REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-37/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CENTRA ZA REHABILITACIJU ZAGREB (OIB:32686631843), Zagreb, Orlovac 2, zastupani po punomoćniku Vlatku Kregaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 16421/2021-40 od 09. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-16421/2021-40 od 09. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Centar za rehabilitaciju Zagreb, Zagreb, Orlovac 2, OIB: 32686631843, isplatiti tužiteljici LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime prekovremenoga rada bruto 1 iznos od 13.124,84 EUR / 98.889,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, i to do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče

na iznos od 539,93 EUR od dana 16.10.2016. godine do isplate; na iznos od 542,39 EUR od dana 16.11.2016. godine do isplate; na iznos od 493,09 EUR od dana 16.12.2016. godine do isplate; na iznos od 419,12 EUR od dana 16.01.2017. godine do isplate; na iznos od 427,50 EUR od dana 16.02.2017. godine do isplate; na iznos od 553,24 EUR od dana 16.03.2017. godine do isplate; na iznos od 553,24 EUR od dana 16.04.2017. godine do isplate; na iznos od 497,92 EUR od dana 16.05.2017. godine do isplate; na iznos od 529,19 EUR od dana 16.06.2017. godine do isplate; na iznos od 502,95 EUR od dana 16.07.2017. godine do isplate; na iznos od 237,10 EUR od dana 16.08.2017. godine do isplate; na iznos od 98,14 EUR od dana 16.09.2017. godine do isplate;

na iznos od 564,31 EUR od dana 16.10.2017. godine do isplate; na iznos od 541,10 EUR od dana 16.11.2017. godine do isplate; na iznos od 551,93 EUR od dana 16.12.2017. godine do isplate; na iznos od 330,40 EUR od dana 16.01.2018. godine do isplate; na iznos od 477,65 EUR od dana 16.02.2018. godine do isplate; na iznos od 578,21 EUR od dana 16.03.2018. godine do isplate; na iznos od 578,21 EUR od dana 16.04.2018. godine do isplate; na iznos od 495,61 EUR od dana 16.05.2018. godine do isplate; na iznos od 527,93 EUR od dana 16.06.2018. godine do isplate; na iznos od 495,61 EUR od dana 16.07.2018. godine do isplate; na iznos od 261,00 EUR od dana 16.08.2018. godine do isplate; na iznos od 145,19 EUR od dana 16.09.2018. godine do isplate; na iznos od 667,90 EUR od dana 16.10.2018. godine do isplate; na iznos od 641,75 EUR od dana 16.11.2018. godine do isplate; na iznos od 426,95 EUR od dana 16.12.2018. godine do isplate; na iznos od 447,28 EUR od dana 16.01.2019. godine do isplate; sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Centar za rehabilitaciju Zagreb, Zagreb, Orlovac 2, OIB 32686631843, isplatiti tužiteljici LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici LĐ naknaditi tuženiku Centar za rehabilitaciju Zagreb parnični trošak u iznosu od 2.125,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 09.12.2024.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema čl. 355. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na čl. 356. Zakona o parničnom postupku. Žalbom, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud navodi da se na tužiteljicu ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, ističući kako to nije od odlučujućeg značaja za odluku jer je obračun prekovremenih sati jednako reguliran i odredbama tog Kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, te odredbama Temeljnog Kolektivnog ugovora (javne službe). Obzirom se i člancima tih Ugovora propisuje da se za prekovremeni rad plaća zaposlenika uvećava za 50% i množi sa koeficijentom 1,5. Navodi da je pravilno prvostupanjski sud pod t. 24. obrazloženja temeljem čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi primijenio odredbe Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi ("Narodne novine" broj: 34/14, 40/14, 103/14 i 102/19 – dalje Pravilnik) ali je taj Pravilnik pogrešno primijenio. Prema navedenom Pravilniku čl. 1. st. 3.a propisano je da redovita nastava kao dio neposrednog odgojno-obrazovnog rada je osnovica za određivanje radnog vremena tužiteljice obzirom se ovisno o tome računaju i ostali sati radnog vremena, a prema čl. 10. st. 8. Pravilnika kako tjedna norma stručno-metodičke pripreme iznosi 30 minuta po satu redovite nastave izuzev dva sata razredništva koja se priznaju kao redovna nastava, pa obzirom na 30 sati redovne nastave tužiteljici se računa da je odradila 15 sati pripreme tjedne bez ostalih poslova koji proizlaze iz neposrednog odgojno-obrazovnog rada propisanih čl. 5. Pravilnika. Odredbom čl. 17. st. 2. Pravilnika propisano je kako učitelju edukatoru rehabilitatoru koji radi prema posebnom programu sa učenicima sa teškoćama u razvoju tjedna radna obveza u neposrednom odgojno-obrazovnom radu uključujući posebne odgojno-obrazovne potpore te dva sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada razrednika za učitelja iznosi 24 sata tjedno, dok je odredbom čl. 44. st. 3. Pravilnika i propisno da se ukupna tjedna radna obveza u neposrednom odgojno- obrazovnom radu uključujući i produženi stručni postupak utvrđuje prema odgovarajućim odredbama čl. 37. do čl. 44. tog Pravilnika, dok je odredbom čl. 37. st. 5. tog Pravilnika, koji se odnosi na učitelje razredne nastave određeno kako broj sati neposredno odgojnog-obrazovnog rada sa učenicima veći od broja sata utvrđenih prema odredbama ovog članka smatra se prekovremenim radom, iz kojih izričitih odredbi proizlazi kako tjedna radna obveza stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila koji radi u redovitoj nastavi s učenicima sa većim teškoćama u razvoju u neposredno odgojno-obrazovnom radu iznosi 24 sata tjedno te se svaki sati iznad toga smatraju prekovremenim radom. Time i povećanjem neposredno odgojno- obrazovnog rada kao osnovice za određivanje radnog vremena propisano je da sve iznad 24 sata tjedno odgojno-obrazovnog rada prekovremeni rad. Time se i poziva na odredbu čl. 51. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojom je određeno trajanje nastavnog sata u vremenu od 45 minuta, te je time tužiteljica prema Pravilniku mogla raditi samo 24 nastavna sata tjedno i to jedan sat po 45 minuta propisan citiranim Zakonom i državnim pedagoškim standardom u visini od 45 minuta. Obzirom je u školskoj godini od 2017./2018. tužiteljica radila ukupno 30 (lunarnih) sati u neposredno odgojno-obrazovnom radu, pogrešno je utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo navodima da nije radila prekovremeno. Pogrešan je i zaključak da je tužiteljica u obvezi odraditi osam sati dnevno po trajanju od 60 minuta, što je i odredbom čl. 51. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi određeno trajanje nastavnog sata od 45 minuta, dok iz godišnjih planova i programa za 2016./2017. i 2017./2018. godinu proizlazi da je tuženik odredio i tužiteljica odradila obvezu neposrednog rada u trajanju od 30 sati po 60 minuta umjesto 24 sata po 45 minuta, što iznosi da je umjesto propisanih 1080 minuta tjedno odradila 1800 minuta i iznos od 720 minuta prekovremeno u neposrednom radu, odnosno 16 školskih sati prekovremeno svaki tjedan u neposrednom radu (720/45 minuta). Kako radni tjedan traje pet dana proizlazi da je tužiteljica odradila 3,2 sata dnevno prekovremeno. Uz to, tuženik je priznao tužiteljici prekovremeni rad odgovorom na tužbu da je jedan sat tjedno radila prekovremeno. Obzirom na navedeno, pobijana presuda nezakonita je i u odnosu na parnični trošak dosuđen tuženiku.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti, a podredno vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Tuženik u svojem odgovoru na žalbu ističe da žalba tužiteljice nije osnovana, predlaže da se ista odbije uz trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba žaliteljice nije osnovana.

6. U prvostupanjskoj presudi i postupku koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi sa čl. 433. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je prvostupanjska presuda razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti sa izrekom i sukladni su stanju spisa, te se presuda može ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice, kao zaposlenice tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 04. ožujka 1997. i Aneksa tom Ugovoru o radu od 01. siječnja 2010. na radnom mjestu edukacijski rehabilitator učitelj, na isplatu osnovom prekovremenog rada. Podnesenom tužbom se i u odnosu na taj postavljeni zahtjev poziva na isplatu osnovom Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, obzirom da je tuženik i registriran za obavljanje djelatnosti odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja.

