Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-106/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja Cash-expert, S.L., OIB: 45946454923, AV. DIAGONAL 468/8/22, 08006, Barcelona, Španjolska, zastupanog po zakonskom zastupniku LRL iz [adresa] (EI) 0064 PO2 E, Španjolska, a on po punomoćnicima Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o., Kranjčevićeva 10, Zagreb, protiv tuženika LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Vučetić, odvjetniku u Varaždinu, Stanka Vraza 15, radi isplate, nakon 24. ožujka 2025. održane glavne javne rasprave u prisutnosti z. punomoćnice tužitelja Dine Galić, odvjetnice u ZOU Dina Galić i Janica Plantak, Varaždin i punomoćnika tuženika, 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier iz Varaždina posl.br. Ovrv-1683/2024 od 26. ožujka 2024. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Cash-Expert s.l., Barcelona, Avenida Diagonal 468/8, OIB: 45946454923, isplati novčani iznos od 995,43 EUR (slovima: devetstodevedesetpeteura i četrdesettricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

• na iznos od 331,81 EUR od 23.01.2024.,

• na iznos od 331,81 EUR od 08.02.2024.,

• na iznos od 331,81 EUR od 08.02.2024.,

po stopi koja se temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier iz Varaždina posl.br. Ovrv-1683/2024 od 26. ožujka 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 199,08 EUR sa zateznom kamatom te troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,00 EUR sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Cash-Expert s.l., Barcelona, Avenida Diagonal 468/8, OIB: 45946454923, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 407,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj ishodio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika kod javnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier iz Varaždina posl.br. Ovrv-1683/2024 od 26. ožujka 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.194,51 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 530,89 EUR od 23.1.2024., na iznos od 331,81 EUR od 8.2.2024. i na iznos od 331,81 EUR od 8.2.2024. i troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,00 EUR.

2. Tuženik je pravodobno podnio prigovor protiv Rješenja o ovrsi te je isto stavljeno izvan snage Rješenjem ovog suda od 17. svibnja 2024. i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj je u podnesku od 12.6.2024. naveo da je tuženik kao zajmoprimac sklopio s tužiteljem kao zajmodavcem 22. studenog 2022. Ugovor o zajmu uz prihvat Općih uvjeta Ugovora o zajmu, broj ugovora ES-22-75450, da je Ugovor sklopljen elektroničkim putem. Tuženik da je pristupio internetskoj stranici zajmodavca – tužitelja i zatražio zajam u ukupnom iznosu od 15.000,00 HRK (1.990,84 EUR), i obvezao se taj iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u iznosu od 10.500,00 HRK s krajnjim dospijećem 21.5.2023.. Nakon što je tuženik podnio zahtjev za odobrenje zajma i podnio odgovarajuću dokumentaciju, te poslao SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos da je plaćen na njegov bankovni račun. U skladu s čl. 5. Općih uvjeta Ugovora o zajmu tužitelja, upoznavanja s Općim uvjetima prije sklapanja Ugovora o zajmu i izričita izjava tuženika da iste prihvaća u potpunosti, da predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma. Nakon prihvata Općih uvjeta, tuženik da je dostavio presliku svoje bankovne kartice i presliku osobne iskaznice, kao i izvod po računu i platnu listu. Nakon što je poslao SMS poruku na broj tužitelja s tekstom "želim isplatu odobrenog zajma ES-22- 75450, tužitelj da je 21.11.2022. isplatio tuženiku 14.850,00 HRK odnosno 15.000,00 HRK umanjeno za 150,00 HRK, troškova obrade zajma, a tuženik se obvezo vratiti 15.000,00 HRK uvećano za 10.502,00 HRK pristojbe najkasnije do 21. svibnja 2023. Prema čl. 3. Općih uvjeta, zajmoprimac je mogao odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate te je dužan na bankovni račun zajmodavca uplatiti iznos pristojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za iznos troška obrade prolongata zajma. Na stranici tužitelja da je vidljivo objašnjenje pojma prolongata. Slijedom navedenog, ukupni dug tuženika prema tužitelju da iznosi 1.194,51 EUR. Tužitelj da je sukladno odredbama Ugovora raskinuo Ugovor o zajmu jer tuženik nije platio ratu do dospijeća niti u naknadnom roku od 5 dana po dospijeću rate čime je na naplatu došao ukupni dug, ali bez pristojbe na te rate.

4. Tuženik navodi u prigovoru da pobija Rješenje o ovrsi u cijelosti i to osnovu i visinu tražbine i Rješenjem određene troškove ovršnog postupka te tvrdi da prema tužitelju nema dugovanja temeljem vjerodostojne isprave. Također navodi da je predmetni ugovor o zajmu ništetan, a to pozivom na odredbu čl. 19j Zakona o potrošačkom kreditiranju jer tužitelj nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja "odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju". Upire i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i to odredbe čl. 53 te čl. 88. -93. kao i na poznatu sudsku praksu vezano uz iste predmete u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost ovakvih ugovora. Navodi da ne bježi od svoje obveze vraćanja stečenog bez osnove, ali iz dokumentacije tužitelja nije vidljivo koliko je tuženik sredstava do sada uplatio pa tvrdi da je i preplatio glavnicu koju je primio. Točnije (podnesak od 6. ožujka 2025.), da je do sada tužitelju s osnova predmetnog zajma uplatio 4.176,13 EUR koji iznos premašuje iznos isplaćene glavnice, a koja prema otplatnom planu iznosi 3.384,43 EUR. Priložio je i potvrde OTP banke d.d. o plaćanju po predmetnom "kreditu" u ukupnom iznosu od 3.075,14 EUR, dok za preostali dio uplaćenih sredstava od 1.098,99 EUR ne raspolaže potvrdama o uplati.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao Izvod iz knjige otvorenih stavaka, Izvod iz trgovačkog registra za tužitelja, Opće uvjete ugovaranja zajma, tabelu zajmova, tabelu pristojbi prolongata, preslik bankovne kartice Mastercard OTP banke d.d., izvršen je uvid u preslik osobne iskaznice tuženika i fotografiju tuženika, dokumentaciju o transakcijama, obračunsku ispravu za isplatu plaće tuženika, SMS poruke, dokaz o uplati iznosa od 14.850,00 HRK, Ugovor o zajmu, otplatni plan uz Ugovor o zajmu, Aneks 1-13 Ugovora o zajmu, otplatni planovi – prolongati, otkaz ugovora od 7.2.2024..

6. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu (prigovora), između stranaka proizlazi činjenično nespornom okolnost sklapanja Ugovora o zajmu 22. studenog 2022. i to na daljinu između parničnih stranaka, da je tuženiku tužitelj isplatio iznos od 15.000,00 HRK umanjeno za troškove obrade zajma od 150,00 HRK, dakle 14.850,00 HRK, da se tuženik obvezao vratiti zajam od 15.000,00 HRK uvećano za 10.500,00 HRK pristojbe, najkasnije do 21. svibnja 2023.. Nije sporno ni to da je tuženik za isplatu iznosa zajma sukladno čl. 6. Općih uvjeta tužitelja poslao SMS poruku na broj tužitelja s tekstom "želim isplatu odobrenog zajma ES-22-75450". Nadalje, nije sporno ni to da je tuženik dostavio tužitelju traženu dokumentaciju prije isplate zajma u vidu preslike osobne iskaznice, platne liste, preslike bankovne kartice. Nije sporno ni to da je tuženik u 13 navrata prolongirao zajam, a prema čl. 10. Općih uvjeta tužitelja, na dan dospijeća zajma, zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate te je dužan na bankovni račun zajmodavca uplatiti iznos pristojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za iznos troška obrade prolongata zajma.

7. Tužitelj tvrdi da je tuženik dosadašnjim uplatama podmirio prve tri rate prema inicijalnom otplatnom planu, a ostalim uplatama da je podmirio iznose prolongata, slijedom čega se predmetna tražbina odnosi na još tri rate glavnice zajma u iznosu od 331,81 EUR te iznos dospjele pristojbe od 199,08 EUR.

8. Sporno je da li je predmetni Ugovor o zajmu ništetan i da li je tuženik pozajmljeni iznos vratio tužitelju, dakle sporan je osnov i visina potraživanja.

9. Po pitanju nadležnosti, kraj činjenice da je tužitelj inozemna pravna osoba sa sjedištem u [adresa], mjerodavna je odredba čl. 4. Uredbe Europske unije, Europskog parlamenta i Vijeća broj 1215/12 od 12. prosinca 2012. (Uredba Bruxelles I bis). Tom odredbom uspostavljeno je pravilo o općoj međunarodnoj nadležnosti koja se temelji na kriteriju prebivališta tuženika, a kako u ovom konkretnom sporu tuženik ima prebivalište u [adresa], nadležan je sud u Republici Hrvatskoj. Prema čl. 7. st. 3. Uredbe EZ br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. na sporni pravni odnos primjenjuju se odredbe hrvatskog prava kao mjerodavnog prava.

10. Uvidom u Izvod iz knjige otvorenih stavaka tužitelja od 7.2.2024., utvrđeno je da ima evidentirano potraživanje prema tuženiku na ime odobrenog zajma pod brojem ES-22-75450 i to s osnova dospjele glavnice od 331,81 EUR sa dospijećem 22.1.2024., 199,08 EUR s osnova dospjele pristojbe sa dospijećem 22.1.2024., glavnice od 331,81 EUR dospjele 7.2.2024. i dospjele glavnice od 331,81 EUR sa dospijećem 7.2.2024., ili ukupno 1.194,51 EUR.

11. Uvidom u Ugovor o zajmu ES-22-75450 razvidno je da je sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca i to nakon zaprimljenog zahtjeva zajmoprimca za odobrenje zajma. Prema sadržaju Ugovora o zajmu proizlazi da je zajmodavac zaprimio zahtjev za odobrenje zajma 21.11.2022., da je zajmodavac 22.11.2022. dostavio zajmoprimcu obavijest kojom ga obavještava da mu je odobren zajam od 15.000,00 HRK na period od 180 dana, plativo u 6 rata, uz pristojbu u iznosu od 10.500,00 HRK. Također da je zajmoprimac putem SMS poruke poslane 22.11.2022. zatražio od zajmodavca isplatu zajma te je zajmodavac istog dana na račun zajmoprimca izvršio isplatu zajma u iznosu od 15.000,00 HRK umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 150,00 HRK. Također da će zajmoprimac iznos zajma vratiti uvećan za pristojbu u ukupnom iznosu od 3.384,43 EUR (glavnica i pristojba) sukladno otplatnom planu koji je prilog Ugovora o zajmu. Također je ugovoreno da zajmoprimac može najkasnije na dan dospijeća bilo kojeg iznosa zajma do 12.00 sati zatražiti od zajmodavca prolongat otplate sukladno Općim uvjetima poslovanja putem SMS poruke ili putem WEB stranice zajmodavca, te konačno da zajmodavac ima pravo jednostrano otkazati Ugovor kada zajmoprimac zakasni s uplatom bilo koje rate te da je Ugovor dostavljen zajmoprimcu putem elektronske pošte. Prilog Ugovoru o zajmu je otplatni plan i to sa dospijećima rata 22.12.2022. (5.500,00 HRK), 21.1.2023. (5.000,00 HRK), 20.2.2023. (4.500,00 HRK), 22.3.2023. (4.000,00 HRK), 21.4.2023. (3.500,00 HRK) i 21.5.2023. (3.000,00 HRK). Iz potvrde Croatia banke d.d. Zagreb proizlazi da je isplata po predmetom Ugovoru izvršena 22.11.2022. iznosa od 14.500,00 HRK, a što sve između stranaka i nije sporno. Iz Otkaza Ugovora o zajmu proizlazi da je isti tuženiku otkazan sa danom 7.2.2024. zbog zakašnjenja s otplatom dospjele rate.

12. Nakon analize citiranih dokaza, utvrđeno je da je između stranaka sklopljen Ugovor o zajmu elektroničkim putem, da je tuženiku u 13 navrata odobren prolongat zajma.

13. Odredbom čl. 19. Općih uvjeta određeno je da se obavijesti među strankama moraju kao posljedica odredbi ovih općih uvjeta ili Ugovora o zajmu dostavljati u pisanom obliku i bit će važeće ako se šalju preporučenom poštom s povratnicom, SMS- om ili e-mailom na adrese navedene u nastavku za svaku od strana, i to za zajmoprimca adresu navedenu u Zahtjevu, a za zajmodavca, navedenu u Općim uvjetima. Prema čl. 20. Općih uvjeta isti su u skladu sa španjolskim i hrvatskim zakonima, a ugovorena je stvarna i mjesna nadležnost mjesta sjedišta zajmoprimca. U konkretnom slučaju, radi se o sklapanju Ugovora o prodaji financijskih usluga, na daljinu, a takav Ugovor reguliran je odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora (Narodne novine 19/22; dalje: ZOZP).

14. Odredbom čl. 87. st. 1. ZOZP-a, propisano je da je Ugovor o prodaji financijskih usluga sklopljen na daljinu Ugovor između trgovca i potrošača, čiji je predmet pružanje financijskih usluga, a sklopljen je u okviru organiziranog sustava prodaje na daljinu, proizvoda trgovca koji prije i u vrijeme sklapanja Ugovora, za potrebe sklapanja takvih Ugovora isključio korist jednu ili više stradava daljinske komunikacije. Financijske usluge na koje se odnosi Ugovor iz st. 1 ovog članka jesu bankovne usluge, usluge kreditiranja, usluge osiguranja, uključujući usluge dobrovoljnog mirovinskog osiguranja. investicijske usluge, usluge stambene štedne te platne usluge. Čl. 88. st. 1 .i 2. propisuje da u razumnom rok, prije sklapanja Ugovora potrošač mora biti obaviješten o trgovcu, financijskog usluzi koja je predmet ugovora, pojedinostima ugovora te načinu rješavanja sporova, a prethodna obavijest iz s.t. 1. tog članka mora sadržavati podatke koji su predviđeni čl. 89. -93. tog zakona. Odredba st. 3. istog članka određuje da prethodi obavijest iz stavka 1 tog članka, mora sadržavati jasno istaknutu komercijalnu namjeru trgovca, mora biti jednoznačna, jasna, lako razumljiva i prilagođena sredstvu daljinske komunikacije koja se upotrebljava. U slučaju uporabe telefona, identitet trgovca, kao i komercijalna svrha poziva moraju biti izričito navedeni prije početka razgovora. U svakom slučaju, trgovac je dužan dostaviti potrošaču obavijest koja sadrži sve podatke iz članaka 89. -93. tog zakona prilikom ispunjenja svoje obveze. Obavijesti o ugovornim obvezama potrošača, koje su mu dostavljene prije sklapanja Ugovora, moraju biti sukladne ugovornim obvezama koje bi za potrošača proizlazile iz primjene prava koje će biti mjerodavno za taj ugovor, ako on naknadno bude sklopljen te potrošač mora biti obaviješten o svim ostalim podacima predviđenim propisima kojima se uređuju pojedine financijske usluge koje su predmet ugovora između potrošača i trgovca. Članak 93. st. 1. ZOZP-a propisuje da je trgovac dužan u razumnom roku prije sklapanja ugovora ili predugovora dostaviti potrošaču ugovorne odredbe i uvjete te prethodnu obavijest iz čl. 88. ovoga zakona koja sadrži sve podatke navedene u člancima 89.-92. ovoga zakona, u pisanom obliku ili na drugom, potrošaču dostupnom trajnom mediju. Ako je na izričit zahtjev potrošača, ugovor sklopljen uporabom sredstva daljinske komunikacije koje ne omogućava da mu se ugovorne odredbe i uvjeti te prethodna obavijest iz čl. 88. ovoga zakona dostave u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, trgovac će ispuniti svoju obvezu iz st. 1. ovoga članka odmah nakon sklapanja ugovora (st. 2.).

15. Iz priložene dokumentacije tužitelja proizlazi da tuženik nedvojbeno nije obaviješten od strane tužitelja na jasan i razumljiv način kako to predviđa odredba članka 88. i 93. ZOZP-a o svim elementima ugovora pa se može zaključiti da o istima nije bio valjano obaviješten, a što je bila dužnost tužitelja. Iz odredbe čl. 101. st. 1. ZOZP-a propisano je da je trgovac dužan dokazati da je ispunio svoju obvezu prethodnog obavještavanja potrošača te da je potrošač pristao sklopiti ugovor, odnosno pristao na to da mu trgovac započne pružati ugovorenu uslugu prije isteka roka za jednostrani raskid Ugovora iz čl. 95. tog zakona.

16. Tužitelj se tijekom postupka pozivao na Ugovor o zajmu koji je sklopljen elektroničkim putem sa tuženikom, ali nije pružio dokaz da je postupio u skladu sa citiranim odredbama ZOZP-a, niti je dokazao da je tuženiku dostavio primjerak ugovora na papiru ili, uz suglasnost potrošača, na drugom trajnom mediju. Prema tome, utvrđeno je da tuženik o svim elementima predmetnog ugovora nije bio na valjan način obaviješten i da je pristao na temelju takvih obavijesti na sve utvrđene elemente ugovora. Iako je ugovor o zajmu konsenzualan ugovor, isti kao potrošački ugovor podliježe odredbama ZOZP-a.

17. U takvoj situaciji kada tuženik nije valjano obaviješten u smislu gore citiranih odredaba, ne može se utvrditi da je tuženik imao prilike pojedinačno pregovarati o predmetnoj ugovornoj odredbi, a tužitelj protivno nije pokušao niti dokazati pa se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 53. st. 1. ZOZP-a), a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 59. st. 1. ZOZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (st. 2.).

18. Tužitelj nije dokazao da je tuženika upoznao sa svojim Općim uvjetima i da mu nije na valjan način dostavio Ugovor o zajmu i dokumentaciju propisanu odredbama ZOZP-a, a tuženiku se nameće isplata fiksne naknade koja iznosi cca. 70% iznosa zajma, a o kojoj odredbi se nije pregovaralo pa je takav ugovor ništetan sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) jer je takav ugovor protivan prisilnim, citiranim propisima ZOZP-a.

19. Kako između stranaka nije zaključen valjani Ugovor o zajmu, ali neovisno o tome je tuženiku od strane tužitelja izvršena isplata iznosa od 14.850,00 HRK, to je na konkretni pravni odnos između stranaka trebalo primijeniti odredbu čl. 1111 ZOO-a koja propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), a prema st. 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno, nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

20. Kako je i između stranaka nesporno da je tužitelj platio na račun tuženika rečeni iznos od 14.850,00 HRK s naznakom "isplata po Ugovoru ES-22-75450" kao i da je navedeni ugovor ništetan, to je utvrđeno da je došlo do stjecanja bez osnove i tuženik je dužan vratiti tako stečeno. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako i sam tuženik navodi da je Ugovor o zajmu ništetan pravni posao, međutim, znao je i morao znati da uplatu iznosa od 14.850,00 HRK nije primio na osnovu valjanog pravnog posla pa je nepošten od dana samog stjecanja. Prema tome, dužan je vratiti tužitelju iznos za koji se neosnovano obogatio zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tekućim od dana primitka te uplate, ali kako tužitelj traži kamate od kasnijeg datuma, po iznosima rata predmetnog zajma, to je tužitelju dosuđena kamata od datuma zatraženih kamata prema otplatnom planu, odnosno tzv. "otplatni plan – prolongat".

21. Slijedom iznijetog, održan je na snazi Platni nalog kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju dospjele glavnice u iznosima od po 331,81 EUR obzirom da tuženik nije dokazao, a i sam navodi da ne može dokazati uplate drugih iznosa osim onih za koje je dostavio dokaze o uplatama, dok je ukinut Platni nalog za plaćanje pristojbe od 199,08 EUR s pripadajućim kamatama. Nije jasno temeljem čega tuženik duguje utuženu pristojbu od 199,08 EUR, uz okolnost da je tuženik nedvojbeno već izvršio određene isplate time da je taj iznos pristojbe vidljiv iz otplatnog plana – prolongata jer se ukupni iznos rate odnosi na iznos glavnice od 331,81 EUR i iznosa pristojbe od 199,08 EUR. Međutim, kako je naprijed u obrazloženju rečeno, taj iznos tuženik nije primio (10.500,00 HRK pristojbe), pa nije niti u obvezi taj iznos vratiti. Tuženik ne osporava da je daljnjim uplatama plaćao tzv. prolongate te jasno na raspravnom zapisniku 27. veljače 2025. navodi da ne bježi od svoje obveze vraćanja stečenog bez osnove, ali da nije vidljivo koliko je tuženik do sada uplatio. Naprotiv, tuženik raspolaže dokumentacijom OTP banke d.d. samo o plaćenim prolongatima po Ugovoru o zajmu koji prileže spisu na listovima 182-193, dok se na listu 194 nalazi podatak o plaćenoj glavnici i pristojbi od 530,89 EUR, a na listu 195 uplata treće rate po Ugovoru o zajmu od 15,91 EUR iz čega proizlazi osnovanost tvrdnje tužitelja da tuženik nije platio još tri rate glavnice zajma od po 331,81 EUR jer sam tužitelj u podnesku od 7.3.2025. priznaje da je tuženik dosadašnjim uplatama podmirio i prve tri rate prema inicijalnom otplatnom planu, a ostatkom da je podmirio iznose prolongata.

22. Odluka o zateznim kamatama u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023). Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 66% (uspjeh tužitelja je 83%, a tuženika 17% pa preostaje ukupan postotak uspjeha tužitelja nakon prebijanja od 66%). Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 12.6.2024. u iznosu od 150,00 EUR, zastupanja na raspravama 27.2. i 24.3.2025. u iznosima od po 150,00 EUR i trošak sudskog dostavljača u dva navrata od po 17,78 EUR, PDV 112,50 EUR (na iznos od 450,00 EUR), obzirom se na trošak sudskog dostavljača ne plaća PDV, te trošak javnog bilježnika 20,00 EUR, ili ukupno 618,06 EUR. Naprotiv, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer u konkretnom slučaju postupak nije pokrenut tužbom nego prijedlogom za ovrhu. U skladu sa uspjehom tužitelja u sporu od rečenih 66% priznat mu je trošak srazmjeran tom uspjehu ili 407,91 EUR.

Varaždin, 14. travnja 2025.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu ovom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1) Pun. tužitelja – OD Nadramija i partneri d.o.o., Zagreb, Kranjčevićeva 15 2) Pun. tuženika – Goran Vučetić, odvjetnik u Varaždinu, Stanka Vraza 15