Posl.broj: Psp-19/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E O S M E T A NJ U P O S J E D A

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Boško Šiljeg i Nedjeljko Tutavac, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženice OF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa], koju zastupa punomoćnica Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku, Vukovarska 30, radi smetanja posjeda, na ročištu za objavu odluke, 14. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Time što je dana 11. srpnja 2024. godine neovlašteno, protivno volji tužiteljice i kriomice, fizički pristupila na dio nekretnine tužiteljice, u naravi ostava, u kojoj se nalazi bojler, kojega tužiteljica koristi za dotok tople vode, a koja nekretnina se nalazi u k. o. [katastarska općina], etažno je vlasništvo tužiteljice, upisana u zk ulošku broj: [broj ZK uloška], kao kat. čest. [katastarska čestica] ZGR i 842, i to baš suvlasnički dio: 2020/10000 etažno vlasništvo E-1, a nakon toga zatvorila ventil i time onemogućila dotok tople vode u bojler, tuženica je smetala tužiteljicu u posljednjem posjedu opisane nekretnine, pa joj se nalaže, ubuduće, ne ulaziti u tu ostavu i obavljati kakve radnje, pa i zavrtanje ventila koji omogućuje dotok vode u bojler koji se nalazi u ostavi, te joj se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, pod prijetnjom zakonskih posljedica, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom.

2. Dužna je tuženica nadoknaditi tužiteljici parnične troškove, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate- po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koje kamate teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 500,00 eura (petsto eura).

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 24. srpnja 2025. navodi se da je tužiteljica zakonita, posljednja i mirna posjednica dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ulošku broj: [broj ZK uloška], kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica], i to u suvlasničkom dijelu: 2020/10000, etažno vlasništvo E-1. U istoj zgradi da je tuženica suvlasnica, u suvlasničkom dijelu za 1184/10000, etažno vlasništvo E-2. Dana 11. srpnja 2024.godine da je tuženica neovlašteno, bez ikakve najave, a kamoli traženja suglasja, pristupila na dio opisane nekretnine, a na kojemu dijelu se nalazi ostava sa bojlerom za toplu vodu te zatvorila dovod vode do toga bojlera na način da je ventil za dotok vode fizički zatvorila. Da je upravo tuženica obavila naprijed navedene radnje i tako onemogućila dotok tople vode u bojler koji se nalazi u ostavi, a koja ostava je dio terase, vlasništvo i posjed tužiteljice potvrdio je UF, koji je toga dana obavljao određene radove za jednog od suvlasnika, i to baš za EF, iz [adresa]. Na tako opisani način da je tuženica smetala tužiteljicu u posljednjem posjedu opisane nekretnine, i to baš u dijelu te nekretnine, koji se navodi u zemljišnim knjigama kao dio trosobnog stana, naprijed opisanog, a koji dio u naravi predstavlja ostavu, u kojoj ostavi se nalazi bojler. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu koji je na spis predmeta zaprimljen 8. kolovoza 2024. godine tuženica osporava tužbu u cijelosti. Pri tome tvrdi kako ostava sa bojlerom za toplu vodu kao takva ne postoji na nekretnini opisanoj u historijatu tužbe, niti bi tužena dirala bilo kakvu ostavu tužiteljice. Upire na tvrdnju kako u opisu nekretnine tužiteljice ne postoji ostava, a nekmoli da bi tužiteljica bila isključivi posjednik iste. Šaht u kojem se nalazi ventil na vodu nalazi se na zajedničkom dijelu nekretnine i u posjeduje svih suvlasnika jer se isti iz njega napajaju vodom. K tome da isključivo vlasništvo, a time i isključivi posjed posebnog dijela nekretnine ne može postojati na zajedničkim dijelovima nekretnine jer mu je namjena da služi svima. Stoga da su neosnovani svi navodi tužbe te se predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženoj

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku zaprimljenom 18. rujna 2024. navodi kako osporava sve tako iznesene navode dijelu u kojem su protivni navodima tužbe kao činjenično i pravno netočne i neosnovane. Smatra kako iz samog odgovora na tužbu proizlazi kako tuženica uopće ne negira čin smetanja posjeda, odnosno činjenicu dakle da bi upravo ona na dijelu nekretnine na kojem dijelu se nalazi ostava sa bojlerom za toplu vodu, zatvorila dovod vode do toga bojlera na način da je ventil za dotok vode fizički zatvorila. Iz odgovora na tužbu proizlazi kako tuženica u biti polemizira sa onim što bi u naravi bio predmet spora pa tako spominje da je riječ o šahtu, a ne ostavi pri čemu ne spori da u tom prostoru postoji ventil. Da je riječ o prostoru koji predstavlja ostavu, dakle prostoru u kojem se nalaze, osim bojlera, cijevi i ventila i druge pokretnine vlasništvo tužiteljice, govore u prilog fotografije predmetne ostave, iz kojih fotografija je razvidno o kakvom prostoru je riječ, što se u njemu nalazi, ali i da je riječ o dijelu nekretnine koji predstavlja isključivi posjed tužiteljice. Stoga da je neosnovan navod iz odgovora na tužbu da je riječ o zajedničkom dijelu nekretnine pri čemu tužiteljica ukazuje kako, a to kada bi tuženica eventualno bila u pravu da je riječ o zajedničkom dijelu nekretnine, a nije, da bi onda bila riječ o suposjedu. I u tom slučaju bi tužiteljica kao suposjednica sukladno odredbama članka 24.stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima imala pravo na zaštitu suposjeda pa i od drugih suposjednika jer je opisanim činom smetanja posjeda od strane tuženice bila potpuno isključena od dotadašnjeg suposjeda. Međutim, a kako je naprijed navedeno, riječ je o dijelu nekretnine koji je u isključivom posjedu tužiteljice koja je taj prostor uredila o svom trošku i dovela u stanje u kojem se i danas nalazi. Posebno se ističe da predmetni bojler služi isključivo za potrebe stana vlasništvo tužiteljice, a da ventil kojeg je tuženica zatvorila omogućava dovod vode od toga bojlera do kupaonice u stanu vlasništvo tužiteljice. Tužiteljica posebice ističe da je ona, dugi niz godina, dakle već od useljenja u stan, njezino vlasništvo, u isključivom, mirnom i posljednjem posjedu opisanoga dijela, u naravi ostave, da je, a kako je naprijed već navedeno, taj dio uredila na način da je postavila stepenice, ugradila bojler i cijeli prostor oplemenila na način da ga isključivo koristi, u čemu je nikada nitko nije smetao, protivio se tomu da ona taj prostor uredi i koristi, a što, neizravno proizlazi iz samoga odgovora na tužbu, slijedom čega su potpuno pogrešni pravni stavovi tuženice glede namjene prostora i mogućnosti posjedovanja.

4. U daljnjem tijeku postupka parnične stranke ustrajale su u svojim navodima. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu i to e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 15. studenog 2023., fotografija lica mjesta, saslušanjem u svojstvu svjedoka JF sina ĐF, ŽF, LF, UF, ĐF, ĆF, TF, SF kao i saslušanjem tužiteljice i tuženice u svojstvu parničnih stranaka.

5. Predmetom postupka prema navodima parničnih stranaka jest dio nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] koje dolaze upisane kao jedno zk tijelo i kao takve predstavljaju stambenu zgradu na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo s pripadajućom okućnicom. Sporni dio- prostorija prema utvrđenjima u postupku nalazi se u suterenu označene zgrade, a od kojeg prostora se, dakle isto u suterenu, nadovezuje zidom pregrađeni stan tužiteljice. Sporna prostorija, kako je tužiteljica naziva ostava, nema ulazna vrata, već se očito zbog konfiguracije terena u navedenu prostoriju ulazi kroz otvor na kojem je poklopac kroz koji se onda u situaciji kad su postavljene ljestve omogućuje dolazak u prostoriju (sve prikazano na fotografijama na listu 14, 15, 16, 21). Nedvojbeno je kako se prijeporni prostor koristi kao ostava budući su u njemu odložene razne stvari (kante farbe jupol, gleteri, ventilator), a u tom prostoru nalazi s i bojler marke Bosh kao i vidljive cijevi za vodu. Navedeni otvor nalazi se na dijelu označenih nekretnina koji predstavlja natkrivenu terasu podloga koje je prekrivena umjetnom zelenom travom. Inače, kako je to dalje utvrđeno čitanjem priloženog zemljišnoknjižnog izvatka navedena stambena zgrada sastoji se od posebnih cjelina-stanova u suterenu, prizemlju, katu i potkrovlja. Iz upisa u zemljišnoj knjizi u listu B navedenog zk uloška proizlazilo bi kako je tužiteljica vlasnica trosobnog stana u suterenu koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, tri spavaće sobe, predprostora i kupatila ukupne površine 57,17m2 obilježeno crvenom bojom, dok je tuženica vlasnica jednosobnog stana u prizemlju koji se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom, spavaće sobe, pred prostora, kupatila i sporednog dijela – terase ukupne površine 32,54m2 obilježeno plavom bojom. Kako je to dalje vidljivo iz priloženog zk izvatka ostale posebne cjeline, izuzev stana u vlasništvu tužiteljice, kao sporedni dio imaju terasu određene kvadrature koja svaka terasa je obilježena različitom bojom. U smislu relevantnih odredbi ZV-a tako uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine povezano je s utvrđenim suvlasničkim dijelovima čitave nekretnine. Zahtjevom za zaštitu posjeda u smislu odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu – ZV), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten ga je štititi zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz predmetnog proizlazi da za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pored općeg deklaratornog uvjeta iz članka 22. st. 2.ZV-a, posljednji miran posjed i nastalo smetanje, mora biti ispunjen bar jedan od kondemnatornih zahtjeva, uspostave ranijeg posjedovnog stanja ili zabrane svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja. U smislu odredbi ZV-a koje uređuju pitanje smetanja posjeda posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, to nije pravo, već činjenica. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Odredbom članka 21. ZV-a propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom članka 22. stavak 1.ZV-a određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće. Nastavno, odredbom članka 441.Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP-a), propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjeda, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja jer se rasprava u toj parnici ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Obzirom na prethodno navedeno, sud u parnicama za smetanje posjeda treba utvrditi faktično stanje prijepora i čin smetanja, je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik i je li ga tuženik smetao u tom posjedu, pa je pogrešno polaziti od utvrđenja prava na posjed predmetne nekretnine.

6. Prema odredbi čl. 10. st. 1 ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi čl. 20 istog Zakona čin smetanja posjeda je akt neke osobe kojim dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, dakle, čin koji negira postojeću faktičnu vlast (u cijelost ili djelomice), a nameće tuđu, odnosno uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje.

7. Kako je, dakle, posjed faktično stanje, to je u posjedovnoj parnici na strani tužiteljice bilo potrebo utvrditi da li je u trenutku poduzimanja čina smetanja bio u faktičnom mirnom posjedu stvari, dakle, da li je imala faktičnu vlast nad stvari- podrumska prostorija, ali i stana u suterenu. Osoba koja čini smetanje mora pak u postupku dokazati da svojim ponašanjem nije oduzela tužitelju faktičnu vlast nad stvari ili pravom, pri čemu treba naglasiti da je posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika. Shodno citiranim zakonskim odredbama cilj posjedovne zaštite jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružanje posjedovne zaštite vodi prema uspostavi stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja odnosno uspostavi faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja. Irelevantno je onda pozivanje tuženice na tvrdnju da prijeporna prostorija predstavlja zajedničke dijelove nekretnine jer sve i da je tom tako nije isključeno da netko drži u isključivom faktičnom posjedu takav dio određene nekretnine u kojem posjedu onda može biti smetan određenim činom koji se može kvalificirati kao smetanje posjeda. Pored iznesenog objekt posjedovne zaštite može biti i točno određeni dio pojedine nekretnine, a ne nužno i isključivo cjelina nekretnine. Naime, na posjed kao faktično tanje ne primjenjuje se nužno načelo jedinstva nekretnine propisano odredbom čl. 9 ZV-a.

8. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupku je prije svega valjalo utvrditi odlučne, a među strankama prijeporne činjenice i to tko je i otkada bio u zadnjem mirnom posjedu predmetne prostorije i da li radnje koje su u tužbi okarakterizirane kao uznemiravanje posjeda predstavljaju smetanje posjeda predmetne nekretnine. Sporno je, dakle, u ovom postupku prije svega pitanje pripada li tužiteljici pravo na posjedovnu zaštitu sukladno odredbi čl. 21 ZV-a. Prema citiranoj zakonskog odredbi svaki posjednik stvari i prava ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda.

9. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti, sud je prije svega saslušao predložene svjedoke. Iz iskaza svjedoka JF, ŽF i LF pa i UF proizlazi kako se prijeporna prostorija uređivala od strane tužiteljica koja tamo živi negdje od 2005. Svjedok IF, inače sin tužiteljice, navodi kako je predmetni dio nekretnine prvotno bio rupa što je njegova majka zbog odrona i vlage sanirala u periodu do 2010. godine. Terasa ispod koje se nalazi predmetna prostorija da je prevučena umjetnom travom negdje 2023. Svjedok LF navodi kako ga je upravo tužiteljica pred oko petnaestak godina angažirala za izvođenje armiranobetonskih radova, tada je ulazio u predmetnu prostoriju, a od radova se sjeća da su se dograđivali zidovi i proširivao stan tužiteljice. Svjedok VF sjeća se da je u predmetnoj prostoriji boravio negdje 2020. kada je u trajanju od nekih desetak dana vršio hidro izolaciju s vanjske i unutarnje strane budući je predmetna prostorija kao i prostorija do također u suterenu zgrade bila pod vodom. Svjedok UF u svom iskazu navodi kako ga je pred nekih godinu dana od vremena kada je kazivao kao svjedok (dakle u 2023. godini) tužiteljica angažirala radi radova izvođenja vode iz tog prostora-podruma na polje. Po pitanju odloženih stvari koje su vidljive na fotografijama iz spisa svjedok IF pokretnine koje se nalaze unutar prijepornog prostora pripadaju njegovoj majci, tj. tužiteljici koja je te kante, ventilator i ostalo tamo odložila. Svjedoku UF u svom iskazu navodi kako tužiteljica koristi predmetni prostor što mu je poznato iz činjenice što već četiri godine ljetuje u [adresa] kada bude smješten u apartmanu ĐF koji se nalazi u istoj zgradi kao i predmetna prostorija. Upitan na okolnosti tko, od kada i na koji način koristi predmetni prostor svjedok EF tvrdi kako je tamo osobno ulazio, čak da je jednom prilikom spustio kante od jupola, gletere a pri tome navodi kako mu je tužiteljica MF rekla da te stvari slobodno spusti. Navedeno obrazlaže činjenicom kako je s tužiteljicom tada bio u dobrim odnosima, imenovana je susjeda i tu je boravila na nekretnini. Na opisani način da je u predmetnu prostoriju ulazio najmanje tri-četiri puta i to na način da bi podigao poklopac koji je prikazan na spomenutoj fotografiji, taj poklopac je uvijek bio otključan i tamo su stajale ljestve za spustiti se, nekad u prijepornoj prostoriji, nekada iznad, ali da mu je tužiteljica uvijek govorila "spusti se slobodno". Tvrdi i kako je poklopac od prijeporne prostorije zatvoren na fotografiji prikazanim katancem poslije radova na razdvajanju vode što je bilo negdje krajem lipnja prošle godine kada sam svojom suprugom i djecom došao u svoj stan. Svjedokinja ĆF, majka tuženice u svom je iskazu navela kako joj nije poznato tko koristi predmetnu prostoriju. U tom pravcu je i iskaz svjedoka TF, nevjenčanog supruga tuženice, koji tvrdi da u [adresa] dolazi povremeno na odmor, iz pričanja mu je poznato da je riječ o zajedničkoj prostoriji, ali tvrdi da niti tuženica kao ni on nisu nikada koristili predmetnu prostoriju jer za to nije bilo potrebe. U bitnom identično naveo je i svjedok SF, otac tuženice, koji tvrdi da nikada tamo nije ulazio niti u isto zagledao pa samim time niti koristio. Upitani o bojleru koji je prikazan na fotografijama u spisu, svjedok IF tvrdi kako je riječ o bojleru spojenom na kupaonu svoje majke, tj. tužiteljice. Na upit suda na koje prostorije je spojen prikazani bojler svjedok VF pretpostavlja da je spojen na cijelu kuću pa tvrdi kako tužiteljici iz tog bojlera dolazi topla voda, dok nije siguran da li iz tog bojlera ide topla voda za dijelove zgrade prema gore. Prilikom radova u proljeće 2020. da je u prijepornoj prostoriji zamijetio određene cijevi, ali gdje su te cijevi razvedene o tome se nije mogao izjasniti. Svjedok LF, kako je već navedeno, u predmetnoj prostoriji izvodio je radove prije petnaestak godina pa se ne sjeća da li su u prijepornoj prostoriji bile cijevi za vodu i bojler. Svjedok UF je prilikom izvođenja radova za tužiteljicu primijetio bojler i cijevi, a tvrdi da je taj bojler vjerojatno spojen za zgradu koja se nalazi iznad. Imenovani svjedok smatra kako je riječ o bojleru tužiteljice, ali nije siguran. Svjedoku ĐF poznato je po pričanjima UF kako se u predmetnoj prostoriji nalaze cijevi i ventil za vodu.

10. Upitani na okolnosti radnji koje su okarakterizirane kao smetanje posjeda svjedok ZF tvrdi kako mu je tek po pričanjima majke, ovdje tužiteljice poznato da je u predmetnu prostoriju ulazila vjerojatno tuženica kao i da je zatvoren ventil od vode od kada majka, ovdje tužiteljica, nema dovod tople vode u kupaonu svog stana. Svjedoku UF poznate su činjenice iz srpnja prošle godine kada je boravio u apartmanu EF. Sjeća se situacije da je tada bio problem s dotokom vode u apartmanu ĐF, ali i u apartmanu tuženice. Sjeća se kako je tada tuženica rekla da ide u ovaj podrum gdje je taj bojler kao i u zajedničku prostoriju kako bi vidjela da nije tu voda "zavrnuta". Potom da je tuženica otišla u predmetnu prostoriju da bi po povratku izjavila kako je zatvorila vodu i da opet vode nema. Kao razlog zbog kojeg je tuženica baš tada otišla u predmetnu prostoriju imenovani svjedok navodi kako je tuženica valjda pretpostavljala da je tužiteljica zatvorila vodu. Nakon toga da ga je kontaktirala sama tužiteljica s tvrdnjom da nema vode i upitom da je li tko ulazio u predmetni prostor. Nadovezujući se na izneseno svjedok dalje tvrdi kako je tužiteljici potom odgovorio da je tuženica dolje silazila, a sad je li tuženica zatvorila vodu ili nije da to nije vidio. Svjedok EF navodi kako je koncem lipnja 2024., kada je došao u [adresa], uočio kako se izvode radovi razdvajanja vode za tužiteljicu u smislu da je bila riječ o odvajanju priključka za vodu. Poslije tako izvršenih radova da njegov stan, stan susjeda HF i tuženice nisu imali dotok vode, nije bilo dovoljno pritiska. Tada se obratio UF s upitom da li mu je poznato iz kojeg razloga navedeni stanovi nisu imali dotok vode nakon čega mu je UF odgovorio da postoje cijevi ili ventili koji se nalaze upravo u predmetnoj prostoriji i prostoriji do predmetne, a isto tako mu je izjavio kako ventili moraju stajati vodoravno s cijevima da bi bila puštena voda. Potvrđuje kako je poslije toga tuženica sišla u predmetnu prostoriju, ali tvrdi da se potom vratila i rekla da se ne razumije u to. O činjenici da stan u tuženice u srpnju mjesecu prošle godine nije imao dotok vode kazivali su i svjedoci ĆF, TF i SF. Potonji je u svom iskazu nastojao predočiti sustav dotoka vode za čitavu zgradu u kojoj se nalazi kako stan tužiteljice tako i stan tuženice. Naglašava kako je stan tužiteljice imao dovod vode u srpnju prošle godine, dok stan njegove kćerke nije imao dovod vode.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je pred oko gotovo dvadeset godina pristupila uređenju predmetnog prostora kojeg samostalno koristi kao ostavu. Opisuje nadalje kako je ožujku mjesecu 2024. trebalo doći do isključenja vode zbog kašnjenja s plaćanjem vode. U travnju mjesecu iste godine da je potom predala zahtjev za odvajanje priključka. Po tom zahtjevu da je odvojen njen priključak, mada su svi stanari opet bili na zajedničkom glavnom dovodu. Nakon izvođenja radova na razdvajanju priključka da je drugi dio zgrade gdje se nalazi stan tuženice, ali i u svom stanu bilo problema s dovodom vode. U tu svrhu je bilo otežano naći majstora jer se nisu mogle koristiti postojeće vertikale. U lipnju mjesecu prošle godine u zgradu su došli ostali stanari kada se ustanovilo da je kod svih došlo do problema sa dovodom vode. Budući je 11. srpnja 2024. pritisak bio loš da je izišla ispred kuće i zatekla EF i UF koji je vodoinstalater. Dana 17. srpnja joj je postalo čudno da nema ni kapi tople vode radi čega je zvala UF da joj reče je li nešto dirao oko vode ili glavnog ventila na cesti. UF da je nešto neobično odgovorio, a kada ga je pitala je li ulazio u ovu predmetnu šupu izričito je izjavio da nije, ali da je u taj sada predmetni prostor ulazila tuženica. Ujedno joj je UF izjavio da ga je tuženica pitala za ventile za vodu i izjavila mu da je "zavrnula" (što bi značilo okrenula) ventil za vodu. U daljnjem tijeku razgovora sa UF isti je dalje rekao kako je toga dana pitao tuženicu je li otvorila ili zatvorila ventil za vodu na što mu je tuženica odgovorila da je samo zavrnula ventil za vodu. Na upit suda da li je nakon toga pokušala otvoriti ventil za vodu u predmetnom prostoru tužiteljica je odgovorila da nije jer se bojala zbog činjenice što je bojler koji se nalazi u tom prostoru, a koji je prikazan na fotografijama u spisu, od prije bio u kvaru. Inače da taj bojler koji se nalazi u predmetnoj prostoriji služi samo za dotok tople vode u njenoj kupaoni i nema veze s drugim stanovima. Tuženica u svom iskazu navodi kako je svoj stan u zgradi u kojoj je nalazi i stan tužiteljice kupila 2021. Nadalje napominje kako s terase koja se nalazi u sklopu stana kojeg je kupila postoje stepenice koje vode upravo na terasu na koju je tužiteljica postavila zelenu travnatu pokrivku. U prostoriju koja je predmetom postupka ulazila je ranije, još od 2021. godine, ta prostorija je uvijek bila otključana, a isto tako su bile postavljene ljestve kojima se spušta u tu prostoriju. Potvrđuje kako svoje stvari nikada nije ostavljala u predmetnu prostoriju jer za to nisam imala potrebe. Navodi kako su u lipnju mjesecu prošle godine počeli radovi odvajanja priključka vode što je sve pokrenula tužiteljica. U lipnju mjesecu da je svom stanu imala uredan dotok vode. Nakon toga kada je u svoj stan došla početkom srpnja 2024. da je ustanovila kako nema dotoka kako tople tako ni hladne vode, a do navedene situacije došlo je još i u stanu EF i HF. Pored imenovanih u toj zgradi jedan stan koristi sin tužiteljice kao podstanar, stanovi pri vrhu su pretežito prazni ili pak u njima obitavaju radnici caffe bara tužiteljice. U to vrijeme stan ĐF, HF kao ni njen stan da nisu imali vode ni za oprati zube. Istodobno vanjska slavina koju je tužiteljica postavila do ostave imala je dotok vode, a koje saznanje crpi iz činjenice što je u isto to vrijeme tužiteljica zalijevala vrt vodom iz te slavine. UF koji je tada boravio kod ĐF upitala što da radi, a to stoga što joj je bilo poznato da je UF pred oko nekih godinu dana izvodio neke radove za tužiteljicu. UF joj je na takav upit odgovorio da se glavne cijevi za vodu nalaze u prostoriji koja je sada predmetom postupka. Od imenovanog da je tražila da otiđe provjeriti glavne cijevi u predmetnu prostoriju na što joj je odgovorio da ne može neka otiđe sama i vidi je li ventil uspravan ili je položen u stranu, ako je položen u stranu da je zatvoren, a ako je podignut uspravno uz cijev da je otvoren. Tuženica potvrđuje kako je potom zaista otišla do predmetne prostorije u koju se položenim ljestvama spustila do polovine ljestvi od koje pozicije je uočila zelenu cijev i ventil za vodu koji je bio postavljen uspravno. Uočivši navedeno da je izišla vani i potom UF izjavila da sve izgleda u redu, da ventil stoji uspravno, a u predmetni prostor nije se više vraćala. Budući s tužiteljicom ne komunicira da i nema saznanja radi čega je u njenoj kupaoni onemogućen dotok tople vode.

12. Rezimirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari ovaj parnični sud, dakle, nalazi nespornim zadnji mirni i faktični posjed tužiteljice prijeporne ostave sukladno odredbi čl. 10 st. 2. ZV-a smislu koje je neposredni posjednik ona osoba koja svoju faktični vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju. Da je tome to sud je utvrdio dovodeći u vezu iskaze svjedoka JF, UF, LF pa i iz iskaza svjedoka ĐF koji je očito po dopuštenju tužiteljice u prijeporni prostor odložio opisane pokretnine. Istina potonje imenovani svjedok ne navodi kako mu je tužiteljica izrijekom dala dopuštenje, no iz njegova iskaza u dijelu gdje citira izjavu tužiteljice "slobodno tamo ostavi" proizlazi kako mu je bilo poznato da je riječ o prostoru u faktičnom korištenju od strane same tužiteljice. Irelevantno je pri tome je li riječ o dijelu nekretnine (op. kako je to traženo utvrditi tužbenim zahtjevom) koji se nalazi u sklopu posebnog dijela nekretnine-E1 (koji je opisan u toč. 5 obrazloženja) ili pak o zajedničkom dijelu zgrade u kojoj stanove imaju parnične stranke jer bi utvrđenje navedene činjenice predstavljalo raspravljanje o pravu na posjed o čemu se, kako je to već naglašeno, ne raspravlja u ovakvoj vrsti postupka. Prema tome, obzirom na gore izneseno, stranačke iskaze i neprijeporne činjenice između stranaka, nedvojbeno je da je tužiteljica aktivno legitimirana tražiti posjedovnu zaštitu prijepora - ostave kao dijela nekretnine. Međutim, u ovom postupku je sporno da li je tužena na način opisan u tužbenom zahtjevu-pristupanjem u prijeporni prostor u kojem se nalazi bojler, zatvarajući ventil čime je onemogućila dotok tople vode u bojler smetala tužiteljicu u njenom posljednjem mirnom posjedu tog prostora kao dijela etažnog vlasništva. Tužiteljica tvrdi da saznanje o tome ima isključivo po izjavi UF koji je pak tužiteljici prenio ono što mu je tuženica izjavila kad se dana koji se navodi u tužbi vratila iz prijepornog prostora-ostave. Tuženica izričito osporava da je počinila radnje koje su u tužbi okarakterizirane kao smetanje posjeda. Ostali svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o radnjama koje su okarakterizirane kao što je navedeno. Dakle, relevantan bi bio iskaz svjedoka UF koji također nije bio neposredni očevidac, odnosno nije bio u predmetnoj prostoriji kada se tuženica tamo spustila u srpnju prošle godine. Svjedok tvrdi kako je tuženica po povratku iz predmetne prostorije izjavila kako je zatvorila vodu i da opet vode nema, a tužiteljici je potom rekao da je tuženica dolje silazila, a sad je li tuženica zatvorila vodu ili nije da to nije vidio. U pravcu dokazivanja istinitosti svoje tvrdnje tužiteljica nije bila u stanju ponuditi još kakav dokaz da bi sud mogao sa stupnjem izvjesnosti mogao formirati uvjerenje o navedenoj odlučnoj činjenici slijedom čega je o postojanju takve činjenice zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a. Istina, tužiteljica je predložila provedbu dokaza uviđajem na licu mjesta no svakako se relevantna činjenica (onemogućavanje dotoka tople vode u bojler od strane točno određene osobe ne može utvrditi uviđajem na licu mjesta). K tome tužiteljica kao razlog zbog čega nije otvorila ventil za vodu u predmetnoj prostoriji navodi da je riječ o bojleru koji je otprije u kvaru što sve dovodi u sumnju tužbene navode u smislu kojih je fizičkim zatvaranjem ventila onemogućen dotok tople vode u takav bojler. Tužiteljica navodi kako je radnjama koje su u tužbi okarakterizirane kao smetanje posjeda onemogućena u dotoku tople vode u bojler koji je spojena na kupaonu njenog stana. Međutim, sve i da je netko zatvorio ventil kojim se onemogućuje dotok vode u određeni bojler, time bi, dakle, počinio smetanje posjeda stana kao stambenog prostora, a ne smetanje posjeda prostora (ostave) kao dijela nekretnine u kojoj je postavljen bojler. Ovo stoga jer se posjedovna zaštita korištenja vode ostvaruje kroz zaštitu posjeda stvari u funkciji kojoj služi. Tužiteljska strana je, naime, ta koji svojom zahtjevom determinira tijek i konačno odluku u parničnom postupku. Tužba, dio koje je i tužbeni zahtjev, procesna je radnja tužitelja i upravo je njegova procesna dispozicija u kojem će dijelu i mjeri štititi svoja prava, a sud je pozivom na odredbu čl. 2 ZPP-a vezan tužbenim zahtjevom kojim tužiteljska strana determinira postupak. Utvrdivši izneseno sud nije smatrao potrebnim dalje analizirati i dovoditi u vezu ostale provedene dokaze niti provoditi dokaz uviđajem na licu mjesta kako bi se utvrdilo je li vodovod u predmetnoj zgradi zajednički uređaj pa je kao takav u suvlasništvu svih suposjednika ili je, kada i na koji način došlo do razdvajanja priključaka na javnu vodovodnu mrežu.

13. Radi svega navedenog tužiteljica nije ovlaštena na način kako je to opisano u izreci zahtijevati posjedovnu zaštitu u odnosu na tuženu. Slijedom toga valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan pa je i riješeno kao u izreci.

14. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a odmjereni se troškovi sastoje od izdataka tuženice za zastupanje po punomoćnici odvjetnici u skladu sa propisanom odvjetničkom tarifom prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7 toč. 2 st. 1 i 2 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

U Korčuli, 14. travnja 2025.

S u d a c

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).