Poslovni broj: UsI-5517/24-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: DĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Olgi Pavić Zidar, odvjetnici iz Zagreba, Banjavčićeva 22, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 14. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/22- 01/316, URBROJ: 513-04-24-3 od 14. studenog 2024. godine i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: UP/I-411-01/2021- 02/01, URBROJ: 513-07-01-04/2022-05 od 22. travnja 2022. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 2.500,00 €.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 14. studenog 2024. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 22. travnja 2022. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim joj je u ponovljenom upravnom postupku na temelju sada umanjene osnovice od 5.253.865,77 kn = 699.243,00 €, po osnovi primitka koji se smatra drugim dohotkom iz inozemstva, za 2017. godinu utvrđena obveza doprinosa za mirovinsko osiguranje u prvom i drugom stupu.

Tužiteljica u tužbi i u toku upravnog spora navodi da se osporavano prvostupanjsko rješenje poziva na osnovicu utvrđenu u tek naknadno donesenom rješenju o utvrđivanju njezine obveze poreza na dohodak za 2017. godinu. Nadalje navodi da se - suprotno utvrđenjima upravnih tijela - ne radi o dohotku u naravi od prodaje dionica, već o primitku u novcu koji se ostvarila iz inozemstva od matične međunarodne grupacije Galapagos NV, a čiji je sastavni dio domaće društvo Fidelta d.o.o. čiji je zaposlenik, dok je vrijednost dionica bila samo podloga za određivanje visine novčanog primitka. Tužiteljica smatra da se radi o bruto iznosu naknade, odnosno o bruto primitku iz inozemstva od 3.912.116,74 kn = 526.708,06 €, koliko je primila na račun, dok razliku do 699.243,00 € čini razlika između tržišne cijene dionica Galapagosa NV i povoljnije cijene po kojoj je njoj Galapagos NV ponudio dionice, a tu razliku također čini burzovni porez i brokerska naknada, što je isplaćeno još u inozemstvu, prije isplate na njezin račun. S obzirom na to da se radi o bruto iznosu primitka, smatra da je sama obveznik uplate javnih davanja te ukazuje na to da je u tom smislu ispravila JOPPD obrazac 13. svibnja 2019. godine, što bi se trebalo uvažiti kao i u nekim drugim slučajevima zaposlenika Fidelte d.o.o., odnosno Galapagosa NV, primjerice u slučaju porezne obveznice DĐ, čije je porezno rješenje od 14. travnja 2021. godine tužiteljica i priložila u spis upravnog spora. Tužiteljica također ukazuje na to da se po pitanju utvrđivanja obveze doprinosa nisu primijenile odredbe o najvišoj godišnjoj osnovici iz čl. 206. i čl. 208. Zakona o doprinosima (NN 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14 i 115/16 - ZD).

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Rješenja donesena u upravnom postupku su nezakonita.

Prvo prvostupanjsko rješenje o tužiteljičinoj obvezi doprinosa za 2017. godinu je bilo doneseno još 07. siječnja 2021. godine, a u njemu je kao osnovica bio utvrđen iznos iz prvostupanjskog rješenja od 04. siječnja 2021. godine, kojim je tužiteljici utvrđena razlika poreza na dohodak za 2017. godinu, na temelju utvrđivanja drugog dohotka, ostvarenog od prodaje dionica matičnog inozemnog društva Galapagos NV. Međutim, tuženik je kao drugostupanjsko tijelo 28. ožujka 2022. godine poništio spomenuto prvostupanjsko rješenje od 04. siječnja 2021. godine, pa je 06. travnja 2022. godine poništio i prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju obveze doprinosa od 07. siječnja 2021. godine.

Novo, sada osporavano prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju obveze doprinosa od 22. travnja 2022. godine se temelji na novoj, nižoj osnovici od 5.253.865,77 kn = 699.243,00 €, utvrđenoj u novom prvostupanjskom rješenju o utvrđivanju poreza na dohodak za 2017. godinu od 12. travnja 2022. godine, iako iz dostupne materijalne dokumentacije u spisu upravnog predmeta proizlazi da bi se zapravo radilo o rješenju donesenom 27. travnja 2022. godine.

U tom smislu tužiteljica u tužbi ukazuje na to da se nova osnovica za obračun doprinosa iz osporavanog prvostupanjskog rješenja od 22. travnja 2022. godine utvrđivala pozivanjem na tek naknadno doneseno rješenje o porezu na dohodak od 27. travnja 2022. godine.

Bez obzira na to je li novo prvostupanjsko rješenje o tužiteljičinoj obvezi poreza na dohodak za 2017. godinu doneseno prije ili poslije novog prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju obveze doprinosa za 2017. godinu, sud napominje da iz niza odredbi ZD-a (čl. 13. st. 3., čl. 17. st. 2., čl. 112. st. 1., čl. 113. st. 2., itd.) proizlazi da se doprinosi ne utvrđuju prema osnovici iz postupka utvrđivanja poreza na dohodak, već neposredno prema ostvarenom primitku, što znači da se radi o činjeničnom pitanju.

To nadalje znači da se rješenja o utvrđivanju obveze doprinosa (na temelju primitaka ostvarenih iz inozemstva) mogu samostalno donositi, neovisno o rješenjima kojima se na temelju tih istih primitaka iz inozemstva utvrđuje obveza poreza na dohodak (od ostvarenog drugog dohotka).

S pravom tužiteljica u ovoj pravnoj stvari ukazuje na uplaćeni primitak iz inozemstva na njezin račun u visini od 3.912.116,74 kn = 526.708,06 € te s pravom u tom smislu ukazuje na ispravljeni JOPPD obrazac od 13. svibnja 2019. godine. Ovaj sud je po pitanju primitaka zaposlenika društva Fidelta d.o.o., odnosno primitaka ostvarenih od dionica matičnog inozemnog društva Galapagos NV već donio pravomoćnu presudu UsI-2577/20 od 23. veljače 2023. godine, u kojoj je ukazao na potrebu akceptiranja ispravljenog JOPPD obrasca za 2017. godinu. Stoga je i u ovoj pravnoj stvari porezno tijelo u smislu spomenutih odredbi ZD- a bilo dužno tužiteljičin primitak ostvaren iz inozemstva utvrditi kao bruto primitak u iznosu stvarno isplaćenih novčanih sredstava na njezin račun, odnosno u iznosu od 3.912.116,74 kn = 526.708,06 €.

Tužiteljica u tom smislu također s pravom ukazuje na drugačije, pravilno postupanje prvostupanjskog poreznog tijela u slučaju istih ovakvih primitaka DĐ u poreznom rješenju Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Medveščak, KLASA: UP/I-410-23/18-02/6358, URBROJ: 513-07-01- 05/2021-08 od 14. travnja 2021. godine, u kojem je (po pitanju utvrđivanja obveze poreza na dohodak) akceptiran ispravljeni JOPPD obrazac i utvrđen stvarni primitak na račun iz inozemstva kao bruto iznos dohotka.

Obveza prihvaćanja ispravljenih JOPPD obrazaca za 2017. godinu u istim ovakvim slučajevima je potvrđena i pravomoćnom presudom ovog suda UsI-2578/20 od 22. svibnja 2023. godine.

Već spomenute odredbe ZD-a ukazuju na to da se doprinosi utvrđuju prema primitku od kojeg se utvrđuje drugi dohodak, a kojeg primatelj ostvari neposredno iz inozemstva. Na temelju čl. 11. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16), primitke predstavljaju sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju.

U tom smislu tužiteljičin primitak u vidu isplaćenog novca iz inozemstva na njezin račun iznosi 3.912.116,74 kn = 526.708,06 €.

Nadalje, s pravom tužiteljica ukazuje na to da upravna tijela prilikom donošenja svojih rješenja o utvrđivanju obveze doprinosa nisu primijenila odredbe čl. 206. st. 1. i čl. 208. ZD-a, kojima je propisana najviša godišnja osnovica za obračun doprinosa.

Zbog svega navedenog se osporavana rješenja ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim, pa su na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena, a predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu.

U ponovljenom upravnom postupku će trebati poći od ispravljenog JOPPD obrasca od 13. svibnja 2019. godine i od ostvarenog bruto primitka iz inozemstva na tužiteljičin račun od 3.912.116,74 kn = 526.708,06 € te primijeniti odredbe čl. 206. st. 1. i čl. 208. ZD-a o najvišoj godišnjoj osnovici za obračun doprinosa.

Sud je na raspravnom ročištu kao nepotreban odbio tužiteljičin dokazni prijedlog za provedbu vještačenja, s obzirom na to da su u ovom slučaju prvenstveno sporna pravna pitanja.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljica na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužiteljici na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.

U Zagrebu, 14. travnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Olga Pavić Zidar

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV