Poslovni broj: Us I-3004/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja KONTINENTAL PAKIRANJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87358951669, zastupanog po opunomoćenicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 04. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika 14. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/341, URBROJ: 513-04-24-3 od 02. listopada 2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471- 02/23-01/172, URBROJ:513-07-17-23-7 od 04. rujna 2023. godine, podredno da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/341, URBROJ: 513-04-24-3 od 02. listopada 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno; da je porezno tijelo paušalno donijelo rješenje; da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku radi čega je porezno rješenje nezakonito; da je rješenje donijeto protivno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku; da u provedenom postupku tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove upravne stvari, a evidentno je da rješenje ima negativan učinak na pravne interese stranke; da su pobijana rješenja protivna članku 98. stavak 5 Zakona o općem upravnom postupku. Na stranici 3. tužbe navodi se da je porezni nadzor kod tužitelja obavljen temeljem Obavijesti o poreznom nadzoru KLASA:471- 02/2022-01/438, URBROJ:513-07-17-22-01 od 28. ožujka 2022. godine, što je netočno, jer je predmetni porezni nadzor po kojem je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, donijela predmetno porezno rješenje, KLASA:UP/I-471- 02/23-01/172, URBROJ:513-07-17-23-7 od 04. rujna 2023. godine proveden temeljem

Obavijesti o poreznom nadzoru, KLASA;471-02/22-01/191, URBROJ:513-07-17-22- 01 od 28. ožujka 2022. godine. Isto tako na navedenoj stranici se navodi da je porezni obveznik dana 03. veljače 2023. godine zaprimio Zapisnik Područnog ureda Split, KLASA:471-02/22-01/438, URBROJ:513-07-17-22 od 23. siječnja 2023. godine, o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit, poreza na dohodak te nadzor o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma za razdoblje od 01. 01. 2020. do 31. ožujka 2022. godine, što nema veza sa predmetnim poreznim nadzorom i ovom upravnom stvari. Također se navodi da je porezni obveznik dana 27. ožujka 2023. godine zaprimio porezno rješenje, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/22-01/438, URBROJ:513-07-17-23-7 od 21. ožujka 2023. godine, što je također pogrešno jer je predmetno porezno rješenje koje se odnosi na ovu upravnu stvar oznake, KLASA:UP/I-471-02/23-01/172, URBROJ:513-07-17-23-7 od 04. rujna 2023. godine, iz čega proizlazi da se u tužbi navode pojedinosti koje se očito odnose na drugu poreznu stvar i drugi nadzor. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje i porezno rješenje od 04. rujna 2023. godine, podredno da se osporeno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/23-01/172, URBROJ:513-07-17-23-7 od 04. rujna 2023. godine, Navedenim poreznim rješenjem tužitelju se utvrđuje i nalaže uplata obveza (poreza na dohodak od drugog dohotka za 2020. i obveznih doprinosa), na način kako je utvrđeno u točki I.-III. izreke poreznog rješenja. Točkom III. izreke poreznog rješenja naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata iz točke II. provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama. Točkom IV. određen je rok od 8 dana za izvršenje istog rješenja, računajući od njegove izvršnosti. dok je u točki V. tužitelj upozoren da će se ukoliko ne izvrši uplate iz točke II., a u roku iz točke IV., naplata izvršiti ovrhom.

4. Na ročištu od 04. travnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i svih tužbenih navoda te tužbenog zahtjeva.

5. Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog za saslušanje tužitelja jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja. Saznanja do kojih bi se eventualno došlo saslušanjem po ocijeni suda ne bi bila od odlučujućeg utjecaja na donošenje drugačije odluke budući da se činjenice bitne za utvrđivanje porezne obveze prvenstveno temelje na pisanim dokazima (knjigovodstvenim i drugim ispravama), te ispravama koje se pribave tijekom postupka). Isto tako odbijen je prijedlog da se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje jer je ocijenjeno da je to nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja vještačenja. Uz navedeno iz tužbenih navoda se ne može zaključiti na koje okolnosti bi se provodio knjigovodstveno-financijsko vještačenje, obzirom da iz tužbenih navoda ne proizlazi da se navodi odnose na porezni nadzor po kojem je sastavljen predmetni Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru kod tužitelja, KLASA:UP/I-471-02/23-01/172, URBROJ:513-07-17-23-5 od 18. srpnja 2023. godine, već se tužbeni navodi očito odnose na drugu poreznu stvar i drugi porezni nadzor.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju za 2020. godinu zakonito utvrđena obveza poreza na dohodak od drugog dohotka te obvezni doprinosi.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo Temeljem

Obavijesti o poreznom nadzoru, KLASA:471-02/2-01/191, URBROJ:513-07-17-22-1 od 28. ožujka 2022. godine odredili da će se kod tužitelja provesti porezni nadzor koji će započeti 31. ožujka 2022. godine i to porezni nadzor poreza na dobit za razdoblje od 01. 01. 2020. do 31. 12. 2020. godine, Nadzor o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma za razdoblje od 01. 01. 2020. do 31. ožujka 2022. godine.

Porezno tijelo je Zaključkom KLASA:UP/I-471-02/23-01/172, URBROJ:513-07-17-23- 1 od 04. travnja 2023. godine proširilo predmet poreznog nadzora kod tužitelja kako je određen Obavijesti o poreznom nadzoru od 28. ožujka 2022. godine tako da je predmet nadzora bio i porez na dohodak za razdoblje od 01. 01. do 31. 12. 2020., te doprinos za obvezno mirovinsko osiguranje, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje, sve za razdoblje od 01. 01. do 31. 12. 2020. godine.

9. Shodno navedenom porezno tijelo je kod tužitelja obavilo porezni nadzor o čemu je dana 18. srpnja 2023. godine sastavilo Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru kod tužitelja, KLASA:UP/I-471-02/23-01/172, URBROJ:513-07-17-23-5 od 18. srpnja 2023. godine, na koji je tužitelj izjavio prigovor kojeg porezno tijelo nije usvojilo te je dana 04. rujna 2023. godine donijelo porezno rješenje.

10. Člankom 39. stavak 3. točka 11. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16,106/18,121/19,32/20,138/20, dalje: ZoPD-ak) određeno je da se primicima prema stavcima 1. i 2. ovoga članka osobito smatraju ostali posebno navedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost) i drugi isplatitelji ili davatelji.

Člankom 40. stavak 1. ZoPD-ak propisano je da se Predujam poreza na dohodak od drugog dohotka prema članku 39. stavak 1. ovoga Zakona plaća po odbitku, po stopi od 24. % bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 14. ovog Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da predujam poreza na dohodak od drugog dohotka iz stava 1. ovoga članka obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji prilikom svake isplate i istodobno s isplatom.

Sukladno članku 13. stavak 3. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08 do 106/18, dalje: ZoD-a) prema primitku od kojeg se utvrđuje drugi dohodak iz članka 9. stavak 1. točka 20. ovoga Zakona, doprinos za mirovinsko osiguranje za osobu koja je osiguranik mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti obračunava se po stopi od 10 %, za osobu koja je osiguranik i mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje obračunava se po stopi od 7,5 %. Prema članku 111. stavak 1. ZoD-a za osiguranika po osnovi primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak obveznik doprinosa iz osnovice je primatelj, a obveznik doprinosa na osnovicu je isplatitelj.

11. Poreznim nadzorom su obuhvaćene transakcije isplate novca sa žiro računa tužitelja na račun fizičkih osoba LO, EO, Sabljić, UO, LOM, SO, tako što su pojedinačno navedene sve isplate (pozajmice), čime je umanjena financijska imovina društva temeljem ugovora o pozajmicama i temeljem drugih ugovora, fizičkim osobama, a da je isplata izvršena temeljem nevjerodostojne dokumentacije, budući da tužitelj u postupku nije priložio vjerodostojne dokaze kojima bi dokazao da su navedene isplate izvršene u poslovne svrhe, kako je navedeno u Zapisniku o obavljenom poreznom nadzoru kod tužitelja od 18. srpnja 2023. godine.

12. Iz spisa proizlazi da je tužitelj sa svog računa izvršio isplatu novčanog iznosa od 30.000,00 kn, temeljem Ugovora o pozajmici od 10. siječnja 2020. godine zaključenoj između tužitelja, kao davatelj pozajmice i L, kao korisnika, sa pojedinostima kako se navodi u Zapisniku o nadzoru; da je iz Dnevnika knjiženja i konta 2530-Obveze za pozajmice vlasniku je utvrđeno da iznos pozajmice od 30.000,00 kn knjižen na potražnoj strani navedenog konta, iako je uvidom u podatke Sudskog registra utvrđeno da DO nije vlasnik društva (tužitelja). Stoga kako iznos od 30.000,00 kn kojeg je tužitelj isplatio DO nije evidentiran na kontu Glavne knjige 1570 – dane kratkoročne pozajmice, te kako tužitelj nije dostavio valjano obrazloženje vezano za knjiženje Ugovora o pozajmici od 10. siječnja 2020. godine zakonito je porezno tijelo utvrdilo da navedeni iznos predstavlja drugi dohodak ŽO.

13. Nadalje poreznim nadzorom je utvrđeno da su tužitelj kao davatelj pozajmice i EO, kao korisnik pozajmice dana 10. siječnja 2020. godine zaključili Ugovor o pozajmici na iznos od 53.500,00 kn, sa pojedinostima kako se navodi u Zapisniku o nadzoru, a da je nadzorom utvrđeno da je navedenog dana na račun korisnika pozajmice (EO) uplaćeno 35.500,00 te dana 21. siječnja 2020. godine još 18.000,00 kn. Pregledom očitovanja tužitelja (kako se navodi u spisu) te Ugovora o cesiji od 10. siječnja 2020. godine kojeg u očitovanju navodi tužitelj, pravilno je porezno tijelo utvrdilo da isplata sa tužiteljevog računa EO, kao korisnici pozajmice, nema jasno određenu svrhu, odnosno da nema vjerodostojne dokumentacije, te je osnovano zaključilo da navedena isplata predstavlja drugi dohodak EO.

14. Isto se odnosi na isplate izvršene sa računa LOM u iznosu od 98.633,49, tako da je porezno tijelo i za ovu isplatu osnovano utvrdilo da predstavlja drugi dohodak LOM. Također tužitelj nije dokazao da plaćanje karticom u iznosu od 16.271,85 kn je izvršeno u poslovne svrhe. Stoga je pravilno zaključeno da se radi o izuzimanju financijske imovine u privatne svrhe, te da navedeni iznos predstavlja neto primitak LOM, na koji iznos je tužitelju pravilno obračunata obveza po osnovi drugog dohotka.

15. Za podizanje gotovine sa računa tužitelja Visa karticom od strane SO, člana društva, u iznosu od 100.400,00 kn, tužitelj nije dokazao da je podizanje gotovine sa tužiteljevog računa vršeno u poslovne svrhe, slijedom čega je porezno tijelo osnovano utvrdilo da se radi o izuzimanju financijske imovine u privatne svrhe, a da navedeni iznos predstavlja neto primitak SO, na koji iznos je tužitelju pravilno obračunata obveza po osnovi drugog dohotka.

16. Sud ocjenjuje da je porezno tijelo pravilno i zakonito utvrdilo da tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju za isplate, pozajmice i podizanje gotovine sa računa tužitelja tj. takvu dokumentaciju iz koje bi se na nedvojben način bila navedena svrha isplate novčanih sredstava sa žiro računa tužitelja fizičkim osobama, i dokazalo da se radilo isplatama učinjenim u poduzetničke svrhe.

17. Slijedom navedenog, po ocijeni suda, zakonito je porezno tijelo tužitelju za 2020. godinu, sukladno članku 39. stavak 1. i 3. točka 11. ZoPD-ak, Odluci o porezima Grada Splita i članku 13. stavak 3., članka 14. stavak 2. i članka 111. stavak 1. ZoD-a utvrdilo obveze poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak, te za obvezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, na način kako je utvrđeno poreznim rješenjem od 04. rujna 2023. godine.

18. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu,14. travnja 2025. godine

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.