REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-350/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja TH, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, (OIB 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi privremenog stambenog zbrinjavanja, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se točke 2. i 3. rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/23-15/452, URBROJ: 531-06-3- 23-2 od 29. prosinca 2023. te se u tom dijelu predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Tuženik je u ponovljenom postupku obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja točke 1. rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/23-15/452, URBROJ: 531-06-3-23-2 od 29. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/23-15/452, URBROJ: 531-06-3-23-2 od 29. prosinca 2023. točkom 1. odbijen je zahtjev tužitelja za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam. Točkom 2. utvrđeno je da tužitelju i članovima njegove obitelji AH, OH, JH i IH prestaje pravo na privremeni smještaj u stanu na adresi u [adresa]. Točkom 3. nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja izvrši primopredaju i oslobodi od osoba i stvari predmetni stan, dok se točkom 4. utvrđuje da je tužitelj dužan plaćati troškove režija stanovanja koja nastanu od dostave predmetnog rješenja do primopredaje stana.

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost točaka 1., 2. i 3. pobijanog rješenja, izrijekom navodeći da ne osporava točku 4. rješenja. Ističe da je pobijanim rješenjem neosnovano odbijen tužiteljev zahtjev za stambeno zbrinjavanje, budući da tužitelj spada u krug osoba navedenih u čl. 77. st. 2. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine”, broj 21/23, dalje u tekstu: Zakon o obnovi) i ostvaruje uvjete za stambeno zbrinjavanje, a predmetni stan ispunjava sve uvjete za smještaj članova njegove obitelji, od kojih je jedno dijete s poteškoćama u razvoju. Navodi da je tuženik pogrešno zaključio da tužitelj ne spada u krug osoba određenih odredbom čl. 77. st. 2. u svezi čl. 4. st. 1. Zakona o obnovi, na koju okolnost se poziva na rodni list i predlaže saslušanje tužitelja i svjedokinje THJ rođ. A, Nastavno ističe da je tuženik pogrešno utvrdio da je za ovaj postupak relevantna okolnost što je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se odnosi na kuću u [adresa] (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) trenutno upisan SH, budući da je isti nesporno sadašnji vlasnik nekretnine, ali to nije bio u vrijeme oštećenja i podnošenja zahtjeva za obnovom. Smatra relevantnim okolnost tko je bio vlasnik nekretnine u vrijeme kada se dogodio potres i kada je podnesen zahtjev za obnovom kuće, a ne tko je vlasnik nekretnine u vrijeme odlučivanja o zahtjevu, odnosno tko je bio srodnik tadašnjeg vlasnika nekretnine, a ne sadašnjeg. Ističe da je tadašnji vlasnik bila je HH te da je stoga potrebno ispunjenje uvjeta iz čl. 77. st. 2. Zakona o obnovi potrebno utvrditi u odnosu na imenovanu raniju vlasnicu, a ne u odnosu na sadašnjeg vlasnika SH, koji je vlasništvo stekao kupnjom tek 24. svibnja 2023. Zaključno ističe i da je tuženik pogrešno utvrdio da za predmetnu kuću nije podnesen zahtjev za obnovu. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi točke 1., 2. i 3. pobijanog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod obrazloženja pobijanog rješenja. Citirajući odredbu čl. 77. st. 1. i st. 2. Zakona o obnovi, ukazuje da je podnositeljima zahtjeva dana mogućnost da ostvare pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje ukoliko su kumulativno ispunjena dva uvjeta. Prvi uvjet je da je podnesen zahtjev za konstrukcijsku obnovu, odnosno da je podnesen zahtjev za uklanjanje zgrade te gradnju zamjenske obiteljske kuće (u ovom konkretnom slučaju se to odnosi na obiteljsku kuću [adresa], a u kojoj je tužitelj ranije stanovao prije nego mu je na privremeno korištenje dodijeljen stan u [adresa]), dok je drugi uvjet da je podnositelj zahtjeva ovlaštena osoba (vlasnik odnosno srodnik vlasnika ili zaštićeni najmoprimac) za podnošenje zahtjeva za konstrukcijsku obnovu ili uklanjanje zgrade te gradnju zamjenske obiteljske kuće. Postupajući po zahtjevu tužitelja, tuženik je u postupku utvrdio da pred ovim Ministarstvom nije zaprimljen niti zahtjev za konstrukcijsku obnovu, niti zahtjev za uklanjanje zgrade te gradnju obiteljske kuće, a koji se odnosi na obiteljsku kuću u [adresa], izgrađenu na k.č.br.

30/4, k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u kojoj je tužitelj stanovao prije nego mu je na privremeno korištenje dodijeljen stan u [adresa]. Tužitelj u tužbi navodi da je za obiteljsku kuću u [adresa] podnesen zahtjev za obnovu, ali pritom ne navodi točnu oznaku Klase predmeta, slijedom čega tuženik predlaže Sudu da pozove tužitelja da dostavi Klasu predmeta pod kojom se vodi navedeni predmet obzirom da iz uvida u službeni informacijski sustav tuženika proizlazi da ne postoji zahtjev za obnovu obiteljske kuće u [adresa], adresa [adresa]. Također, iz zaprimljene dokumentacije, kao i iz uvida u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da tužitelj kao podnositelj zahtjeva za stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam nije niti vlasnik, niti izvanknjižni vlasnik, niti njihov srodnik, a niti zaštićeni najmoprimac kuće na adresi u [adresa]. Stoga, a obzirom da tužitelj kao podnositelj zahtjeva nije udovoljio niti jednom zakonskom uvjetu za ostvarivanje prava na privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam, to je pobijanim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja. Stoga tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 27. ožujka 2025., i to u prisutnosti tužitelja osobno, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

5. Tužitelj je na raspravi istaknuo da je do potresa živio u predmetnoj kući koja je u to vrijeme bila u vlasništvu KH, daljnje rođakinje njegove supruge. Međutim, nakon što je kuća u potresu jače oštećena, ranija vlasnica je prodala kuću prvom susjedu praktički ispod tržišne cijene, za 4.000,00 eura, jer je tom susjedu ista trebala samo radi okućnice. Stoga da zapravo nema saznanja je li novi vlasnik podnio zahtjev za obnovu te kuće, moguće da i nije jer mu ista nije trebala. On da je u predmetni stan sa suprugom i troje maloljetne djece uselio nakon potresa, a temeljem Odluke o privremenom smještaju od 4. veljače 2021., u kojoj je bilo navedeno da se smještaj omogućava dok traje potreba za smještajem, a kako je navedeno i u Ugovoru o privremenom smještaju čiju presliku ulaže u spis. Tužitelj je nadalje istaknuo da radi u Sloveniji, dok supruga ne radi radi brige o teško bolesnom djetetu sa teškoćama u razvoju, te da im je nemoguće platiti smještaj po tržišnoj cijeni. Zaključno je naveo da je podnio četiri različita zahtjeva za stambeno zbrinjavanje istom tijelu, na kojim da je trenutno 39. na listi čekanja.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Sud nije prihvatio dokazne prijedlog tužitelja (saslušanje ranije vlasnice HH i sadašnjeg vlasnika SH, kao svjedoka), smatrajući da odluku o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika može donijeti i bez provođenja daljnjih dokaza, a da se činjenice radi čijeg je dokazivanja provođeno provođenje predmetnih dokaza (srodstvo tužitelja s vlasnikom, okolnost podnesenog zahtjeva za obnovu) može utvrditi na temelju materijalne dokumentacije i navoda samog tužitelja.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je isti pokrenut zahtjevom tužitelja od 21. prosinca 2023., u kojem je tužitelj naveo da je obiteljska kuća na adresi [adresa], s kojom je živio kao podstanar zajedno sa svojom obitelji, oštećena/uništena u potresu, te zatražio privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam.

10. Sukladno čl. 1. Zakona o obnovi, ovim se Zakonom uređuje način i postupak obnove, uklanjanje zgrada oštećenih odnosno uništenih zbog prirodne nepogode ili katastrofe proglašene na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, a koje je pogođeno potresima 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020., gradnja i opremanje zamjenskih obiteljskih kuća, gradnja višestambenih i stambeno-poslovnih zgrada, stambeno zbrinjavanje osoba pogođenih tim nepogodama, novčana pomoć te se određuju nadležna tijela, rokovi za postupanje i druga pitanja s tim u vezi.

11. Sukladno čl. 78. st. 2. Zakona o obnovi, vlasniku stana odnosno srodniku vlasnika stana u kojem je vlasnik odnosno srodnik vlasnika stanovao u vrijeme nastanka nepogode ili katastrofe iz članka 1. ovoga Zakona u obiteljskoj kući na području Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije koja se uklanja na temelju ovoga Zakona Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija ili jedinice lokalne samouprave na području tih jedinica područne (regionalne) samouprave dat će na istom području, na njegov zahtjev, u najam stan odgovarajuće veličine do završetka gradnje zamjenske obiteljske kuće ili će Republika Hrvatska odnosno Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Karlovačka županija ili jedinice lokalne samouprave na području te jedinice područne (regionalne) samouprave dati na istom području, na zahtjev vlasnika koji ostvaruje pravo na gradnju zamjenske obiteljske kuće, u vlasništvo stan odgovarajuće veličine, uz obvezu prenošenja prava vlasništva zemljišta na kojem se nalazila uklonjena obiteljska kuća u korist Republike Hrvatske odnosno Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke županije, Karlovačke županije ili jedinica lokalne samouprave na području tih jedinica područne (regionalne) samouprave.

12. Sukladno čl. 4. st. 1. m) Zakona o obnovi, "srodnici" su vlasnikovi srodnici po krvi u ravnoj lozi, bračni drug, izvanbračni drug, životni partner odnosno neformalni životni partner, posvojitelj odnosno posvojenik, brat odnosno sestra vlasnika te od tih vlasnikovih srodnika bračni drug, izvanbračni drug, životni partner odnosno neformalni životni partner

13. U ovome sporu nije upitno da je obiteljska kuća na adresi [adresa] oštećena za vrijeme potresa koji su pogodili to područje 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020., kao i da je tužitelj u to vrijeme zajedno sa svojom obitelji stanovao u toj kući, te da ni tada, a ni naknadno, nije bio vlasnik te kuće.

14. Međutim, sporno je da li je pokrenut postupak radi obnove odnosno uklanjanja te kuće i gradnje zamjenske, kao i da li je tužitelj (odnosno članovi njegove obitelji) srodnik vlasnika te kuće u smislu Zakona o obnovi. Također je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o prestanku privremenog smještaja.

15. Po stavu ovoga Suda, pravilno je tuženik utvrdio da tužitelj odnosno članovi njegove obitelji nisu bili srodnici vlasnika kuće u smislu čl. 4. Zakona o obnovi te kao takvi nisu legitimirani podnijeti zahtjev za stambeno zbrinjavanje u smislu čl. 77. st. 2. tog zakona, kao i da za predmetnu kuću nije ni pokrenut postupak obnove odnosno uklanjanja.

16. Naime, iako tužitelj u tužbi navodi da je ranija vlasnica predmetne kuće HH (r. O) njegova bliska srodnica, tužitelj uz tužbu nije dostavio rodni list iz kojega bi Sud mogao zaključiti o kojem se stupnju srodstva radi, dok je na raspravi kod ovoga Suda naveo da je ista daljnja rođakinja njegove supruge. Slijedom navedenog, proizlazi da ni tužitelj ni članovi njegove obitelji nisu srodnici ni ranije vlasnice (HH), a ni vlasnika kuće u vrijeme podnošenja tužiteljevog zahtjeva (SH), budući da se srodnicima u smislu Zakona o obnovi smatraju samo bliski srodnici definirani odredbom čl. 4. st. 1.m) tog zakona.

17. Nastavno, iako tužitelj u tužbi (paušalno) navodi da se u odnosu na predmetnu kuću vodi postupak obnove, isti ne navodi oznaku Klase niti dostavlja ikakav dokaz o vođenju tog postupka. S druge strane, tuženik (nadležno tijelo) navodi da u svojim upisnicima ne nalazi dokaz o vođenju takvog postupka, a tužitelj je i sam u zahtjevu za stambeno zbrinjavanje naveo da za predmetnu kuću nije pokrenut postupak obnove, dok je na raspravi održanoj kod ovoga Suda potvrdio da nema saznanja da bi takav postupak bio pokrenut, istaknuvši da po njegovom saznanju novi vlasnik nije zainteresiran za obnovu. Imajući u vidu da iz navoda samog tužitelja i podataka u spisu postupka nema podataka o pokrenutom postupku za obnovu ili uklanjanje predmetne kuće, to pravilno utvrđuje tuženik da ni ovaj uvjet nije ispunjen.

18. Slijedom navedenog, pravilno je tuženik na temelju čl. 78. u svezi čl. 83. Zakona o obnovi odbio tužiteljev zahtjev za stambeno zbrinjavanje, te odlučio kao pod točkom 1. izreke pobijanog rješenja, pa je stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan (t. III. izreke presude).

19. Međutim, pobijano se rješenje u dijelu u kojem je utvrđeno da tužitelju i članovima njegove obitelji prestaje pravo na privremeni smještaj u stanu u [adresa], te se tužitelju nalaže da u roku od 15 dana izvrši primopredaju stana, uopće ne može ispitati. Naime, tuženik se ni u pobijanom rješenju ni u odgovoru na tužbu ne poziva na zakonsku odredbu temeljem koje je utvrdio prestanak prava, a dostavljenom spisu upravnog postupka ne prileži odluka (upravni akt) temeljem koje je tužitelj to pravo bio ostvario. S druge strane, tužitelj je na raspravi dostavio Ugovor o privremenom smještaju sklopljen sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 19. veljače 2021., iz kojega proizlazi da se predmetni stan (stambena jedinica) tužitelju daje na korištenje privremeno, dok traje potreba za smještajem tužitelja i članova njegove obitelji (čl. 2.), dok se uvjeti raskida ugovora definiraju člankom 7. (također uz navođenje da se smještaj daje dok postoji potreba za privremenim smještajem), a člankom 9. utvrđeno je da je za slučaj spora nadležan stvarno nadležni sud u Zagrebu. Stoga prema dostupnim podacima nije moguće utvrditi da li utvrđivanje prestanka prava korištenja potpada pod upravno-pravni postupak gdje se o tome donosi upravni akt, ili se pak radi o građanskopravnom raskidu ugovora gdje je zaštita osigurana pred redovnim sudom. Ovo osobito iz razloga što u odredbama citiranog ugovora nije navedeno da se trajanje istoga isti veže uz postupak ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje po odredbama Zakona o obnovi, već uz potrebu korisnika za privremenim smještajem, pri čemu je tužitelj na raspravi istaknuo da takva potreba i nadalje postoji (socijalni razlozi, dijete s teškoćama u razvoju), kao i da je podnio ukupno četiri zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, te je uvršten na listu čekanja. Stoga je u tom dijelu (točke 2. i 3. pobijanog rješenja) valjalo pobijano rješenje poništiti te, imajući u vidu narav povrede, tuženiku vratiti na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS-a), te odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

20. Budući da je tužitelj u tužbi izričito naveo da ne osporava točku 4. izreke pobijanog rješenja tuženika, to zakonitost iste nije bila predmetom ovoga spora.

U Rijeci 14. travnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I.-II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv tč. III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijanog dijela presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- tužitelju RH iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik s ročišta i priloge dostavljene od tužitelja