REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
6 P-302/2022-63
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.I. MORE d.o.o., OIB: 36939357574, Pula, Castropola 51, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, Kapitolinski trg 10, protiv tuženika HRGOTA d.o.o., OIB: 11904360443, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Veljović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, u Puli, Dobrilina 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnica stranaka, na ročištu za objavu održanom 14. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 28.453,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 28. lipnja 2022. godine do isplate i to, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24. lipnja 2020. godine do isplate i to, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 663,61 euro zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 26. lipnja 2020. godine do isplate i to, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 982,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 09. lipnja 2022. godine do isplate i to, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 4.375,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos troškova postupka teku od 14. travnja 2025. pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 25. studenoga 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 30.125,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako je to precizirano u tužbi. Svoju tražbinu temelji na pravilima o naknadi štete koja šteta je tužitelju nastala uslijed nedostataka na radovima izvedenima po tuženiku.
1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženi kao izvođač, tužitelju kao naručitelju izvodio građevinske radove na stambenoj građevini u tužiteljevom vlasništvu, sagrađenoj na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Međutim, tuženik je ugovorene radove izveo suprotno pravilima struke, o čemu je tužitelj u dva navrata obavijestio tuženika, odbijajući mu pritom izvršiti uplatu računa od 08. srpnja 2019.
1.2. Tužitelj pojašnjava da je tuženik, iskoristivši činjenicu da se tužiteljeva zastupnica za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 nalazi u inozemstvu, a po dolasku u Republiku Hrvatsku i u izolaciji, ishodio rješenje o ovrsi od javnog bilježnika Mirne Pliško, posl. br. OVRV-3645/2019 od 02. prosinca 2019., na temelju vjerodostojne isprave. Predmetno je rješenje, zbog prethodno navedenih činjenica, tužitelju dostavljeno putem oglasne ploče. Zbog činjenice ograničenja uzrokovanih proglašenom epidemijom, a posebno zbog samoizolacije tužiteljeve zakonske zastupnice, između parničnih stranaka bio je u tijeku postupak pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovinju i to isprva pod posl. br. OVR-291/2020-11, a potom pod posl. br. OVR-95/2021. U tom je postupku tužitelj opetovano isticao da ne postoji nikakva njegova obveza prema tuženiku, sve zbog činjenice da je tuženik tužitelju prouzrokovao štetu te da stoga nije podmirio predmetni tuženikov račun. Tužitelj je predložio ukidanje klauzula pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi, a podredno je podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovinju, posl. br. OVR-291/2020-3 od 16. srpnja 2020., ukinuta je potvrda o ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, posl. br. OVRV- 3645/19-2 od 02. prosinca 2019. te je naloženo Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s tužiteljevog računa, kao ovršenika, a koji je određen u zahtjevu tuženika, kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu na temelju predmetnog rješenja o ovrsi. Dopunskim rješenjem istog suda, posl. br. OVR-291/2020 od 11. prosinca 2019., ukinuta je i klauzula pravomoćnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, posl. br. OVRV-3645/19-2 od 02. prosinca 2019. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž Ovr-26/2021-2 od 10. veljače 2021., ukinuta su predmetna prvostupanjska rješenja te je predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, posl. br. OVR-95/2021-22 od 27. svibnja 2021., odbijen je tužiteljev prijedlog za ukidanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, posl. br. OVRV-3645/19-2 od 02. prosinca 2019., kao i tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja roka za podnošenje prigovora protiv predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Istim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja kao ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s tužiteljevog računa na tuženikov račun. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž Ovr-261/2021- 2 od 30. kolovoza 2021., odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, posl. br. OVR- 95/2021-22 od 27. svibnja 2021. Uslijed navedenih okolnosti, tužitelj je naknadu zbog radova izvedenih suprotno pravilima građevinske struke prisiljen zahtijevati putem ovog postupka.
1.3. Stručnim nalazom i mišljenjem društva SULEK d.o.o., izrađenim u izvanparničnom predmetu osiguranja dokaza koji je pred naslovnim sudom vođen pod posl. br. R1-39/2020, utvrđeno je postojanje materijalnih nedostataka izvedenih građevinskih radova od strane tuženika, kao izvođača radova, a na građevini u tužiteljevom vlasništvu izgrađenoj na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako slijedi:
I.) Podrum
1.) u podrumskoj prostoriji – dnevnom boravku, na zidnoj niši lijevo od ulaznih vrata ugrađen je fenkojler na kojem nije ugrađena zaštitna maska, dok su radovi na ugradnji izvedeni na način da su preostali tragovi onečišćenja od boke, gleta i sličnog materijala,
2.) u podrumskoj prostoriji – dnevnom boravku, na površini ugrađenih keramičkih pločica vidljivo je onečišćenje
3.) u strojarnici, u podrumskom dijelu zgrade, desno iza vrata, dio zida u površini od 100 cm x 50 cm, nije završno oličen zidnom bijelom bojom,
4.) u hodniku, na području desno od ulaznih vrata dnevnog boravka, dio zida u površini od 15 cm x 210 x, po cijeloj visini nije završno oličen zidnom bojom kao ostatak prostorije,
5.) u podrumu, iznad IT ormara, bijelom bojom su onečišćene zaštitne fleksibilne cijevi koje izlaze iz stropa prema IT ormaru,
6.) na čeonom dijelu pregradnog zida, koji se nalazi između dva stubišna kraka, pri dnu tj. neposredno iznad cokle zida, u površini od 10cm x 5 cm, vidljiva je nejednoliko izravna, odnosno zaglađena površina,
7.) u uglu stepenika, na poziciji gdje se spajaju gazište stepenika, čelo stepenika i cokla stepenika vidljivi su zaostaci fugir mase,
8.) na nižem dijelu podesta stubišta, u samom uglu zida, neposredno iznad cokle u visini od 20 cm, završna obrada zida izvedena je na način da su na površini zida ostale vidljive nepravilnosti u obliku udubina prilikom završne obrade zida,
II.) Prizemlje
1.) u prizemlju, na stopu dnevnog boravka, vidljiv je utjecaj vode na više mjesta koji se manifestiraju u obliku bijelih paučastih fleka, mjehurića i ljuštenja, 2.) strop dnevnog boravka završno je obrađen na način da je na više mjesta po stopu vidljiva nejednoliko zaglađena površina, odnosno nije postignuta ravnost stropne površine na tlocrtnoj površini dnevnog boravka od 3,40 m x 4,20 m,
3.) unutarnja površina fenkojlera, ispod zaštitnog poklopca, isprljana je zaostalim slojem boje, gleta ili sličnog materijala,
4.) na podu terase, dimenzija 220 m x 4,20 m + 3,80 m x 1,20 m, na koju se pristupa iz dnevnog boravka, položene su keramičke pločice na kojima su na više mjesta vidljive bijele fleke,
5.) u rubovima terase, odnosno duž spoja fasadnog zida i poda terase, vidljive su sive fleke koje odgovaraju boji fugir mase ugrađene na fasadni zid,
6.) u radnoj sobu, u zidnoj niši, ugrađen je fenkojler koji je zatečen bez završne obložne maske, a na dijelu uređaja vidljivi su tragovi onečišćenja od boje, gleta ili sl. materijala, dok su u unutrašnjosti vidljivi ostaci struganja, gletanja i drugih predradnji, 7.) u kupaonici je tipkalo Geberit zidnog ugradbenog vodokotlića ugrađeno na način da je otvor u keramici oko 0,5 cm širi od tipkala sa svake strane, a samo tipkalo nije ugrađeno u razini zidne keramike, već izlazi za oko 3-4 mm izvan,
8.) na podestu stubišta za prvi kat, u unutrašnjosti fenkojlera, ispod zaštitne maske, vidljiva je zaostala prljavština od boje, gleta i sličnog materijala.
