su u nedovoljnoj mjeri obrazloženi stavovi vezano za predmet spora, kao i navodi iz t. 26. i 27. suprotni jedni drugima, te da sud ne cijeni činjenicu da je tužiteljica izvršila više osobnih uplata i time priznala dug, time ne obrazlaže pravni utjecaj navedenog na zastaru potraživanja, kao i ne obrazlaže navode tuženika o jedinstvenosti tražbine i da zastarjeti može samo tražbina. Obzirom je rok zastare vezan za temeljni Ugovor o kreditu vidljivo je da može zastarjeti samo potraživanje iz primjerice odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) koje tražbine zastarijevaju za 10 godina, pa i one za i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Najveća manjkavost utvrđenja činjeničnog stanja je navod prvostupanjskog suda kako Izjava nije dostavljena poslodavcu, pozivom i da sukladno čl. 21. Ovršnog zakona se primjenjuju odredbe čl. 108. Zakona o parničnom postupku prema kojem se isprave u postupku dostavljaju u izvorniku ili prijepisu samo na zahtjev protivne stranke iz čega proizlazi kako je dostava isprava u izvorniku podredni način dostave dokumentacije, dok poslodavac sukladno čl. 202. Ovršnog zakona nije ovlašten preispitivati zakonitost provođenja izvansudske ovrhe i time se ne može utvrditi kako zastara nije prekinuta radnjama banke, odnosno tuženika kao poslodavca tužitelja. Uz to, i dobrovoljno obročno plaćanje iznosa predmetnog potraživanja od strane tužiteljice jasno ukazuje priznanje potraživanja i nije vidljivo osporavanje dugovanja od strane tužiteljice kao i činjenicu da nije izvršena samo jedna uplata koja ukazuje na konkludentno priznanje duga.

2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadom troška parničnog postupka a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje uz nalog tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove uvećane za iznos kamata.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, koju je tužbu tužiteljica, kao ovršenik, podnijela sukladno zaključku prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-205/2021 od 17. svibnja 2021., kojim se upućuje pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe po zahtjevu ovrhovoditelja za izvansudsku naplatu kod poslodavca na plaći, a na temelju Izjave o zapljeni primanja poslovni broj OV- 5949/08 od 18. srpnja 2008., ovjerene po javnom bilježniku Branki Rački nedopuštenom jer je nastupila zastara potraživanja.

7. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev jer je tuženik, kao ovrhovoditelj, 15. ožujka 2021. podnio zahtjev za izvansudsku naplatu kod poslodavca ovršenika, na plaći temeljem Izjave o zapljeni primanja, cijeneći i Izjavu o zapljeni ovjerenu kod javnog bilježnika Branke Rački 18. srpnja 2008. pod brojem OV-5950/08 iz koje je utvrđeno da je dužnik KDH iz [adresa] dala suglasnost o naplati tražbine u iznosu od 25.000,00 eura sa zateznom kamatom na navedeni iznos, a radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu broj 42135/08 sklopljenog 18. srpnja 2008. između kreditora Splitske banke d.d. – pravnog prednika tuženika i korisnika kredita, u postupku tužiteljice.

8. Iz priložene dokumentacije utvrđeno je:

-da je 21. srpnja 2008. zaključen Ugovor o kreditu broj 42135/08 između Societe Generale – Splitska banka d.d. iz Splita kao kreditora i tužiteljice KDH, kao korisnika kredita te ID, kao sudužnika kojim Ugovorom je i prednik tuženika stavio tužiteljici na raspolaganje iznos od 25.000,00 eura sa rokom otplate od 120 mjeseci;

-da je 11. ožujka 2015. zaključen Ugovor o cesiji – prodaji potraživanja između Societe Generale – Splitske banke d.d. i tuženika Eos Matrix d.o.o. temeljem kojega je tuženik postao vlasnik dospjelog, nepodmirenog potraživanja iz Ugovora o kreditu;

-da je prethodni vjerovnik Societe Generale - Splitska banka d.d. otkazao predmetni Ugovor o kreditu 07. listopada 2010.;

-da iz dopisa poslodavca tužiteljice Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog od 22. siječnja 2016., upućenog tuženiku Eos Matrix d.o.o. vidljivo da je poslodavac tužiteljice do tog dana 22. siječnja 2016. nije zaprimio ovršnu ispravu od prednika tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d.;

-da iz toga proizlazi da nije pokrenuta nikakva ovrha od strane tuženika, niti prijašnjeg vjerovnika Societe Generale – Splitska banka d.d. nije donesena ovršna isprava temeljem koje bi se provodila ovrha protiv tužiteljice.

9. Time, prvostupanjski sud zaključuje, da je zastara nastupila 21. listopada 2015. a prijedlog za ovrhu podnesen 15. ožujka 2021. temeljem Izjave o zapljeni primanja izvan propisanog roka od pet godina, računajući zastaru od otkaza Ugovora o kreditu kada je na naplatu dospjelo cjelokupno potraživanje i to od obavijesti prethodnog vjerovnika, koja je dostavljena preporučenom pošiljkom na poštu 05. listopada 2010. pa je rok od 15 dana u kojem je potraživanje dospjelo za naplatu isteklo 21. listopada 2010., te je uslijed toga cjelokupno preostalo potraživanje jednokratno dospjelo na naplatu 21. listopada 2010. Primjenjujući na predmetni postupak odredbu čl. 225. ZOO-a kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, time što je i ovrha pokrenuta temeljem Suglasnosti o zapljeni, koja je samo ovjerena kod javnog bilježnika a koja nije solemnizirana. Time smatra da je prigovor zastare osnovan.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih žalbom, pazeći pri tome i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP- a, dok nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se žalitelj poziva jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Odlučno činjenično stanje je i pravilno i potpuno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

11. Žalbeni navodi, da je obrazloženje prvostupanjskog suda iz toč. 26. i 27. međusobno suprotno, nisu osnovani. Istovjetno proizlazi, vezano za primitak poslodavca tužiteljice Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog da do zahtjeva tuženika 22. siječnja 2016., nije zaprimljena ovršna isprava prijašnjeg vjerovnika- prednika tuženika, odnosno da bi od poslodavca tužiteljice bila zaprimljena Izjava o suglasnosti zapljene. Ispravno je i navedeno da je ista zaprimljena bile bi vršene zatražene isplate. Uz to, sadržaj izreke ne prelazi okvire predmetnog postupka obzirom se odnosi na jedino pokrenutu izvansudsku ovrhu povezanu sa ovjerenom Izjavom o zapljeni tužiteljice od 18. srpnja 2008., obzirom da u vrijeme vođenja postupka druge pokrenute izvansudske ovrhe od strane tuženika nema.

12. U odnosu na zastaru potraživanja izravna naplata je zatražena temeljem Suglasnosti o zapljeni koja Suglasnost i nije solemnizirana, već je na istoj samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika, pa se na predmetnu tražbinu i primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a. Sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji na naplatu zastara tražbine se prekida, te ista, sukladno odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a, počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Do nastupa zastare potraživanja nije se utvrdilo da bi postupanjem prednika tuženika, došlo do prekida zastare.

13. Nije utvrđeno da je osnovom Ugovora sa Societe Generale – Splitska banka d.d. i do otkaza Ugovora u cijelosti, prethodno i bio vođen postupak o zapljeni primanja temeljem Izjave o zapljeni primanja, te je i do toga i došlo do zastare u listopadu 2015., time i u odnosu i na pokrenut prijedlog za ovrhom podnesen 15. ožujka 2021. od strane tuženika. Nakon nastupa zastare i činjenice da je tužiteljica vršila pojedina plaćanja nakon nastupa zastare, kao i da je poslodavac tužiteljice i po zahtjevu tuženika u ovom postupku, također tražio dostavu izvornika Izjave o zapljeni primanja, ne može se raditi o prekidu zastare koja je nastupila. Uz to, vidljivo je i da je poslodavac tužiteljice Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskog također zatražio od tuženika, što proizlazi također da nije dostavljeno, dostavu dokumenta osnovom kojeg je i prebačeno potraživanje na tuženika, pa ne samo i izvornik isprave.

14. U odnosu na žalbene navode vezane za uplate nakon nastupa zastare, kada je i tužiteljica tada i vršila uplate ne znajući da je nastupila zastara, može se eventualno raditi o odricanju od zastare. Takvo odricanje zastare je jednostrana izjava volje dužnika kojim se on u namjeri da se u pogledu zastarjele tražbine ponovno uredi pravni odnos između njega i vjerovnika odriče svojeg prava koristiti se prigovorom zastare koja je već nastupila. Sukladno čl. 220. ZOO-a jedino pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare, koje ima posljedicu da je time prekinuto zastarijevanje tražbine tuženika u odnosu na tužiteljicu. U okviru postupka ne može se zaključiti da bi došlo do takvog pisanog priznanja, pa time niti prekida već nastupile zastare potraživanja. Kada je došlo do zastare glavnog potraživanja tada zastarijevaju i sva sporedna potraživanja koja se odnose na taj zahtjev, prema čl. 223. ZOO-a.

15. Prema sadržaju prvostupanjskog predmeta, tuženik i nije određeno dokazao da su u međuvremenu, od donošenja odluke o otkazu Ugovora, pa do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 2021. godine poduzimane neke druge radnje kojima bi došlo do prekida zastarijevanja već zastarjele predmetne tražbine. Iz navedenog i proizlazi da je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava u vezi prekida zastare tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti uslijed osnovnosti prigovora zastare, radi čega je i žalba tuženika neosnovana.

16. Slijedom navedenog odbijena je žalba žalitelja i potvrđena prvostupanjska presuda po čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 14. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić