Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: K-24/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐM zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: KO-DO-616/2023 od 4. rujna 2023. nakon javne rasprave održane 11. travnja 2025. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Silvije Milošević, okrivljenika ĐM i braniteljice okrivljenika iz povjerenja Matee Bojanić Kožul, odvjetnice iz Rijeke, 14. travnja 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik ĐM, nadimka Đ, sin ĆM i Ć, rođene G, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1993., državljanin RH, po zanimanju električar, po zvanju električar, OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlen kod privatnika u Španjolskoj, Valencia, s mjesečnim primanjima 1.500,00 eura, SSS, oženjen, otac dvoje mlt. djece od 3 i 6 godina, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, nije vlasnik nekretnine, nije vlasnik vrjednijih pokretnina, kazneno neosuđivan, protiv narečenog se vodi postupak za drugo kazneno djelo,
na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
15. lipnja 2020., u Kostreni, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, s predstavnikom tvrtke Pogrebne djelatnosti Rahmet iz BiH, GM dogovorio transport pokojnika iz Berlina do Rijeke za iznos od ukupno 1.900,00 eura, lažno pritom prikazujući da će sve usluge platiti, iako je unaprijed znao da isto neće učiniti, pa kada je GM izvršio uslugu transporta pokojnog JM iz [adresa] u [adresa], platio račun bolnici u Leipzigu od 272,25 eura, te trošak dokumentacije za preuzimanje tijela pok. JM od ukupno 60,00 eura, prestao se javljati GM, a dug do danas nije podmirio, čime je imenovanog oštetio za 1.062,25 eura,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine-prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11.
II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenik GM, iz [adresa], upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude, time da je na ročištu održanom 11. travnja 2025. (stranica 130) zastupnica optužbe precizirala činjenični opis na način da u zadnjem redu istog umjesto iznosa od 2.232,25 eura ima stajati 1.062,25 eura.
2. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužbom.
3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze ispitivanjem oštećenika GM kao svjedoka (stranica 103-104), te svjedoka IM (stranica 128), te OM (stranica 129-130), te je pročitana preslika osobne iskaznice okrivljenika (list 5), sprovodnica za prijenos umrle osobe (list 6), račun bolnice u [adresa] (list 7-8, 33), računi (list 27-31), račun o troškovima sahrane (list 32), te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan izvadak iz KE (stranica 77-78).
3.1. Iz iskaza oštećenika GM ispitanog kao svjedoka proizlazi da je vlasnik pogrebnog društva Rahmet iz [adresa] i 15. lipnja 2020. nazvao ga je OM kojeg poznaje iz viđenja i tražio ga ponudu za cijenu prijevoza pokojnika od [adresa] do [adresa] u RH. Isti mu je objasnio da to treba njegovom rođaku ĐM čiji je otac preminuo u [adresa], da bi mu se potom javio ĐM i dogovorili su cijenu prijevoza pokojnika iz [adresa] do [adresa]. ĐM mu je rekao da ga prijevoz po Hrvatskom pogrebnom poduzeću košta skuplje za oko 900,00 eura, pa se odlučio koristiti njegove usluge. Dogovorili su prijevoz za 1.900,00 eura + troškovi koji je trebalo podmiriti prilikom preuzimanja pokojnika ĆM iz bolnice. ĐM je vozaču njegove firme koji je išao iz [adresa] za [adresa] u [adresa] predao odjeću za oblačenje pokojnika, te je njegov vozač preuzeo tijelo u bolnici u [adresa] i podmirio troškove od 272,25 eura, 20,00 eura, 30,00 eura i još 10,00 eura na ime dokumentacije za prijevoz pokojnika, što je trošak smrtnog lista i sprovodnice. Po preuzimanju pokojnika, tijelo je dovezeno u [adresa] i predano u kapelu, a prijevoz je izvršen 19. lipnja 2020. Nakon tog prijevoza i predaje tijela u kapelicu ĐM mu se više nije javio, niti mu je podmirio navedeni trošak prijevoza. Istome je čak slao i poruke da mu podmiri dug, koje su viđene, ali isti nikada nije odgovorio, a u međuvremenu mu se javio OM i rekao da će ĐM doći k njemu raditi na crno, pa kada odradi posao da će mu ZM platiti na ruke dužnu uslugu. Zaista je mu je nakon nekog vremena ZM i to 15. kolovoza 2021. uplatio 820,00 eura te 31. prosinca 2021. 350,00 eura. Nakon toga obzirom da mu ĐM nije vratio ostatak duga, pokušavao je stupiti s njim u kontakt, ali je konačnici sve prijavio policiji, nakon čega mu se ĐM javio e-mailom i tražio da mu dostavi račun za izvršene usluge, što je učinio, ali i nakon toga ništa nije podmireno, da bi ga ZM napao zašto je to prijavio policiji.
3.1.1 Na upit zastupnice optužbe da pojasni iznose u dijelu da bi ukupni trošak transporta pokojnika iz [adresa] bio 1.900,00 eura, da li bi to onda značilo da je iznos računa bolnice u [adresa] od 272,25 eura te trošak dokumentacije za preuzimanje tijela pokojnika od 60,00 eura poseban trošak koji nije uključen u onaj ukupni iznos, prema iskazu oštećenika proizlazi da se radi o posebnim troškovima koji nisu uključeni u taj prvotno ugovoreni iznos od 1.900,00 eura, te dakle ono što je OM naknadno njemu platio u dva navrata i to iznos od 820,00 eura te potom od 350,00 eura su iznosi koji pokrivaju onaj dogovoreni iznos od 1.900,00 eura, te je ostatak duga 1.062,25 eura. Nakon što je ispitan kod ODO u Rijeci, okrivljenik mu se javio elektroničkim putem, jer je istome napisao jedan e-mail da je dostavio račun koji je uredno i proslijedio sa svim ostalim troškovima, a s čime se okrivljenik nije slagao, time da je istome poslao kompletan račun, dakle iznosa drugačijeg od onog za kojeg je danas postavio imovinskopravni zahtjev, obzirom da je tada okrivljeniku dostavio račun sa svim troškovima. Dakle, okrivljeniku je poslao račun sa svim onim troškovima koje je njegova tvrtka imala, a što je istome ZM rekao to zaista ne zna, ali ostaje činjenica da mu je ZM isplatio taj iznos ranije navedeni onih datuma koje je i ranije iskazao, o čemu svemu vodi evidenciju. Ni s kim drugim osim s OM nije razgovarao o plaćanju tog iznosa ranije navedenog, a ZM mu je taj iznos i donio na benzinsku postaju [adresa], navodeći da je to okrivljenik odradio na crno.
3.2. Iz iskaza svjedoka IM proizlazi da je tek na sudskom hodniku saznao zbog čega je pozvan kao svjedok, a sve što može reći je da je davno bio s ZM na kavi u [adresa] kad im je prišao neki čovjek, te je ZM tom čovjeku dao neke pare koje je izvadio iz svog džepa, s time da ne zna o kojem se iznosu radilo. Kada je do svega ovog došlo, ZM ga je bio nazvao na telefon i pitao ga da li se sjeća da je toj osobi dao neke pare, a kada su sjedili na kavi u [adresa], te mu rekao da se toga sjeća.
3.3. Iz iskaza svjedoka OM proizlazi da kada je otac okrivljenika imao jak moždani udar, otišao je s okrivljenikom u [adresa] i to kao prevoditelj, time da je otac nakon istog bio klinički mrtav, a ĐM je nakon toga otišao za Rijeku. Otac okrivljenika je ostao u Univerzitetskoj klinici u Leipzigu te su mu rekli da otac tako može ostati i nadalje, te su okrivljeniku predložili da se njegov otac isključi s aparata jer mu je samo srce radilo, na što je okrivljenik pristao. Okrivljenik se vratio u Rijeku, da bi njegov otac u međuvremenu preminuo. Okrivljenik se već u međuvremenu bio raspitivao za pogrebna društva, time da je osobno poznavao GM kao osobu koja je vršila pogrebne usluge u odnosu na kraj iz kojeg dolazi. Pitao je istoga da li prevozi i osobe druge vjere, obzirom da je on to činio za muslimanski džamat, na što mu je rekao da prevozi sve i pitao ga je da li može njegov broj dati ĐM, na što je on pristao i dao je taj broj okrivljeniku. Ističe, da je u to vrijeme bio predstavnik muslimanskog džamata u Bosanskoj krupi. Otac je okrivljeniku umro 2020. ali ne zna koji mjesec, sjeća se da su bile jake kiše, te je dakle otac okrivljenika umro u [adresa] u Njemačkoj. Kada su se vraćali iz [adresa] ĐM je telefonirao nekom čovjeku, te je taj čovjek rekao da će platiti sve troškove, te da će mu dati neke pare koji je ostao dužan njegovom ocu koji mu je bio partner. Prije sahrane, odnosno prijevoza zvao je sestre okrivljenika koje su mu rekle da su pare spremne. Prošlo je određeno vrijeme, nazvao ga je jedan njegov prijatelj i prijatelj od GM, te ga pitao kada će se to platiti, time da je mislio da je ĐM platio sve. Krajem 2020. okrivljenik je došao kod njega u Austriju, gdje se i zaposlio i kratko nakon toga je UM dao 500,00 eura da odnese GM. Čuo se s GM i rekao mu kako ĐM radi, ima familiju, na što je GM rekao da nije problem, koliko može dati, neka da. Drugi put je otišao u Bosnu u aprilu ili maju 2021., odmah se čuo s GM kako bi se našli negdje da mu da novac, te su se u konačnici našli na benzinskoj pumpi i dao mu je 850,00 eura i 20,00 franaka, kako bi se taj iznos zaokružio. Mora reći da ne zna koji je iznos između njih bio dogovoren. Misli da je bilo najprije dogovoreno nekih 1.800,00 ili 1.900,00 eura, a misli da su kasnije bili još troškovi za bolnicu i sl. ĐM mu je rekao da je nešto dao vozaču od GM, neki novac na dan sahrane, a neki ostatak je trebao dati prijatelj od oca od ĐM. Okrivljenik je njemu dao novac za GM prije nego što je išao u Bosnu, zbog čega je taj novac i nosio za GM kad je išao u Bosnu, time da mu je GM rekao da nije problem da će čekati dok ne dođe kako se novac ne bi slao po nekim vozačima. ĐM mu je poslao screen shotove svog maila, gdje je GM tvrdio da od njega nije dobio nikakve novce, što ga je jako zasmetalo zbog čega je i nazvao GM kako bi mu to rekao. GM mu je prijetio da će imati probleme kada bude prelazio granicu, nešto mu je spominjao i brata, taj razgovor je duže trajao i nakon toga više nije imao s njim nikakvu komunikaciju. Prilikom te primopredaje novca u Bosni bili su prisutni IM i ŠM. ĐM je radio na tome da plati uslugu prijevoza svog oca od strane GM. Obzirom da ga je GM optužio kako mu nije dao novce, njihov je zadnji telefonski razgovor završio žestokom svađom.
3.4. Iz sprovodnice za prijenos umrle osobe razvidno je da je izdana od strane Veleposlanstva Republike Hrvatske u Berlinu 18. lipnja 2020., u odnosu na preminulog ĆM, koji je preminuo u [adresa] 14. lipnja 2020., da će isti biti sahranjen u [adresa], prevezen vozilom Mercedes Vito M 36-T-864, uz navođenje klase i broja te datuma rješenja izdanog u [adresa] 18. lipnja 2020. za prijenos preminule osobe, uz navođenje pratitelja odnosno vozača ČM, s pečatom nadnevka kada je obavljen prijelaz preminule osobe preko državne granice 19. lipnja 2020.
3.5. Iz računa bolnice u [adresa] proizlazi da je izdan 21. siječnja 2021. u odnosu na ĆM, u ukupnom iznosu od 272,25 eura, dok je račun za administrativne pristojbe od 30,00 eura izdan 18. lipnja 2020.
3.6. Iz računa (list 27-31) proizlazi da je onaj na iznos od 20,00 eura za pomoć ĆM izdan 18. lipnja 2020., kao i onaj na iznos od 30,00 eura, te onaj na iznos od 10,00 eura, a sve prema tvrtki Rahmet Cazin, dok je iznos od 10.00 eura po računu od 18. lipnja 2020. izdanog od strane matičnog ureda u [adresa], te se odnosi na izdanu smrtovnicu tog istog dana, ponovno prema tvrtki Rahmet Cazin.
3.7. Iz računa o troškovima sahrane broj 01-V-06/20 proizlazi da je izdan od strane tvrtke Rahmet-pogrebna oprema i prevoz umrlih iz cijele [adresa], iz [adresa], u vlasništvu GM, za naručioca ĐM iz [adresa], u odnosu na umrloga ĆM, transport iz [adresa] za Rijeku. Nastavno, iz navedenog je računa razvidno da je ukupni iznos troškova 1.900,00 eura, što se odnosi na drveni lijes (220,00 eura), cijenu transporta (1.600,00 eura) i konzulat (50,00 eura). Međutim, iz navedenog računa se ne utvrđuje točan datum njegova izdavanja.
3.8. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika utvrđeno je da isti nije kazneno osuđivana osoba.
3.9. U obrani na raspravi okrivljenik je iskazao da kada je bio pogreb njegovog oca, dao je na ruke vozaču Enesa Bašagića 500,00 eura, a kroz tu godinu dana dok je radio u [adresa], OM je u dva navrata nosio taj novac GM, prvi put je to bilo 500,00 eura, a drugi put 870,00 eura. Osam mjeseci je radio u Austriji kako bi vratio taj dug GM, smatra da je dug u cijelosti isplatio. Nije platio dug izvan samog prijevoza, a koji je bolnica iz [adresa] poslala GM na firmu umjesto njemu osobno, a radilo se o troškovima iz krematorija. Preko ZM su njih dvoje bili u komunikaciji, te je GM poručio da sada radi i da nije problem da mu to vrati kroz svoj rad u Austriji u razdoblju od pola godine do godine dana, a dakle radilo se o dugu izvan prijevoza, odnosno izvan njihovog dogovora, a misli da se radilo o 269,00 eura koliko mu je GM rekao. Nakon nekog vremena GM mu je rekao da mu na kraju nije ništa platio, što je rekao i ZM kojeg je čak napao prijeteći mu. Na kraju je rekao GM da je najbolje da to sve skupa i završi na sudu. Dogovoreni iznos za uslugu prijevoza uz kaselu bio je oko 1.900,00 eura, te je tako istome i vratio novac za uslugu transporta i kasele.
3.10. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenik je iskazao da mu je nakon smrti oca njegov prijevoz dogovorio rođak OM sa svojim poznanikom odnosno prijateljem GM, te su njih dvoje dogovorili i samu cijenu prijevoza koja je bila manja nego u Hrvatskoj. Otišao je u [adresa] i sve u odnosu na oca potpisao, dok je prijevoz izvršila firma odnosno vozač GM. Istome je isplaćen cjelokupni dug, time da je kako bi isplatio dug do kraja nakon nekog vremena otišao raditi u Austriju, te je tako nakon tri do četiri mjeseca ZM prvi dio novca od 300,00 eura u Bosnu, dok je u drugom navratu nakon tri mjeseca odnio u Bosnu još 800 eura, da bi na kraju treći put odnio čini mu se tristotinjak eura, kako bi se zaokružio kompletan dug, obzirom da je određeni dio novca već dao samom vozaču. Iako je nakon toga prošlo osam mjeseci, nije dobio niti račun niti potvrdu za isplaćeni novac, jer je GM tražio da mu se novac isplati na ruke. Nakon devet mjeseci su GM na firmu iz bolnice u [adresa], iz krematorija, poslali račun od 275,00 eura koji nije bio plaćen, a GM mu od tada nije poslao kako račun na tih 275,00 eura, tako niti račun za ranije navedeno, te je sve na tome i ostalo. Do tada je s GM bio u kontaktu osam mjeseci, što može dokazati i putem izlita s Face-a. Isti je tražio više novaca od onog što su se dogovorili, a usmeni dogovor je bio 1.900,00 eura. Sve je išlo preko ZM, dok su se on i GM dogovorili o iznosu koji uključuje troškove puta i kasele te čini mu se konzulata. Kada je GM nakon osam do devet mjeseci dobio taj račun od bolnice, tražio ga je još tih 275,00 eura, te još 800,00 do 900,00 eura, te je istome rekao da to nije istina i da mu taj novac koji mu je već dao neće dati. ZM je prilikom predaje novca na kavi u [adresa] poveo ŠM i ŽM, jer je htio biti siguran kako ne bi ispalo da ga je prevario. Nakon nekog vremena GM je nazvao i tražio ostatak novca od 800,00 do 900,00 eura, zbog čega je GM nazvao ZM kako bi mu rekao da kako može tako lagati kada je novac isplaćen, te su se tu njih dvoje zakačili, što mu je sve ZM i ispričao. ZM je GM na ruke isplatio dug do kraja, time da i nije točno znao koliko je još duga ostalo za vratiti. ZM je bio posrednik jer se jako dobro znao s GM. GM je tražio novac na ruke bez računa.
4. Analizirajući rezultate tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu samog okrivljenika, te povezujući je s ostalim provedenim dokazima, sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
4.1. Nije sporno da je inkriminirane zgode s GM, vlasnikom pogrebnog društva Rahmet iz [adresa], za iznos od 1.900,00 eura dogovoren prijevoz pokojnog oca okrivljenika JM, koja je usluga transporta od [adresa] do [adresa] od strane istog društva i izvršena, što proizlazi iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, kao i obrane samog okrivljenika.
4.2. Okrivljenik negira učin djela braneći se da je dug odnosno dogovoreni iznos od oko 1.900,00 eura za uslugu prijevoza i kasele, te čini mu se nešto oko konzulata, u odnosu na njegovog pokojnog oca iz [adresa] do [adresa] u cijelosti isplatio, time da oštećeniku GM nije isplatio iznos izvan njihovog dogovora od nekih 269,00 eura koji su račun nakon devet mjeseci poslali GM na firmu iz bolnice odnosno krematorija u [adresa] umjesto da su to poslali njemu osobno, time da mu oštećenik od tada nije poslao kako račun na tih očito sada 275,00 eura, tako niti račun za ranije navedeno, te je sve na tome i ostalo. Okrivljenik tako tvrdi da je s oštećenikom koji je tražio više od 1.900,00 eura, na temelju usmenog dogovora bio u kontaktu osam mjeseci, a da bi istome mogao vratiti dužni iznos jedno je vrijeme radio u Austriji, u kojem je razdoblju OM odnio oštećeniku 500,00 eura, potom 870,00 eura, time da je prilikom pogreba svog oca dao na ruke vozaču oštećenika 500,00 eura, odnosno ZM je prvi put oštećeniku u Bosnu odnio 300,00 eura, u drugom navratu 800 eura, treći put misli tristotinjak eura, sve kako bi se zaokružio kompletan dug, obzirom da je vozaču oštećenika već prethodno dao određeni novac. Tako je okrivljenik prema navodima svoje obrane komunicirao s oštećenikom preko OM, te je na taj način isti i znao da radi u Austriji i da će mu uspjeti vratiti dug, time da je oštećenik tražio da mu se novac isplati na ruke.
4.3. Takva obrana okrivljenika u bitnome je potkrijepljena iskazom svjedoka OM, koji također tvrdi da je okrivljenik radio na tome da plati za uslugu prijevoza svog oca od strane oštećenika jer se zbog toga i zaposlio krajem 2020. u Austriji gdje je on sam radio. Tako i navedeni svjedok tvrdi da je upravo on povezao okrivljenika s oštećenikom, koji je iz istog kraja u Bosni kao i on sam, gdje je oštećenik obavljao pogrebne usluge te prijevoz za muslimanski džamat, dok je on sam bio predstavnik muslimanskog džamata u Bosanskoj krupi. Oštećeniku je rekao da okrivljenik radi u Austriji, ima familiju, na što mu je isti rekao da nije problem, koliko može dati neka da, te je vrlo brzo nakon što se okrivljenik zaposlio oštećeniku preko UM poslao 500,00 eura, dok je drugi put osobno prilikom puta u Bosnu, u aprilu ili maju 2021. na benzinskoj pumpi oštećeniku dao 850,00 eura i 20,00 franaka, kako bi se taj iznos zaokružio, kojom su prilikom bili prisutni IM i ŠM. Navedeni svjedok nije siguran koji je točno iznos bio dogovoren, ali misli da je bilo najprije dogovoreno nekih 1.800,00 ili 1.900,00 eura, da bi kasnije bili još troškovi za bolnicu i sl., time da mu je okrivljenik rekao da je neki novac na dan sahrane dao vozaču od oštećenika, dok je neki novac trebao dati prijatelj i poslovni partner oca okrivljenika, što je i osobno čuo prilikom njihovog telefonskog razgovora za vrijeme povratka iz [adresa], o čemu međutim sam okrivljenik ne iskazuje. Također, prema kazivanju navedenog svjedoka, nakon što mu je okrivljenik poslao screen shotove svog maila u kojima oštećenik tvrdi da mu prilikom dolaska u Bosnu nije dao nikakve novce, te mu prijetio da će imati problema prilikom prelaska granice, njegov zadnji telefonski razgovor s oštećenikom završio je žestokom svađom. Obzirom na detaljan, okolnosan, životno logičan i uvjerljiv iskaz navedenog svjedoka, te unatoč tome što je u daljnjem srodstvu s okrivljenikom, sud je istome poklonio vjeru, te je stoga iskaz svjedoka OM i cijenjen kao vjerodostojan. Navedeno unatoč tome što je zadnji telefonski razgovor istog svjedoka s oštećenikom, a prema vlastitom kazivanju, završio žestokom svađom, obzirom da ga je isti optužio kako mu nije predao nikakve novce, uzimajući u obzir da je isti iz istog kraja Bosne kao i oštećenik, te je bio je predstavnik muslimanskog džamata za Bosansku krupu, zbog čega je realno za očekivati da svoj ugled u tom kraju neće dovoditi u pitanje samo kako bi iskazivao u korist okrivljenika. Također, svjedok IM tvrdi da kada je svojevremeno bio sa OM na kavi u [adresa], da je isti predao neke novce čovjeku koji im je prišao, time da ne zna o kojem se iznosu radilo.
4.4. Tako obranu okrivljenika u dijelu da ga je kao vlasnika pogrebnog društva Rahmet iz [adresa] radi usluge prijevoza iz [adresa] do [adresa] njegovog pokojnog oca kontaktirao upravo OM kojeg poznaje iz viđenja, te ga tražio ponudu za taj prijevoz, time da se potom o samoj cijeni prijevoza dogovorio s okrivljenikom i to za iznos od 1.900,00 eura, svojim iskazom potkrjepljuje i oštećenik GM, što je u bitnome u suglasju i s iskazom svjedoka OM. Međutim, oštećenik tvrdi da su prijevoz, dakle, dogovorili za 1.900,00 eura, ali uz troškove koje je trebalo podmiriti prilikom preuzimanja pokojnika iz bolnice u [adresa], obzirom da je njegov vozač podmirio troškove od 272,25 eura, te trošak dokumentacije za preuzimanje tijela pokojnika odnosno trošak smrtnog lista i sprovodnice. Međutim, upravo vezano za samog vozača pogrebnog društva oštećenika, za kojeg isti tvrdi da je tijelo pokojnika i dovezao u [adresa] i predao u kapelu 19. lipnja 2020., okrivljenik pak tvrdi kako je tom vozaču na ruke predao 500,00 eura. Kao što to tvrdi okrivljenik u svojoj obrani te svjedok OM u svom iskazu i prema kazivanju oštećenika, istome se nakon nekog vremena javio OM govoreći mu da će okrivljenik odraditi posao u Austriji i platiti dužnu uslugu, te mu je OM **.**.2021. platio 820,00 eura i 31. prosinca 2021. 350,00 eura.
4.5. Nastavno obrana okrivljenika u dijelu da oštećeniku nije platio onaj iznos od nekih 275,00 eura za troškove bolnice odnosno krematorija, jer je taj trošak bio izvan dogovorenog iznosa od 1.900,00 eura za prijevoz pokojnika, kaselu i čini mu se trošak konzulata, te smatra da je račun za isto trebao doći njemu osobno, u konačnici je potkrijepljena iskazom oštećenika koji odmah potom iskazuje drugačje i to nakon postavljenog pitanja, prema kojem je sada iskazu iznos računa bolnice u [adresa] od 272,25 eura te trošak dokumentacije za preuzimanje tijela pokojnika od 60,00 eura poseban trošak koji nije uključen u prvotno ugovoreni iznos od 1.900,00 eura. Međutim, unatoč navedenome oštećenik ne samo što uopće ne iskazuje o tome da bi s okrivljenikom prilikom dogovaranja troškova za prijevoz ranije spomenutog pokojnika od 1.900,00 eura, dogovorio da će okrivljenik trebati snositi i troškove dokumentacije za preuzimanje tijela pokojnika kao i iznos računa bolnice u [adresa], što bi bilo životno logično da je s njime tako i dogovorio, osim ukoliko sam nije smatrao da bi to trebalo ući u prvotno dogovoreni iznos, a što je kao vlasnik pogrebnog društva sasvim sigurno trebao imati u vidu prilikom početnog dogovora, već lakonski tvrdi da onaj iznos koji mu je OM u dva navrata platio, dakle ukupno 1.170,00 eura je iznos koji pokriva onaj dogovoreni iznos od 1.900,00 eura, te je ostatak duga 1.062,25 eura, iako bi ukoliko bi se zanemario iznos koji uopće nije dogovoren i izvan onih 1.900, eura, konačan dug u tom slučaju trebao iznositi 730,00 eura. Nastavno, iako oštećenik tvrdi da uredno vodi o svemu evidenciju, iz stanja spisa ne proizlazi da bi isti u bilo kom trenutku priložio kakvu potvrdu iz koje bi bilo razvidno koje mu je točno iznose i u kojim navratima OM na ime duga okrivljenika predao, kao što oštećenik nije priložio niti onaj kompletan račun sa svim troškovima, za koji tvrdi da ga je naknadno poslao okrivljeniku elektroničkim putem.
4.6. Naime, ovosudnom spisu prileži, a što je i pročitano u dokaznom postupku, samo račun o troškovima sahrane broj 01-V-06/20 izdan od strane tvrtke Rahmet-pogrebna oprema i prevoz umrlih iz cijele [adresa], iz [adresa], u vlasništvu GM, za naručioca ĐM iz [adresa], u odnosu na umrloga ĆM, transport iz [adresa] za Rijeku, iz kojeg je računa razvidno da je ukupni iznos troškova 1.900,00 eura, što se odnosi na drveni lijes (220,00 eura), cijenu transporta (1.600,00 eura) i konzulat (50,00 eura). Međutim, iz navedenog računa se ne utvrđuje točan datum njegova izdavanja, osim što je u broju računa navedeno /20, a o trošku konzulata navedenom u samom računu oštećenik uopće nije iskazivao, kao što prileže i pročitani računi izvan dogovorenog iznosa od 1.900,00 eura, a navedeni pod točkom 3.5. i 3.6. ovog obrazloženja. Upravo zbog svega ranije navedenog iskaz oštećenika cijenjen kao nedecidiran te proturječan u određenim dijelovima, zbog čega sud istome i nije mogao pokloniti vjeru potpunosti.
4.7. U odnosu na sam iznos dugovanog odnosno vraćenog novca oštećeniku koji tvrdi da mu je okrivljenik trebao u konačnici vratiti ostatak duga od 1.062,25 eura, u koji je iznos isti uračunao i troškove dokumentacije za preuzimanje pokojnika, te troškove bolnice, što je u svakom slučaju izvan prvotno dogovorenog iznosa od 1.900,00 eura, a kako je to sve obrazloženo pod točkom 4.5. obrazloženja, okrivljenik se s druge strane brani da je oštećeniku vratio cjelokupni dug, te da je tako oštećeniku prvotno putem vozača njegovog pogrebnog poduzeća dao na ruke 500,00 eura, potom kada se privremeno zaposlio u Austriji, u dva odnosno 3 navrata preko OM isplatio cjelokupni dug, ali ne i taj naknadni trošak koji uopće nije bio dogovoren, dok je prema kazivanju svjedoka OM isti preko druge osobe oštećeniku u Bosnu poslao 500,00 eura, a drugi put je osobno istome tamo odnio 850 eura i 20 franaka, dok mu je okrivljenik rekao da je vozaču oštećenika na dan sahrane dao neki novac, tijekom ovog kaznenog postupka nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da li je u konačnici okrivljenik oštećeniku podmirio cjelokupni dug za prvotno dogovorenu uslugu transporta njegovog pokojnog oca iz [adresa] za [adresa] ili je oštećeniku ostao dužan 1.062,25 eura kako to tvrdi oštećenik, iako isti ne spori da oni naknadni troškovi nisu bili dogovoreni, pa bi u tom slučaju dug okrivljenika bio 730,00 eura. Navedeno naročito iz razloga što kako prvotno oštećenik tako i sam okrivljenik, nisu vodili točnu evidenciju ne samo vraćenih dugovanih iznosa, a što bi bilo potkrijepljeno adekvatnim potvrdama potpisanim od strane obje strane, već niti sam oštećenik, a kao što je to ranije obrazloženo ne potkrjepljuje svoj iskaz o ukupnom iznosu duga i u odnosu na naknadne troškove adekvatnim računom, iako sam tvrdi da taj iznos nije bio dogovoren.
5. Slijedom navedenog, u situaciji u kojoj okrivljenik negira učin djela, braneći se da smatra kako je cjelokupni dogovoreni iznos za sporni prijevoz oštećeniku i vratio, što je u bitnome potkrijepljeno iskazom svjedoka OM, čiji je iskaz sud cijenio kao vjerodostojan iz razloga navedenih pod točkom 4.3., kao što je iskaz okrivljenika o samom početnom dogovoru s oštećenikom za uslugu prijevoza pokojnika potkrijepljen i sadržajem računa obrazloženog pod točkom 4.6., te u konačnici uzimajući u obzir kvalitetu iskaza samog oštećenika GM, kojem ovaj sud nije poklonio vjeru u potpunosti iz razloga navedenih pod točkom 4.6. obrazloženja, po stavu ovog suda nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo.
5.1. Navedeno i iz razloga što je okrivljenik koji tvrdi da je prvotno na ruke vozaču pogrebnog društva oštećenika dao 500 eura, te je potom da bi mogao vratiti ostatak dogovorenog iznosa unatoč obitelji u RH otišao privremeno raditi u Austriju, te je tako prema vlastitom kazivanju otplatio cjelokupni dug, a prema kazivanju oštećenika samo dio prvotno dogovorenog iznosa, ali ne i onaj naknadni dio, a koji odlazak okrivljenika u Austiju je potkrijepljen kako iskazom svjedoka OM tako i samog oštećenika, očito je da je na taj način okrivljenik uložio trud i pokazao želju da vrati dogovoreni iznos duga, koji se dug u konačnici prema kazivanju oštećenika i smanjio, a prema obrani okrivljenika dug je u potpunosti isplaćen, na koji način nije bilo moguće na pravovaljan način utvrditi niti da li bi na strani okrivljenika uopće postojala svijest da bi kritične zgode u trenutku dogovaranja samog prijevoza pokojnika iz [adresa] za [adresa] isti postupao s prijevarnom namjerom kako bi oštećenika doveo u zabludu da će mu dogovoreni iznos novca vratiti, pa čak niti da bi oštećenika potom u odnosu na isto i održavao u zabludi, sve kako sebi pribavio protupravnu imovinsku korist.
6. Stoga, s obzirom na ranije navedenu pravnu situaciju, a u nedostatku drugog dokaza za potkrjepu optužnice, time da se ovdje ne nalazi niti da bi postojao zatvoreni krug indicija koji bi doveo do zaključka o ostvarenju objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela protiv imovine-prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na strani okrivljenika, valjalo je odlučiti kao u izreci presude te okrivljenika na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe, jer nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se optužuje.
7. Odluka o upućivanju oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, temelji se na članku 158. stavak 3. ZKP/08.
8. Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to troškovi kaznenog postupka taksativno navedeni u članku 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Rijeka, 14. travnja 2025.
Sutkinja:
Manon Juravić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.
Dostavna naredba:
1. ODO u Rijeci
2. okrivljeniku ĐM
3. braniteljici okrivljenika iz povjerenja Matei Bojanić Kožul, odvjetnici iz Rijeke
4. oštećeniku GM, po pravomoćnosti