III.) Prvi kat
1.) u kupaonici, na poziciji WC školjke, ugrađeno je Geberit tipkalo zidbog ugradbenog vodokotlića na način da je otvor u keramičkim pločicama širi od ugrađenog tipkala, a tipkalo je iznačeno oko pola centimetra izvan površine zidne keramike,
2.) na kupaonskom podu, na više su mjesta vidljive bijele fleke,
3.) u sauni, u zidnoj niši u kojoj je ugrađen fenkojler, ispod zaštitnog poklopca vidljivi su manji tragovi zaprljanja, dok u unutrašnjosti fenkojlera ima ostataka struganja, gletanja i drugih predradnji te nedostaju spužvice na poprečnim lajsnama, 4.) lijevi rub staklene stijene (prozora) u prostoru saune, u visini od 136 cm, izveden je na način da spoj prozora i bočnog zida nije zidarski obrađen kao ni završno obojan te nije ugrađena unutarnja klupčica tog prozora, već je vidljiva struktura zida, kao i rebrasta fleksibilna zaštitna cijev,
IV.) Potkrovlje
1.) na podestu prema potkrovlju, s desne strane ulaznih vrata, nije izvršeno postavljanje cokle u dužini od 95 cm,
2.) u prostoriji potkrovlja, na lijevom zidu od ulaza nije postavljena granična cokla, kao ni na poziciji lijevo i desno od ulaznih vrata s unutarnje strane prostorije, 3.) ulazna vrata u prostoriju potkrovlja, dimenzija 76 x 134 cm, izvedena su kao klizna vrata koja u širini zida od 33 cm nemaju ugrađen okvir (štok) te je vidljiva struktura zida, odnosno blok.
V.) Dvorište
1.) na dijelu bazena, u središnjem dijelu zida iznad bazena, vidljivo je izbijanje i curenje bijelih fleka u dužini od cca 1,50 m i visini od 40ak cm,
2.) u pomoćnoj građevini, na dijelu zida je izveden spoj sljemene grede na način da ista leži na drvenom stupiću, a koji se nalazi između dva prozora, prostor između prozora i drvenog stupića nije završno zidarski obrađena već je vidljiv samo sloj pur pjene kojim je izvršeno zapunjavanje prostora između prostora i drvenog stupića.
VI.) Pročelja
1.) na uličnom pročelju, na dvije pozicije u visini prvog kata, kao i dvorišnom pročelju na jednoj poziciji također na visini prvog kata po jedna fasadna opeka fugirana je bljeđim tonom, a sama fasadna opeka je također bljeđeg tona u odnosu na ostale fasadne opeke.
1.4. Unatoč utvrđenim nedostacima, tuženik iste do dana podnošenja ove tužbe nije uklonio, iako ga je tužitelj dopisom od 24. lipnja 2022. pozvao na plaćanje. Tuženik je predmetni dopis primio dana 28. lipnja 2022.
1.5. Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje graditeljske struke LR utvrđena je vrijednost troškova uklanjanja nedostataka i to u iznosu od 89.609,00 kuna (112.011,25 kuna sa uračunatim pripadajućim iznosom poreza na dodanu vrijednost), pod uvjetom da se u wc-u u prizemlju i u kupatilu na katu postavljaju pločice na već postojeće pločice u dijelu cijele površine zida gdje se nalazi tipkalo ugradbenog vodokotlića. Ako na tržištu nisu dostupne pločice koje su već postavljene u navedenim prostorima, ista je vještakinja vrijednost troškova otklanjanja nedostataka procijenila na iznos od 214.381,90 kuna (267.977,40 kuna sa uračunatim pripadajućim iznosom poreza na dodanu vrijednost). Zbog u međuvremenu nastalih poremećaja na tržištu, na tržištu više nisu dostupne keramičke pločice koje su postavljene u tužiteljevoj nekretnini.
1.6. Tužitelj potražuje i trošak plaćenog predujma za provođenje građevinskog vještačenja u predmetu naslovnog suda, posl. br. R1-39/2020, u iznosu od 5.000,00 kuna te iznos sudske pristojbe od 200,00 kuna. Tužitelj potražuje i trošak izrade elaborata od strane stalne sudske vještakinje graditeljske struke LR i to u iznosu od 7.400,00 kuna, a prema njezinom računu broj: 41-22 od 09. lipnja 2022. godine.
1.7. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da naslovni sud donese presudu slijedećeg sadržaja:
„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 214.381,90 kuna / 28.453,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 28. lipnja 2022. godine do isplate i to, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 200,00 kuna / 26,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24. lipnja 2020. godine do isplate i to, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.000,00 kuna / 663,61 euro zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 26. lipnja 2020. godine do isplate i to, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.400,00 kuna / 982,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 09. lipnja 2022. godine do isplate i to, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
2. U odgovoru na tužbu od 9. siječnja 2023. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući da je tužitelj prekludiran sa svojim zahtjevom, ističući ujedno prigovor zastare. Pojašnjava da je tužitelj prekludiran sa svojim zahtjevom jer se tužitelj protekom 2 godina od primitka radova ne može pozivati na nedostatke (čl. 605. i 606. ZOO-a). Iz historijata tužbe i isprava koje su priložene uz tužbu proizlazi da je tuženik izvodio za tužitelja određene radove u razdoblju od 2017. do 2019., te da bi tužitelj dopisom od 25.07.2019. osporio tuženikovu fakturu od 08.07.2019. na iznos od 91.437,25 kuna. Iz navedenoga slijedi zaključaj da bi tužitelj primio radove najkasnije 07.07.2019., te da ih je pregledao i primio najkasnije 25.07.2019. (ako je tuženik znao u dopisu označiti sve nedostatke, tada je očigledno primio i pregledao obavljeni posao). Protekom dvije godine od obavijesti tužitelja od 25.07.2019. tužitelj je temeljem čl. 606. st.1. ZOO-a izgubio svoja prava u vidu nedostataka. Ako se kojim slučajem tužiteljev zahtjev ne temelji na odgovornosti za nedostatke, već na pravnom temelju naknade štete, tada tuženik ističe prigovor zastare. Vrijeme potrebno za nastup zastare između pravnih osoba je 3 godine temeljem čl. 228. ZOO-a. Stoga, ako tužitelj smatra da mu je počinjena šteta, tada je za štetu i štetnika znao najkasnije na dan sastavljanja dopisa od 25.07.2019., pa je stoga protekom 3 godine, odnosno s danom 25.07.2022. tražbina tužitelja, koju tuženik osporava, zastarjela, cijeneći da je tužba podnijeta 25.11.2022. Dalje navodi da se tužitelj poziva na nalaz i mišljenje društva SULEK d.o.o. Tuženik dalje navodi kako je točno da je provedeno osiguranje dokaza u predmetu R1-39/20, ali kako to proizlazi iz mišljenja vještaka, sve su to manji nedostaci. Međutim, upravo je tužitelj taj koji je prethodno uredno pomirio sve račune tuženika (izuzev onaj račun za koji je tuženik morao naplatiti prisilnim putem u ovršnom postupku). U pogledu nalaza i mišljenja sudske vještakinje LR, tuženik isti u cijelosti osporava, obzirom da je isti rađen van suda, na inicijativu tužitelja. Tuženik se protivi da se navedeno vještačenje u bilo kojem obliku koristi u ovom sudskom postupku. Konačno, tuženik ističe kako tužitelj ničime na dokazuje da bi upravo tuženik bio odgovaran za nedostatke koji se opisuju. Tuženik je sve radove po ponudama izradio stručno i profesionalno. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije bez nepotrebnog provođenja daljnjih dokaza, obzirom da je tužitelj sa svojim zahtjevom prekludiran, odnosno nastupila je zastara. Ukoliko pak sud bude drugog pravnog stajališta, tada se predlaže odbiti tužbeni zahtjev obzirom je isti po svom meritumu neosnovan, obzirom da je tuženik sve radove izveo po pravilima struke, a nedostaci na koje se tužitelj poziva nisu nedostaci u radu tuženika, a niti je tuženik za iste odgovoran.
3. Na pripremnom ročištu održanom 26. travnja 2023. tužitelj je istaknuo da su između stranaka vođeni postupci pred Općinskim sudom u Puli, posl. broj Ovr- 291/20 i Ovr-95/21 a u kojima se tužitelj pozivao na nedostatke kao i na svoje pravo na umanjenje cijena zbog činjenice postojanja nedostataka. Tužitelj je u postupku koji se pred Općinskim sudom vodio pod posl. brojem Ovr-291/20, u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, u zahtjevu za ukidanje potvrda ovršnosti i pravomoćnosti te u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a koji su izjavljeni 28. svibnja 2020. istaknuo prigovor radi prijeboja, tj. naveo da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik radove izveo suprotno pravilima struke uz brojne materijalne nedostatke. Također tužitelju su novčana sredstva po posljednjem spornom računu ustegnuta tek 25. ožujka 2021., a do kojeg datuma je on odbijao izvršiti plaćanje upravo zbog poziva na pravo na umanjenje cijene zbog izvršenih nedostataka. Na tu okolnost dostavlja izvatke o stanju i prometu tužiteljevog računa, kao i kartice partnera iz kojih se vidi koja su plaćanja tuženiku izvršena dobrovoljno, a koja su izvršena u ovršnom postupku. Na istom ročištu tuženik je u cijelosti ustrajao kod podnijetog odgovora na tužbu te dodatno istaknuo da da se u spisu ne nalazi niti građevinska knjiga niti građevinski dnevnik u koje se po općim uzancama od strane nadzora upisuju prigovori od kojih teče rok u kojima je naručitelj prekludiran u svom pravu, te je ujedno upozorio da iz isprava u predmetu Ovr-291/20 ne vidi da bi bio istaknut prigovor radi prijeboja odnosno da bi egzistirao prigovor radi prijeboja koji bi bio konkretiziran novčanim iznosom ili barem odredi, pa se istaknuti prigovor ne može smatrati prigovorom radi prijeboja.
4. Na pripremnom ročištu održanom 21. rujna 2023. tužitelj je naveo da je iz dokumentacije u spisu razvidno da je tuženik dostavio tužitelju ponudu 26. studenog 2019. za uređenje okoliša stambenog objekta kao svojevrsnu naknadu za štetu koja je nastala tužitelju uslijed radova izvedenih s nedostacima, pa je samim tim činom priznanjem nedostataka nastupio prekid zastare. Pravna osnova ove tužbe i tužbenog zahtjeva je naknada štete s obzirom na nedostatke u izvedenim radovima. Pojasnio je da su tuženiku svi radovi plaćeni, pritom je tuženik dio radova, za koji su istaknuti nedostaci, naplatio u ovršnom postupku, međutim tuženik nije izveo sve radove prema ugovoru stranaka. Na upit suda tužitelj je potvrdio da je između stranaka nesporno postignut dogovor oko izvođenja radova prema ponudama tuženika koje su priložene uz tužbu, međutim tužitelj dopušta mogućnost da su između stranaka postupka pored radova iz ponuda dogovoreni i neki drugi dodatni radovi, te je stoga potrebno i na navedene okolnosti ispitati stranke i svjedoke predložene po tužitelju. Tužitelj dodatno pojašnjava da se u tužbi pozvao na rezultate vještačenja provedenih po vještaku graditeljske struke Suada Kadrića i LR, međutim tužitelj je također dodatno predložio dokaz uviđajem uz sudjelovanje vještaka građevinske struke koji bi proveo dodatno građevinsko vještačenje na okolnosti koje nisu utvrđene ranije spomenutim vještacima. Na daljnji upit suda može li se tužitelj očitovati o trenutku kada je preuzeo radove od tuženika, naveo je kako se na navedenu okolnost može očitovati nakon konzultacije sa strankom. Na istom ročištu tuženika je istaknuo da je pregledom računa tuženika od 8. srpnja 2019., a na temelju kojeg je pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja, te usporedbom radova navedenih u tom računu sa tužiteljevim prigovorom nedostataka, utvrdio da tužitelj prigovara nedostacima obzirom na radove koji nisu predmetom tog konkretnog računa od 8. srpnja 2019., a kojoj prisilnoj naplati se tužitelj protivio. S druge strane pregledom tuženikovih računa i u njima pojašnjenih stavki, primjerice računa od 16. veljače 2018. koje je tužitelj dostavio uz tužbu, može se utvrditi da su upravo u istim računima navedeni neki od radova glede kojih tužitelj u ovom postupku ističe nedostatke, usprkos činjenici da je upravo te potonje račune dobrovoljno podmirio tuženiku.
4.1. Na tom pripremnom ročištu sud je osnovom odredbe članka 193. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe prema navodima tužitelja s pripremnog ročišta održanog 26. travnja 2023. kojim je tužba proširena zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka, budući da je tuženik pristao na preinaku.
4.2. Sud je na istom ročištu zaključio prethodni postupka.
5. Tijekom postupka stranke su ustrajale na već istaknutim navodima. Sud je prihvatio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika te tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem stranaka, svjedoka UR, ĐR (dokazni prijedlozi tužitelja) te KR, ĆR i JR (dokazni prijedlozi tuženika). Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja glede provođenja vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva budući da je odluku o glavnoj stvari mogao donijeti i bez rezultata tog dokaza o čemu će obrazlagati u nastavku.
6. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. ožujka 2025., budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, tužbu s prilozima (stranica 1-168 spisa), odgovor na tužbu (stranica 176-178 spisa), izvadak o stanju prometa po računu, karticu partnera (stranica 188-192 spisa), čitanjem pisanih izjava TR, NR, OR i JR (stranica 194-207 spisa), čitanjem pisanih iskaza ĐR, ŠR (stranica 210-217 spisa), uvidom u elektroničku poštu (stranica 219-222, 224, 227 spisa), dopis od 27. studenoga 2019., elektroničku poštu (stranica 233-236 spisa), čitanjem iskaza svjedoka UR sa zapisnika od 21. rujna 2023. (stranica 237-242 spisa), iskaza svjedoka UR i zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika ŠR i OR sa zapisnika od 25. ožujka 2024. (stranica 270-280 spisa), iskaza svjedoka JR, KR, NR, ĐR sa zapisnika od 28. ožujka 2024. (stranica 281-291 spisa), te je pročitan priklopljeni spis posl. br. R1-39/2020 (osiguranje dokaza provedeno po vještaku Suadu Kadriću).
7. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Predmet ovog postupka je isplata iznosa od ukupno 30.089,73 eura (226.981,90 kn) s osnove naknade štete nastale s obzirom na nedostatke u radovima izvedenima po tuženiku za tužitelja, koja šteta obuhvaća iznos od 28.453,36 eura (214.381,90 kn) za vrijednost troškova uklanjanja nedostataka, iznos od 26,54 eura (200,00 kn) za pristojbe plaćene u predmetu osiguranja dokaza posl. br. R1-39/2020 te iznos od 663,61 eur (5.000,00 kn) za troškove vještačenja u predmetu osiguranja dokaza posl. br. R1-39/2020. te iznos od 982,14 eura (7.400,00 kn) za troškove vještačenja LR.
9. Između stranaka nije sporno da su stranke postupka bile u obvezno pravnom odnosu temeljem ugovora o dijelu, temeljem kojeg obveznog odnosa je tuženik kao izvođač za tuženika kao naručitelja izveo radove na stambenoj građevini u tužiteljevom vlasništvu, sagrađenoj na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], te da je tužitelj tuženiku platio izvedene radove, pritom je dio cijene za izvedene radove tuženik naplatio u ovršnom postupku.
10. Između stranaka je sporna količina i kvaliteta izvedenih radova, trajanje radova, te okolnost trenutka primopredaje radova. Sporno je je li se tužitelj pozivao na nedostatke u izvedenim radovima i kada, s time u svezi sporno je je li tužitelj prekludiran u pravima koja mu pripadaju s obzirom na odgovornost tuženika za nedostatke u izvedenim radovima, te je li za tužiteljevu tražbinu nastupila zastara. Konačno, sporna je vrijednost radova i materijala potrebnih za otklanjanje nedostataka. Dakle, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
11. Tuženik je za tužitelja obavljao fasaderske radove prema ponudi od 30. siječnja 2017. (stranica 4446 spisa), dobavu i izvedbu tekućeg estriha prema ponudi od 20. kolovoza 2017. (stranica 47-48 spisa), keramičarske radove prema ponudi od 27. lipnja 2019. (stranica 50-52 spisa), odnosno fasaderske radove i interijer prema ponudi od 27. lipnja 2019. (stranica 42-43 spisa), koja okolnost nije sporna među strankama. Također nije sporno da je tužitelj tuženiku sukcesivno plaćao vrijednost izvedenih radova (kako to ujedno proizlazi iz rukom pisane potvrde na računu broj 17- PJ1-01 od 20. studenoga 2017., 20-PJ1-01 od 13. prosinca 2017.), dok je dio plaćen po predujmu kako to proizlazi iz računa broj 21-PJ1-01 od 13. prosinca 2017. (stranica 56 spisa). Međutim odbio je platiti račun broj 10-PJ1-01 od 8. srpnja 2019. na iznos od 91.437,25 kn. Navedeni iznos, kako to ujedno proizlazi iz računa (stranica 73-77 spisa) te izvoda otvorenih stavaka (stranica 72 spisa) predstavlja ostatak od ukupne cijene na iznos od 206.937,25 kn, budući da je tužitelj tuženiku podmirio iznos od 115.500,00 kn. Tuženik je kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - račun broj 10-PJ1-01 od 8. srpnja 2019. na iznos od 91.437,25 kn te izvoda otvorenih stavaka, a kojem prijedlogu je udovoljeno te je javni bilježnik Mirna Pliško iz Pule 2. prosinca 2019. donijela rješenje o ovrsi posl. br. OVRV- 3645/2019. kako to navodi i tužitelj u ovom postupku, predmetno rješenje je istome dostavljeno putem oglasne ploče, a kako tužitelj kao ovršenik nije pravovremeno izjavio pravni lijek, isto rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 15. travnja 2020. (kako to proizlazi iz dokumentacije na stranici 68-77 spisa). Tužitelj kao ovršenik je zbog činjenice ograničenja uzrokovanih proglašenom epidemijom, a posebno zbog samoizolacije tužiteljeve zakonske zastupnice, pokrenuo postupke pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovinju i to isprva pod posl. br. OVR- 291/2020-11, a potom pod posl. br. OVR-95/2021. U tim je postupcima tužitelj isticao da ne postoji nikakva njegova obveza prema tuženiku, sve zbog činjenice da je tuženik tužitelju prouzrokovao štetu te da stoga nije podmirio predmetni tuženikov račun. Tužitelj je naime, predložio ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi, a podredno je podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovinju, posl. br. OVR-291/2020- 3 od 16. srpnja 2020., ukinuta je potvrda o ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, posl. br. OVRV-3645/19-2 od 02. prosinca 2019. te je naloženo Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s tužiteljevog računa, kao ovršenika, a koji je određen u zahtjevu tuženika, kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu na temelju predmetnog rješenja o ovrsi. Dopunskim rješenjem istog suda, posl. br. OVR-291/2020 od 11. prosinca 2019., ukinuta je i klauzula pravomoćnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, posl. br. OVRV-3645/19-2 od 02. prosinca 2019. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž Ovr-26/2021-2 od 10. veljače 2021., ukinuta su predmetna prvostupanjska rješenja te je predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, posl. br. OVR-95/2021-22 od 27. svibnja 2021., odbijen je tužiteljev prijedlog za ukidanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, posl. br. OVRV-3645/19-2 od 02. prosinca 2019., kao i tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja roka za podnošenje prigovora protiv predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Istim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja kao ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s tužiteljevog računa na tuženikov račun. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž Ovr-261/2021-2 od 30. kolovoza 2021., odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, posl. br. OVR-95/2021-22 od 27. svibnja 2021. Navedene okolnosti nisu sporne između stranaka postupka.
11.1. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku protiv tužitelja kao ovršenika naplatio novčanu tražbinu iz računa broj 10- PJ1-01 od 8. srpnja 2019., a koja tražbina se odnosi na radove izvedene tužitelju od strane tuženika. Pritom, valja istaknuti kako je tužitelj kao ovršenik pravomoćnim sudkim odlukama odbijen sa zahtjevom za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi, te sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje odnosno sa prijedlogom za odgodu ovrhe. Ni ovaj sud ne prihvaća navode tužitelja o nepravilnoj odnosno nezakonitoj dostavi rješenja o ovrsi tužitelju cijeneći ograničenja kretanja uzrokovana proglašenom epidemijom bolesti COVID-19 radi virusa SARS-CoV-2 odnosno cijeneći eventualno samoizolaciju tužiteljeve zakonske zastupnice. Naime, tužitelj je pravna osoba sa sjedištem u [adresa], pismena se u skladu s pravilima postupka dostavljaju na adresu sjedišta upisanog u sudski registar, a osobe ovlaštene za zastupanje odnosno zakonski zastupnici društva su u obvezi osigurati redovit prijem pismena za konkretnu pravnu osobu neovisno o prebivalištu/boravištu samih zakonskih zastupnika. Članovi društva su u svakodobnoj mogućnosti promijeniti članove uprave, odnosno utjecati na poslovanje društva koje uključuje i organizaciju zaprimanja pismena u tom društvu. Rizik poslovnih odluka pravne osobe pa i u svezi organizacije zaprimanja pismena snosi onaj čija je to autonomna odluka, a ne vjerovnici te pravne osobe ili netko treći koji nije bio upoznat sa poslovanjem te pravne osobe niti je imao utjecaj na to poslovanje.
11.2. Nadalje, sud također ne prihvaća kao osnovane navode tužitelja da je u ovršnom postupku istaknuo prigovor radi prebijanja (tražbine s naslova tuženikove odgovornosti za nedostatke), jer takav jasno obrazložen, određen ili odrediv prigovor sud ne nalazi u pismenima tužitelja u svezi predmetnog ovršnog postupka. Tužitelj je u ovršnom postupku isticao tek pravo na naknadu štete, međutim nije precizirao iznos štete. Neovisno o navedenome, čak i da je tužitelj istaknuo prigovor radi prebijanja te precizirao iznos štete (u novčanoj jedinici), takav prigovor prebijanja je bez pravnog učinka na ovršni (i ovaj parnični) postupak budući da je istaknut izvan rokova propisanih Ovršnim zakonom glede redovitih pravnih lijekova.
12. Glede vremena i opsega izvođenja radova, primopredaje radova, prigovora nedostataka, sud je iz personalnih dokaza utvrdio kako slijedi.
12.1. Iz iskaza svjedoka UR, kojemu iskazu je sud poklonio vjeru budući da je svjedok kazivao uvjerljivo, neposredno, životno logično, nepristrano te u skladu s dokumentacijom u spisu, u bitnome proizlazi da je zaposlen u vlastitom društvu Öhlinger i partneri d.o.o. Pula, da je suradnja između njega i društva S.I.MORE d.o.o. počela još 2013./2014, da je HRGOTA d.o.o. za S.I. MORE d.o.o. odradio završne radove na poslovnom prostoru u centru Pule, te da tu nije bilo nikakvih prigovora, a da je nakon toga slijedila obiteljska kuća u [adresa]. Radovi na toj kući su predmet ovog postupka. Bio je angažiran od strane S.I. MORE d.o.o. kao nadzorni inženjer što se tiče konstrukcije, mehaničke otpornosti i stabilnosti zgrade. Radilo se o projektu dogradnje i rekonstrukcije obiteljske kuće, a koja dogradnja i rekonstrukcija je uključivala tzv. grube radove koji uključuju radove na konstrukciji i stabilnosti zgrade te tzv. fine radove ili završne radove koji uključuju sve radove od fasade do podova, žbukanja i farbanja zidova, stolarske, kamenoklesarske radove i konačno opremanje. Radove na konstrukciji izvodilo je jedno društvo neovisno o tuženiku, dok je većinu finih radova izvodio HRGOTA d.o.o. U pogledu tih finih, završnih radova bio je koordinator na terenu, međutim nije bio službeni nadzor jer on nije bio potreban. Sva građevinska dokumentacija se odnosila prvenstveno na projekt rekonstrukcije za potrebe uporabne dozvole. Stoga su radovi na konstrukciji pisano ugovoreni, te je za te radove postojao projekt međutim za tzv. završne, fine radove nije postojao nikakav projekt već su se oni izvodili na temelju prihvaćene ponude, pisane ili usmene, a detalji su se izvodili u skladu sa uputom dizajnerice iz Rusije, inače Anneine prijateljice. Pojašnjava da su ŠR i ĐR bračni supružnici, vlasnici tužitelja S. I . MORE d.o.o., investitori u ovom slučaju. HRGOTA d.o.o. je izvodio fine radove koji su uključivali izradu fasade, podloga, žbukanja, gletanje, svu keramiku, postavu skele te knauferske radove. Ne zna točno kada su ti radovi ugovoreni ali čini mu se da su radovi postavljanja skele, izrade fasade, žbukanja dogovoreni negdje tijekom 2015., 2016. i 2017., a možda nešto i u 2018. Zadnji obračun oko kojega se tužitelj i tuženik nisu složili bio je sastavljen 2018., ali dopušta mogućnost da je obračun sastavljen početkom 2019. Naime, radovi su izvedeni sukcesivno od strane HRGOTA d.o.o., te bi nakon izvedenih radova bio napravljen obračun, svi bi sjeli za stol, pregledali obračun, potvrdili obračun i nakon toga bi slijedilo plaćanje prema tom obračunu odnosno računu. Zadnji obračun je postao sporan jer se postavilo pitanje određenih nedostataka na izvedenim radovima. U pogledu tog zadnjeg obračuna održana su 3, 4 sastanka na kojima su prisustvovali ŠR i ĐR ispred S. I. MORE d.o.o., PR ispred HRGOTA d.o.o., te on osobno. Razgovarali su o nedostacima koji su se prvenstveno odnosili na zaprljanu keramiku. Po njemu to nije bilo ništa drastično ali investitoru je smetalo te je inzistirao na tome da se prljavština sa keramike ukloni. Kod žbukanja je PR doduše zaštitio okolne elemente međutim sjeća se da mu je u podrumu puknula cijev uslijed čega je došlo do zaprljanja feincoilera. Sjeća se da je keramiku na bazenu trebao postaviti netko drugi međutim taj drugi nije izvršio svoju obavezu jer nije stigao, pa je tu PR uletio. Radove je izveo uredno, te su ujedno dogovorili i cijenu. Upravo ti keramičarski radovi na bazenu su bili predmetom zadnjeg obračuna. Trebao je pregledati obračun i razgovarati s ŠR kako bi joj objasnio je li ponuđena cijena u skladu sa tržištem. Sjeća se da je bio problem oko prihvaćanja cijene, ali nije našao uporišta u tome da bi tvrdio da je cijena višestruko veća od tržišne, međutim ĐR je postavio pitanje cijene, i ta cijena keramike je do kraja ostala nedogovorena. Pojašnjava da ovdje nije riječ o kupovini keramike već o cijeni postavljanja keramike i eventualno cijeni ljepila. Daljnji prigovor je bio u pogledu dvije ili tri cigle koje su na fasadi bile različite boje u odnosu na druge, radilo se o različitoj boji fuge, po njegovom mišljenju do razlike je došlo zbog toga što se fuga nije impregnirala. Pojašnjava da je skelu postavio HRGOTA d.o.o. te je dopustio svim ostalim izvođačima da se skelom koriste. Ta skela je morala biti pričvršćena uz fasadu posebnim ankerima, pa se na mjestima gdje su stajali ankeri tek naknadno moglo postaviti ciglicu. Ciglu je na fasadu postavljao jedan drugi izvođač, ne tuženik, međutim kako taj drugi izvođač nije htio doći postaviti završne ciglice na mjesta gdje su bili ankeri, zamolio je PR da to učine. PR je to prihvatio te popunio rupe ciglicama. Nije vidio veliki problem u različitoj boji fuge, i misli da se to moglo riješiti impregnacijom. Točno je da je u potkrovlju došlo do sitnog prokišnjavanja, međutim to nema veze sa tuženikom jer je krovni prozor gdje je došlo do prokišnjavanja izvodio netko drugi, te je upravo taj drugi popravio to, te kasnije nije bilo nikakvih prigovora koji bi se odnosili na prodor vode. Ostao je u kontaktu s investitorima sve do ishodovanja uporabne dozvole, a oni su nedostatke na građevini vezane uz radove koje je izvodio tuženik spominjali samo na tim zadnjim sastancima koji su održani u pogledu stavaka iz zadnjeg obračuna, međutim nedostatke kasnije nisu njemu spominjali. Uporabna je ishodovana nakon što su izvedeni završni vanjski radovi, pritom ne zna tko je te radove izvodio. Ne sjeća da bi bilo ikakvih prigovora nedostataka u pogledu unutarnjih klupica oko prozora. Bio je nekakav problem glede tipkala vodokotlića, ali za to je bio našao rješenje koje je predložio ŠR. Stolarske radove nije izvodio PR. Moguće je da nisu stavljeni završni cokli, oni odmah do vrata, jer je uobičajeno da se prvo obave stolarski radovi pa da se stavi završna cokla čija veličina će ovisiti o štok lajsni. Koliko je njemu poznato problem zaprljane keramike se nije uspio riješiti. Na tim zadnjim sastancima koji su se vodili oko završnog obračuna bilo je dogovoreno da će tu keramiku na svoj trošak počistiti PR ako se utvrdi da je upravo on odgovoran. Bio je problem utvrditi tko je odgovoran. Naime, farbanje zidova radili su radnici iz Češke ili Slovačke i to posebnim materijalima, te radnike doveli su sami investitori. Istovremeno su se izvodili i radovi na fasadi, radilo se o lijepljenju cigle posebnim ljepilom. Nakon tih radova slijedili su vodoinstalateri sa svojim završnim monterskim radovima, elektrotehničari sa završnim postavljanjem cjelokupne opreme, strojari koji su radili na instalacijama grijanja. S obzirom na sve te radnike i njihove radove bilo je teško utvrditi tko je keramiku zaprljao. Ne zna tko je odgovoran za prljanje keramike. Doduše mogao je utvrditi da je za prljanje feincoilera u podrumu kriv HRGOTA d.o.o. jer su u samom stroju pronađeni komadi žbuke, a poznato je da je upravo PR izvodio žbukanje. Ta žbuka je pronađena samo na tom stroju u podrumu, dok su tek neki od ostalih feincoilera bili prašnjavi. Investitori su sa PR razgovarali o tome da će pozvati izvođače koji su postavili feincoilere kako bi oni dali svoje mišljenje oko toga je li potrebno u tim strojevima nešto počistiti ili zamijeniti odnosno popraviti. Misli da je osnovni problem na tom gradilištu bila okolnost što se druge izvođače jako puno čekalo, a bilo ih je problem i naći. Radovi HRGOTE d.o.o. su uvelike ovisili o radovima drugih izvođača, pa je u jednom trenutku HRGOTA d.o.o. preuzeo neko drugo gradilište obzirom da se na ovom čekalo kamenoklesara i stolara da završe. Kasnije HRGOTA d.o.o. nije mogao nastavit s radovima po dinamici kako su to htjeli investitori jer je imao za završiti radove na nekom drugom gradilištu. Svjedok je nadalje kazivao na okolnost svakog pojedinog nedostatka utvrđenog po vještaku Suadu Kadriću u postupku osiguranja dokaza a prema nalazu od 22. srpnja 2020. (stranica 97-149 spisa), međutim navedeni dio iskaza se neće posebno navoditi budući da nije od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.
12.2. Iz iskaza UR, a također iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika OR, svjedoka NR proizlazi da je tuženik prestao izvoditi radove na kući tužitelja početkom 2019. (najkasnije u ožujku 2019.). UR također navodi, a što odgovara navodima zakonskog zastupnika tuženika, da je tuženik sastavio završni obračun radova početkom 2019., kada su se održali sastanci tužitelja i tuženika na kojima je trebalo dogovoriti (preostalu) cijenu izvedenih radova. Na tim sastancima, kojima su nazočili zakonski zastupnik tužitelja ŽR odnosno njezin suprug MR na strani tužitelja, zakonski zastupnik tuženika OR te UR, tužitelj je isticao prigovor nedostataka pojedinih radova posebno u svezi zaprljane keramike, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka UR, dok o održanim sastancima početkom 2019. svjedoče i zakonski zastupnik tužitelja i tuženika. Svjedok SR također svjedoči na okolnost napuštanja tužiteljeva gradilišta od strane tuženika u ožujku 2019. budući da je tuženik preuzeo druge obveze zbog kojih više nije mogao ostati na gradilištu tužitelja te čekati izvođenje drugih izvođača koji su kasnili a čiji radovi prethode radovima tuženika, a što odgovara sadržaju iskaza UR te zakonskog zastupnika OR, svjedoka KR i JR. Sud prihvaća u tom dijelu iskaze imenovanih svjedoka te utvrđuje da je tuženik prestao izvoditi radove na objektu tužitelja najkasnije u ožujku 2019. kada je i sastavio završni obračun s obzirom na izvedene radove (kako je to uobičajeno činio), a radove je prestao obavljati budući da radovi koji su prethodili radovima tuženika nisu bili pravovremeno izvedeni, o čemu je tužitelj obavješten kako to proizlazi iz iskaza UR. U tom smislu i SR navodi da je tuženik dao do znanja tužitelju da će radove izvoditi samo do određenog datuma jer da ima već ugovorene druge poslove. Pritom, tuženik je po svom odlasku na tužiteljevom gradilištu ostavio svoju skelu kako bi drugi radnici mogli obavljati radove, kako to proizlazi iz iskaza NR. S time u svezi tužitelj je po odlasku tuženika angažirao druge izvođače, pa tako i NR radi dovršetka odnosno nastavka radova na fasadi. Sud, međutim, ne prihvaća navode zakonske zastupnice tužitelja ŽR i svjedoka ĐR da su se pregovori oko nastavka radova vodili sve do ožujka 2020., budući da navedeno ne proizlazi iz dokumentacije u spisu a niti iz iskaza UR. Naime, iz suglasnih u tom dijelu iskaza ĐR i zakonskog zastupnika tuženika OR proizlazi da su stranke pokušavale iznaći rješenje za plaćanje preostalog duga i popravljanje istaknutih nedostataka (prvenstveno glede čišćenja keramike i zamjene (čišćenja) klima uređaja) te su u tom kontekstu spominjali i dodatne radove na uređenju okoliša. U tom smislu, iz elektroničke pošte od 25. veljače 2020. pa do 5. ožujka 2020. (stranica 224-227 spisa) koja se odvijala između UR i ĐR sud ne može utvrditi da tužitelj i tuženik dogovaraju dovršetak ranije ugovorenih radova. Ovo stoga što je iz elektroničke pošte tuženika upućene UR i tužitelju od 28. studenoga 2019. (stranica 223-236) razvidno da tuženik ne prihvaća odgovornost za nedostatke već ustraje na potraživanju iz računa broj 10-PJ1-01 od 8. srpnja 2019.
12.2.1. Prema tome, iz navedeno sud zaključuje da je tužitelj radove tuženika izvedene do početka 2019. preuzeo najkasnije do ožujka 2019., pa je u skladu s odredbom 604. i 608. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) od tuženika usmenim putem tražio uklanjanje nedostataka odmah po preuzimanju izvršenih radova, a koji nedostaci nisu uklonjeni. U tom smislu, sud prihvaća navode tužitelja kako su u pojedinim radovima tuženika utvrđeni nedostaci, te s time u svezi sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića kojim su konkretni nedostaci utvrđeni, budući je riječ o stručnom, jasno obrazloženom i nepristranom nalazu. Međutim, sud nije utvrđivao za koje konkretno utvrđene nedostatke odgovara tuženik, budući da je odluku o glavnoj stvari mogao donijeti i bez te činjenice. Naime, prema odredbi članka 606. stavak 1. ZOO-a naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje. Nadalje, prema odredbi članka 606. stavak 2. ZOO-a i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete. Tužitelj je tuženika u nekoliko navrata obavijestio o nedostacima, prvi puta početkom 2019., kako to proizlazi iz iskaza svjedoka UR kada se razgovaralo na temu završnog obračuna izvedenih radova. Budući da je tužba podignuta 25. studenoga 2022., sud zaključuje da je tužitelj prekludiran u pravu na naknadu štete osnovom istaknutih nedostataka u radu tuženika. Pritom, navodi tužitelja kako su razgovori sa tuženikom oko nastavka radova vođeni sve do ožujka 2020. nisu od utjecaja na odredbu članka 606. ZOO-a, budući da je tužitelj dužan svoje pravo koje temelji na odgovornosti tuženika zbog nedostataka (sudskim putem) ostvariti u roku od dvije godine, neovisno o eventualnim pregovorima oko mirnog rješenja spora. Sud, također, ne nalazi da je tužitelj prijevarnim postupanjem tuženika spriječen u ostvarivanju svojih prava osnovom odredbe članka 604. i 608. ZOO-a, niti je to tužitelj tijekom postupka tvrdio ili dokazivao. Konačno, tužiteljevo isticanje zahtjeva za naknadu štete u ovršnom postupku, je bez pravnog učinka kako je ranije obrazloženo, obzirom na odredbu članka 606. stavak 2. ZOO-a, budući da je taj zahtjev za naknadu štete istaknut u zakašnjenju.
12.2.2. Naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača o nedostatku, što je tužitelj učinio, može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjereni rok sukladno članku 608. stavak 1. ZOO-a, a tek ukoliko izvođač ne otkloni nedostatke do isteka tog roka naručitelj može po svom izboru otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. Kako je u smislu prethodno citirane zakonske odredbe tužitelj trebao od tuženika kao izvođača zahtijevati da nedostatke otkloni i ostaviti mu primjereni rok za navedeno, što nije, pa tek ukoliko ih ne bi otklonio tužitelj bi bio ovlašten to učiniti na račun izvođača, a u konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da nedostaci nisu otklonjeni kako to proizlazi iz rezultata postupka osiguranja dokaza (nalaz vještaka Suada Kadrića). Kako tužitelj nije otklonio nedostatke ne može tražiti od tuženika isplatu svote u visini troškova otklanjanja nedostataka jer bi on pretrpio štetu tek ukoliko je određeni iznos novaca utrošio otklanjajući nedostatke na građevini koje je bio dužan otkloniti tuženik.
12.2.3. Tužitelj potražuje utuženi iznos s naslova naknade štete. Sukladno odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U konkretnom slučaju tužitelj traži imovinsku štetu, a prema odredbi članka 1085. stavak 1. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (stavak 3.). Da bi postojala odgovornost za štetu moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Odgovornost za štetu nastaje samo ako je štetna radnja protupravna, a štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika. Obzirom na sve navedeno te prethodno citiranu definiciju štete i načine popravljanja imovinske štete, zahtjev tužitelja je neosnovan jer se iznos potreban za otklanjanje nedostataka u radovima na njihovom objektu ne može smatrati štetom s obzirom da te nedostatke za koje bi odgovarao tuženik oni nisu otklonili o svom trošku za koji trošak bi pretrpjeli štetu koju bi imali pravo potraživati od tuženika. Neovisno o navedenom, tražbina s naslova naknade štete je u zastari osnovom odredbe članka 228. u svezi članka 230. ZOO-a, budući je protekao trogodišnji rok od eventualnog nastanka štete odnosno od saznanja za štetu i štetnika (ožujka 2019.) obzirom na sastanke održane između tužitelja i tuženika kada je tužitelj isticao prigovor nedostataka u radovima), a tužba je podnijeta 22. studenoga 2022. Također, sud nije prihvatio navode tužitelja kako je tuženik priznao tražbinu s naslova naknade štete pa da bi time prekinuo tijek zastare. Tuženik je i dopisom od 27. studenoga 2019. otklonio odgovornost za nedostatke, a eventualno pregovaranje oko mirnog rješenja spora u svezi otvorenih potraživanja tuženika te prigovora nedostataka tužitelja te u svezi s time raspravljanje o mogućnosti ugovaranja novih radova (uređenje okoliša) sud ne cijeni kao izjavu o priznanju duga u smislu odredbe članka 240. ZOO-a. Što se tiče tražbine (imovinske štete) koja je tužitelju nastala budući da je plaćao troškove postupka osiguranja dokaza koji uključuju vještačenje po vještaku Suadu Kadriću, troškove pristojbe, te je dodatno provodio vještačenje po vještakinji LR, sud istu tražbinu cijeni neosnovanom. Naime, tužitelj u pogledu tog djela tražbine, a s obzirom na sve navedeno, nije dokazao da su navedeni troškovi nastali krivnjom tuženika, odnosno nije dokazao protupravnost na strani tuženika te uzročnu vezu između protupravnosti tuženika i nastale imovinske štete.
13. Sud je utvrđujući bitne činjenice za ovaj predmet, cijenio sve isprave dostavljene po strankama u spis, dakle i one koje nije posebno obrazlagao (osim nalaza i mišljenja vještakinje LR koji dokaz nije kontradiktorno proveden, već je pribavljen od strane tužitelja). Navedene isprave nisu posebno obrazlagane jer su bez utjecaja na odluku o glavnoj stvari. Jednako tako sud nije posebno obrazlagao cjelovit sadržaj iskaza stranaka i saslušanih svjedoka već je cijenio iste u kontekstu činjenica bitnih za odluku o glavnoj stvari obzirom na prigovore tuženika. Također, sud, radi ekonomičnosti postupka, nije provodio uviđaj niti je neposredno saslušavao vještaka Suada Kadrića na okolnost utvrđenih nedostataka budući da je već na temelju provedenih dokaza mogao izvesti zaključak o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a, pa je tužitelj, čiji je tužbeni zahtjev odbijen, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
15. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 8. rujna 2023., te za zastupanje na ročištima održanima 26. travnja 2023., 21. rujna 2023., 25. ožujka 2024., 28. ožujka 2024., i 6. ožujka 2025. u iznosu od po 625,00 eura ( s PDV-om) po radnji, na temelju Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), odnosno ukupno 4.375,00 eura sa kamatama kako je to osnovano zatražio tuženik. Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Prema tome, po pravomoćnosti ove odluke pristojbu za odgovor na tužbu snosit će tužitelj, obzirom na uspjeh u sporu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.
U Pazinu 14. travnja 2025.
Sudac
Andrea Jelenić Pitoski
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
DNA:
- Tužitelju po pun.,
- Tuženiku po pun.
