Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-1767/2021-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Josipu Duševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja [adresa] (OIB:32150762596) sa sjedištem u [adresa], zastupanog po gradonačelniku ZO, a ovaj po generalnom punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 7, protiv tuženika UO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 18. ožujka 2025. u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio k. č. br. [katastarska čestica], punta [adresa] – pašnjak, površine 43510 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to površinu od 313 m2, a koja površina je označena žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A na Skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Nevenu Korljanu, dipl.ing.geod., od 23. ožujka 2022. godine, koja Skica lica mjesta čini sastavni dio ove presude, slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 4.847,57 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik čestice oznake k. č. br. [katastarska čestica], punta [adresa] – pašnjak, površine 43510 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik da je suvlasnik susjedne parcele oznake k. č. br. [katastarska čestica], površine 1056 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i okućnica. Tuženik da je zauzeo 313 m2 prethodno navedene nekretnine tužitelja. Stranke su vodile pregovore oko eventualnog otkupa, no bez uspjeha. U naravi je isti dio ograđen ogradom. Slijedom svega narečenog razvidno je kako tuženik drži bez valjane pravne osnove dio predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja.

2. Tuženik u svom pravovremenom odgovoru na tužbu navodi da osporava da je tužitelj, Grad Pag, vlasnik čestice k. č. br. [katastarska čestica], punta [adresa]-pašnjak, površine 43510 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] jer da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu koje je bilo u režimu društvenog vlasništva, a što da je vidljivo i iz izvatka za k. č. [katastarska čestica], zemljište bez zgrade, dvorište ukupno 1056 m2 i zgrada bez zemljišta, kuća sa 145 m2, sagrađena na zem.čest. 2723/7, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Zbog navedene odlučne činjenice stupanjem na snagu Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/1996), te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) sve do 2017. godine je bila propisana odgoda povjerenja u zemljišne knjige što znači da se treće osobe nisu mogle pozivati da zemljišnoknjižno stanje istinito i potpuno određuje vlasničkopravni status zemljišta. Grad Pag da bi uspio u svom zahtjevu reivindikatio protiv tuženika kao građanina mora dokazati da je vlasnik prijepornog dijela zemljišta bez obzira na očito neistinit upis vlasništva u svoju korist koji u odnosu na tuženika nema učinka - ne postoji tabularna dosjelost predmetnog dijela zemljišta. Nadalje, odlučna činjenica je da predmetni dio zemljišta za koji je neistinito upisan kao vlasnik Grad Pag, predstavlja dio okućnice tuženika sa pripadajućom stambenom kućom koju je izgradio još 1974. godine, a potom i legalizirao Rješenjem Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave, broj: UP/I-04-III-418/1-78 od dana 26.VII. 1978. godine, koja tuženiku kao investitoru dozvoljava izgradnju stambene kuće sa kućnim skloništem. Predmetna kuća sa okućnicom koja uključuje i prijeporni dio, predstavlja dom te privatno vlasništvo tuženika zaštićen čl. 8. Europske konvencije o temeljnim ljudskim pravima te prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, ali i praksi domaćih sudova pa tako i presudi Županijskog suda u Splitu, posl. broj: Gž-3234/2016 (spis VO protiv Grad Rijeka) u konkretnom slučaju je potrebno provesti tzv. test razmjernosti miješanja Države (Grada Paga) u pravo na dom i pravo vlasništva tuženika. Tuženik smatra da miješanje Grada Paga u njegovo pravo vlasništva i pravo na dom (test razmjernosti): a.) nije utemeljeno na zakonu, b.) miješanje nije usmjereno na postizanje legitimnog cilja, c.) miješanje nije nužno u demokratskom društvu. Nesporno je da tužitelj prema odredbama Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ima svojstvo Države te se prema sudskoj praksi primjenjuje test razmjernosti miješanja Države u tuženikova prava: 1. Pravo vlasništva zaštićeno Protokolom 1. EKLJP, 2. Pravo na mirno uživanje obiteljskog doma i 3. Zabrana diskriminacije tuženikovog prava vlasništva u odnosu na druge građane, a posebno u odnosu na druge vlasnike nekretnina na području Grada Paga sa kojima se sporazumom uređuje pitanje međa i katastarskih granica, a za koje pogrešne upise katastarskih međa ne može odgovarati tuženik. Tužitelj umjesto da pokrene geodetski postupak utvrđivanja stvarnog stanja međa kojim bi se prijeporni dio upisao kao dio okućnice tuženika, ovim sudskim putem nezakonito pokušava prisiliti tuženika da kupuje zemljište koje je već njegovo po više pravnih osnova. Sud mora odbijajućom presudom sankcionirati ovakvu nezakonitu praksu Grada Paga kao javnopravnog tijela kojom protivno zakonima, Ustavom Republike Hrvatske i EKLJP pokušava steći nepripadnu imovinsku korist od tuženika i drugih građana, angažirajući odvjetnika koji povisuje vrijednost predmeta spora kako bi ograničio pravo na pristup sudu građanima i prisilio ih da bezuvjetno pristanu na sve uvjete Grada Paga, a to je da, kada Grad Pag kupuje zemljište od građana za uređenje komunalne infrastrukture kupuje isto po cijeni od 10,00 € /m2, a kada građani kupuju zemljište od Grada Paga ta cijena nikada nije ispod 150,00 €/m2. I onda se u tužbi pod točkom III. navede da su stranke vodile pregovore oko eventualnog otkupa, no bez uspjeha. Nakon toga, tužitelj Grad Pag pokreće predmetnu tužbu koja prema pravnom mišljenju tuženika predstavlja ispunjenje biće kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. i 2. Kaznenog zakona obzirom na visinu naknade koju Grad Pag traži te bi naslovni sud predmetni spis trebao ex offo uputiti Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru radi razmatranja svih navoda i postupaka. Kod dosuđivanja parničnog troška prema recentnoj presudi Ustavnog suda Republike Hrvatske, na temelju presude ESLJP Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, sud je dužan utvrditi da li bi dosuđeni parnični troškovi u korist Države predstavljali povredu prava iz čl. 6. EKLJP- pravo na pristup sudu. Ukratko u ovoj konkretnoj stvari radi se u pogrešno upisanim i naznačenim katastarskim međama koje je bez suglasnosti građana i utvrđenja stvarnog stanja na terenu radio tužitelj Grad Pag 1980. godine, a što je i zdravorazumski vidljivo po obliku i položaju katastarskih čestica u priloženom planu, iz kojeg je vidljivo da kuća tuženika ne prati plan i položaj ostalih čestica u nizu te dokazuje poseban i stvarno- pravni status prijepora u odnosu na ostale nekretnine. Tuženik se u prilog svom opravdanom pravnom stavu poziva i na zaključke sudske prakse ESLJP izraženoj u predmetu Trgo protiv Hrvatske, kojima je određeno da pojedinac ne može odgovarati za greške sustava: „...U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (vidi Z v. Croatia, br. 32457/05, stavak 40., 13. prosinca 2007. i U v. [adresa], br. 65582/01, stavak 50., 24. svibnja 2007.). Ističe da tužitelja treba sukladno čl. 233. ZPP-a obvezati da kao pravni sljednik Općine Pag dostavi sve odluke o nacionalizaciji predmetnog zemljišta, odluke o raspolaganju predmetnim zemljištem u ime brojnih građana, rješenje o dodjeli zemljišta na korištenje tuženiku. Nadalje, da se radi o vrlo kompleksnom pravnom pitanju u kojem postoji više različitih sudskih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o stjecanju prava vlasništva na temelju posebnih zakona, ali i pravnih propisa koji su vrijedili prije 1941. godine kao npr. Opći građanski zakonik koji je uređivao pravno pitanje stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, kao i Zakon o prometu zemljišta i zgrada jer predmetno zemljište predstavlja zemljište nužno za upotrebu zgrade.

3. Tužitelj je nakon provedenog uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, a nakon izrade skice lica mjesta, podneskom od 5. listopada 2022. specificirao tužbeni zahtjev prema izrađenoj skici.

4. Sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 3-4), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), izvadak skice izmjere predmetnog područja (list spisa 6), sudska praksa (list spisa 20-25, 195-205), geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađen od Geocad d.o.o. Zadar broj 94/2021 (list spisa 26-27), urbanistička suglasnost izdana od Općine Pag, Sekretarijat za poslove uprave broj 04-IV-134/1-78 od 21. travnja 1978. (list spisa 28-29, 45-46, 64- 65), rješenje Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave broj UP-I-04-III-418/1-78 od 26. srpnja 1978. (list spisa 30-31, 47-48, 60-63), rješenje izdano od Skupštine općine Pag, Suca za prekršaje broj 242/75 od 18. rujna 1975. (list spisa 37-38), izvadak iz povijesnog upisa za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 39-42), povijest promjena na katastarskim česticama izdana od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Pag, Klasa: 936- 02/20-05/33, Urbroj: 541-24-03/5-21-2 od 2. veljače 2021. (list spisa 43), rješenje izdano od Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave broj 09-2156/2-77 od 26. srpnja 1977. (list spisa 44), prijepis elektroničke pošte od 3. travnja 2020. (list spisa 53), prijavni list izrađen po Geodet d.o.o. Zagreb sastavljen 28. veljače 1994. kl.oz. 930-01/94-01/53, ur.broj 2125-05-3-94-8 (list spisa 56-59, 108-112), izvadak vlasničkog lista B (list spisa 66, 90), izvadak stručnog članka Otvorena pitanja rješavanja problema povrata imovine ili naknade za imovinu bivših zemljišnih zajednica (list spisa 75-87), prijedlog Državnog pravobraniteljstva Zadarske županije Zadar, broj R.121/97 od 25. travnja 1977. (list spisa 100-101), potvrda Županije Ličko-Senjske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Pag, Klasa:350-01/97-01/16, Ur.broj:2105- 04/3-IV-97-02 od 28. travnja 1997. (list spisa 102), izvadak prostornog plana Općine Pag 1985-2000 (list spisa 103), ugovor o korištenju građevinskog zemljišta sklopljen između [adresa] i UO, ovjeren po javnom pravobranilaštvu Zajednice općine Rijeka, broj:M-571/1977 dana 14. prosinca 1977. (list spisa 104-105), rješenje Skupštine općine Pag broj:09-2156/3-77 od 12. listopada 1977. (list spisa 106-107), rješenje Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave, broj:UP-I-04/III-418/1-78 od 26. srpnja 1978. (list spisa 113-115), povijest zk. upisa (122-147), povijest promjena na katastarskim česticama izdana od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Pag, Klasa: 936-02/20-05/33, Urbroj:541-24-03/5-21-2 od 2. veljače 2021. (list spisa 148), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Nevena Korljana, dipl.ing.geod. s fotografijama (list spisa 149-153), sudske nagodbe iz predmeta ovog suda poslovni broj P-938/2022, P-498/2022, P- 242/2022, P-377/2022, P-243/2022 (list spisa 167-187), odgovor na zahtjev za donošenje rješenja o obračunu naknade i komunalnog doprinosa s predmetnim k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 234), spise ovog suda P-835/2020 i P- 1633/2021, proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Nevena Korljana, dipl.ing.geod. (list spisa 116-117), saslušao svjedoke ŠO, KO i EO (list spisa 249-254), tuženika u svojstvu stranke (list spisa 231-233).

4.1. Nije izvodio ostale predložene dokaze jer je činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje pravilne i zakonite odluke.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini 313 m2 k. o. [katastarska općina], a koja površina je označena žutom bojom na skici sudskog uviđaja izrađenoj po vještaku mjerniku, slobodnu od osoba i stvari.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, niti da se u posjedu iste nalazi tuženik.

7.1. Sporno je među strankama tko je stvarni vlasnik ove nekretnine.

8. Prema odredbama članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a isto je stečeno na ovim pravnim temeljima, kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

8.1. Odredbom članka 388. stavka 1. ZVDSP je propisano, da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona, se prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

9. Prema odredbama članka 161. stavaka 1. i 2. ZVDSP, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a to vlasnikovo pravo ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

9.1. Odredbom članka 162. stavka 2. ZVDSP je propisano, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

9.2. Prema odredbi članka 163. stavka 1. ZVDSP, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

10. Prema priloženim izvadcima iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelj je upisan kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] pašnjak površine 41759 m2 za cijelo, dok je tuženik prema izvatku iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], zk. tijela I, zemljište bez zgrade, dvorište površine 1056 m2 i zk. tijela II, zgrade bez zemljišta – kuće površine 145 m2, za cijelo.

11. Za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je izdana urbanistička suglasnost kojom je utvrđeno da ova čestica čini građevinsku parcelu na kojoj je predviđena izgradnja zgrade za stanovanje, te su za istu određeni urbanistički uvjeti gradnje dana 21. travnja 1978. Potom je rješenjem Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave broj UP-I-04-III-418/1-78 od **.**.1978., ZOŽ kao investitoru dozvoljeno da može izgraditi stambenu jednokatnicu s kućnim skloništem na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predjelu Punta, pod uvjetom da se drži građevinsko tehničke dokumentacije zavedene kod istog tijela i uže lokacije objekta odnosno uvjeta za gradnju.

12. Rješenjem izdanim od Skupštine općine Pag, Suca za prekršaje broj 242/75 od 18. rujna 1975., okrivljeni UO je proglašen krivim što je dana 21. ožujka 1975. ustanovljeno da bez odobrenja za građenje gradi stambeni objekt u [adresa] veličine cca 10,00x12,00 metara, čime da je počinio prekršaj iz članka 47. Zakona o izgradnji investicijskih objekata te objekata građana i građansko pravnih osnova, pa da se na osnovu tog propisa kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 1.500 dinara. Iz obrazloženja tog rješenja slijedi da je okrivljenik na saslušanju priznao da je u toku 1974. započeo s izgradnjom stambenog objekta cit. veličina bez odobrenja za građenje. Dozvolu da nije mogao zatražiti pošto nije vlasnik zemljišta, naime izgradnju da je započeo na terenu koji predstavlja općenarodnu imovinu. Međutim, još u toku 1969. da je Općini Pag podnio zahtjev da mu se to zemljište dodjeli za izgradnju obiteljske kuće, ali da nije dobio nikakav odgovor, a u međuvremenu da je kupio nešto građevinskog materijala, odlučio je iskopati temelje i izgraditi zidove do ploče. U zaključku se navodi da je gradnju započeo na društvenom terenu.

13. Prema izvatku iz povijesnog upisa za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] je na temelju rješenja Skupštine općine Pag i ugovora o korištenju građevinskog zemljišta od 29. prosinca 1977., dana 3. veljače 1978. uknjižena kao društveno vlasništvo da bi na temelju istih isprava bilo uknjiženo pravo korištenja na istoj radi izgradnje stambene zgrade u korist UO sina PO iz [adresa]. Konačno na temelju prijavnog lista iz 1994. te primjenom odredbe članka 12. ZOVO-a uknjiženo je pravo vlasništva na citiranoj čest. zem. u korist UO pok. PO iz [adresa].

14. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama izdanoj od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Pag, Klasa:

936-02/20-05/33, Urbroj: 541-24-03/5-21-2 od 2. veljače 2021., slijedi da je 1980.-te rješenjem Republičke geodetske uprave SRH, kl:06-263/1-1980 izvršena izmjera i katastarsko klasiranje zemljišta za k. o. [katastarska općina]. Potvrđen je katastarski operat za k. o. [katastarska općina] s datumom izrade 8. travnja 1980., koji je u primjeni od 1. srpnja 1980., a dotadašnji katastarski operat se stavlja van snage. Dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se vodio kao dvor površine 1250 m2 u posjedu PO pok. ZO iz [adresa], godine 1980. prijavnim listom UP/I-842/80, a na temelju rješenja Komisije za uzurpaciju dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se cijepa i formiraju se kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća i dvor površine 720 m2, te preostali dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvor površine 530 m2, a koje obje ostaju u posjedu PO pok. ZO iz [adresa]. Godine 1990. UP/I-615/90 nasljeđivanjem O.49/88-6 u posjed kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvor površine 530 m2 se upisuju KO pok. PO, UO. PO i ZO pok. PO svaki za 1/3 dijela, kakvo stanje je i danas.

15. Ovdje tuženiku ZOŽ je izdano rješenje Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave broj 09-2156/2-77 od 26. srpnja 1977. kojim je utvrđeno da je najpovoljniji učesnik u natječaju za davanje na korištenje građevinskog zemljišta koje se sastoji od kč. [katastarska čestica] površine 1056 m2 k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da će po pravomoćnosti tog rješenja i nakon što Skupština općine Pag donese odluku o davanju na korištenje tog zemljišta, isti biti pozvan na sklapanje ugovora o davanju na korištenje građevinskog zemljišta.

16. Tuženik UO se obratio putem elektroničke pošte 3. travnja 2020. tužitelju Gradu Pagu, obavještavajući ga da je zainteresiran za rješavanje imovinsko pravnog odnosa s istim u vezi čestica 2723/7 i 2723/1.

17. Iz prijavnog lista izrađenog od društva Geodet d.o.o. Zagreb sastavljenog 28. veljače 1994. kl.oz. 930-01/94-01/53, ur.broj 2125-05-3-94-8, proizlazi da je provedeno snimanje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] pašnjaka površine 1056 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi upisa zgrade u zemljišnim knjigama, te je 24. veljače 1994. za potrebe snimanja stambene zgrade na licu mjesta u prisustvu vlasnika UO, izvršena identifikacija predmetne čestice i snimanje novosagrađene zgrade na istoj, kojom prilikom je konstatirano da su međe vidno označene i da spora nema, a istom prileži kopija plana s ucrtanom zgradom.

18. Na temelju prijedloga Državnog pravobraniteljstva Zadarske županije Zadar, broj R.121/97 od 25. travnja 1977., a kojim je predloženo brisanje naziva društvenog vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te upis grada [adresa] kao vlasnika kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te potvrde Županije Ličko-Senjske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Pag, Klasa:350-01/97-01/16, Ur.broj:2105-04/3-IV-97-02 od 28. travnja 1997. kao i izvatka prostornog plana Općine Pag 1985-2000, izvršen je upis prava vlasništva na nekretninama prethodno navedenim u korist Grada Paga.

19. Prema povijesnom izvatku vlasničkog lista B (list spisa 90), na temelju zaključka od 3. srpnja 1931. Agr.2047/31 zabilježena je prijava ZO pok. UO za svrhe 24. Nar. o provođenju agrarnog zakona od 19. oktobra 1930. u pogledu čest. zem. [katastarska čestica].

20. Iz ugovora o korištenju građevinskog zemljišta sklopljenog između [adresa] i UO, ovjerenog po javnom pravobranilaštvu Zajednice općine Rijeka, broj:M-571/1977 dana 14. prosinca 1977., utvrđeno je da je Skupština općine Pag svojim rješenjem broj 09-2156/3-77 od 12. listopada 1977. dala na korištenje UO iz [adresa], neizgrađeno građevinsko zemljište i kč. br. [katastarska čestica] površine 1056 m2 k. o. [katastarska općina] radi izgradnje stambene zgrade. Uz isto je priloženo rješenje Skupštine općine Pag broj:09-2156/3-77 od 12. listopada 1977., kojim je UO dano na trajno korištenje građevinsko neizgrađeno zemljište u društvenom vlasništvu oznake kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi izgradnje stambene zgrade. Također su uz iste priloženi prethodno cit. prijavni list od 28. veljače 1994. izrađen od društva Geodet d.o.o. iz Zagreba i rješenje Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave, broj:UP-I-04/III-418/1-78 od 26. srpnja 1978. Uz prethodno navedene isprave naznačeno je da se nalaze u predmetu Općinskog suda u Pagu pod poslovnim brojem Z-509/94 te da su one koje se provode u zemljišnoj knjizi, ujedno i provedene.

21. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke, utvrđeno je da se radi o potpuno izgrađenoj zgradi s uređenom okućnicom, koja je ograđena sa svih strana betonsko kamenim zidovima. Unutar okućnice ima stabala crnike, palmi, oleandera, smokve, vinove loze i drugog bilja, koje je već izraslo, te se vidi da je okućnica uređena pred više godina, a koju tuženik koristi. Prema moru su izgrađene stepenice od betona, također stare gradnje. Na sjevernom dijelu nalazi se pomoćni objekt sa dva, tri krova-nadstrešnice, unutar kojeg se nalazi kućica s vratima, jedna koja je zaključana i zatvorena drvenim vratima, te roštilj također ograđen betonskim zidovima sa dimnjakom i ispred s dvoja drvena vrata. Sam krov nadstrešnice nalazi se na betonskim stupovima koji također izgledaju stare gradnje i to na 10 betonskih stupova oko kojih je također zasađena vinova loza , crnika, pitospora, oleander te graniči s lokalnom cestom mjesta [adresa] koja je asfaltirana. Na istočnoj strani postavljena su dva stola sa kameno betonskim stazama, jednim roštiljem, posađenim stablima, cvijećem i sama betonska kamena staza izlazi na makadam put. Na cijeloj okućnici da su izgrađene kameno betonske staze, koje je vidljivo da su također već dugo građene prema boji i izgledu. Nakon toga je izrađena skica sudskog očevida s prilogom i fotografijama predmeta spora, a iz kojih je razvidno da se na predmetu spora pomoćni objekt nalazi najvećim dijelom, kao i manji kvadrat koji prethodi stepenicama, da je prijepor ograđen betonskim zidom, te dijelom odijeljen mapalnom međom od kuće s dvorištem, koja prema priloženim fotografijama predstavlja odvojenu cjelinu od prijepora. U odnosu na prikazani predmet spora, stranke nisu imale primjedbi.

22. Čitanjem priloženih sudskih nagodbi u predmetima ovog suda poslovni broj P- 938/22, P-498/22, P-377/22, P-243/22 i P-242/22, utvrđeno je da su vođeni između Grada Paga kao tužitelja i različitih fizičkih osoba u pogledu dijela čest. br. 2723/1 k. o. [katastarska općina], sve u predjelu [adresa], te da su isti okončani sklapanjem sudske nagodbe između parničnih stranaka na način da je ista zaključena u formi kupoprodajnog ugovora, kojim su tuženici kupili dio predmetne nekretnine.

23. Tuženik je u svom stranačkom iskazu u bitnom naveo da je predmetno zemljište njegova „djedovina“. Još 1967/1968 da su dolazili u [adresa] predsjednik Mjesne zajednice Pag i predstavnik Općine radi omogućavanja gradnje obiteljski kuća i zadržavanja mladih u mjestu. Počeo je s gradnjom svoje obiteljske kuće 1974., a 1978. je dobio građevinsku dozvolu. Prijašnja Općina Pag da ga nije smetala u tom posjedu. Pomoćni objekt da je izgradio 1980-tih. Ogradni zid kakav je na fotografijama da je također tih godina izgradio, ali da je ranije bio ograđeno u istim gabaritima žičanom ogradom odnosno kolčićima. Prije gradnje kuće da su nekretninu koristili njegov otac odnosno djed. Njegova kuća da stoji drugačije položena u odnosu na ostale jer ju je počeo graditi prije donošenja urbanističkog plana za to područje. Vezano za drugi odlomak rješenja broj 242/75 od 18. rujna 1975., da to što je tamo navedeno nije njegovo objašnjenje i da on to nije izjavio. To rješenje da nije postalo pravomoćno, već da je po žalbi ukinuto i novčana kazna nije nikada plaćena. Ne sjeća se da bi komisija za urbanizam bila na terenu krajem 1970-tih i da bi iskolčila teren. Ne zna kada je riješeno zemljišnoknjižno stanje na nekretnini na kojoj je izgradio kuću, nekretninu je stekao od djeda odnosno oca koji su bili upisani korisnici. Obraćao se Gradu Pagu prije više od 10 godina radi rješavanja spornog dijela nekretnine s obzirom da nije bio uknjiženi vlasnik, vjerovao je nadležnima koji su još 1970-tih obećavali neometanu gradnju i nisu osporavali. U odnosu na priloženu urbanističku suglasnost da se ne može sjetiti zbog proteka vremena ali i napućenosti tada u građevinska pravila. Kuću je počeo graditi na nagovor i prije nego što je dobio građevinsku dozvolu. Stepenice koje vode prema moru da su izgrađene 1978/1979. Urbanistički plan da je upravo zbog ove nekretnine produžen da obuhvati taj dio s obzirom da na njegovoj nekretnine nije bila predviđena gradnja već da je produžen urbanistički plan do tog obuhvata. U odnosu na zapisnik iz 1994. koji mu je predočen, da to nije njegov potpis, ni štampano ni pisano, niti kao paraf. Ne zna tko je tada bio na terenu, OO nije vidio

23.1. Sud ne drži iskaz tuženika vjerodostojnim jer je u suprotnosti s dokumentacijom priležećom spisu, negira sudjelovanje u upravnim postupcima koji se odnose na gradnju, a u kojima je prema cit. dokumentaciji sudjelovao. Bitnih detalja vezano za obilježavanje granica zemljišta se ne sjeća. Njegov iskaz nije životan niti uvjerljiv, već prilagođen njegovim potrebama u ovom postupku.

24. Saslušani svjedoci ŠO, KO i EO, rođaci i brat tuženika, u svojim su iskazima potvrdili dugotrajnost tuženikova posjeda na prijeporu kao i tuženikovu gradnju na istom, međutim nisu imali izravnih saznanja je li u dogovoru s pravnim prednikom tužitelja obavljeno „iskolčenje“ prijepora prije početka gradnje. Budući da su njihovi iskazi u suprotnosti s dokumentacijom priležećom spisu, posebno onom koja se odnosi na upravne postupke vezano za gradnju, to ovaj sud njihove iskaze ne cijeni vjerodostojnima jer nisu logični ni uvjerljivi, a kako je riječ o bratu i bliskim rođacima tuženika, to drži iste prilagođenim potrebama tuženika u ovom postupku.

25. Tužitelj kao upisani vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi za cijelo, imajući u vidu da su prema odredbama članka 8. stavaka 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19.) izvaci iz zemljišne knjige javne isprave, a da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, je ovlašten zahtijevati predaju prijepora od strane tuženika kao osobe u čijem se posjedu isti nalazi, u svoj posjed slobodan od osoba i stvari, sve prema priloženoj skici sudskog očevida izrađenog po vještaku mjerniku. To ovlaštenje mu pripada na temelju gore cit. odredbi članka 161. stavaka 1. i 2. u vezi s odredbom članka 162. stavka 2. ZVDSP, s obzirom da je tijekom postupka po stavu ovog suda dokazao ispunjenje pretpostavki propisanih ovim odredbama. Naime, pored navedene činjenice upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, tužitelj je dostavio u spis prijepis elektroničke pošte od 3. travnja 2020., iz koje je razvidna spremnost tuženika da s tužiteljem rješava imovinskopravni odnos vezano za prijepor. Nadalje, tuženik je 1994. izvršio geodetsko mjerenje susjedne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a radi identifikacije predmetne čestice i snimanja stambene zgrade, kojom prilikom se složio s izmjerenim stanjem i utvrđenim međama te nije tom prilikom tražio snimanje predmeta ovog spora, premda se najveći dio pomoćnog objekta nalazi na prijeporu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga ovaj sud zaključuje da tada nije niti polagao prava na susjednu nekretninu koja je predmet ovog postupka, a tužitelj u odnosu na tuženika kao upisani zk. vlasnik ne mora dokazivati svoje pravo vlasništva.

26. Iako tuženik tvrdi da predmet spora predstavlja dio njegove okućnice s pripadajućim stambenom kućom koju da je izgradio još 1974. i potom legalizirao, to nije razvidno iz rješenja Općine Pag od 26. srpnja 1978. na koje se ovaj poziva. Naime, tim rješenjem je njemu dozvoljena gradnja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne na prijepornoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, istim je određeno da investitor može započeti s radovima kada se izvrši iskolčenje građevinske linije, a koje da će izvršiti predstavnik općinske službe na zahtjev investitora. Međutim, protiv tuženika je Sudac za prekršaje Skupštine općine [adresa] donio rješenje 1975. kojim ga je proglasio krivim zbog počinjenja prekršaja zbog građenja bez akta o gradnji, te je kažnjen novčanom kaznom, a iz obrazloženja tog rješenja slijedi da je ovdje tuženik započeo izgradnju stambenog objekta bez odobrenja za građenje, koju dozvolu da nije mogao zatražiti jer nije vlasnik zemljišta, s obzirom da je izgradnju započeo na zemljištu koje predstavlja općenarodnu imovinu. Konačno iz cit. povijesti promjena na katastarskim česticama slijedi da je prijavnim listom iz 1980. na temelju rješenja Komisije za uzurpaciju dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepan i formirana čest. zem. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 720 m2 i preostali dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvor površine 530 m2, koje obje ostaju u posjedu PO pok. ZO iz [adresa], da bi se na isti dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 530 m2 k. o. [katastarska općina], na temelju rješenja o nasljeđivanju 1990. upisali KO. PO, UO i ZO pok. PO, svaki za 1/3 dijela, koje stanje se vodi i danas. Kada se ovi zadnji podaci iz katastarskog operata usporede s podacima iz cit. prijavnog lista iz 1994. kada je izvršeno mjerenje tuženikove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi identifikacije stambenog objekta, onda je evidentno da se prethodni podaci iz katastarskog operata odnose na neku drugu susjednu parcelu, a ne predmetnu, posebno kada se uzme u obzir da je na tih 530 m2 u naravi dvor, tuženik upisan kao suposjednik za 1/3 dijela.

27. S obzirom na navedeno u prethodnoj točci, evidentno je da tuženik nije pošteni posjednik u odnosu na predmet spora. Radi se o tome da je isti tijekom godina, a nakon što mu je dodijeljeno zemljište za gradnju kuće, proširio svoj posjed izvan granica dodijeljenog, dakle uzurpirao je prijepor.

27.1. Prema odredbi članka 18. stavaka 1., 2., 3. i 5. ZVDSP, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed); posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet; posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada; posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

27.2. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalni, savjesni i pošten posjed, dok je pretpostavka savjesnosti odnosno poštenja posjeda radi stjecanja prava vlasništva ispunjena, ako je posjednik svo vrijeme dosjelosti smatrao da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Nepošteni posjednik i ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Poštenje odnosno savjesnost posjeda se pretpostavlja, pa onaj tko tvrdi da je netko nepošten (nesavjestan) posjednik, mora to i dokazati.

27.3. Tuženik je znao da prijepor koji posjeduje nije njegov i naprosto se potajno proširio na njega, te nije kvalificirani posjednik, posebno kada se uzme u obzir činjenica da je prilikom legalizacije svoje stambene zgrade 1994. pokazao mjerniku granice svog posjeda i potvrdio da u pogledu međa nema spora, ničim ne ukazujući da polaže prava na susjednu česticu-ovdje prijepor. Stoga nije dokazao pretpostavke propisane odredbama ZVDSP za stjecanje prava vlasništva istog dosjelošću i građenjem. Također nije dokazao ispunjenje pretpostavki propisanih odredbama Općeg građanskog zakonika i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., dalje: ZOVO), za stjecanje prava vlasništva osobno i putem njegovih pravnih prednika. Ovdje valja naglasiti da iako je dostavio izvadak iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa za predmetnu nekretninu, u kojoj je zabilježena agrarna prijava njegova pretka pok. ZO, iz iste nije razvidno na koliku se površinu odnosi, niti je u odnosu na istu prijavu dostavljena odluka nadležnog suda ili eventualno upravnog tijela.

28. Kako je tuženik tijekom postupka isticao da predmetna kuća s okućnicom koja uključuje prijeporni dio, predstavlja dom i njegovo privatno vlasništvo zaštićen odredbama članka 8. Europske konvencije o temeljnim ljudskim pravima, pa da je nužno provesti tzv. test razmjernosti miješanja države (Grada Paga) u pravo na dom i pravo vlasništva tuženika, to je isti test proveden.

28.1. Odredbom članka 8. stavka 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 3/17., dalje: EK) je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, dok je stavkom 2. iste propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

28.2. Odredbom članka 34. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje: URH) je propisano da je dom nepovrediv, dok je člankom 35. istog određeno, da se svakomu jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje (članak 16. stavak 1. URH).

28.3. Dakle, konvencijsko „pravo na dom“ sadržano je i u prethodno cit. odredbama URH. Da bi se o istom pravu moglo odlučiti nužno je provesti test razmjernosti u odnosu na konkretan slučaj.

28.4. Test se provodi radnjama u kojima se odgovara na tri temeljna pitanja: 1. je li miješanje utemeljeno na zakonu?, 2. je li miješanje bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja? i 3. je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?, pri čemu negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je predaja u posjed prijepora protivna odredbama EK odnosno jedan negativni odgovor dovoljan je za zaključak da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. EK.

28.5. Tužiteljevo miješanje je utemeljeno na zakonskim odredbama odnosno njegovom pravu vlasništva na spornoj nekretnini sukladno odredbama članka 161. ZVDSP u odnosu na tuženika koji nekretninu posjeduje bez valjanog pravnog temelja. U konkretnom slučaju to miješanje je usmjereno na postizanje legitimnog cilja tj. zaštitu instituta prava vlasništva zajamčenog odredbama članka 48. URH te članka 1. Protokola I EK. Isto je bilo nužno u demokratskom društvu jer je ocijenjeno da postoji dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (predaja prijepora u posjed slobodnog od osoba i stvari) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. Naime, radi se o konkurenciji dva privatna prava: prava neovlaštenog posjednika na poštivanju njegovog doma i prava vlasnika na slobodno uživanje vlastite imovine. Kada se ta dva pojedinačna prava stave u međusobni odnos po stavu ovog suda u konkretnom slučaju pravo vlasništva preteže nad pravom tuženika koji predmetnu nekretninu koristi bez valjane pravne osnove i uz to za korištenje iste ne plaća nikakvu naknadu, a prijepor u naravi predstavlja ograđeni dio dvorišta na kojem se djelomično nalazi pomoćni objekt izgrađen od strane tuženika, dakle niti se ne radi o tome da bi se na prijeporu nalazio stambeni objekt (dom) u kojem tuženik živi.

28.6. Kako je dakle odgovor na sva tri postavljena eliminacijska pitanja pozitivan, nema govora da bi se radilo o povredi tuženikova prava na dom u slučaju udovoljenja tužbenom zahtjevu tužitelja, a ovakav pravni stav je već zauzela recentna sudska praksa u sličnoj pravnoj stvari (v. ŽS ZG, Gž 576/2023-5 od 15. listopada 2024.).

29. S obzirom da je tužitelj dokazao ispunjenje pretpostavi propisanih odredbama članka 161. stavaka 1. i 2. te članka 162. stavka 2. ZVDSP, a tuženik nije dokazao svoje pravo na posjed u smislu odredbe članka 163. stavka 1. ZVDSP, to je specificirani tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan.

30. Tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Ovdje je također valjalo provesti test razmjernosti, s obzirom na postavljeni zahtjev tuženika. Test se provodi radnjama u kojima se odgovara na tri temeljna pitanja: 1. je li miješanje utemeljeno na zakonu?, 2. je li miješanje bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja? i 3. je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?, pri čemu negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je plaćanje troškova postupka od strane tuženika protivno odredbama EK odnosno jedan negativni odgovor dovoljan je za zaključak da se radi o povredi prava na pristup sudu iz članka 6. EK. Tužitelju kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu pripada pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP. To načelo prema kojem troškove postupka snosi onaj tko je izgubio parnicu se temelji na izbjegavanju neopravdanog parničenja i visokih troškova istih odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica, dakle cilj je da se osigura pravilno djelovanje pravosudnih sustava i zaštite prava drugih. Stoga, takvu zaštitu uživa i tužitelj kao jedinica lokalne samouprave. Sud ne nalazi posebno otegotne okolnosti na strani tuženika da kao stranka koja je angažirala punomoćnika izvan mjesta sjedišta suda u kojem se postupak vodi, premda je imala mogućnost izbora punomoćnika iz tog mjesta, da se oslobodi od obveze plaćanja takvih troškova, a protivna strana je imala zakonsku mogućnost da izabere punomoćnika iz redova odvjetnika da je zastupa u ovom predmetu, u kojem nije došlo do nastanka većih troškova nego li su isti uobičajeni za ovu vrstu postupka u sličnoj pravnoj stvari. Stoga, ovdje nije došlo do povrede konvencijskih prava propisanih odredbom članka 6. EK.

30.1. Tako su tužitelju priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: OT), i to za sastav tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), zastupanje na ročištima od 13. siječnja 2022. – 50 bodova (Tbr. 9. toč. 4. OT), 28. veljače 2022. - 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 23. ožujka 2022. - 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 7. listopada 2022. - 125 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), 4. siječnja 2024. - 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 17. prosinca 2024. - 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 18. ožujka 2025. - 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te sastav podneska od 5. listopada 2022. - 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT) što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. OT), iznosi 4.250,00 eura. Tome je valjalo pridodati trošak predujma za uviđaj u iznosu od 326,82 eura, sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 90,25 eura i presudu u iznosu od 180,50 eura, što sveukupno iznosi 4.847,57 eura.

30.2. Nisu mu priznati troškovi sastava ostalih podnesaka, pristupa na ročište za objavu presude, izbivanja iz ureda i materijalni troškovi za pribavu vlasničkih listova, jer se ne radi o nužnim troškovima.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Pag, 14. travnja 2025.

Sudac

Josip Dušević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se objavljuje odluka, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.