REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1973/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Danijel Jurić, odvjetnik u Rijeci, Andrije Medulića 4, protiv tuženika Primorsko-goranska županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Adamićeva 10, OIB: 32420472134, zastupan po službenoj osobi VŠZ, radi poreza na kuće za odmor, 14. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, KLASA: UP/II-410-03/24-01/22, URBROJ: 2170-02-03/3- 24-2 od 4. listopada 2024. i rješenje Grada Cresa, Upravnog odjela za proračun i financije, komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-410-02/22-01/1928, URBROJ: 2170-4-04-01-22-1 od 17. svibnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjsko tijelu na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnoga spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće i pet stotina eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Cresa, Upravnog odjela za proračun i financije, komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-410-02/22-01/1928, URBROJ: 2170-4-04-01-22-1 od 17. svibnja 2022., kojim je tužitelju za 2022. utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor u iznosu od 840,00 kuna na adresi [adresa].
2. Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je najveći propust u utvrđenju činjeničnog stanja to što prvostupanjsko tijelo nije izvršilo očevid na licu mjesta u prisustvu tužitelja prije izdavanja spornog prvostupanjskog rješenja, jer da bi mu prilikom očevida pokazao i dokazao da stalno stanuje na adresi [adresa], neprekidno od 2000.g. Dakle tužitelj nekretninu za koju je određena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor da ne koristi povremeno ili sezonski. Dokaz kontinuiteta stanovanja tužitelja u predmetnoj kući da su računi za el. energiju, koje je tužitelj dostavio prvostupanjskom tijelu, a iz kojih bi moralo biti jasno da se el. energija koristi i plaća tijekom cijele godine i to u zimskom i ljetnom dijelu godine gotovo u jednakom omjeru potrošnje. Međutim ovaj dokaz da nije ispravno vrednovan. Stoga se ovi računi za utrošenu el. energiju dostavljaju i u prilogu ove tužbe, skupa s očitanjima brojila, a sve kako bi sud ovaj put mogao potpuno i ispravno utvrditi tu činjenicu. Iako se u pobijanom drugostupanjskom rješenju navodi da je 28. veljače 2024. (dakle nakon donošenja prvostupanjskog rješenja) od strane službenih osoba Grada Cresa obavljen očevid nad predmetnom nekretninom, ali pritom stranka (tužitelj) da nije zatečen na adresi predmetne nekretnine, smatramo da se tom prilikom činjenično stanje moglo samo djelomično - dakle nepotpuno utvrditi, jer službenim osobama tom prilikom tužitelj nije bio u prilici pokazati niti šternu za vodu niti pozicije na kojima odlaže (kompostira) bio otpad iz kućanstva te objasniti gdje odlaže ostali otpad. Naime, nepobitan dokaz činjenice da tužitelj stalno stanuje u predmetnoj kući da su uz ovu tužbu priložene fotografija šterne i sistema oluka kroz koje se oborinska voda sa krova te kuće svodi u šternu koja ima zapreminu cca 25 m2. Ta količina da je zasigurno dovoljna za mjesečno korištenje jedne osobe te stoga tužitelj nema nikakvu potrebu naručivati dodatnu vodu od tvrtke Vodoopskrba i odvodnja Cres-Mali Lošinj d. o. o. Napominje da je općepoznato da [adresa] nema razveden sustav vodovoda, već da se stanovnici služe oborinskom vodom iz svojih šterni i to tako funkcionira već stoljećima. Nadalje, u pobijanom drugostupanjskom rješenju da se navodi da je iz podataka o otvaranju otpadomjera zabilježena otvaranja samo u dijelu 2022. i to od lipnja do listopada 2022. Međutim i to da ne može biti dovoljan dokaz da tužitelj ne stanuje i ostatak godine u predmetnoj kući jer tužitelj u svom dvorištu ima više spremnika u kojima odlaže (kompostira) bio otpad iz kućanstva, dok ostatak otpada - plastične boce i staklo predaje otkupitelju tog otpada ili odlaže u zasebne kontejnere kod kojih ne postoji sistem „otpadomjera“. Daljnji dokaz da tužitelji tijekom cijele godine stanuje u predmetnoj kući da je i taj što nedaleko od te kuće (u trajektnom pristaništu [adresa]) ima svoj ugostiteljski objekt u kojem svakodnevno obavlja ugostiteljsku djelatnost pa valjda i u njemu može trošiti vodu i odložiti eventualni otpad. Za obavljanje te ugostiteljske djelatnosti tužitelj ima osnovanu tvrtku Faresina d.o.o. s adresom sjedišta [adresa]. Pored te djelatnosti tužitelj da se bavi i stočarstvom zbog čega je stalno, dakle svakodnevno, vezan za [adresa]. Tužitelj u prilogu dostavlja i od javnog bilježnika ovjerene izjave svojih susjeda kao svjedoka TŠ, [adresa] i Giulia Vorića [adresa], koji da također mogu posvjedočiti da tužitelj stanuje na adresi [adresa], od 2000. i to neprekidno. Stoga da je zbog ovako pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko tijelo u postupku utvrđivanja poreza na kuće za odmor, a potom i tuženik kao drugostupanjsko tijelo koje je odbilo osnovanu žalbu tužitelja i time potvrdilo zakonitost i ispravnost prvostupanjskog akta, pogrešno primijenili materijalno pravo - Odluku o porezima Grada [adresa] (SN PGŽ 33/19 i 30/21) kao i Zakon o lokalnim porezima (NN 115/2016, 101/2017) konkretno odredbu članka 2. stavak 1. točka 12. koja određuje - kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Obzirom na sve dokaze koje tužitelj prilaže uz ovu tužbu i koje sud može utvrditi u ovom upravnom sporu, da je jasno da tužitelj ne koristi povremeno ili sezonski predmetnu kuću, nego tijekom cijele godine, a sve obzirom da je i zbog svog posla (ugostiteljstvo i stočarstvo) tužitelj stalno vezan za [adresa], a ne za neki drugi grad (npr. Rijeku kao mnogu vlasnici kuća u [adresa]), te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlažu istu odbiti. U svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj da je izjavio da ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine što je dokazao preslikom osobne iskaznice i dostavio nekoliko računa za potrošnju električne energije u kojima su vidljivi samo paušalno utvrđeni iznosi, ali ne i potrošnja električne energije po mjesecima. Već u nebrojenim odlukama upravnih sudova da je utvrđeno da sama prijava prebivališta na adresi nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja poreza na kuću za odmor, nije dovoljan dokaz načina korištenja nekretnine, već da je potrebno drugim dokazima utvrditi da se u nekretnini stvarno stalno živi, a ne samo povremeno ili sezonski. Slijedom navedenog, ovo da je tijelo izvršilo uvid u preostale podatke pribavljene od prvostupanjskog tijela, te da je utvrđeno da tužitelj nije korisnik usluge vodoopskrbe i odvodnje za predmetnu nekretninu te da je otpad odlagao samo u drugoj polovici 2022. i to od lipnja do listopada 2022. Prema dostavljenim podacima o utrošku električne energije vidljivo je da se električna energija plaćala u paušalnim iznosima te da nije bilo moguće utvrditi točnu mjesečnu potrošnju. Potrebno je dodati da su potrošnja vode i korištenja otpadomjera kao i potrošnje električne energije primarni pokazatelji kontinuiteta stanovanja i korištenja predmetne nekretnine. Također, prilikom izlaska službenih osoba na terensku provjeru (u veljači), da je utvrđeno da nitko nije bio prisutan u nekretnini, što da je zajedno s preostalim ključnim dokazima o potrošnji vode i odlaganju otpada bilo dovoljno za zaključiti da se predmetna nekretnina ne koristi za stalno stanovanje već povremeno odnosno sezonski. Također da je bitno naglasiti da je žalitelj u svojoj žalbi istaknuo samo da ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine te temeljem toga očekivao oslobođenje od porezne obveze. Sada, u tužbi ističe kako kompostira otpad, ne koristi javnu vodoopskrbu i odvodnju nego sakuplja kišnicu, te da je nejasno zašto žalitelj nije navedene tvrdnje i dokaze isticao u ranijoj fazi postupka kada je za to imao dovoljno vremena i mogućnosti. Ponajprije je to mogao istaknuti u žalbi, a ako već je i to propustio učiniti, mogao je to učiniti na poziv prvostupanjskog tijela putem zaključka KLASA: UPII-410-02122- 0111928, URBROJ: 2170-4-03-03/3-23-9 od 22. ožujka 2023., a što da nije učinio. Ovo tijelo upućuje na odredbe Općeg poreznog zakona koje propisuju da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik. Dakle, teret dokazivanja svih činjenica i okolnosti prema kojima se utvrđuje da se nekretnina ne koristi povremeno ili sezonski je na njenom vlasniku. Budući da žalitelj nije dokazao postojanje okolnosti koje bi umanjile ili ukinule poreznu obvezu, drugostupanjsko tijelo nije imalo osnove donijeti drugačiju odluku od pobijane. Prema svemu prethodno navedenom, ovo tijelo donijelo je zakonitu drugostupanjsku odluku temelju članka 116. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21). Slijedom svega navedenog i prema priloženim dokazima u spisima predmeta, tuženik predlaže da se u ovom sudskom postupku, po utvrđenom činjeničnom stanju tužba i tužbeni zahtjev odbiju.
4. U sporu je održana rasprava 7. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, te u prisutnosti službene osobe tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Opunomoćenica tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i smatra da nije točno utvrđeno činjenično stanje, da nije utvrđen boravak tužitelja tijekom cijele godine.
6. Službena osoba tuženika je ustrajala kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu i smatra da je bilo na tužitelju da do 31. ožujka 2022. podnese podatke o svojoj nekretnini kao i dokaze ukoliko smatra da je trebao biti oslobođen plaćanja poreza, a prema dostupnim dokazima da je utvrđeno da se nekretnina ne koristi tijekom cijele godine.
7. Opunomoćenik tužitelja ističe da je dostavio dokaz da se struja trošila svaki mjesec u godini, nekad više, nekad manje, dok je službena osoba tuženika navela da iz priloženih računa HEP-a nije vidljiva potrošnja obzirom da se uplatnice izdaju na šest mjeseci.
8. Tužitelj je istaknuo da je iz Rijeke otišao 1984. i da je tamo naknadno dobio stan i da na navedenoj adresi živi stalno jer ima stado ovaca i bavi se poljoprivredom.
9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem svjedoka, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.
10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Sukladno odredbi članka 25. i članka 26. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/16, 101/17, dalje: Zakon) porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Porez na kuće za odmor plaća se od 5 do 15 kuna/m[2] korisne površine kuće za odmor. Visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
12. Odredbom članka 2. stavak 1. točka 12. Zakona propisano je da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
13. Među strankama ovog spora nije sporno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], već je sporno da li nekretnina koja se nalazi na adresi prijavljenog prebivališta tužitelja ima status kuće za odmor, a budući da tužitelj tvrdi da u predmetnoj nekretnini stanuje tijekom cijele godine.
14. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo postupajući po službenoj dužnosti, na osnovu podataka kojima raspolaže u svojim evidencijama, donijelo rješenje ovdje osporavano rješenje, kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2022. Isto tijelo je pozvalo tužitelja zaključkom, KLASA: UP/I-410-02/22-01/1928, URBROJ: 2170-4-03-03/3-23-9 od 22. ožujka 2023., da dostavi dokumentaciju (pobliže precizirana u izreci zaključka) iz koje se može ocijeniti da se predmetna nekretnina koristi za stalno stanovanje. Postupajući po traženju iz zaključka tužitelj je prvostupanjskom tijelu dostavio potvrdu o izabranom liječniku obiteljske medicine i račune o plaćenim troškovima za struju.
15. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 ; dalje: OPZ), propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavak 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
16. Sukladno odredbi članka 6. stavak 2. OPZ-a porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.
17. Potonje iz razloga što dokumentacija koju je tužitelj dostavio (u tijeku upravnog postupka i tijekom ovog upravnog spora), po ocjeni ovog Suda, dovodi u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog tijela i tuženika da se predmetna nekretnina koristi povremeno, odnosno sezonski. Iz dostavljenih računa Elektra d. o. o. vidljivo je da se usluga isporuka električne energije tužitelju bila obračunavana dva puta godišnje, iz čega nije moguće utvrditi kolika je točno mjesečna potrošnja, međutim visina računa i količina potrošene električne energije (u kWh) daju osnova za zaključak da potrošnja nije ograničena samo na jedan period u godini već da je konstantna. Što se tiče potrošnje vode za predmetnu nekretninu, iz podneska Vodoopskrbe i odvodnje Cres Lošinj od 10. studenog 2022., proizlazi da u predmetna nekretnina nije zabilježena u njihovom sustavu, niti imaju zabilježeno da bi tužitelj koristio usluge dostave vode. Tužitelj tvrdi da niti nema potrebe naručivati vodu jer se služi oborinskom vodom iz svoje šterne, a također navodi da [adresa] nije spojeno na vodovod. U odnose na navode tuženika kako je iz podataka o otvaranju otpadomjera vidljivo da se isti koristio u drugoj polovini tekuće godine, tužitelj navodi kako u svom dvorištu ima više spremnika u kojima kompostira bio otpad iz kućanstva, dok ostatak otpada predaju otkupitelju otpada ili odlaže u zasebne kontejnere kod kojih ne postoji sistem otpadomjera.
18. Sve navedeno upućuje na činjenicu da prvostupanjsko tijelo nije u dovoljnoj mjeri utvrdilo na koji način se koristi predmetna nekretnina, pogotovo obzirom na činjenicu da očevid na licu mjesta izvršen 28. veljače 2024., nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, a iz kojeg proizlazi samo činjenica da toga dana nisu zatekli tužitelja kod kuće, te da su kasnije dobili i informaciju od MO Dragozetići da se predmetna nekretnina boravi stalno, a da je tužitelj toga jutra otišao sa autom iz [adresa]. Spisu prileže i potvrda o izabranom liječniku obiteljske medicine od 15. svibnja 2023. iz koje je vidljivo da je tužitelj prijavljen kod obiteljskog liječnika u Domu zdravlja PGŽ, Ispostava [adresa]. Tužitelj osim toga ima i prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine, a iz ovjerovljenih izjava neposrednih susjeda, također proizlazi da tužitelj stalno boravi na predmetnoj nekretnini.
19. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud ne može otkloniti istaknute prigovore tužitelja na zakonitost pobijanih odluka pa je stoga, temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je imajući u vidu prethodno navedeno upotpuniti činjenično stanje u cilju utvrđivanja načina korištenja predmetne nekretnine odnosno utvrđivanja činjenice koristi li se ista za stalno stanovanje ili povremeno odnosno sezonski, te ovisno o utvrđenome u provedenom postupku, treba ponovno odlučiti o tužiteljevoj obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor za 2022., te se očitovati o priloženim dokazima tužitelja.
20. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a dužno u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi.
21. Odluka Suda o troškovima ovog spora iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbama članka 147. stavak 6. ZUS-a. Sukladno Tbr. 27. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), tužitelju je priznat trošak i to za: sastav tužbe u iznosu od u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00, kao i za pristup ročištu u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00, tako da sveukupno iznosi 2.500,00 eura.
22. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi.
U Rijeci 14. travnja 2025.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Danijelu Juriću, odvjetniku u Rijeci, Andrije Medulića 4,
- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Adamićeva 10