8. Prvostupanjski sud je primijenio Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi od 25. ožujka 2014. ("Narodne novine" broj: 42/14) obzirom da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi, te da se rad tužiteljice ne može promatrati kroz odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama. Cijeneći zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 04. ožujka 1997., kojim je ugovoreno puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, dok je Aneksom mijenjan naziv radnog mjesta, da obavlja poslove kod tuženika edukacijski rehabilitator učitelj u [adresa], cijeneći godišnji plan i program rada za školsku godinu 2016./2017. prema propisanoj, od strane tuženika, tjedna i godišnja zaduženja odgojno-obrazovnih radnika škole, time i tužiteljici naloženo raditi ukupno 30 sati neposrednog rada tjedno, dok je za školsku godinu 2017./2018. godišnjim planom propisana tjedna i godišnja zaduženja odgojno-obrazovnih radnika kojim je naloženo i tužiteljici raditi ukupno 30 sati neposrednog rada tjedno. Iz mjesečne evidencije rada tužiteljice, proizlazi da je radila osam sati redovnog rada bez preciziranja koliko se tog rada odnosi na neposredan rad sa učenicima a koliko na ostali rad, osim evidencije radnog vremena sadrži mjesečne evidencije i evidenciju o satima blagdana u pojedinom mjesecu, privremenih nesposobnosti za rad, plaćenog dopusta, satima godišnjeg odmora, a dnevne evidencije radnog vremena sačinjene su na način da djelatnici sami upisuju svoje ime i vrijeme dolaska i odlaska, te u značajnom broju evidencije nedostaje vrijeme odlaska, pa time i nije ih moguće koristiti za određivanje dolaska i odlaska na radno mjesto, a iz mjesečnih evidencija radnog vremena proizlazi da je tužiteljica iskoristila ukupno dva dana plaćenog dopusta i to oba u prosincu 2016., dok nije priložena druga dokumentacija vezana uz slobodne dane.

9. Analizirajući dokaze u tom predmetu, prvostupanjski sud smatra da se na tužiteljicu ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama a da se plaća tužiteljice isplaćivala u utuženom razdoblju sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi i čl. 7. sklopljenog Ugovora o radu, dok su čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj: 61/18), propisana prava zaposlenika na poslovima odgoja i obrazovanja, da se na zaposlenike koji rade na poslovima obrazovanja i osposobljavanja korisnika sukladno odobrenom programu nadležnog tijela za obrazovanje, primjenjuju odredbe koje se odnose na nastavnu normu sukladno propisima o osnovnom i srednjem obrazovanju, pa je time i tuženik na nastavnu normu dužan primijeniti odredbe Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi za puno radno vrijeme radnika koje iznosi 40 sati tjedno (čl. 61. Zakona o radu/14) i čl. 9. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi. Vezano za navedeno radno vrijeme tužiteljice, bilo je raspoređeno u pet radnih dana od ponedjeljka do petka od 08,00 do 16,00 sati i nesporno je da je prema Pravilniku o neposredno odgojno-obrazovnom radu bila sa učenicima u obvezi odraditi 24 sata tjedno a do pune satnice do 40 sati tjedno ostale poslove zaduženja iz čl. 5. Pravilnika, kao što su dežurstva koja ne ulaze i ne smatraju se neposrednim odgojno- obrazovnim radom jer tužiteljica ne obavlja poslove redovne nastave. Time je i usporedbom mjesečnog fonda za mjesece u utuženom razdoblju utvrđeno da je u rujnu 2016. mjesečni fond radnih sati tužiteljice iznosio 176 sati a na redovan rad otpada 176 sati, da je to odrađeno u 22 dana koje su kada pomnoži sa 8 sati dnevno iznosi 176 sati što znači da je odradila 40 sati tjedno, kao što se to odnosi i za listopad 2016. u kojem je odradila u redovnom radu 168 sati, a ne u prekovremenom. Prema mišljenju prvostupanjskog suda proizlazi, da tužiteljica polazi od krive pretpostavke i poistovjećuje učenički sat koji je ona u obvezi provesti u nastavi i radni sat, pa ako je odradila jedan učenički sat od 45 minuta, to poistovjećuje sa jednim radnim satom koji traje 60 minuta, dok je u obvezi odraditi 8 sati dnevno što znači 8 sati u trajanju od 60 minuta a ne 8 sati u trajanju od 45 minuta, tvrdeći da je u neposrednom radu tjedno trebala provesti 24 školska sata, dok je odrađivala 30 sati u trajanju od 60 minuta zbog čega je došlo do prekovremenog rada. Tužiteljica je trebala odraditi 24 odnosno 25 sati u trajanju od 60 minuta tjedno u neposrednom radu a ostatak obavljajući ostale poslove koji se ne odnose na neposredni odgojno- obrazovni rad, odnosno sveukupno 40 sati tjedno koji traju 60 minuta, a ne 40 sati koji bi trajali 45 minuta, zbog kojeg pogrešnog pravnog pristupa tužiteljica nije radila prekovremeno i time je krivo postavila svoj izračun na bazi jednog sata u trajanju od 45 minuta a ne jednog sata u trajanju od 60 minuta. Kako je vještak izračunao prema navodima tužiteljice na bazi jednog sata u trajanju od 45 minuta, dakle, sve prema pogrešnim pretpostavkama tužiteljice, obzirom nije utvrđeno da bi kod tuženika radila prekovremeno tužbeni zahtjev je odbijen kao pravno neosnovan.

10. Neosnovani su žalbeni navodi žaliteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

11. Sukladno odredbi čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR) kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih Kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni Kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj Kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj kvalifikaciji, razvrstan poslodavac. Tuženik, neovisno da osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, i to što tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta edukacijskog rehabilitatora učitelja, prema zakonskoj odredbi proizlazi primjena onog Kolektivnog ugovora koji se primjenjuje na djelatnost u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. U predmetnom postupku to znači da se na tužiteljicu primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji i svrstana u djelatnost socijalne skrbi. Time se i u odnosu na tužiteljicu ne može primijeniti Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi na koju se i poziva tužiteljica.

12. Kao što se to i žalbom navodi, pravilno je i u odnosu na utvrđenje prava zaposlenika na poslovima odgoja i obrazovanja i cijenjena odredba čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj: 61/18) koja je primjena od 01. lipnja 2018. u odnosu na Pravilnik o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi. Prema tom Pravilniku ("Narodne novine" broj: 34/14, 40/14, 103/14 102/19), iz čl. 9. st. 2. i proizlazi tjedne obveze učitelja i stručnih suradnika da se utvrđuju u 40-satnom radnom tjednu, kao i vezano time istovjetno propisuje čl. 36. st. 1. tog Pravilnika. Obzirom je i Ugovorom o radu od strane tužiteljice i tuženika ugovoreno 40-satni radni tjedan, tada se i ne može različito cijeniti da bi radna obveza tužiteljice iznosila 24 sata tjedno.

13. Stoga se i ne može cijeniti posebno da bi tužiteljica imala prekovremeni rad obzirom da je radila u razdoblju na bazi jednog sata u trajanju od 45 minuta i da je odradila 40 sati tjedno pa da bi navedene činjenice predstavljale prekovremeni rad. Uz to, navodi da bi jedan sat se mogao računati prekovremenim, iako nije utvrđeno da bi takav i jedan sat postojao, prekovremeni rad obračunava se prema vremenu stvarnog rada povrh formalnog redovnog radnog vremena, a ne primjenjuje se predmnjeva da se svaki započeti sat povrh redovnog radnog vremena obračunava kao puni sat rada. Djelatnost tuženika-poslodavca tužiteljice, prema klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi. U odnosu na žalbom pozivanje primjene čl. 17.st.2. Pravilnika, istim je čl. st.3. propisano, da učitelj-stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila koji radi prema posebnom programu s učenicima s lakšim poteškoćama u razvoju koji su djelomično integrirani u redovitim osnovnim školama (kao što propisuje st.2. Pravilnika), ostvaruje pravo na puno radno vrijeme ako je zadužen redovitom nastavom najmanje 12 sati tjedno, a do pune tjedne radne obveze u neposrednom odgojnom-obrazovnom radu zadužuje se poslovima produženog stručnog postupka odnosno posebne odgojno-obrazovne potpore. Time se ne isključuje ugovoreno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

14. U odnosu na žalbene navode da je odgovorom na tužbu tuženik priznao prekovremeni rad, proizlazi i iz navoda prvostupanjskog suda da je za jedan sat prekovremenog rada iskoristila slobodne dane u vrijeme nenastavnih dana, što proizlazi iz dopisa kojim tužiteljica zahtjevom za obračun prekovremenih sati upućenom tuženiku 29. siječnja 2020., više nije htjela da joj se obračunavaju slobodni dani.

15. S obzirom na to da se na tužiteljicu ne primjenjuje Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi vezano za Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednje školskim ustanovama, pobijanom odlukom osnovano je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je njena žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda osnovom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15.1. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom tada je i u odnosu na trošak žalbe taj zahtjev odbijen sukladno čl. 154. u vezi sa čl. 166. ZPP-a, dok nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Puli – Pola 14. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić