Poslovni broj: Us I-1224/2024-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, te Valentini Pergar, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CSĆ, rođ. **.**.1998., državljanin Republike Cote d'Ivoire, sa smještajem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Kutina, Sisačka 3, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi stjecanja prava na rad, 14. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/23-06/44636, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 6. veljače 2024. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku (OIB: 36162371878) da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći iznos od 1.875,00 eura (tisućuosamstosedamdesetpeteura) u roku 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/23-06/44636, URBROJ: 511-01- 212-24-10 od 6. veljače 2024., odbio zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde o stjecanju prava na rad.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je 24. listopada 2023. godine u Postaji aerodromske policije Pleso izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a koju činjenicu kako navodi tuženik nije utvrdio u osporenom rješenju. Navodi kako je formalni zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio usmeno na zapisnik dana 26. listopada 2023. te da je datum podnošenja zahtjeva na zapisnik određen od strane tuženika. Smatra kako bi se dan kada je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu morao smatrati datumom podnošenja zahtjeva, a prema stajalištu Europskog suda. Ističe kako je prije dolaska u Republiku Hrvatsku podnio u svibnju 2023., godine zahtjev za međunarodnu zaštitu u Talijanskoj Republici gdje je dobio ponudu za premještaj u Republiku Hrvatsku radi provedbe postupka odobrenja međunarodne zaštite. Navodi kako je tuženik i prije nego što je tužitelj u Republici Hrvatskoj izrazio namjeru i podnio formalni zahtjev primio glavne informacije o njemu i njegovoj namjeri da traži međunarodnu zaštitu. Poziva se na praksu Europskog suda te na odredbe Direktive i Uredbe. Ističe da je onemogućavanje pristupa tržištu rada podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu suprotno cilju iznesenom u Direktivi 2013/33. Predlaže da ga Sud sasluša kao stranku u postupku.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te potražuje besplatnu pravnu pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Poziva se na odredbu članka 61. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te navodi kako odluka o tužiteljevom zahtjevu za međunarodnu zaštitu nije izvršna te da stoga ista ne može proizvoditi pravni učinak. Napominje da se u protek vremena računa vrijeme do donošenje odluke Ministarstva, odnosno do datuma uručenja prvostupanjskog rješenja, a da se ne računa vrijeme izvršnosti odluke, jer bi u tom slučaju isto u zakonu bilo drugačije definirano. Također napominje da je tužitelj prema evidenciji Prihvatilišta isto samovoljno napustio 16. veljače 2024. i nije se vratio.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 3. travnja 2024.
7. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika te spis predmeta koji se vodio kod ovoga suda u postupku međunarodne zaštite poslovni broj: UsI-1222/2024. Dana 11. travnja 2025., održana je usmena rasprava u prisutnosti opunomoćenice tužitelja. Tuženik iako uredno pozvan nije pristupio zakazanom ročištu te je opravdao svoj izostanak. Prema obavijest tuženika od 21. ožujka 2025., tužitelj je 16. veljače 2024., napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini te se ne nalazi u Republici Hrvatskoj.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj podnio 26. listopada 2024., a o kojem zahtjevu je tuženik donio odluku 10. siječnja 2024. pod brojem KLASA: UP/I-216-03/23-06/44636, URBROJ: 511-01-212-23-7., a koja odluka mu je i uručena 24. siječnja 2024. O zakonitosti navedene odluke ovaj sud je donio presudu 7. kolovoza 2024., pod poslovnim brojem UsI-1222/24. Tužiteljev zahtjev za izdavanje potvrde za rad tuženik je zaprimio 29. siječnja 2024.
10. Odredbom članka 61. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje u tekstu: Zakon), propisano je da tražitelj stječe pravo na rad istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke. Ministarstvo izdaje potvrdu na zahtjev tražitelja kojom potvrđuje da je tražitelj stekao pravo na rad sukladno stavku 1. ovoga članka (stavak 2.). Ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo donosi odluku kojom odbija izdavanje potvrde iz stavka 2. ovoga članka (stavak 3.).
11. Tuženik je pozivom na navedenu zakonsku odredbu odbio zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde na rad uz obrazloženje kako nisu ispunjeni uvjeti iz naprijed citirane odredbe članka 61. stavka 1. Zakona, jer je donesena odluka u predmetu međunarodne zaštite u za to propisanom roku i prije podnošenja zahtjeva tužitelja za izdavanje potvrde o stjecanju prava na rad.
12. S obzirom na sve naprijed navedeno, prema ocjeni Suda tuženik je naveo valjane razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva za stjecanje prava na rad jesu protek roka od podnošenja zahtjeva do donošenja odluke o osnovanosti takvog zahtjeva.
13. Isto tako Sud napominje da bez obzira što odluka o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu još nije bila izvršna, po shvaćanju ovog suda u smislu primjene citirane odredbe članka 61. stavak 1. Zakona, isto nije od utjecaja na odluku, jer navedena odredba propisuje takvu situaciju u kojoj odluka o zahtjevu nije donesena u citiranom roku, neovisno o tome što nije donesena odluka u postupku po pravnom lijeku.
14. Kako su činjenice koje su relevantne za odluku u postupku koji je prethodio sporu nesporno utvrđene, to Sud nije cijenio opravdanim izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja, smatrajući da izvođenje ovog dokaza nije svrhovito niti ekonomično, a osim toga tužitelj je i samovoljno napustio Prihvatilište.
15. Prigovore tužitelja Sud nije prihvatio osnovanima i isti su takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, a osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.
16. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.
17. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužiteljica nema dovoljnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj: 140/15.).
18. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, naloženo je tuženiku (točka III izreke) da joj za sastav tužbe, podnesak kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu i pristup ročištu 11. travnja 2024. (Tbr. 27. t. 1.) isplati iznos od 500,00 eura uvećanog za iznos PDV-a za svaku radnju, što ukupno iznosi 1.875,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.).
U Zagrebu 14. travnja 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
DNA:
1. Odvjetnica Martina Grgec, putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
