Posl. br. Pob-110/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E Nj E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maroju Kolendiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženica ad.1 AŽ rođ. GŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.2 GŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje obje tuženice zastupa punomoćnik Cvjetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 20. studenog 2024. godine, u prisutnosti tužitelja, pun. tužitelja i tuženice ad.1 AŽ i punomoćnika obje tuženice, dana 14. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se u odnosu na tuženicu ad.1Ljiljanu AŽ kako označeni kat (III etaža) i potkrovlje (IV etaža) u rješenju o izvedenom stanju, Grada Dubrovnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Ur. broj: 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine, zgrade označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čini zajedničku imovinu tužitelja i tuženice ad.1 AŽ.

II. Utvrđuje se u odnosu na tuženicu ad.1 AŽ, da udio u zajedničkoj imovini iz točke I. ove presude i to kat (III etaža) i potkrovlje zgrade (IV etaža) označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tužitelja GŽ iznosi 22/100, a tuženice ad.1. AŽ, iznosi 78/100.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se zahtijevalo utvrđenje da je zajednička imovina iz točke I ove presude, kat i potkrovlje zgrade označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja i tuženice ad. 1 AŽ za po ½ idealnih dijelova.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se spram tuženice ad.1 AŽ kako soba u prizemlju označena u priloženom rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Ur. broj: 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine, kao blagovaonica i dnevni boravak u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čini zajedničku imovinu tužitelja i tuženice ad.1 AŽ.

2. Utvrđuje se spram tuženice ad.1 AŽ, kako je zajednička imovina iz točke III. ove presude i to soba u prizemlju označena u priloženom rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Urbroj: 2117/01-15-14- 13 od 23. prosinca 2014. godine, kao blagovaonica i dnevni boravak, u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja i tuženice ad.1 AŽ, za po ½ idealnih dijelova.

3. Dužne su tuženica ad.1 AŽ i tuženica ad.2 GŽT, kao uknjižena vlasnica, temeljem ove presude i potvrde nadležnog upravnog tijela o samostalnoj uporabnoj cjelini trpjeti uknjižbu prava zajedničkog vlasništva tužitelja i tuženice ad.1 na nekretninama iz točka I., II., III. I IV. ove presude i to tužitelja i tuženice ad.1 za po ½ idealnih dijelova.

4. Dužna je tuženica ad.2 GŽT, predati u suposjed tužitelju GŽ, dio zgrade označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to sobu u prizemlju označena u priloženom rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Urbroj: 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine, kao blagovaonica i dnevni boravak, u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

5. Dužne su tuženice ukoliko se usprotive ovoj tužbi solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom od dana presuđenja do naplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena."

V. Dužne su tuženica ad.1 AŽ i tuženica ad.2 GŽT trpjeti dovršetak gradnje nekretnine opisane u točki I. ove presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev za donošenje privremene mjere slijedećeg sadržaja:

"1. Zabranjuje se protivnici osiguranja - tuženici Ad.2. izvođenje bilo kakvih građevinskih i drugih radova na sobi u prizemlju koja je označena u priloženom rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03-13-08/1611, Ur. broj: 2117/01-15-14- 13 od 23. prosinca 2014.g. kao blagovaona i dnevni boravak u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] upisanoj kod Općinskog suda u Dubrovniku u z. ul. [broj ZK uloška].

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda."

II. Određuje se privremena mjera osiguranja koja glasi:

1. Ovlašćuje se tuženici ad.1 AŽ izvršiti o svom trošku sve potrebne radove na završavanju fasada zgrade, uključujući fasadu i odvodnju atmosferske vode, i to :

- zatvaranje bočnih zidova nadvišenog dijela krova na južnoj strani zgrade,

- završavanje zidova uz krovnu lođu, te izrada izolacije i zaštite izolacije na podu lođe.

- završavanje krova i pokrova, sa svim prodorima kroz krov (uz izvođenje iznad krova dimnjačkih i ventilacijskih cijevi ventilacija zraka i kanalizacije iz prve i druge etaže), te postavljanje krovnih prozora i izvođenje potrebnih izolacijskih radova uz prodore na krovu;

- postavljanje horizontalnih i vertikalnih oluka ili kanala:

- završna obrada nedovršenih fasada, uz postavljanje vanjske stolarije (prozora i vrata), prozorskih klupica i pragova te vijenaca i drugih potrebnih radova koji će zaštiti zgradu od atmosferilija,po pravilima građevinske struke.

2. Radovi će se izvesti u skladu s projektnom dokumentacijom, usklađenom sa mjerodavnim uredom Grada Dubrovnika, a radovi će početi nakon ishođenja sve potrebne dokumentacije i završiti u razumnom roku.

3. Nalaže se tužitelju da trpi sve opisane radove, te mu se zabranjuje bilo kakvo ometanje pristupa gradilištu sudionicima u građenju, te mu se nalaže kako bi se radovi mogli neometano i sigurno odvijati da ukloni sve svoje osobne stvari koje bi mogle ometati izvođenje radova, u roku od 8 dana, odnosno na kojima bi mogla nastati šteta pri gradnji i to stvari i životinje, a koje stvari nisu potrebne za građenje.

4. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

5. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ove parnice.

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženica da se odredi privremena mjera koja glasi:

"1. Zabranjuje se tužitelju poduzimati bilo kakve radnje kojima bi oštetio započetu konstrukciju nadogradnje stana nad prizemljem matične zgrade (opisano u predloženoj mjeri 3, kao i one kojima bi oštetio privremenu zaštitu otvora (PVC folije), kao i drugo što služi zaštiti ove konstrukcije, odnosno matične zgrade, od izravnog izlaganja atmosferilijama.

2. Zabranjuje se tužitelju poduzimanje bilo kakvih radnji kojima bi ometao ili zapriječavao tuženicu ad.1, knjižnu vlasnicu prava nadogradnje i investitoricu započete nadogradnje opisane u mjeri broj 3, u nastavku gradnje stana u započetoj konstrukciji nadogradnje.

3. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana preda gradilište u isključivi posjed tuženici ad.1, pod prijetnjom ovrhe, a to gradilište je prostor započete konstrukcije nadogradnje stana nad prizemljem zgrade 1019 i kat. čest. [katastarska čestica] sve z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojoj je knjižna vlasnica tuženica ad 2, a kome je investitor tuženica ad. 1, temeljem knjižnog prava nadogradnje, što je njezina posebna imovina, te Rješenja o izvedenom stanju kojim se ozakonjuje nezavršena, nezakonito rekonstruirana, poluugrađena, manje zahtjevna stambena zgrada. (Klasa UP/I-361-03/13-08/1611, Ur. Broj 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine, pravomoćno 31.siječnja 2015. godine.) ishođeno po zajedničkom zahtjevu investitora: pok. EŽ oca tuženica ad. 1 i ad. 2, tada vlasnika Predmetne nekretnine i AŽ, ovdje tuženice ad. 1, vlasnice Prava nadogradnje, te Sporazuma investitora stambene zgrade, čija je dogradnja i nadogradnja ozakonjena tim rješenjem, a koji je sklopljen 21.01.2016. godine, između investitora i to EŽ (tada vlasnika zgrade) i njegove kćeri AŽ vlasnice Prava nadogradnje koje joj je darovao, pod bojem OV-482/16 ovjeren kod javnog bilježnika Anđelka Stanića dana 21.01.2016. godine.

4. Po isteku roka od osam dana iz mjere 3, zabranjuje se tužitelju prolaz kroz dvorište u vlasništvu tuženice ad. 2."

IV. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj GŽ u svojoj tužbi od 31. prosinca 2019. godine navodi da je u braku sa tuženicom ad.1Ljiljanom GŽ od 1984. godine. Ugovorom sklopljenim između tuženice ad.1 AŽ i njenog pokojnog oca ŠŽ tuženica je stekla pravo nadogradnje kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetni Ugovor o darovanju sklopljen je 11. srpnja 1990. godine i isti je bio odraz tadašnjih okolnosti u kojima je otac tuženice ad.1. svojoj kćeri i njenom mužu (ovdje tužitelju) dao nadogradnju kako bi isti napravili sebi mjesto za život. Pravo nadogradnje upisano je i u zemljišne knjige na ime tuženice ad.1. i ugovor se nalazi zaveden kod zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku pod Posl.br. Z- 1728/90 (l.s. 8).Nakon toga navodi da je započela gradnja, odnosno tužitelj i tuženica ad.1 započeli su sa nadogradnjom, a naravno prije toga su bile ishođene odgovarajuće dozvole. Prvo je ishođena Građevinska dozvola od 13. srpnja 1990. godine (l.s. 12) koja je iz formalnih razloga glasila na ime tuženice ad.1 AŽ, te je tom dozvolom odobrena rekonstrukcija – nadogradnja mansarde istočnog dijela dvojne stambene zgrade u [adresa] označene kako čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to prema priloženom projektu dipl. ing. arh. NŽ. Navodi da je sve navedeno naravno obavljano i rađeno uz znanje, ali i pomoć i asistenciju tuženice ad.2 GŽT, (inače sestre tuženice ad.1.) koja je i sama arhitektica po struci i koja je tada živjela u [adresa]. Iz navedene građevinske dozvole jasno je vidljivo kako je prijašnji vlasnik EŽ dao svoju suglasnost za nadogradnju, a njegova suglasnost naravno proizlazi i iz činjenice da je svoj kćeri i darovao pravo nadogradnje. Zatim su tužitelj i tuženica ad.1 ishodili i Lokacijsku dozvolu od 16. svibnja 1997. godine (l.s. 87) kao i građevinsku dozvolu od 23. travnja 1998. godine (l.s. 97) zbog zahtjeva ŠŽ za promjenom pozicije stepenica. Kao stranke pri određivanju komunalnog doprinosa, dakle i u rješenju o komunalnom doprinosu i na uplatnicama za uplatu komunalnog doprinosa bili su navedeni tužitelj i tuženica ad.1 AŽ, što također svjedoči da se zaista radi o zajedničkoj imovini. Da je imovina koja je predmet ove tužbe zaista zajednička imovina tužitelja i tuženice ad.1 svjedoče i dva dopisa koju su pisali i potpisali tužitelj i tuženica ad.1 AŽ, a vezano uz neke druge postupke koju su se tijekom godina vodili u svezi okolnih i predmetne nekretnine. U priloženim dvama dopisima, od 13. veljače 1998. godine (l.s. 99) i dopisa od 11. rujna 2000. godine (l.s. 100), jasno se navodi kako su zajednički nadogradili etaže odnosno dogradili. Za naglasiti je kako je sve što je napravljeno na nadogradnji predmetne zgrade, a što je naravno i predmet utvrđenja prava vlasništva bilo završeno 16. prosinca 1990. godine. Vezano uz građevinske radove odnosno gradnju potrebno je navesti kako su za gradnju, a i za samo darovanje prava nadogradnje znali svi bliski ljudi stranaka ovog postupka. S tim u vezi kao dokaz se dostavljaju još davnih dana dane dvije izjave koje su prilažu, a koje su potpisali i kod javnog bilježnika ovjerili AŽT (l.s. 103) i UŽ (l.s. 104). O činjenici gradnje upoznati su naravno i roditelji tužitelja koji su tužitelju kao svom sinu izdašno financijski pomagali u to vrijeme. U prilog poziva se na dvije izjave roditelja tužitelja ovjerene kod javnog bilježnika ( l.s. 102) . U prilog da se radi o zajedničkoj imovini poziva se i na rješenje o uknjižbi hipoteke pod Posl.br. Z.1749/90 (l.s. 108). Navodi da Predmetni kredit (l.s.106) podigli su u banci upravo tužitelj i tuženica ad.1 AŽ, a sve radi financiranja gradnje. Imovinu bračnih drugova čini i drugi objekt zemljišno-knjižne oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] koje nekretnine su uknjižene za po ½ idealnih dijelova na ime tužitelja i tuženice ad.1 AŽ (kao i druga imovina, ali to nije predmet ovog postupka). Isto se navodi samo da bi se prikazalo i dokazalo kako je nesporno kako su bračni drugovi, ovdje tužitelj i tuženica ad.1 u braku sve zajednički radili te kako i netom navedena nekretnina koja se nalazi u naporednoj blizini (predmetne), zajedno sa nekretninom koja je predmet ove tužbe čini zajedničku imovinu tužitelja i tuženice ad.1 AŽ. Nedavno je tužitelj saznao kako je tuženica ad.1 AŽ, zajedno sa svojim pokojnim ocem ishodila rješenje o izvedenom stanju (l.s. 109) za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako je iz svega ranije navedenog (ranije navedenih dozvola) razvidno kako je predmetni objekt legalan. Navodi se kako Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama u čl. 32. izričito navodi “rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena. Potrebno je također naglasiti kako je tužitelj u nesmetanom posjedu nadograđenog dijela gdje uzgaja i druži ptice. Također navodi da je možda najbitniji dokaz da se radi o zajedničkoj imovini zapisnik s ročišta u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Dubrovniku vodio pod. Posl.br. P. 1568/01. Iz iskaza tuženice ad. 1 jasno proizlazi tko je darovao, tko je i kada gradio odnosno nadogradio kuću, a vidljivo je iz padeža u kojem je tuženica ad.1 tada iskazivala obzirom da je cijelo vrijeme govorila u množini misleći naravno na sebe i svog supruga. Navodi se da je tijekom braka naravno bilo razdoblje u kojem su tužitelj i tuženica ad.1 KŽ bili u skladnim bračnim odnosima, no promjene i druge okolnosti narušavaju obiteljski odnos između ovdje tužitelja i tuženice ad.1, pa e tužitelj navodi da je radi zaštite svojih prava i prisiljen ustati sa ovom tužbom, obzirom da mirnim putem nisu uspjeli riješiti imovinsko pravne odnose.

U odnosu na tuženicu ad.2 PŽ, sestri tuženice ad.1 i osobi koja je preostali dio predmetne nekretnine stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju s ocem tuženica sada pok. ŠŽ. Uvidom u ZK izvadak vidljivo kako vrhu zk. ul. [broj ZK uloška] postoji aktivna plomba i vjerojatno se radi o uknjižbi prava vlasništva temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zabilježen pod Z- 3482/2014 jer je otac ŠŽ u međuvremenu preminuo. Tuženica ad.2 je pasivno legitimiran u ovoj parnici jer je vlasnica čest. zgr. [katastarska čestica], a nadograđeni dio nije upisan kao zasebna etaža pa je tužbu potrebno usmjerili i protiv tuženice ad. 2 kao nositeljice knjižnog prava. Vezano uz tuženicu ad. 2 PŽ, navodi da je ista iskoristila nesređene odnose između supružnika stranaka ove parnice, pa je počela koristiti dio nekretnine u prizemlju i to sobu označenu kao blagovaona i dnevni boravak, koji dio su također izgradili tuženica ad.1 i tužitelj. Navedeno je vidljivo iz priložene dokumentacije odnosno drugih dokaza. Naime, isto je vidljivo iz sadašnjeg stanja na terenu i usporedbom stanjem iz dozvole iz 1998. godine kao i ranijom dozvolom iz 1990. godine. U dozvoli iz 1998. godine je navedeno kako se njome između ostaloga odobrava i dogradnja, a ta dogradnja je upravo predmetna soba označena kao blagovaona i dnevni boravak. Nadalje, u međuvremenu je tuženica ad. 2 započela i druge radove na predmetnoj nekretnini sve bez valjanih dozvola. Vezano uz navedeno je i predložena privremena mjera koja se traži u nastavku, kao i predaja u suposjed obzirom da tužitelj nije u posjedu tog dijela nekretnine (soba označena kao blagovaona i dnevni boravak).

Odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima i to čl. 271 određeno je citiram: „Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.“, dok je čl. 279 određeno sljedeće:

„Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.“ Nadalje odukom Vrhovnog suda određeno je kako za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev. 57/2005-2 od 14. prosinca 2005. godine). Stoga tužitelj predlaže da sud usvoji slijedeći tužbeni zahtjev koji je preciziran podneskom od 27. svibnja 2024. godine (l.s. 1125) u pogledu novih katastarskih oznaka u novo obnovljenoj katastarskoj općini "Dubrovnik Nova" zbog :

"I. Utvrđuje se spram tuženice ad.1 kako označeni kat i potkrovlje u priloženom Rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Ur. broj: 2117/01-15- 14-13 od 23. prosinca 2014. godine zgrade označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čini zajedničku imovinu tužitelja i tuženice ad.1.

II. Utvrđuje se spram tuženice ad.1 kako je zajednička imovina iz točke I. ove Presude i to kat i potkrovlje zgrade označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja i tuženice ad.1. za po ½ idealnih dijelova.

III. Utvrđuje se spram tuženice ad.1 kako soba u prizemlju označena u priloženom Rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Ur. broj:

2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine kao blagovaonica i dnevni boravak u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čini zajedničku imovinu tužitelja i tuženice ad.1.

IV. Utvrđuje se spram tuženice ad.1 kako je zajednička imovina iz točke III. ove Presude i to soba u prizemlju označena u priloženom rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Ur. broj: 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine kao blagovaonica i dnevni boravak u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja i tuženice ad.1. za po ½ idealnih dijelova.

V. Dužne su tuženica ad.1 i tuženica ad.2 trpjeti dovršetak gradnje nekretnine opisane u točki I. ove presude.

VI. Dužne su tuženica ad.1 i tuženica ad.2 kao uknjižena vlasnica temeljem ove presude i potvrde nadležnog upravnog tijela o samostalnoj uporabnoj cjelini trpjeti uknjižbu prava zajedničkog vlasništva tužitelja i tuženice ad.1. na nekretninama iz točka I., II., III. I IV. ove Presude i to tužitelja i tuženice ad.1 za po ½ idealnih dijelova.

VII. Dužna je tuženica ad.2 predati u suposjed tužitelju dio zgrade označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to dio koji je opisan u točki III. ove presude.

VIII. Dužne su tuženice ukoliko se usprotive ovoj tužbi solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom od dana presuđenja do naplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena."

Zbog nemogućnosti izvršavanja faktičke vlasti na dijelu predmetne nekretnine, a radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelj – tužitelj predlaže sudu određivanje privremene mjere obzirom da, kako navodi, iz priloženih dokaza i to priloženih fotografija, ZK izvadaka, ostalih dokaza za smatra da je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao i da je učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja (tuženici) spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari, kao i da je učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Slijedom navedenoga predlaže se naslovljenom sudu da sukladno odredbama Ovršnog zakona odredi predloženu privremenu mjeru slijedećeg sadržaja:

"I. Zabranjuje se protivnici osiguranja - tuženici ad.2 GŽT izvođenje bilo kakvih građevinskih i drugih radova na sobi u prizemlju koja je označena u priloženom rješenju o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-361-03-13-08/1611, Ur. broj: 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine, kao blagovaona i dnevni boravak u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] upisanoj kod Općinskog suda u Dubrovniku u z. ul. [broj ZK uloška].

II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda."

2. Tuženice ad.1 AŽ i ad.2 GŽT u svome odgovoru na tužbu od 6. svibnja 2020. godine i 8. svibnja 2020. godine (l.s. 180 i 185) koji su sadržajno identični se navodi da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu koji je u cijelosti neosnovan, pa se predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i naknaditi troškove zastupanja tuženima. Navode da su sve nekretnine koje su predmet tužbe i tužbenog zahtjeva isključivo vlasništvo tuženica koje su iste stekle od svog pok, oca EŽ koji je umro 2017. godine, pa je ovakvo utuženje potpuno neosnovano.

U tužbenom zahtjevu pod I. i II. tužitelj utvrđuje da su kat i potkrovlje čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađeni na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajednička imovina tužitelja i tužene ad.1 AŽ za po ½ dijela prava vlasništva, što nije istinito niti točno. Čest zgr. 1019 K. O. [katastarska općina] i to suteren i prizemlje sa krovom je izgradio otac tuženih pok. ZŽ sa svojom suprugom, a majkom tuženih pok. LŽ, a u istoj kući su rođene i odrasle tužene.

U današnjim gabaritima čest zgr. 1019 K. O. [katastarska općina] predstavlja suteren, prizemlje i nedovršeni kat i nedovršeno potkrovlje, dakle nefunkcionalno. Kat i potkrovlje predmetne nekretnine nisu dovršeni, nisu useljivi i predstavljaju nedovršenu nadogradnju, bez razvedene instalacije, pregradnih zidova, bez ikakve opreme unutrašnjosti, unutarnjih otvora, se bez krova pokrova, i opreme pokrova. Slijedom navedenog, navodi da ni kat ni potkrovlje ne mogu biti predmetom utvrđenja vlasništva a iz razloga što ne predstavljaju dovršenu nekretninu, odnosno nekretninu u funkcionalnom smislu, da bi se moglo na nju odnositi ovakvo utuženje, a i iz razloga što je odredbom Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima člankom 156 izrijekom propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada odnosno prostorija u suvlasničkoj zajednici ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako što drugo nije odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine.

Stoga je očito da je tužbeni zahtjev tužitelja pod I. II. potpuno neosnovan. Pravo nadogradnje na kojeg se referira tužitelj predstavlja posebnu imovinu tužene ad.1 AŽ kojoj je njen otac pok. EŽ još za života darovao pravo nadogradnje nad njegovom kućom (suterenom i prizemljem), i to temeljem ugovora o darovanju OV- 90/572 od 11. srpnja 1990. godine, a u pravnom poslu oca i kćeri.

Dakle, isto ne može predstavljati bračnu stečevinu jer je pravo nadogradnje stečeno darovanjem učinjenim isključivo u korist i na ime tužene ad.1, pa samim tim ne predstavlja zajedničku imovinu tužitelja i tužene ad. 1.

Neosnovan je i tužbeni zahtjev ad. III. i IV. kojim tužitelj utvrđuje da je soba u prizemlju, kao i blagovaonica i dnevni boravak u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajednička imovina tužitelja i tužene ad.1 AŽ za ½ dijela prava vlasništva. Tužena se poziva na odredbu članka 156 Zakona o vlasništvu jer se radi o zatvaranju već postojeće tarace postojećeg izgrađenog stana kojeg je izgradio pok otac EŽ. To zatvaranje postojeće tarace je izvršila tuženica ad.2 GŽT, svojim sredstvima i sredstvima svog oca pok. EŽ. Taj dio stana je također nedovršen i sastavni dio stana u prizemlju zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Uz navedeno, ukazuje se da je tužbeni zahtjev neosnovan i iz (kako to čini tužitelj dnevnog boravka i blagovaonice razloga što se uopće ne može utvrđivati vlasništvo na dijelu tuđeg stana) jer je takav tužbeni zahtjev nedopušten i neosnovan.

Nadalje se navodi da se tužene niti po jednom zakonskom osnovu ne može utuživati na trpljenje dovršetka nedovršene gradnje, jer su to njihove nekretnine, a ne tužitelja, pa je tako tužena ad.1 AŽ isključiva nositeljica prava nadogradnje, a tužena ad. 2 GŽT vlasnica stana u prizemlju sve čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. U odnosu na tužbeni zahtjev pod VI, navodi se da je neosnovano zahtijevanje trpljenja uknjižbe od tuženih iz svih navedenih razloga. Tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan u odnosu na točku VII tužbenog zahtjeva jer tužitelj koji nije ni vlasnik, ni pošteni posjednik, niti ima ikakvu drugu valjanu pravnu osnovu, ne može zahtijevati od tuženice ad.2 da preda u suposjed dio stana koji je u njenom vlasništvu.

U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere tužiteljice smatraju da je neosnovan i prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere iz svih navedenih razloga. Smatraju da bi se donošenjem predložene privremene mjere znatno i bitno ograničilo vlasništvo i raspolaganje istim, tuđe nekretnine, što je nedopustivo. Tužitelj ne samo da nije učinio vjerojatnim, nego nije niti dokazao opravdanost izdavanja predložene privremene mjere iz članka 346 Ovršnog zakona, odnosno da bi isti trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je donošenje iste potrebno da bi se spriječilo nasilje. Tužitelj nije učinio niti vjerojatnim da bi bez ove mjere tuženici spriječili ili otežali ostvarenje tražbine, a osnovane tražbine uopće nema. Navode da je tužitelj otuđio originalni dokazni materijal iz nekretnine i odnio kako je rekao 04. svibnja 2020. godine "u sigurnu kuću", zbog čega je tužena ad.1 prisiljena povrat istog zahtijevati putem suda, pa se predlaže tužitelju naložiti tuženici ad.1 dostavu svih priloženih isprava i ostale dokumentacije. pogotovo jer je tužitelj još prije godinu i pol dana decidirano tuženici rekao da je neće učiniti dostupnom u roku određenom za pripremu očitovanja.

2.1 Tuženica ad. 2 GŽT u svojoj dopuni odgovora na tužbu od 15. lipnja 2020. godine (l.s. 199 do 204) u bitnome navodi da se i dalje u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu koji je u cijelosti neosnovan, pa se predlaže odbiti tužbu i naknaditi tuženoj ad.2 troškove zastupanja. Navodi da je nekretnina koja je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva, vlasništvo tuženice ad 2. koju je tužena ad 2. stekla ugovorom o doživotnom uzdržavanju iz 2001. (uknjižen u zemljišniku 2014. godine broj zk. uloška [broj ZK uloška], u vlastovnici ZIK tijela I), a poslije smrti roditelja, oca EŽ **.**.2017. (a ne „ ŠŽ“ kako to u tužbi navodi tužitelj), i majke MŽ, **.**.1918.. Na predmetnoj nekretnini upisano je nesporno pravo nadogradnje koje je tuženica ad.1, sestra tuženice ad. 2, stekla ugovorom o darovanju (u zemljišniku upisano 1990. godine, broj zk. uloška [broj ZK uloška], u vlastovnici zemljišnoknjižnog tijela I). Pravo nadogradnje joj je darovao njezin pok. otac EŽ, kao posebnu imovinu, (a ne „ ŠŽ“ kako je naveo tužitelj više puta u tužbi, jer osoba tog prezimena, s predmetnom nekretninom nema nikakve veze.

Rekonstrukcija zgrade predmetne nekretnine, započeta je po investitorima, tada vlasniku stambene zgrade i vlasnici prava nadogradnje nad objektom koja je kćer tada vlasnika zgrade i koja je tuženica ad.2. GŽT. Rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonjuje nezavršena, nezakonito rekonstruirana, polugrađena, manje zahtjevna stambena zgrada. (Klasa UP/I -361-03/13-08/1611, Ur. Broj 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine, pravomoćno 31. siječnja 2015. godine.) ishođeno je po zajedničkom zahtjevu investitora: pok. EŽ oca tuženica ad. 1 i ad. 2, tada vlasnika predmetne nekretnine i AŽ, ovdje tuženice ad. 1, vlasnice prava nadogradnje.

Navodi da tužitelj nema nikakva vlasnička prava nad predmetnom nekretninom (kako nad česticom zemlje, tako ni nad pripadajućom zgradom), pa je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan.

Nadalje u tužbi, tužitelj spominje i drugu nekretninu koju je tuženica ad.1, također stekla ugovorom o darovanju od svojih roditelja 1991. godine, kao posebnu imovinu, a čiji suvlasnički dio od ½ dijela tuženica ad.1 Ljiljana Stanković 1997. godine, darovala je tužitelju, te je navedenim darovanjem, tužitelj postao suvlasnik za ½ dijela te druge nekretnine. Ta nekretninu je upisana u istom zk. ulošku, broj 1717, kao i predmetna nekretnina(1772/1), ali kao knjižno tijelo II (k. č. [katastarska čestica] (s.i.) (dvorište) i k. č. [katastarska čestica] (stare izmjere) (poslovni objekt) k. o. [katastarska općina], jer je iz predmetne nekretnine nastala izdvajanjem, te je postala nekretnina, katastarska četica broj 1772/2 (nove izmjere.) K. O. [katastarska općina] (nove izmjere; u daljnjem tekstu: nekretnina II) Naglašava se da je suvlasništvo u ½ nad nekretninom II, darovanom od supruge, jedino suvlasništvo nad nekretninom koje tužitelj ima na adresi [adresa]. Činjenica je da je nekretnina II posebna nekretnina i da se nad ovom izdvojenom nekretninom II i nad predmetnom nekretninom, analogija suvlasništva koju tužitelj insinuira, ne može uspostaviti.

Naglašava da tuženica ad.1 nije darovala tužitelju dio svoje druge posebne imovine, dobivene darom svojih roditelja – prava nadogradnje nad zgradom predmetne nekretnine, kao što je to uradila sa izdvojenom nekretninom II, koja čini knjižno tijelo II u istom ZK ulošku (a u kojoj tužitelj, pravom dara svoje supruge, tuženice ad. 1 i sada stanuje kao suvlasnik). Ovo smatra da je potrebno naglasiti, budući da se i predmetna nekretnina i izdvojena nekretnina II nalaze na adresi [adresa]. Nekretnina II čiji je tužitelj suvlasnik u ½ i gdje stanuje, orijentirana je duljom stranom, na ulicu Žrtava s Dakse i iz ove ulice ima dva ulaza, ali joj je, potpuno nepotrebno zadržana ista adresa koju je objekt u kojem stanuju, imao prije izdvajanja ove nekretnine. Otud je jednaka adresa stanovanja i tužitelja kao i adresa predmetne nekretnine u vlasništvu tuženice ad. 2, a predmetnoj nekretnini ta adresa izvorno pripada. Smatra da je to potrebno naglasiti da bude jasno da tužitelj nikada nije živio u zgradi predmetne nekretnine, čiji vlasnik je tuženica ad.2 GŽT, što također, čini ovu tužbu bespredmetnom. Poziva se na grafički prikaz položaja opisanih nekretnina, prema Geodetskom snimku izvedenog stanja iz 2014. godine, koji je priložen tom odgovoru na tužbu, a koje je nepromijenjeno. U odnosu na tužbeni zahtjev ad. I. i II, a koji se odnosi na tuženicu ad.1 AŽ, tuženica ad. 2 , se protivi tužbenom zahtjevu i odgovara da je neosnovan. U tužbenom zahtjevu pod I. i II. tužitelj predlaže sudu da utvrdi da je kat i potkrovlje započeto na predmetnoj nekretnini, zajednička imovina tužitelja i tužene ad. 1 za po ½ dijela prava vlasništva, što nije istinito, niti točno.

Rješenjem o izvedenom stanju kojim se ozakonjuje nezavršena, nezakonito rekonstruirana, poluugrađena, manje zahtjevna stambena zgrada. (Klasa UP/I -361- 03/13-08/1611, Ur. Broj 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine, pravomoćno 31. siječnja 2015. godine koji tužitelj navodi u zahtjevu ad.1, ishođeno je po zajedničkom zahtjevu investitora: pok. EŽ oca tuženica ad. 1 i ad. 2, tada vlasnika predmetne nekretnine i AŽ, ovdje tuženice ad.1, vlasnice prava nadogradnje. Tim rješenjem – 2014. godine, ozakonjena je nezavršena, nezakonito rekonstruirana roditeljska stambena zgrada. Navedenim rješenjem, pod brojem 1. u točki pet 5. precizirano da je broj funkcionalnih jedinica: „dvije završene stambene jedinice (odnosi se na suteren i prizemlje), te jedan nezavršena stambena jedinica na prvom katu i u potkrovlju.“

Dakle, započeti stan na prvom katu i u potkrovlju, kome je investitor tuženica ad. 1, nedovršen je, znači nefunkcionalan. Stanje je i sada nepromijenjeno u odnosu na ono utvrđeno u rješenju, a što se jasno vidi iz fotografija uz rješenje o legalizaciji, i onih koje je priložio tužitelj. Kat i potkrovlje predmetne nekretnine nisu dovršeni, nisu useljivi i predstavljaju nedovršenu nadogradnju, bez razvedene instalacije, pregradnih zidova, bez ikakve opreme unutrašnjosti, vanjskih i unutarnjih otvora, te bez krova – pokrova i opreme pokrova, a što se jasno vidi iz fotografija priloženih uz tužbu.

Slijedom navedenog, ni kat, niti visoko potkrovlje ne mogu biti predmetom utvrđenja vlasništva i to iz razloga što ne predstavljaju dovršenu stambenu jedinicu u funkcionalnom smislu, da bi se moglo na nju odnositi ovakvo utuženje, a i iz razloga što je odredbom Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima, člankom 156, izrijekom propisano da se dogradnjom, nadogradnjom, ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkoj zajednici, ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako što drugo nije odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine. A budući da pok. otac koji je bio vlasnik predmetne nekretnine, a ni tuženica ad. 2. koja je sada vlasnik predmetne nekretnine, kao ni tuženica ad.1 koja je vlasnik prava nadogradnje nad zgradom predmetne nekretnine, kao posebne imovine u cjelini, nisu odredili ništa drugo, to ova posebna imovina – pravo nadogradnje, ne pripada nikome drugom do li tuženici ad.1 AŽ, kojoj je pok. otac još za života darovao ovo pravo nadogradnje, a sadašnja vlasnica predmetne nekretnine, tuženica ad. 2. ovo pravo nadogradnje tuženici ad 1. svojoj sestri, ne spori. Dakle, predmet ovog postupka je započeta, a nikad dovršena nadogradnja stana na temelju darovanog prava nadogradnje nad vlasničkim objektom roditelja, svojoj kćeri, sestri tuženice ad. 2, koje je tuženica ad.1 (supruga tužitelja) stekla ugovorom o darovanju od svojih roditelja, kao posebnu imovinu. Nadogradnja stana na katu i visokom potkrovlju je započeta izgradnjom konstrukcije i tako započeta stoji do danas.

Dakle, samo pravo nadogradnje ne predstavlja bračnu stečevinu, niti po bilo kojoj drugoj pravnoj osnovi može biti zajedničko vlasništvo tužitelja i tužene ad.1 AŽ, i pripada samo supruzi tužitelja, ovdje tuženici ad.1 AŽ.

Nadogradnja je samo započeta, odnosno nedovršena, nema novog zemljišno- knjižnog tijela (stambene jedinice), pa nije niti moguća uspostava oblika vlasništva nad nekretninom u povodu realizacije ove nadogradnje, pa tako ni zajedničkog. Stoga se ne može za tužitelja utvrditi nikakvo stvarno (vlasničko) pravo nad predmetnom nekretninom, odnosno, tužbeni zahtjev tužitelja pod I. i II. je potpuno neosnovan.

U odnosu na tužbeni zahtjev ad. III. i IV, a koji se odnosi na tuženicu ad.1 AŽ, tuženica ad. 2 se u potpunosti protivi tužbenom zahtjevu i odgovara da je neosnovan jer tužitelj predlaže da se utvrdi, spram tuženice ad 1. Navodi da je činjenica da je investitor rekonstrukcija u suterenu i prizemlju predmetne nekretnine bio pok. otac vlasnik predmetne nekretnine, a sada tuženica ad. 2 GŽT, a da je investitor rekonstrukcije – započete nadogradnje stana na prvom katu i visokom potkrovlju, tuženica ad.1 AŽ, vlasnica prava nedogradnje kao posebne imovine koju joj je otac, tada vlasnik zgrade darovao. Navedena - opisana prostorija u prizemlju naravi predstavlja dio stana u prizemlju koji je bio u vlasništvu oca tuženica i u kome su živjeli roditelji tuženica do svoje smrti, a sada je u vlasništvu i posjedu tuženice ad 2. GŽT. Opisanom prostorijom je proširen stan u prizemlju zatvaranjem ranije tarase, što je legalizirano kroz gore navedeno rješenje o izvedenom stanju, pravomoćno 31. siječnja 2015. godine. Investitor ovog proširenja je bio pok. otac, tada vlasnik zgrade. Ovo proširenje nije moglo biti potpuno završeno, zbog posljedica nedovršenosti nadogradnja kata i visokog potkrovlja, te nedostaju podne i dio zidne obloge. U odnosu na tužbeni zahtjev ad. V. i VI, a koji se odnosi na obje tuženice, tuženica ad. 2 se u potpunosti protivi tužbenom zahtjevu i odgovara da je neosnovan. Tužene se po niti jednom zakonskom osnovu, ne mogu utuživati na trpljenje dovršetka nedovršene gradnje, jer je predmetna nekretnina, odnosno pravo nadogradnje u njihovom vlasništvu, a ne tužitelja, pa je tako tužena ad. 1 isključiva nositeljica prava nadogradnje nad objektom predmetne nekretnine, a tužena ad. 2 vlasnica premetne nekretnine.

U odnosu na tužbeni zahtjev pod VI neosnovano je zahtijevanje trpljenja uknjižbe od tuženih iz svih navedenih razloga. Vlasnik prava nadogradnje je tuženica ad.1. Investitor nadogradnje je tuženica ad.1. Tužitelj nema nikakvih vlasničkih prava vezanih za nadogradnju zgrade predmetne nekretnine, jer je nadogradnja samo započeta, odnosno nedovršena, te nema novog zemljišno-knjižnog tijela (funkcionalne stambene jedinice), pa nije niti moguća uspostava oblika vlasništva nad predmetnom nekretninom u povodu realizacije ove nadogradnje, a što je ranije dokazano. Stoga smatra da se ne može za tužitelja utvrditi nikakvo stvarno (vlasničko) pravo nad predmetnom nekretninom koje bi tuženice bile dužne trpjeti. U odnosu na tužbeni zahtjev ad. VII. i VIII, a koji se odnosi na obje tuženice, tuženica ad.2 GŽT se protivi tužbenom zahtjevu i odgovara da je neosnovan. Tužbeni zahtjev pod VII je u cijelosti neosnovan jer tužitelj koji nije ni vlasnik, ni pošteni posjednik, niti ima ikakvu drugu valjanu pravnu osnovu, ne može zahtijevati od tuženice ad.2 GŽT da preda u suposjed dio stana koji je u njenom vlasništvu, a što je ranije dokazano.

U odnosu na privremenu mjeru koju je predložio tužitelj, tuženica ad. 2, se izričito protivi predloženoj mjeri pod. I i II, budući da tužitelj nema nikakva osnova za bilo kakva potraživanja, pa tako i nenovčana, a vezana za nezavršenu rekonstrukciju zgrade predmetne nekretnine koja je u cjelini u vlasništvu tuženice ad. 2, a koja je investitor rekonstrukcije u suterenu i prizemlju. A kako tužitelj nema nikakva osnova ni za nenovčana potraživanja vezana za dio nezavršene rekonstrukciju zgrade predmetne nekretnine kome je investitor tuženica ad.1 (započeta nadogradnja stana na katu i visokom potkrovlju), a temeljem prava nadogradnje nad objektom predmetne nekretnine koji je u cjelini u vlasništvu tuženice ad.1 kao posebna imovina, dar njezinih roditelj, a što je također ranije dokazano, tužitelj nema nikakvog osnova za predlaganje ovakve mjere. Dakle, neosnovan je i prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere iz svih navedenih razloga. Donošenjem predložene mjere bi se znatno i bitno ograničilo vlasništvo i raspolaganje istim tuđe nekretnine, što je nedopustivo. Tužitelj ne samo da nije učinio vjerojatnim, nego nije niti dokazao opravdanost izdavanja predložene privremene mjere iz članka 346 OZ-a, odnosno da bi isti trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je donošenje iste potrebno da bi se spriječilo nasilje. Tužitelj nije učinio niti vjerojatnim da bi bez ove mjere tuženice spriječile ili otežali ostvarenje tražbine, a osnovane tražbine uopće nema. Slijedom navedenog, predlaže se da se tužba odbije u cijelosti kao neosnovana.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao cjelokupni spis sa svim priloženim ispravama koje su stranke predložile kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka, te je saslušao parnične stranke (l.s. 849, 855, 859), te svjedoke CŽ (l.s. 1133), IŽ (l.s. 1133), JŽ (l.s. 1135), FŽ (l.s. 1147), te je proveo vještačenje po sudskom vještaku mjerniku ŽŽ (l.s. 889), kojeg je i saslušao na ročištu glavne rasprave (l.s. 897), te po sudskom vještaku građevinske struke Hrvoju Sambrailu (l.s. 907,1003 i 1028), koji je i saslušan na glavnoj raspravi (l.s. 998 i 1022).

Sud je odlučio da se neće izvoditi daljnji dokazi s obzirom da je činjenično stanje dostatno utvrđeno da bi se donijela odluka u ovoj parnici.

4. Sud je na početku pripremnog ročišta prije početka rasprave na pripremnom ročištu od 5. studenog 2020. godine ( l.s. 218) brzo i na prikladan način raspravio pitanje vrijednosti predmeta spora (l.s. 218) po službenoj dužnosti, čl. 40, st. 3 ZPP- a) s obzirom da je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi očito bila prenisko označena s obzirom na predmet parnice (10.001,00 kn), pa je dolazilo u pitanje pravo na naplatu visine troškova postupka, kao i visine naplate sudskih pristojbi, s obzirom da se i troškovi i pristojbe obračunavaju ovisno o vrijednosti predmeta spora. Stranke su navele da su predmet spora dvije nedovršene etaže, s tim da kuća ima sveukupno četiri etaže. Te dvije posljednje etaže, kat i potkrovlje napravljene su od cigle ugrubo sa vanjskim zidovima, a krovište napravljeno od kose betonske ploče na dvije vode s izdignutim belvederom i otvorenom krovnom terasom. Površina gabarita svake te etaže je oko 80 m2, s tim da unutra ništa nije uređeno, bez pregradnih je zidova, a obje etaže su ozidane punom ciglom, bez žbuke, te objekt nije u stambenoj funkciji, niti je povezan stepenicama i to iznutra ljestvama. Također nema ni vanjskih otvora niti unutrašnje i vanjske fasade. Također je predmet spora i jedna prostorija na drugoj etaži – prizemlju od 27 m2, koja je izvana ožbukana, s ulaznim vratima, a unutra se radi o jednoj prostoriji. Stranke ističu da se kuća nalazi u Lapadu na dnu Rašice, preko puta "Lapadskih Dvora" i kuća ima pogled i na lapadsku uvalu – Uvalu Sumratin (udaljena oko 100 m od velike pješčane plaže). Sud je na tom pripremnom ročištu (l.s. 219) temeljem čl. 40, st. 3 ZPP-a utvrdio vrijednost predmeta spora za točke 1., 2., 5. i 6. tužbenog zahtjeva koje su se odnosile na kat i potkrovlje u iznosu od ukupno 1.800.000,00 kn (sada 238.901,05 eura), računajući da se radi o prostoru od oko 160 m2 po vrijednost m2 od oko 1.493,13 eura s tim da je vrijednost gotovog objekta po kvadratu već tada prelazila 3.000,00 eura. Sud je također utvrdio vrijednost predmeta spora za točke 3., 4. i 7. tužbenog zahtjeva koje su se odnosile na prostoriju u prizemlju od oko 27 m2, u iznosu od 303.750,00 kn ( sada 40.314,55 eura) po istoj procijenjenoj vrijednosti predmeta spora. Ukupnu vrijednost predmeta spora sud je utvrdio u iznosu od 2.103.750,00 kn ( sada 279.215,21 euro).

5. Tužitelj GŽ u svome stranačkom iskazu (l.s. 849) navodi da je njegov brak sa tuženicom AŽ zaključen 4. kolovoza 1984. godine, a trajao je do 04. veljače 2021. godine, kada je razveden i to je datum pravomoćnosti sudske odluke. Ističe da je u trenutku zaključenja braka imao vlastite ušteđevine od oko 20.000,00 njemačkih maraka. Za cijelo vrijeme trajanja braka navodi da je bio zaposlen i da je ostvarivao plaću. Ističe da nije radio jedan kratki period od oko godinu i pol dana u vrijeme kada je imao prometnu nezgodu, a do tada je radio u MORH-u, a prije toga u državnom arhivu u Dubrovniku, a prije toga u tvrtki "DTS d.o.o." u Dubrovniku i iza ove pauze kada nije radio, radio je u trajanju od dvije tri godine na crno i to dva posla. Tada je radio kao ekonom župskog ureda "Sv. Mihajla", a nakon toga je nastavio raditi isti posao, ali se u međuvremenu zaposlio u Dubrovačkim muzejima, Dubrovnik gdje i danas radi. Ističe da stan u kojem sada stanuje nije predmet ove parnice i taj stan je darovao punac svojoj kćerki AŽ njegovoj supruzi, a ona je svoju polovinu 1996. godine darovala njemu, tako da su oboje suvlasnici na tom stanu. Taj stan je sagradio njegov punac, Ljiljanin otac, a to su u naravi bile dvije garaže koje su pretvorene u stambeni prostor. Jedan manji dio se koristio kao kafić u davna doba. Ističe da su oni u taj prostor uložili svoja sredstva potrebna za renoviranje. Naime, taj prostor je već bio pretvoren u stambeni prostor jer su u njemu živjeli podstanari, a onda su oni to renovirali za svoje potrebe, srušili neke zidove, postavili na već postojeće pločice parket i ističe da je to uglavnom napravljeno sredstvima koje je dobio od svojih roditelja, a tu je uložena i njegova ušteđevina. Ističe da mu je teško procijeniti koliko je tu novaca uloženo, ali zna da mu je ostalo nešto od ušteđevine jer su ga uvijek dodatno pomagali njegovi roditelji. Sve što su mu roditelji davali to je bilo bespovratno, ali teško može procijeniti koliko je to sve skupa bilo novaca.

Vezano za ovaj objekt koji je predmet parnice u početku je tu bila obiteljska kuća s krovom, a radilo se o dvoetažnom objektu i to suterenskog dijela koji je polovina kvadrature etaže iznad, te druge etaže koja je u naravi prizemlje i u koje se prizemlje ulazilo preko tarace. U suterenu je živio pok. djed njegove supruge, a u prizemlju su živjeli otac i majka njegove supruge, EŽ i MŽ. Njihov najstariji sin G rodio se 1988. godine na carski rez, pa je bio dijete rizične skupine u smislu obolijevanja jer je bio tijekom poroda oživljavan i uvijek je nad njim postojala posebna liječnička kontrola, on je patio od teških oblika alergija i spastičnog bronhitisa zbog čega njihov dosadašnji stambeni prostor koji je u biti adaptiran u stambeni prostor nije bio adekvatan zbog prodora prašine s ulice zbog vlage i sl. pa su počeli tražiti drugo stambeno rješenje. Stoga je on razgovarao sa svojim roditeljima koji su njemu ponudili da zajedno sa njima i svojim bratom koji je također imao obitelj grade kuću u [adresa], međutim tome su se usprotivile njegova supruga i supruga njegovog brata pa su onda tražili druga rješenja. Tada je njegov punac, EŽ predložio u razgovoru sa njegovim roditeljima da će on dati pravo nadogradnje nad njegovom kućom, a da njegovi roditelji daju novac, te su se oko toga dogovorili s tim da su njegovi trebali sve to financirati, a navodi da su ih pomagali desetljećima iza toga - financijski. EŽ iz početka nije mogao nabaviti građevinsku dozvolu, a niti godinama ranije jer bi navodno nadogradnja zagradila pogled s ulice na A, a na to se više nije pazilo u 90. -im godinama, stoga je on par dana prije rođendana njegove supruge 11. srpnja 1990. godine ugovorom darovao pravo gradnje njegovoj supruzi AŽ, a par dana kasnije na njen rođendan 13. srpnja 1990. godine, je isposlovana građevinska dozvola, te potvrđuje da je to taj ugovor koji mu je predočen (l.s. 8), a navodi da ga je radio odvj. Miodrag Levanta, njegov školski kolega. Navodi da su lokacijskom i građevinskom dozvolom dobili pravo nadogradnje jedne etaže i to mansarde sa pristupom preko postojeće tarace u prizemlju druge etaže. Po toj građevinskoj dozvoli trebalo se na taracu u prizemlju na četiri stupa saliti ploča i ostaviti rupa u ploči kuda bi se napravilo stubište radi ulaska u tu mansardu. Kada su mu predočena te fotografiju (l.s. 223) navodi da se na toj fotografiji vidi da je umjesto te mansarde napravljena jedna etaža više jer je po toj građevinskoj dozvoli trebala biti napravljena samo mansarda. Najprije su počeli radovi iste godine 1990. godine, te je proširena u biti taraca prizemlja prema naprijed, tako da se ispod nje u suterenu dogradio još jedan prostor iznad koga je nalivena ta ploča koja predstavlja proširenje tarace. S obzirom da je između njegovog punca EŽ, te njegovih kćeri AŽ i GŽT bio postignut dogovor da taj suterenski dio pripadne GŽT - tuženici ad.2, a njegovoj supruzi AŽ onaj stambeni prostor koji je prije bio garaža, navodi da su oni morali čekati da se dovrši ova gradnja u suterenu, a to je dovršeno, misli u srpnju 1990. godine. Tek 1993. godine su sastavljeni ugovori o darovanju u kojima je njegov punac darovao GŽT suteren, a njegovoj supruzi onaj stambeni prostor – bivše garaže u kojima su oni i stanovali. Prvo je u srpnju počelo sa radovima uređenja dvorišta gdje su izbetonirane dvije tarace na južnom dijelu zemljišta iza zgrade koje je njima punac usmeno darovao i gdje se namjeravao napraviti jedan staklenik za kaktuse s obzirom da je bio uzgajivač kaktusa, te i član te udruge. Također je podzidan zid prema susjedu. Oko toga se čak vodila parnica između AŽ i njenog oca EŽ zbog toga što je on to rekao da daruje, a kasnije se predomislio, ali već su tu bili poduzeti i radovi i uložena velika sredstva u te tarace i tu je parnicu njegova supruga djelomično izgubila jer je presuđeno da tek kada se dovrši izgradnja – dogradnja kuće da će onda imati pravo po toj osnovi na dio zemljišta oko kuće. Ta je parnica trajala nekoliko godina, njegova supruga desetljećima nije razgovarala sa svojim ocem, osim kada su se svađali, a pomirili su se nakon njihovog povratka 2008. ili 2009. godine nakon što su godinu dana bili izbivali iz tog prostora jer im je punčev brat, koji je susjed i suvlasnik druge lamele kuće, s obzirom da je ova obiteljska kuća oca tuženica bila rađena kao dvojna kuća zajedno sa punčevim bratom (samo što je fasada uvučena u tom dijelu lamele tako da se ne vidi na fotografiji; l.s. 223), zazidao četiri prozora tako da su imali samo jedan prozor prema ulici, a njegov punac je tada svjedočio da se on tako dogovorio sa svojim bratom, s tim da se njegova supruga nije mogla sjetiti da je ikad takav razgovor vođen u obitelji i da je postojao bilo kakav dogovor i tim prije što se nije radilo o zajedničkom zidu već o dijelu u više nadograđenom zidu gdje su bili prozori prema taraci iznad garaže koja je bila u vlasništvu punčevog brata. Inače taj dio objekta punčevog brata nije nikada dovršen pa zaključuje da je to napravljeno samo da se njima napakosti. Nakon što je njegova supruga bila dobila darovanjem tu garažu – kasnije stambeni prostor, navodi da su oni iza toga morali sređivati zemljišno knjižno stanje jer je dio tog zemljišta ulazio u dio u vlasništvu "Adria auta", a dio u vlasništvo punčevog brata, koji su između sebe jedan drugome ulazili u parcele, te se punac za vrijeme cijelog tog procesa ishođivanja dozvola, bez obzira što je prethodno darovao tu garažu kćerki, stalno protivio i on i TŽ, te se i protiv E punčevog brata također vodila parnica.

U ovoj građevinskoj dozvoli iz 90. godine stoji da su AŽ i on investitori izgradnje iznad obiteljske kuće njegovog punca. Njegova supruga AŽ i njena sestra GŽT – tuženice u ovoj parnici, su se tada između sebe dogovorile kojoj će koji dio očevog stana pripasti, pa je tako dogovoreno da će GŽT pripasti ova dograđena prostorija i dio stana uz tu prostoriju, koji je veći dio tog stana, a manji dio tog stana da pripadne AŽ, akonto toga što će ona imati nadogradnju iznad. Taj punčev stan imao je dva zasebna ulaza, tako da je svaka od njih imala svoj zaseban ulaz, a oni su već i izvršili određene preinake u punčevom stanu u skladu sa njihovim dogovorom (između sestara), pa je tako u očevom dijelu koji je trebao pripasti GŽT dograđena banja koje ranije nije bilo u tom dijelu stana, te su ulazna vrata pretvorena u vrata, a prozor je pretvoren u ulazna vrata tog stana, pa je po smrti roditelja trebalo zazidati dio hodnika i kuhinje da bi se ispoštovao taj dogovor o diobi između njih. Taj dogovor su postigle njih dvije same između sebe, ali on zaključuje da je s tim bio upoznat i njihov otac zbog toga što je on kasnije 1991. godine u ožujku ugovorom o darovanju GŽT darovao baš nadograđeni dio kako u suterenu tako i u prizemlju s tim da tada nije spominjao ove druge dijelove svoga stana. Kada su se njih dvije to dogovarale bili su prisutni on i sada pok. suprug tuženice GŽT, ĐŽ. Zbog toga se dogovora i odustalo od pravljenja ulaza preko ove nadograđene tarace već se ulaz u mansardu trebao napraviti iznad ovog dograđenog dijela i izvan kuće. To stubište na koncu nije napravljeno već je napravljeno priručno jer se sa EŽ i sa GŽT nikad ništa nije moglo dogovoriti. Sa radovima izgradnje mansarde započelo se od kolovoza do prosinca 1990. godine te to što je sagrađeno ima isti oblik kao što je i danas. Mi smo tada odlučili na nagovor i GŽT – tuženice da u mjesto mansarde naprave kat, stambeni prostor, a onda iznad da dozidaju mansardu, što su oni i učinili, a krovište je napravljeno od armirano - betonskih krovnih ploča, s tim da se kupa nije stavila, još uvijek se nalazi u dvorištu na onom dijelu gdje je trebao po dogovoru biti napravljen staklenik za kaktuse. Za sve je to znao i punac EŽ i nije se tome protivio. Materijal za gradnju su donosili preko druge tarace gdje je po projektnoj dokumentaciji iz 90-te trebala biti sagrađena soba sa balkonom, i tako se dan danas ulazi na drugi kat, treća etaža. Navodi da se iz te treće etaže u mansardu ulazi kroz fiksirane metalne ljestve kroz otvor u plafonu gdje su trebale biti napravljene fiksne skale. Otvori su improvizirano zatvoreni, ima samo jedna prostorija koja je pregrađena koja je sada ptičarnik, a ne radi se o nosivim zidovima. Taj dograđeni dio drugog kata i mansarde nije imao vodu do početka ove parnice jer je voda bila dovedena do ove pristupne tarace, te do pojedinih mjesta vodovodnih trošila u stanu gdje im je trebala biti pozicija, ali instalacije nisu bile razvedene dalje, međutim, navodi da je punac prije početka ove parnice dokinuo taj vodovodni priključak na način da ga je prekinuo i izbetonirao još 90-ih godina tako da je taj dio ostao faktički bez vode. Sada zna da su kroz ventilacijske cijevi provedene cijevi od vode kroz taj prostor vjerojatno kroz dogovor između tuženica i to nakon pokretanja ove parnice.

S obzirom da je financirao i izgradnju prostorije na drugome katu i izgradnju nove banje u ovom dijelu punčevog stana koji je trebao pripasti AŽ, misli da ga je sve skupa to koštalo oko 100.000,00 njemačkih maraka vjerojatno i više. Novac je potjecao od zarade od plaće, ističe da je u to vrijeme od 1985. do 1995. godine radio u tvrtki "DTS" gdje se radilo na učinak, ističe da je u "DTS" bio samostalni komercijalni referent, da su ga plaćali po učinku i znao je primiti i po 10.000,00 njemačkih maraka po učinku. U to vrijeme njegova supruga AŽ radila je u Hotelsko turističkom poduzeću Dubrovnik, u računovodstvu, radila je na obračunu plaća i ističe da stvarno ne zna koliko je bila njena plaća, ali je bila sigurno tri puta manja nego njegova, ako ne i više. Supruga je bila fakultetski obrazovana, radila je sa visokom stručnom spremom. Ističe da su njihove financije u braku bile zajedničke i da je njegova supruga mogla raspolagati sa svim njegovim bankarskim računima jer je imala punomoć na sve račune, pa čak i na štedne knjižice što se vidi iz priloženih u spis njegovih štednih knjižica. Također ističe da su pored plaće u izgradnji pomagali i njegovi roditelji kao što su bili i obećali. Također ističe da su podigli kredit kod PBZ d.d. upravo iz razloga što je štednja njegovog oca bila kod te banke, pa je samo prebačena kao polog za taj kredit koji se dizao u iznosu od jedan naprema tri u to vrijeme. Misli da je kredit bio i iznosu od 250.000,00 dinara. Misli da je taj ugovor zaključen koncem srpnja 1990. godine. Otac, odnosno on, budući je otac prebacio polog na njegovo ime, imao je i kamatu na taj polog za kredit. Ističe da u jednom trenutku kada su se mijenjale valute, da ga je prijateljica iz banke upozorila da će nakon preračunavanja tog kredita u drugu valutu ti iznosi rata postati enormni i da bi ga bilo najbolje zatvoriti, a s obzirom da je znala da njegov otac ima i druge depozite u toj banci, to je odlučio zatvoriti taj kredit dijelom svojim novcima, dijelom pologom koji je već postojao i dijelom novcima njegovih roditelja. U to vrijeme postojala je i stara devizna štednja kojom se nije moglo raspolagati, a ovako se moglo iskoristiti, tako da je taj kredit zatvoren misli 1993. godine, a za taj kredit je bila dana i hipoteka na ime prava gradnje, pa je tada i brisana ta hipoteka, a dopuštenje za uspostavu hipoteke nad pravom građenja dala je njegova supruga AŽ. Inače kad je govorio da je njegov punac darovao AŽ, njegovoj supruzi pravo građenja onda to podrazumijeva da je to darovao njemu i njoj, kao što su i njegovi roditelji kada su davali novac uvijek novac davali i njemu i njoj, dakle, njegovoj obitelji. Ističe da su se on i supruga učlanili u stambenu zadrugu UMC Sarajevo i to na preporuku GŽT – tuženice koja je tamo bila zaposlena, to je bila pogodnost što se mogao nabaviti jeftiniji građevinski materijal osim toga zadruga bi plaćala taj materijal, a bilo je povoljnije bez ili sa smanjenim porezom, tako da je u to vrijeme to bilo dosta popularno. U tu zadrugu je bio učlanjen i EŽ, pa je o svemu tome najviše računa vodila GŽT jer je i ona uređivala ovaj prostor u suterenu na ime EŽ. Navodi da je 1990. godine od svoje tvrtke DTS dobio i pozajmicu u visini od 20.000,00 njemačkih maraka koja je direktno uplaćena u ovu zadrugu UMC Sarajevo, a to je sve odrađeno bez papira, pa se kasnije vodio i sudski spor pred Trgovačkim sudom u Splitu, te ističe da je on tijekom te parnice isplatio tu pozajmicu čim je započeo taj postupak i to u više rata, a to je i priloženo u dokumentaciji. Ističe da je financijska zajednica u braku između njega i AŽ trajala do 2008. godine. Tada su definitivno između njih računi razdvojeni, a 2016. ili 2017. godine su se fizički razdvojili, možda čak i prije, tada je AŽ odselila živjeti kod svojih roditelja. Koliko je njemu poznato u toj zadruzi je ostalo još ne potrošenih novaca vezanih za izgradnju. Ističe da iako je on znatno više davao novaca, smatra da su on i supruga suvlasnici svatko za po pola na ovome što je izgrađeno i da on njoj to nikada nije osporavao.

Ističe da je projekt mijenjan tri puta i to najviše radi ulaza koji na kraju opet nije riješen, ističe da je svaka cigla koja je ugrađena prešla preko njegove ruke jer je on tu ciglu istovarao, iznosio do ugrađivanja. Tu ciglu je zidao njegov kolega sa posla UŽ koji je po struci zidar i pomoćna radna snaga, a ističe da je i IŽ i te radnike on plaćao i vodio evidenciju koliko su radili, a ne može se izjasniti koliko je samo na njih potrošio. Materijal koji bi bio doveden, plaćala bi zadruga, ali kamion bi opet on zasebno plaćao svojim sredstvima. Ističe da kroz cijeli taj objekt prodire kiša, bilo kroz otvore, bilo kroz fasadu koja nije obrađena s vanjske strane ili kroz balkone koji su sada zatvoreni olucima, pa sa njih ne otječe više voda. Ističe da je suglasan da se poduzmu na zgradi radovi koji bi spriječili prodor vode u zgradu i to uređenje krovišta i vanjske fasade te adekvatno zatvaranje otvora, ali ne običnom plastičnom folijom, kao što su to učinile tuženice na prozorima već u najgorem slučaju folijom koja je otporna na UV zračenje i koja se koristi za plastenike, koja je uslijed toga trajnija i otpornija. I ističe da bi te radove trebali snositi on i AŽ po pola. AŽ je povremeno kuhala za njihovog meštra IŽ s obzirom da bi on s njima ponekad objedovao, a radnicima je donosio marende. Pored svega toga supruga je imala i obvezu čuvati dijete. Ističe da je on predlagao i ranije mirno rješenje spora i AŽ i GŽT i EŽ dok je bio živ i da bi on bio zadovoljan da mu u vlasništvo pripadne jedna od sagrađenih etaža ili treća ili četvrta etaža s tim da se regulira pitanje prolaza i alikvotnog dijela zemljišta koje pripada tom suvlasničkom dijelu zgrade. Ističe da bilo kakva isplata ne dolazi u obzir bilo da bi njega isplatili ili da bi on isplatio nekog drugog.

Tužitelj ističe da se sada na trećoj etaži nalazi u jednom dijelu njegov ptičarnik, a u drugom dijelu nalaze se njegovi kaktusi kao i grede koje su tuženice razbacale kako bi to izgledalo kao gradilište, pa se sada jedva može proći. U samoj mansardi na četvrtoj etaži ugrubo je priručno uređena jedna soba u kojoj je spavao njihov sin dok nije odselio u Zagreb, a prije njega je on spavao u ljetno doba, kako bi se maknuo iz kuće jer se nije moglo zajednički živjeti. Također dodaje da u onoj garaži ipak postoji jedan manji prozor koji gleda u dvorište te garaže – stana koji je posebni izdvojeni građevinski objekt.

Ističe da voda zasigurno prodire u nadograđeni dio, a da li prodire u drugu etažu u punčev stan da to ne zna, jer u tom stanu ne stanuje, ali ističe da je iznad punčevog stana na ranijim drvenim gredama napravljena armirano betonska ploča. Već dugo godina u ovaj dograđeni prostor ne postoje vrata koja bi bila funkcionalna, ona su derutna i ne valjaju, jedino je ptičarnik pod ključem, tako da u cijeli taj prostor može doći AŽ, te tko god drugi hoće, dolazi i njihovi sinovi sa prijateljima, prave veselice i čak spavaju.

Ističe da je on i ranije supruzi predlagao da prodaju sve to da sačuvaju i živce i zdravlje jer je taj prostor bio kontaminiran zloćom i agresijom i svim i svačim. Ističe da su se vodili i kazneni postupci gdje je njega EŽ bio napao gdje je osuđen na jedan mjesec zatvora uvjetno na dvije godine, a isto je tako napao i AŽ jednom, a drugi put malo prije što je rodila sina Š 1998. godine zbog čega se vodio prekršajni postupak.

Punomoćnica tuženica je prigovorila iskazu saslušanog tužitelja, te je navela da će tuženice u svom iskazu detaljnije o tome iskazivati.

6. Tuženica ad.1 AŽ u svom iskazu ističe da su se oženili 04. kolovoza 1984. godine, a razveli su se 04. veljače 2021. godine kada je odluka suda postala pravomoćna. Ističe da su se ona i suprug dogovorili još prije braka da će živjeti odvojeno od roditelja i da će biti podstanari, međutim kada se to trebalo realizirati rodbina supruga su rekli da je to sramota kad ima tolika kuća, pa su u početku živjeli u jednom dijelu suterena obiteljske kuće njenog dunda svega dva mjeseca jer je tužitelj trebao otići na služenje vojnog roka i tu nisu bili uvjeti za stanovanje jer nisu imali ni kupaonu. U to vrijeme suprug nije radio, a bila je tada zaposlena u SOUR-u Dubrovkinja u radnoj zajednici u kadrovskoj službi sa srednjom školom jer je još tada studirala, a od početka 1985. godine se zaposlila u HTP Dubrovnik u kadrovskoj službi također, a do 90-ih godina je radila u toj tvrtki sa statusom srednje škole, a tek je iza 91. godine dobila radno mjesto sa visokom stručnom spremom kao voditelj plana i analiza i obračuna plaća i tada je imala plaću u protuvrijednosti nekih oko 1.000,00 njemačkih maraka, dok je u to vrijeme plaća tužitelja bila veća zaista 3 puta, ali nije bila onoliko koliko je on naveo, bila je oko 3.000,00 njemačkih maraka. Tužitelj je bio godinu dana na odsluženju vojnog roka. Za to vrijeme dok je suprug bio na odsluženju vojnog roka ističe da je ona zajedno sa svojim ocem i nekim prijateljima renovirala ovaj prostor gdje su bile ranije garaže i koji je bio pretvoren od ranije u stambeni prostor. Stavili su izolaciju na plafon, stavili su drvenu lamperiju, opremili su kuhinju ormarićima, sudoperom, neki stari namještaj je renovirala da se može koristiti, ostalo se odnosilo uglavnom na opremanje tog prostora koji nikada nije bio adekvatan prostor za stanovanje jer je u jednom dijelu ostala garaža. Prostor se sastojao od kuhinje, dnevnog boravka i dvije sobice. Ističe da nije znala da tužitelj ima ušteđevinu o kojoj je danas govorio, uvijek je pričao o ušteđevini svojih roditelja, ističe da je ovo renoviranje napravila svojom ušteđevinom i ušteđevinom svojega oca, više je pomogao radom, navodi da su tada tražili od tužiteljevih roditelja da im pomognu da im kupe pločice za donji dio zida kuhinje koji nije bio obložen pločicama, pa su rekli da oni neće ulagati u tuđe. Ne može se izjasniti koliko je točno utrošila na to novaca, ističe da joj je u vrijeme braka na vjenčanju otvorio knjižicu u iznosu od 2.000,00 švicarskih franaka i da je to potrošila, da li tada ili još kasnije ne može se sjetiti, ali svakako to je potrošila. Suprug se vratio sa odsluženja vojnog roka u studenom 1985. godine, te je započeo prvi pripravnički posao u DTS-u u svibnju 1986. godine, a i taj posao mu je našao njen otac, te je postupno napredovao kao pomoćni referent, pa kao referent, a zadnje dvije godine je bio samostalni referent i te zadnje dvije godine je imao značajnije veću plaću, a radi se dakle o periodu do rata. Naš sin N se rodio 1988. godine i točno je ovo što je rekao tužitelj vezano za njegovo zdravlje i navodi da je o ona puno vremena provodila na bolovanju čuvajući ga. Ističe da je to njenom ocu bio prvi unuk i da je on vidio da su to neprimjereni uvjeti za stanovanje jer je vlažnost u stanu bila okidač za te njegove napade, te je njen otac okupio nju i njenu sestru, bila je prisutna i njena majka, pa je rekao da bi to dijete trebalo živjeti u suhom zdravom stanu i da bi tu trebalo nešto poduzeti i tada je predložio da naprave nešto u čemu bi mogli stanovati. U to vrijeme dozvola za nadogradnju mogla je glasiti jedino na vlasnika objekta investitora, što je bio njen otac i s obzirom da je njena sestra arhitekt urbanist onda se došlo do rješenja da se stan u nadogradnji – mansarda poveže sa stanom njenih roditelja unutarnjim stubištem koje bi bilo ispod taraca, pa bi se smatralo istim stanom, a poslije kada se to sagradi to bi se onda moglo odvojiti kao samostalna cjelina. To što se trebalo graditi, trebalo se graditi njenim sredstvima i to piše u ugovoru o darovanju od 11. srpnja 1990. godine, a nakon što se stranci predočava taj ugovor (l.s. 8) tuženica potvrđuje da je to taj ugovor. Ističe da je zaista tada bilo govora oko buduće podijele stana u kojemu žive roditelji, međutim, ništa nije dogovoreno, ističe da je njenoj sestri trebao pripasti stambeni dio u suterenu i oba nadograđena dijela u suterenu i u prizemlju iznad ove tarace koje nadograđene dijelove o svom trošku izvela njena sestra – GŽT i njen otac. Istina da se u roditeljskom stanu izvršila preinaka kuhinje na način da je ona ušla u jedan dio ranijeg kupatila tako da je sada to staro kupatilo ostalo samo sa tuš kadom i malim umivaonikom, a onda su napravili novo kupatilo sa velikom kadom zasebno i to na dijelu kuda su prolazile dio vodovodnih instalacija i kanalizacija za treću i četvrtu etažu pa je onda usput napravljeno i kupatilo sa kadom. Razlog za to nije bio njihov dogovor o eventualnoj budućoj podjeli tog stana već izvršena dogradnja ovog očevog stambenog prostora gdje su se mijenjali određeni rasporedi prostorija i ulaz vezano za kuhinju i dnevni boravak. Ovaj prostor u suterenu koji je sestra trebala dobiti je bio samo pandam onoga što je ona dobila u obliku garaže – stambenog prostora uvećano za ovih 9 kvadrata nadograđenih u suterenu i 27 metara kvadratnih iznad tog prostora koji je također nadograđen. Po prvom projektu koji je bio sastavni dio dobivene građevinske dozvole iz 1990. godine ulaz u treću etažu sa ove dograđene tarace iznutra koja je ovom dogradom natkrivena dijelom u obliku stubišta koje je trebalo ići iznutra, međutim, to je samo tako bilo naznačeno da bi se dobila dozvola, a stvarna volja je bila da se napravi odvojeno vanjsko stubište koje je trebalo prelaziti preko ove druge tarace kuda se i sada ulazi u ovu treću etažu, a ono nije nikada napravljeno, već je napravljeno samo proizvoljno, naslagani su betonski elementi samo da se može proći, ali su u zidu ostavljeni u betonu željezni ankeri - armatura da se to može napraviti. Ističe da je u ovoj zadruzi koju je spominjao tužitelj bio i njen otac koji je čak i prije bio u nju učlanjen jer je i ovaj dodatak u suterenu već ranije počeo preko te zadruge raditi i on i sestra GŽT. Otac i GŽT su završili ovu gradnju ispod i iznad tarace u srpnju ili kolovozu 1990. godine i onda su se tek stvorili uvjeti da se može graditi treća etaža, a prije toga se morao skinuti postojeći krov i trebalo se napraviti razgraničenje lamele sa očevim bratom TŽ. Ističe da je ona podigla kao korisnik, od PBZ-a kredit koji je tužitelj spominjao i u kojem je tužitelj sudužnik kao legalni graditelj, a ističe da je ona i dala kao hipoteku svoje pravo građenja odnosno buduće nekretnine i taj kredit je glasio na 250.000,00 dinara, a za taj kredit je trebao dati polog od 50.000,00 dinara, a dobivao se cjelokupni iznos od 250.000,00 dinara i taj je iznos banka odmah uplatila na ovu stambenu zadrugu jer je tada na snazi bio Zakon o usmjerenoj stambenoj izgradnji, pa se nije mogao dobivati novac kao sada i da bi se dobio kredit trebala je biti potpuna građevinska dokumentacija sa riješenim imovinsko pravnim odnosima. Taj novac što je pošao u zadrugu mogao se dobiti u gotovini oko 20 posto za plaćanje nekih radova, a ostalo je utrošeno za kupovinu materijala, što je dio ugrađen, a dio je ostao neugrađen u prostoru zgrade i u dvorištu. Čak se ostalo zadruzi i nešto dužno jer je postojala mogućnost nekih pet posto prekoračiti do tada uplaćena sredstva, ali se to moralo brzo podmiriti prije slijedeće narudžbe. Ističe da ona smatra da taj novac koji je uzet kreditom je njen novac bez obzira što je tužitelj sudužnik i bez obzira što se vraćao iz zajedničkih sredstava jer je to građeno na njenom pravu građenja, a imali su oni i drugih kredita koje je samo ona vraćala, radi se o kreditu obitelji tužiteljevog brata u kojem je ona bila sudužnik, a kojeg još uvijek vraća. Ističe da je također i tvrtka u kojoj je bio zaposlen tužitelj, DTS uplatila pozajmicu tužitelju na račun ove zadruge u iznosu od 200.000,00 dinara, sve na bazi dokumentacije koju je ona prikupila - građevinsku dozvolu gdje se bez te dokumentacije nije ni moglo biti član zadruge, odnosno ne bi bio oslobođen poreza. Također to što se gradilo, gradilo se od njihovih plaća što su zarađivali, korištena je American kartica i čekovi kod kojih je bila odgoda plaćanja. Ovi radovi počeli su 25. kolovoza 1990. godine kada se skinuo krov sa očeve kuće, a završeni su 16. prosinca 1990. slijevanjem konstrukcije kosoga krova. I to je kako je tada sagrađeno tako je ostalo do danas. Sav novac iz zadruge je potrošen, uložen je u materijal. Ističe da roditelji tužitelja jesu obećavali pomoći, ali da se ona ne sjeća to da su oni ikad pomogli, a ta knjižica je nastala u ožujku 1990. godine, a ističe da ona ne zna otkuda taj novac, samo zna da je glasila na ime tužitelja. Ističe da je ona na tu knjižicu bila i zaboravila, ali da se sjetila sada kada je vidjela da je na njoj njen potpis kao punomoćnika, ali da nikada ona nije sa te knjižice podizala novac. Vidjela je iz dokumentacije koja je predana da je na dan zaključenja ugovora o kreditu sa PBZ, dana 09. listopada 1990. godine podignut novac sa te knjižice u visini do oko 2.800,00 njemačkih maraka za koje pretpostavlja da su uplaćeni kao predujam, a misli da je preostali dio predujma od 5.000,00 njemačkih maraka posuđen od njegovih roditelja što je kasnije i vraćeno koncem studenog 1990. godine sa te iste knjižice tužitelja. Ističe da je točno da je ona imala punomoć na sve račune i knjižice tužitelja, ali da je tužitelj do 2003. godine vodio sve financije, tako da ona nije o tome vodila računa, a nakon toga da joj je ostavio sve dugove tako da je ona 2004. godine uzela kredit da bi podmirila te dugove i to u visini od 23.000,00 švicarskih franaka, a dug je bio i više od toga, ali nije mogla dobiti veći kredit. Ona uopće ne zna zbog čega su nastali toliki dugovi. Svakako tužitelj se promijenio otkada je ostao bez posla u MORH-u, zatim je imao i prometnu nezgodu, pa je pao u depresiju i onda se preusmjerio isključivo na svoje hobije, te ptice koje su u to vrijeme bile smještene u Gružu, a navodi da je ona u to vrijeme brinula o troje djece i bila zaposlena, a tužitelj nije bio zaposlen od 15. studenog 2003. godine do 1. studenog 2008. godine kada je počeo raditi u Muzejima Dubrovnik. Točno je da je u međuvremenu radio u Župnome dvoru, a to je ona zamolila župnika da ga angažira, da se makne iz kuće i da se aktivira. Ističe da je njen otac preminuo 2017. godine 29. rujna. Ističe da je se tužitelj zavadio sa njenim ocem 1992. godine kada je to počelo jer je tužitelj sve ovo oko kuće počeo prisvajati tako nije njenom ocu dopustio da sagradi dimnjak i ventilaciju kroz kuću do krovišta, nije mu dao da zaštiti svoju fasadu sa južne strane kuće iako su već bile postavljene skele za radove, a otac je želio ožbukati sa nekim novcima i južnu stranu dograđenog dijela što također GŽ nije puštao. Ističe da je ona jedini investitor bila u građevinskim dozvolama i jednoj i drugoj i da nije razumjela zbog čega tužitelj daje svoje suglasnosti vezano za bilo kakve radove i mislila je da tužitelj štiti njen interes. Ističe da je zaista bila u lošim odnosima sa svojim ocem upravo zbog tužitelja jer je njemu bila lojalna, jer mu je sve vjerovala i sve potpisivala, sve što bi donio. Ističe da je njen otac bio njima obećao da će im refundirati dio polovine ploče koja je sagrađena iznad njegovoga dijela, te da se upravo i s tim novcima trebalo nastaviti dalje raditi budući im je bilo nestalo novaca za plaćati radove, a onda je došao i rat kada otac nije imao novaca, a poslije rata je kasnije dogovorio sa sestrom GŽT koja je onda 19.600,00 njemačkih maraka u apoenima po 100 maraka ona dala njenom suprugu nakon što ih je ona – AŽ, prebrojila i od tih novaca se trebao završiti krov na način da se ožbuka zgrada, stavi kanali i zatvori, kako bi se spriječilo da prodire voda u objekt. Ističe da ona ne zna gdje je taj novac završio, ističe da su oni bili u dugovima i da je taj novac nestao. Ističe da ona njega nikada nije tužila za taj novac, niti ga je za taj novac tužila sestra. Ističe da je njen suprug vodio rokovnik u kojem su se vodili svi radovi i troškovi vezano za izgradnju objekta gdje su se čak upisivali i troškovi hrane koja se kuhala za radnike U i doručak i ručak i večeru. I samo im je jedan dan donijela sendviče pa su onda štrajkali i po tom rokovniku tužitelj je vodio da su svi troškovi svega iznosili 92.000,00 i nešto njemačkih maraka. Stoga kada se zbroji iznos kredita i njihove zarade proizlazi da tu nedostaje novaca iz čega proizlazi da očito tužiteljevi roditelji nisu davali novac, pa ističe da iz toga zaključuje da je sve ovo napravljeno iz kredita i njihovih zarada. Ističe da je tužitelj cijelo vrijeme živio bez plaćanja mjesta stanovanja s obzirom da mu je ona tek kasnije darovala polovinu ovog drugog stambenog objekta jer kad su bili podstanari onda su plaćali po pola troškove stanovanja, otac je svu vodu plaćao do 2016. godine kada je razdvojena, ističe da im je otac darovao i automobil i plaćao za njega sve osim goriva. Ističe da njoj tužitelj nikada nije refundirao ovo što je ona podmirila zajedničke dugove i da ih još uvijek podmiruje što je ona morala uzeti kredit u švicarskim francima i još jedan u kunama 2008. godine. Nakon što je ona ostala bez posla 2013. godine nikada više od tužitelja nije dobila niti lipe za podmirivanje zajedničkih obveza. Ističe da i vodi brigu i o djeci koja žive s njom. Ističe da nije imala nikakav prihod dok nije otišla u mirovinu početkom 2017. godine, već je vodila brigu o bolesnim i starim roditeljima, pa su oni nešto pomagali, 500,00 kuna mjesečno.

Ističe da voda kroz cijelu zgradu prodire i u prvu i drugu etažu, te da ona mora kupiti vodu. Ističe da je ona 2010. godine dok su još bili podstanari imala priliku da joj neki građevinci koji su radili na susjednom gradilištu Lapadskih dvora besplatno na cijeli objekt postave krov od kupa i prozore i riješe pitanje fasade, kako im ova zgrada ne bi nagrđivala pogled iz njihovih elitnih stanova koje su gradili i da to tada tužitelj nije dopustio, a to je bilo u vrijeme kada su živjeli zajedno, ali komunikacija je bila narušena ali ponekada se događala. Također dvije godine iza toga, 2012. kada su htjeli angažirati građevinca HŽ kojega inače i osobno poznaju, te su mu bili rekli da pogleda objekt što se tu može učiniti njega je tužitelj otpremio nije mu dopustio ulazak u objekt kako bi ga mogao razgledati, a iza toga i kao posljedica tog događaja ju je tužitelj i fizički napao te je dolazila i policija.

Punomoćnik tužitelja je prigovorio na iskaz tuženice, a osobito u dijelu gdje ona navodi da ju je tužitelj fizički napao.

7. Tuženica ad.2 VŽ ističe da je sve točno što je kazivala kao stranka njena sestra AŽ u današnjem iskazu, u pogledu onoga o čemu ona ima informacije. Ističe da je 2014. godine cijeli objekt legaliziran, te su kao investitori u tom postupku bili označeni njen otac i njena sestra AŽ. Ističe da je uknjiženi vlasnik cijele nekretnine ona 1/1 i zemljišta oko zgrade, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zabilježen u ZK knjige 2014. godine. Ističe da se ona ne smatra vlasnikom treće i četvrte etaže zgrade i ona smatra isključivim vlasnikom i investitorom svoju sestru AŽ. Nakon provedene legalizacije zaključen je ugovor investitora i to njezinog oca i AŽ gdje je točno precizirano tko je investitor kojeg dijela rekonstrukcije zgrade, te je tu jasno rečeno da je u suterenu i prizemlju otac EŽ kao vlasnik nekretnine, a da je investitor započete nadogradnje rekonstrukcije krova u stan i mansardu na temelju darovanog joj prava nadogradnje. U tu izgradnju treće i četvrte etaže ističe da je tu ulagala njezina sestra AŽ u braku. U prvoj građevinskoj dozvoli-projektu za koji je otac dao suglasnost je bilo utvrđeno da će se ta investicija započeti skidanjem krova sa postojeće zgrade, betoniranjem prve ploče i izgradnjom zabatnog zida prema susjednoj lameli i dimnjaku i da će se napraviti mansarda. Ističe da je stoga sve što se prije dogodilo nije Ljiljanina investicija, a ističe da je ono što je tome prethodilo, a to je adaptacija stana u suterenu od konca 1989. godine, do proljeća 1990. godine, zatim dogradnja u suterenu jedne prostorije i u prizemlju izgradnja tri konstruktivna zida na taraci jer se bez toga nije mogla napraviti ploča i s tom investicijom njena sestra AŽ nije imala ništa. Ističe da je ona zaista ulagala novac u adaptiranje suterena, međutim da je to ona ulagala kao u kuću svojih roditelja i bila zahvalna svom ocu što je on to njoj dao da može koristiti. Materijal za tri zida u prizemlju koštao je oko 3200 njemačkih maraka i otprilike toliko je plaćeno meštrima, dundu FŽ i radniku da se to izgradi a radilo se o konstruktivnim zidovima putem armirano betonskih stupova koji su kasnije serklažom uvezani u ploču koja je kasnije sagrađena. Ističe da je reorganizacija stana u prizemlju napravljena iz razloga jer je napravljen novi dnevni boravak na onoj sagrađenoj taraci, pa je cijeli stan trebalo preorijentirati prostorijama prema tome prostoru, a istodobno je trebalo provući kroz stari dimnjak vodovodne i kanalizacijske instalacije vertikalno za treću i četvrtu etažu. Zbog toga je ukinut dio kupatila, on je smanjen u korist kuhinje, a napravljena je novo kupatilo sa velikom kadom. Ističe da je ona vlasnica i da koristi cijele prve dvije etaže prostora u suterenu i u prizemlju( drugu etažu). U tome stanu u prizemlju sada živi i njezina sestra AŽ sa djecom i njezina kćer koja nije trenutno tu. U tome stanu su živjeli njezini roditelji do njihove smrti, najprije je umro tata 2017. godine, a mama je već u to vrijeme bila dementna i ona je umrla godinu dana kasnije. U ostavinskom postupku iza roditelja vezano za ove nekretnine nije bilo ništa za naslijediti jer je bio zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju osim neke druge imovine na drugim mjestima. Ističe da smatra isključivo vlasnicu nadograđenom dijelu svoju sestru u odnosu na treću i četvrtu etažu iz razloga što se radi o nadogradnji na postojećem objektu, a također se još ne radi o završenom objektu. Također ističe da su ovu raniju vodovodnu instalaciju ona i AŽ zajednički ukinule jer su provele vodu i kanalizaciju drugim putem do 3. i 4. etaže što je bilo građevinski ispravnije. Također ističe da se nikad nije imala namjera napraviti stubište iz dograđenog dijela već da je to napravljeno samo da bi se dobila dozvola za rekonstrukciju objekta a da je odmah napravljena pristupna taraca u sklopu prve ploče preko koje se i danas ulazi u treću i četvrtu etažu i sve je odmah i napravljeno kako su se bili dogovorili. U urbanističkim planovima koji postoje u spisu u izvodu iz plana vidi se da je uz ovu lamelu roditeljske kuće bila predviđena i gradnja još jedne lamele u vrtu sa jugoistočne strane. Gradnju te lamele otac je prvotno bio namijenio njoj obzirom da su se sestra i ona otprilike udale u isto vrijeme, ali sestra je imala namjeru živjeti u [adresa], a ona u Sarajevu, pa se njoj nije žurilo, osim toga budući da je samo povremeno dolazila, a njoj kao urbanistu bilo šteta potrošiti dvorište na gradnju te lamele jer je najveća vrijednost te zgrade ustvari bilo dvorište gdje su provodili najviše vremena, zbog toga je ona i ocu rekla da ona neće graditi tu lamelu, a zbog toga je AŽ dobila ovo pravo građenja na samoj obiteljskoj kući njenih roditelja obzirom da je sestri bilo hitno i da je tu živjela. Navodi da je ona sa dogradnjom ovog suterenskog dijela počela u srpnju 90-te i na fotografiji koja je predana u spis navodi da se vidi proslava 1-og rođendana njenog sina koji je rođen 6. srpnja, a proslava je bila 90-te godine, te se vidi da još tada nije počela dogradnja suterenskog dijela. U ovom postojećem dijelu suterena ističe da je njezin suprug već imao liječničku ambulantu u koju je primao pacijente tijekom cijele godine, svakih 15 dana kad bi tu dolazio. Navodi da u to vrijeme još nisu govorili što će kome pripasti nakon smrti roditelja. Kada su počeli ovi radovi u suterenu njen otac se učlanio u građevinsku zadrugu u Sarajevu po njenoj preporuci, te se iz kopije analitičke kartice zadruge vidi da se u tu zadrugu sukcesivno ulagalo kako su se radovi izvodili. Ističe da im za to nije trebao kredit, a da je sve te radove ona financirala i da su svi ti radovi u samom suterenu koštali oko 15.000 njemačkih maraka. Nadalje je nastavljeno financiranje sukcesivnim uplatama u stambenu zadrugu radi adaptacije i rekonstrukcije ove obiteljske zgrade te navodi da je potpuna neistina tvrdnja tužitelja da je on nešto financijski pomagao vezano za radove na prvoj i drugoj etaži. Ističe da su njihovi roditelji imali visoke mirovine, zajedno su imali mirovine u vrijednosti oko 2000 njemačkih maraka, čak i više zadnjih par mjeseci 90-te godine što se vidi iz očevog rokovnika koji je on uredno vodio. Ističe da je njen pokojni suprug bio vrhunski neurofiziolog i da je radio na tri fakulteta, te je dobro zarađivao, te kad se vratila na posao u kolovozu 90-te je imala plaću preko 2.000 njemačkih maraka kao tehnički direktor ili točno kordinator pripreme investicijske financijske izgradnje Univerzitetskog medijskog fakulteta u Sarajevu (UMC). Stoga joj za ovu investiciju, koju je ona snosila, kako navodi, zaista nije trebala ničija financijska pomoć, pa ni tužiteljeva. Naprotiv ističe da je ona na određeni način pomagala sestru i tužitelja jer je ona građevinski materijal morala kupit gotovinom zato što u pregledu i predračunu za adaptaciju nije bilo previđeno toliko cigle, jer nije bila predviđena ova nadogradnja suterena, pa je ona tu ciglu kupovala kao da je kupuje AŽ preko zadruge što je u zadruzi i proknjiženo negdje u prosincu 1990. godine i radilo se o računu od 8.000 dinara na ime firme Bosna auto koja je prodala građevinski materijal, a da je to točno može se vidjeti se iz bilješke koji je on sakrio, pa predlaže da se to od njega pribavi što je već ranije i predloženo jer je on to zapisao kao gotovinsku uplatu. Kako je njihov otac rekao da će pomoći za prvu ploču, navodi da ga je tužitelj pritiskao kao da je to njegov dug, iako se u građevinskoj dozvoli znalo čija je to obveza, pa je onda otac i na nju vršio pritisak da se to plati kako bi se nastavila gradnja, pa je ona to i platila u iznosu od 19.600 njemačkih maraka na ime pola vrijednosti te ploče, a u biti to kad se kasnije sračunalo ispalo je da je to vrijednost cijele sagrađene ploče. To mu je isplaćeno u gotovini. Tad je bio i svjedok BŽ koji je čuo tu priču, iako nije bio prisutan prilikom predaje para. Ističe da je to bio ispočetka posao između roditelja i kćeri, a ne između zetova, iako su zetovi bili dobrodošli, ali to je trebala biti naša kuća. Što se tiče objekta "b" taj objekt je otpočetka sagrađen da bude poslovni prostor sa visokim stropovima od oko 3 metra, a tu je ranije bio restoran i kafić, a kasnije se pretvorilo u stan i iznajmljivalo se i od toga su se one i školovale, jer se zarađivalo. Ističe da je to njenoj sestri otac darovao da ona ima nešto i da bude sigurna. Ističe da je ovaj dograđeni dio u prizemlju i inkartan (ožbukan) za razliku od treće i četvrte etaže i sve uređeno i stolarija vanjska promijenjena iz drva u PVC, što ukazuje na drugu pravnu sudbinu tog dijela zgrade od početka i što je sastavni dio funkcionalnog stana roditelja, sad njenog. U rješenju o izvedenom stanju stoji da se radi o nedovršenom stanu u započetoj nadogradnji u dvije etaže u jednoj stambenoj jedinici te se iz toga razloga i ne može uknjižiti, to je neuknjiživo. Ističe da su tu napravljeni samo vanjski konstruktivni elementi: jedna ploča iznad roditeljskog stana sa konstrukcijom pristupne tarace, vanjski konstruktivni zidovi jedne etaže i dva nosiva stuba u sredini, zatim ravna ploča, pa opet dva nosiva stuba, okolo konstruktivni zidovi oko mansarde i kosa konstruktivna ploča. Ističe da voda u zgradu prodire kroz krov, kraj krovne konstrukcije gdje je napravljen otvor za ventilaciju i dimnjak preko balkona gdje se skuplja voda, kroz otvore u vanjskom zidu te kroz krovni dio sa strane na južnoj strani koji nije ničim ispunjen, te preko malog balkona u potkrovlju koji je također otvoren. Dakle, radi se o nedovršenoj započetoj konstrukciji. Nema instalacija, ni pregradnih zidova, osim to oko toga ptičarnika i ona smatra da je to ulaganje u tuđe. Da su oni to završili to bi bio drugi dio priče. Ističe da je između nje i sestre kristalno jasno što je čije, te da im samo tužitelj pravi probleme i to već trideset godina. Ističe da se zbog kupnje materijala preko zadruge uštedjelo skoro 40% jer je taj materijal bio oslobođen od plaćanja dva poreza koji su ukupno iznosili do 38% dok se u zadruzi plaćala provizija oko 5%.

Odgovora da ona i sestra nikad nisu ne razgovarale samo se nisu družile. Na daljnje pitanje odgovora da otac nije nikad pokretao sudske postupke protiv tužitelja i sestre, ali se vodio sudski postupak radi navodnog napada na tužitelja, a ne zna da li se vodio postupak radi napada na njezinu sestru AŽ, ali zna da je uvijek bio isprovociran jer je i njoj tužitelj sa automobilom oduzimao prednost, pa da je ona reagirala kao tata vjerojatno bi i njoj zvao policiju. Bila je jedna situacija kada ih je tužitelj bez ikakvog razloga kad su dolazili u dvorište sve redom povaljao. Tada je tužitelj zvao policiju.

Ističe da je po papirima zadruge na ime sestre AŽ potrošeno oko 470.000 dinara, a tu je uračunato i ovih 20% koje su isplaćene na ruke. A također od tih novaca je kupljena i kamena fasada koja predstavlja najskuplji materijal, kupljen je crijep, kupljena je termoizolacija za krov koja ide ispod kupa, kupljeni su šent blokovi za dimnjak i izolaciju koji nisu ugrađeni i nije plaćan rad. Također kameni oluci i zubovi su kupljeni mimo zadruge a ne zna se zašto. Stoga vrijednost koja je kupljena, a nije ugrađena treba odbit od iznosa od 470.000 dinara. Ističe da je iz zadruge potrošeno preračunato u njemačke marke oko 70.000 maraka, obzirom da je tada odnos dinara i marke bio 1 marka 7 dinara s time što sav taj materijal nije ugrađen, pa nije trebalo ni plaćati za taj neugrađeni materijal. Tome treba dodati i ovaj dio koji je ona njima uplatila za ploču i u kešu i za materijal, odnosno cigle o čemu je već govorila. Ima i nekog materijala koji je kupljen, a koji je niti ugrađen, a niti se nalazi na gradilištu, niti im je potreban za gradnju, pa pretpostavlja da su oni na isti način kao njoj unovčavali ovaj novac iz zadruge, ali to je s obzirom na vrijednost minoran iznos. Nije prelazilo iznos od 10.000 njemačkih maraka, te se toliko još izvuklo novca umjesto materijala.

8. Svjedok CŽ (l.s 1133) u svom iskazu ističe da poznaje prisutnu tuženicu i ističe da je dobro poznavao njenog pok. oca, a poznaje i tužitelja. Parnica se vodi koliko mu je poznato nešto vezano za kuću. Ističe da je njega zvao njegov prijatelj BŽ koji je inače prijatelj sa sada pok. EŽ, koji je otac prisutne tuženice, kojega je također i on osobno poznavao, a zvao ga je vezano za završetak objekta koji se nalazi preko puta Lapadskih dvora u Lapadu na dnu Rašice. To je bilo prije 10-12 godina poslije rata. Ističe da je on došao na lice mjesta da vidi o čemu se radi u to vrijeme on je imao građevinski obrt i tada je razgovarao s vlasnikom EŽ, radilo se o građevinskom obrtu koji ima suteren, etažu i gore nezavršeno potkrovlje koje je napravljeno bilo u konstruktivnom smislu, koliko se on sjeća misli da nije bilo krova, a na pitanje suca da li je bila kosa ploča ističe da misli da nije bila, da se ne sjeća. To potkrovlje ima samo jednu etažu. Ističe da je njegov zadatak bio da završi taj objekt, ali po njemu je to sve bilo za rušenje jer je tu bila inače agresivna atmosfera, armatura na konstruktivnim zidovima je već bila nagrižena i oštećena. Ističe da je on počeo raditi neka premjeravanja i tada se pojavio ovdje prisutni tužitelj koji mu je rekao da ništa tu ne radi s obzirom da su mu tu ptice da tu ništa ne radi, te se on udaljio otišao dolje to reći vlasniku. Ističe da je on vidio ptice u gajbicama koje su bile. Inače prostor nije bio pregrađen, niti je imao stavljene zatvore na otvorima. Ističe da je na etaži gdje je živio ovaj EŽ u prizemlju bili vidljivi tragovi vlage, doslovce vode od kiše.

Na podu ovoga potkrovlja ne može se sjetiti što je bilo.

9. Svjedok UŽ, ( 78 godina života) u svom iskazu navodi da zna između koga se vodi ova parnica između, ovdje prisutnih stranaka, a to zna jer im je on radio kuću. Ističe da nije ni sa jednom od stranaka u zavadi. Ističe da je on radio još prije rata misli 1990. godine, a angažirao ga je GŽ. Ističe da je on zidao cijelo potkrovlje, šalovao, zidao je crvenom blok ciglom čak je na jednom mjestu zidao dva zida, a u sredini stavljao stiropor kao izolaciju odnosno sve je vanjske zidove tako napravio. Ističe da je pomoćne radnike također angažirao GŽ i bilo ih je kako koji dan negdje dodatno je bilo 5-6 radnika. Ističe da se ne može točno sjetiti koliko je dugo radio, ali misli oko pola godine. Ističe da kad je završio, zadnje što je bilo je da je nalio kosu krovnu ploču od monto opeke. Ističe da nije radio pregradne zidove. Ističe da ga je platio GŽ u gotovini. Misli da je plaćen u dinarima, ali ne može se sjetiti koliko je tada dobio. Također je nešto radio i njegovom puncu u stanu ispod ovoga potkrovlja trebalo mu je nešto u kupatilu završiti, misli da se radilo o starome kupatilu, koje se renoviralo trebalo je raditi sve iznova, a te radove mu je platio njegov punac, jer je kod njega radio, ne sjeća se koliko je naplatio ali koliko god je rekao uvijek je plaćeno, a GŽ mu je platio i nešto više. Na pitanje suca sjeća li se ovdje prisutne tuženice, ističe da se baš ne sjeća, možda im je ručak kuhala s obzirom da su imali i hranu kada su kod njih radili, a i sjeća se da je njihovog sina K naučio na tutu jer bi mu kad bi učinio "poso", u tutu dao mu sladoled.

Ističe da poznaje roditelje tužitelja GŽ. Ističe da on zna da se u to vrijeme pričalo da je GŽ njegova majka dala dosta para da ga pomogne u gradnji, a to su pričali i drugi ljudi, zna da je njegova majka držala jedan štand u Uvali Lapad kod plaže, gdje je prodavala raznu robu, suvenire i sl. kao u Starome Gradu što se prodaje.

U kupatilu kod oca tuženice ističe da je radio sve što je trebalo, dići stare pločice staviti vodu i instalacije, ali nije postavljao pločice. Ističe da on nije nikada vidio da tužitelju majka daje novce, samo je čuo od ljudi, ali ne zna da li su ti ljudi vidjeli. EŽ je bio čovjek koji je bio vlasnik kuće. Koliko se može sjetiti kada je on počeo raditi bilo je nešto u suterenu i bilo je prizemlje. Koliko se sjeća to prizemlje kuće je bilo pokriveno krovom. Ističe da kada je on došao raditi nije bio raskriven krov, ne sjeća se tko je raskrivao krov on osobno nije ali ističe da je sudjelovao na betoniranju prve ploče on je šalovao i radilo se o monto ploči od monto opeke koja se poslije nalijevala betonom. Ističe da je on u to vrijeme radio u tvrtki DTS-a, u slobodno vrijeme je radio kao zidar. Radio je oko 70 kuća koliko se može sjetiti i to mnogim poznatim ljudima od Konavala do Dola. Ističe da nije imao ni dana škole, niti tečaj bio je samouk, ali mu je otac bio majstor i umro je kada je njemu bilo 15 godina. Ističe da no nije radio u prizemlju kod EŽ ovaj ulaz, to je radio drugi čovjek i misli da je toga drugoga čovjeka angažirao EŽ.

10. Svjedok BŽ, sin P, (77 godina života, sa prebivalištem [adresa]) ističe da poznaje stranke zna oko čega se vodi parnica jer je pročitao na pozivu, a znao je i od prije raspravljanja da se radi o imovinskim odnosima. Ističe da poznaje EŽ, oca tuženica od 1996. godine poznaje i tuženic, zajedno su on i njihov otac radili u Uredu za obranu u Dubrovniku koji se tada zvao Sekretarijat za narodnu obranu Općine Dubrovnik. Dolazio je kod njih kući, osobito od 1990. godine, dolazio je gotovo svaki dan kada su on i supruga ostali živjeti sami. U to vrijeme njihov zet ovdje prisutni tužitelj stanovao je u objektu ispod kuće, jedna kćerka je živjela u [adresa], a druga se udala za ovdje prisutnog tužitelja i živjela je s njime. Navodi da su 90-ih godina počeli raditi dogradnju kuće s namjerom da Z žive u tome nadograđenom dijelu kada bude završen i to se započelo negdje u ljeto 1990. godine. Taj objekt radovi su prestali negdje pred samo rat u listopadu 1991. godine. Taj objekt kakav je bio 1991. godine takav je i danas. Misli da je EŽ dao L, kćerki ovaj dio gdje su oni stanovali ispod kuće, a drugoj kćerki u Sarajevu dao je suteren. Viđao je da fizički zajedno rade i GŽ i njegov punac EŽ, ne zna detalje vezano za financiranje te gradnje, zna da je VŽ dala svojoj sestri AŽ 20.000,00 DEM 1991. godine s namjerom da pokrije razliku u vrijednosti objekata, jer je VŽ kao dobila više od AŽ i to je bila ta razlika, a to zna jer je bio svaki dan kod njih i bio je tada kada je s tim novcima išla dolje kod GŽ da im to preda. Prethodno je ona došla iz Sarajeva jer u Sarajevu još nije bio počeo rat, a ovdje je već bio rat kako je došla ne zna, ne može se sjetiti. U to vrijeme su bili dobri odnosi između svih, poremetili su se odnosi iz razloga što je sestra VŽ imala muža M, pa je GŽ bio protiv toga da se M C dade imovina, na što mu je EŽ rekao da ne daje zetu imovinu nego kćerima. Kasnije su i počeli fizički obračuni između GŽ i EŽ. Na pitanje suca nadograđena prostorija u prizemlju gdje je stan EŽ, kome je taj dio trebao pripasti ističe da je trebao pripasti EŽ, a na pitanje kuda se trebalo ulaziti u potkrovlje ističe iz [adresa] s obzirom da je i postojeći ulaz iz [adresa], pa su trebala biti dva ulaza, vjeruje da se s radovima prestalo zbog toga što su se poremetili odnosi, a i bio je jedno vrijeme rat, praktički do 1995. godine. Ističe da misli da je sukob između GŽ i EŽ bio oko raspodjele imovine i zbog toga što nitko nije plaćao režijske troškove za staru postojeću kuću, naime, struja je bila izdvojena u donjem objektu gdje su živjeli Z, ali je voda bila zajednička i komunalno što je sve sam plaćao EŽ. Zna da je vodovodna instalacija razdvojena kasno negdje oko 2 godine prije Radine smrti misli da je to bila 2015. godina.

Punomoćnik tužitelja je prigovorio iskazu svjedoka u dijelu koji se odnosi na to da bi EŽ isključivo plaćao sve troškove vode obzirom da je uplatnicom isto njemu nadoknađivao tužitelj, te u dijelu da bi se tužitelj protivio stjecanju imovine od strane M ĐŽ obzirom da je GŽ u to vrijeme s istim bio u dobrim odnosima.

Punomoćnici tuženica nemaju ništa za primijetiti na iskaz svjedoka. Tuženica primjećuje da je svjedok pogriješio godinu kada je njena sestra njoj donijela novce ovih 20.000,00 DEM, te ističe da je to bilo poslije rata.

S obzirom da je vidljiv tremor ruke svjedoka sudac ga pita da li je imao moždani udar, svjedok ističe da nije imao moždani, a da ni doktori ne znaju zašto mu se trese lijeva ruka, ističe da je možda i imao moždani, a da ni ne zna.

11. Svjedok SŽ (l.s. 1147) ističe da zna između koga se vodi ova parnica i radi čega, radi imovinske diobe. Ističe da su tuženice njegove druge rodice, jer su njegov pok. otac i pok. otac tuženica, bili prvi rođaci. Ističe da njegova obitelj nije nikada živjela u susjedstvu parničnih stranaka. Ističe da je njegov otac inače bio zidar i radio je u građevinskom poduzeću Dubrovnik do mirovine, a pošao je u mirovinu misli 1988. godine sa 60 godina života. Inače bio je zidar po zanimanju i poslovođa u GP Dubrovnik. Ističe da zna, to je bilo davno da je njegov otac kada je bio u mirovini radio na ovoj kući i to u donjem dijelu i u ovom gornjem dijelu dograđenom ciglom, a on mu je pomagao kao pomoćni radnik nosio je materijal vezivao stupove, miješao beton. To se radilo misli koncem 1990. godine, sjeća se da je on već tada u to vrijeme imao dijete. Bio je student, ali je već zarađivao za obitelj. Studirao je na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku. Ne sjeća se točno što je njegov otac zidao i da li je ozidao gore dio dogradnje ciglom, ne može to tvrditi, a ističe da mu je on pomagao svaki dan, ali siguran je da je dijelom radio na donjem dijelu, u to je siguran, a nije siguran da li su radili na dogradnji ovog dijela od cigle. Ističe da su oni te radove radili par mjeseci, ali sigurno on nije radio dalje od 1. siječnja 1991. godine jer se tada ukrcao na brod. Ne zna tko je angažirao njegovog oca i tko ga je plaćao, ali zna da je njega plaćao GŽ, ne sjeća se u kojoj ga je valuti plaćao, niti da li je to bilo periodično, ili na kraju posla, misli da je to bilo češće. Ne sjeća se da li je radio na salijevanju ploče, niti da li je u to vrijeme bio krov od kupe. Nakon što se svjedoku predočena fotografija (l.s. 222 i 223) isti pokazuje na fotografiji da su on i otac zasigurno radili na aneksu koji se nalazi lijevo od druge etaže čija je fasada u kamenu, a taj ograđeni dio je ožbukan i sa prozorima, a nije siguran da li su radili na dijelu koji je zidan ciglom iznad. U trenutku kada su oni radili aneks, već je postojala ova kuća koja je napravljena u kamenu koja je na fotografiji u produžetku aneksa. U vrtu poviše garaža bila je jedna taraca, ta taraca je bila na garažama.

Ističe da ga nitko drugi osim GŽ nije plaćao. Ističe da ga je GŽ plaćao za one dane kada je radio s ocem. Ističe da on ne zna tko je angažirao njegovog oca. Viđao je oca tuženica on bi s vremena na vrijeme tuda prolazio, ali nije bilo velike priče, jer su oni tu radili. Ne zna tko je ocu davao upute vezano za ove poslove. Tuženicu VŽ je vidio jednom ili dva puta za to vrijeme. Ističe da im je hranu donosio GŽ bilo bi ili kuhano ili narezak i piće, ali prethodno ih je pitao što bi, ne zna tko je to spremao. Viđao je također i prisutnu tuženicu. Ističe da ovo nije bio jedini posao koji je on radio s ocem i ne može sjetiti svih detalja jer mu se znaju pomiješati stvari, pa ne bi želio "karikirati".

Sjeća se kada je bila marenda, da bi onda njegov otac SŽ jer bi tu bio nekada i GŽ, GŽ davao trebovanje što bi od materijala trebalo još nabaviti, a tu bi dolazio i otac tuženica dok bi imali marendu.

Tužena AŽ je prigovorila na iskaz svjedoka, te je navela da nije istina da je njega plaćao GŽ, te ističe da je tuženik radio 2-3 stupa na nadograđenom dijelu stana njezinih roditelja. Prije salijevanja prve ploče je radio šalovanje stupova za prvu ploču, a gore SŽ nije ništa radio jer je GŽ – tužitelj bio protiv toga da SŽ išta radi gore, te je gore radio samo UŽ, a dolje je radio samo SŽ otac svjedoka i svjedok, a to je financirao otac tuženica. Ističe da je ona u to vrijeme kada su radovi izvođeni imala malo dijete čuvala dijete i kuhala radnicima tako da je tužitelj nazivao njezinu sestru radi nabavke materijala.

Punomoćnica tuženica je navela da zbog proteka vremena i rada na više gradilišta, da objektivno svjedok ne može znati koje je radove izvodio, niti tko ga je plaćao.

12. Na očevidu dana 22. veljače 2022. godine (l.s. 868) sudac sa vještacima i strankama i njihovim punomoćnicima pristupio na lice mjesta.

Konstatira se da se u naravi radi o stambenom objektu na četiri etaže sa uređenom okućnicom. U okućnicu postoje tri pristupa, jedan je sa glavne ceste kroz naizgled garažna vrata, te postoje još dva ulaza iz [adresa], jedan na razini suterena, a jedan ulaz na razini prizemlja. Oko kuće moguća je komunikacija kroz uređeno dvorište.

12.1 Sud je došao na razinu suterena sa sjevernog pročelja zgrade, radi se o osnovnom objektu koji je napravljen od zidanog kamena s tim daje vidljiv jedan dograđeni aneks od kamene obloge s tim da je vidljiva razlika kamena pa se vidi veličina tog aneksa koji je od pročelja uvučen za nekih 1,20 metara. Na pročelju se nalaze aluminijski i plastični otvori i to dva prozora i jedna ulazna vrata. Sudac ulazi u stan u suterenu koji mu otvara tuženica ad.2. GŽT. Ulaskom u stan u suterenu "u staroj kući" konstatira se da se radi o potpuno uređenom apartmanu sa kupaonicom koji je fizički odvojen od aneksa, a kako navodi tuženica ad.2. i od jednog dijela "stare kuće". Ulazi se u aneks koji ima ulaz sa južne strane te se konstatira de se radi o stambenom objektu u naravi apartmanu. Ulaskom se vidi da se u jednom dijelu tog apartmana nalaze obrisi "stare kuće" što je vidljivo po kamenoj fasadi unutar hodnika, tako da se ograđeni dio aneksa nalazi kao neka vrsta popunjavanja fasade kuće koja je bila u obliku slova "L", a sada je oblika kvadrata, tako da je dograđena samo jedna prostorija, a prisutni tužitelj navodi da je ukupan dio kupaonice , a sljedeća prostorija koja se nalazi u gabaritima zgrade je bila nekada magazin a sada je kuhinja.

Konstatira se da se u dvorištu sa sjeverno-istočne strane nalazi i ranije garaža- poslovni prostor koji je adaptiran u stambeni objekt u kojem su nekada zajedno živjeli tužitelj i tuženica sa obitelji, s tim da tužitelj navodi da se ovaj objekt nalazi na drugoj čestici zgrade.

Na traženje tuženica vrši se uvid u stan u dijelu aneksa u suterenu, gdje se u jugo-zapadnom kutu vidi vlaga, a u što vještak građevinske struke vrši uvid, te će se naknadno izjasniti o razlozima vlaženja.

12.2 Potom se odlazi na etažu prizemlja, u tu etažu ulazi se kroz dvorište koje se nalazi djelom na dograđenom aneksu suterena. U ovoj prostoriji vidi se da je dograđena cijelim južnim dijelom zgrade, a to je vidljivo po stanju zida, a koji se nalazi u fazi šprica na blokovima, dok je vidljivo da je drugi zid kameni, od ručno klesanog kamena a koji se nalazi sa sjeverno-istočne fasade zgrade. U jednom dijelu ove prostorije vidljivo je kako je zidana vanjska fasada jer nema šprica, pa se vidi da je zid zidan dvostrukom blok opekom sa stiroporom u sredini. Ova prostorija sveukupno ima tri otvora, koja su od PVC-a i aluminijska. Pod je deniveliran, nalazi se na različitim visinama pa se vidi dio stare kuće, kao što je i u stanu u suterenu vidljiva ta podjela. Prisutne tuženice ističu da je ploča iznad aneksa od mont opeke dok je ostatak od armiranog betona. Strop je vidljiv i sastoji se od neožbukane mont opeke, vidljivo je jer nije ožbukan. Tuženice navode da ni ne može biti ožbukan radi vlage. Vidljive su mrlje od vlage. Također je vidljivo da je armatura u mont opeki od hrđe, jer je mont opeka otvorena. Vidljiva je vlaga sa pojavom pljesni iznad otvora na sjeverno-istočnoj strani, na podu su također vidljivi tragovi vode, te su po podu stavljene dječje pelene kako bi kupile vodu, kao i plastične posude koje se nalaze uz zid i prozor. Zagrće se linoleum u početnom dijelu prostorije ispod kojega se vide tragovi vode. Također je u prostoriji uz stari kameni zid vidljiva vertikalna instalacija, a za koju tuženice navode da je od vode i kanalizacije. Tužitelj navodi da je to napravljeno nakon početka parnice kao da je i proširen prozor u južnoj strani prostorije u dvokrilna balkonska vrata-francuski prozor. Inače ova prostorija u kojoj se nalazimo predstavlja vrstu magazina, gdje se nalazi trpezarijski stol, a dalje se nalazi kuhinja te hodnik stare kuće. Tuženica pokazuje ono o čemu je bilo govora na glavnoj raspravi, zahod koji je skraćen da bi se dobila veća kuhinja i da bi se povezala sa aneksom te su napravljena nova vrata koja vode iz aneksa u kuhinju, a vidljiv je glavni ulaz koji je nekada vodio u staru kuću. Također pokazuje novoizgrađeno kupatilo na kraju hodnika, a tuženica ističe da je to nekada bio dnevnog boravka, te pokazuje da od tu idu instalacije za gornji kat i to instalacije kanalizacije i vode, kroz otvor kalijeve peći. Između stranaka je nesporno da je ova kuhinja renovirana i to od strane oca tuženice, a da je on, tužitelj, sudjelovao u troškovima renoviranja kuhinje i kupaonice. Tuženice spore ove navode. Konstatira se da je vidljiva velika vlaga sa pojavom gljivica iznad zida u kuhinji. Također je vidljiva vlaga i na zapadnom vanjskom zidu spavaće sobe. Također je vidljiva na stropu i zidu u sjeverno-istočnom dijelu kuće kao i u sobi na istočnom dijelu kuće, te na balkonu sa sjeverno-istočnog pročelja kuće. Sa tog balkona je vidljivo da iznad druge etaže kamene fasade postoji zub zbog toga što sljedeća etaža nije do kraja izgrađena, a gdje su tuženice postavile oluk da bi smanjile vlagu, a što je vidljivo. Vlaga je vidljiva i u maloj banji na stropu. Također konstatira se da iz kuhinje postoji izlaz kroz vrata na dvorište koje je ograđeno, gdje tuženica pokazuje ostatke kanalizacije za treću i četvrtu etažu, koje su tuženice prema navodima tužitelja maknule nakon početka parnice. Tuženice potvrđuju ovaj navod i tvrde da su to napravile jer su napravile bolju kanalizaciju, a koja je vidljiva u aneksu jer nije ozidana.

12.3 Potom sud odlazi na treću etažu sa jugo-zapadne strane kuće. Do treće etaže se dolazi kroz vrt, djelom betoniranim putem, a dijelom ne. Tako se dolazi do jedne od tarace kojom se ulazi na treću etažu za koju taracu tužitelj tvrdi da je bila prije početka gradnje treće etaže, da je salivena sa izlijevanjem ploče druge etaže, te da je po prvotnom projektu ulaz u treću etažu trebao biti na mjestu prozora u jugo- zapadnom dijelu kuće. Ističe da se to vidi i po zidanju cigle koja je ravna i proteže se u početku brida postojećeg prozora.

Između stranaka je nesporno da je ploča koja se proteže cijelim gabaritima treće etaže napravljena od mont opeke i onda izbetonirana, osim vanjskog djela tarace, za koji tuženice tvrde da je saliven. Konstatira se da je prostor u trećoj etaži faktički ograđen samo s vanjskim zidovima, da je unutra ograđena jedna prostorija u obliku slova "L" ciglom kroz koju se ulazi kroz vrata, a ta vrata otključava tužitelj, dok prisutna tuženica navodi da ima ključ ali da se nalazi kod kćeri. Preostali prostor je neuređen, nema pregradnih zidova, vidljiva je cigla i nosivi stupovi. U prostoru postoji devet otvora od kojih je zatvoren samo jedan, a koji se nalazi u ptičarniku-zatvorenoj prostoriji, dok su ostali otvoreni, vide se tragovi najlona, ali sada nema ništa. Cijeli ovaj prostor je ispunjen stvarima pa se jedva prolazi, u prostoru se nalaze drveni prozori i to njih osam. Također u prostoru su složeni kameni štokovani kanali i kamene obloge koje se stavljaju između kamenih zubova. Također tu se nalaze i dvije kamene klupice za prozore. Vidljiv je stiropor ispuna za termo izolaciju, kao i jedna balkonska vrata, cijeli prostor je zatrpan i drugim stvarima, kaktusima, vrčevima, vanjska klupa, kutije i ostalo. Konstatira se da u ptičarniku-zatvorenom prostoru, nije vidljiva na podu vlaga koja je vidljiva na donjoj etaži. Do treće etaže vidljivo je da je su dovedene instalacije vode i kanalizacije, a koja dolazi iz aneksa. Tužitelj pokazuje staru vodenu instalaciju kraj ulaznih vrata u treću etažu, a koja je vidljiva, a vidljiv je i otvor kanalizacije koja se spušta do kuhinje. Tužitelj pokazuje i kanalizaciju koja se nalazi u sjevernom dijelu kuće iz banje iz prizemlja, a vidljiv je i otvor u stropu koji vodi u potkrovlje. Stranke navode da su treća i četvrta etaža trebale biti dvoetažni stan, te se vidi otvor za skale na slovo "L", dok se sada u potkrovlje pristupa metalnim skalama.

12.4 Potom se sudac sa strankama penje u potkrovlje, četvrtu etažu. Konstatira se da prostor u potkrovlju nije pregrađen, niti uređen, svi su otvori ne zagrađeni tako da neometano ulaze padaline. Također po sredini potkrovlja nalazi se i belveder koji nije zagrađen ,pa je moguć ulazak velike količine padalina, na podu su vidljive lokve vode. Vidljiv je i sistem gradnje vanjskih zidova, sendvič sistem na dijelu, te betonski blok u zapadnom zidu, te sama opeka, a ploča iznad treće etaže je također sastava tipa monta stropa. Sa balkona je vidljiva fasada treće i četvrte etaže koja je nezaštićena fasada kroz koju je moguć prodor vode. U potkrovlju je složen drvni materijal, te jedna sprava za vježbanje.

Tužitelj tvrdi da njegov sin spava u potkrovlju i ljeti i zimi. Konstatira se da je na ulazu na treću etažu doveden debeli crni kabel od struje. Tužitelj tvrdi da je doveden kabel za potrebe parlafona i telefona na trećoj i četvrtoj etaži. Također vidljiv je i magazin u zapadnom dijelu u razini prizemlja, a koji je izbetoniran kada je rađena ploča za treću etažu. U zapadnom dijeli dvorišta u razini treće etaže nalazi se poslagani građevinski materijal, kupa kanalica, štokovana kamena obloga i vijenac, te preostali dio od mont stropa, te cigla pregradna i mont opeka. Također je vidljiv i crijep od staroga krova, takozvana francuzica. Tužitelj ističe da je prolaz s ulice napravljen nakon druge parnice, te da je popločan kamenim pločama za koje je između stranaka sporno jer tužitelj govori da su nabavljene za gradnju treće i četvrte etaže, a tuženice navode da su to nabavili GŽT i otac za oblaganje druge etaže te da nemaju veze sa gradnjom treće i četvrte etaže. Tuženice ističu da su probile ovaj drugi ulaz u dvorište kada su počela "afitavat" (iznajmljivati), te je popločano kamenom koji je bio predviđen za fasadu druge etaže.

Punomoćnik tuženica je predložio da se izvrši uvid u stambeni objekt u kojem su stranke živjele, a što nije predmet ove parnice, a radi istaknutog prijeboja jer je dio tog objekta darovan tužitelju. Međutim, sudac je odbio izvršiti uvid u taj stambeni objekt jer on nije dio ove parnice.

13. Stalni sudski vještak za geodeziju pri Županijskom sudu u Dubrovniku ŽŽ dipl. ing. geodezije u svom pisanom nalazu i mišljenu od 13. travnja 2022. godine (l.s. 889 do 897) u bitnome navodi da je izradio geodetsko vještačenje za čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa prikazom pristupa na parcelu sa javnih površina i prikazom dogradnji čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U bitnome navodi da je na skici lica mjesta prikazana nadogradnja čest. zgr. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica], a koja je prikazana mrežastom šrafurom sa pisanom oznakom dogradnja (l.s. 895), Također navodi da je dogradnja na sjeveroistočnom dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] evidentirana na skici 2564 k. o. [katastarska općina] iz 2002. godine crvenom linijom (l.s. 893), a dogradnja na južnom dijelu, to jest mosta kojim se pristupa na prvi kat zgrade skicom mjerenja 50/2015 iz 2014 godine (l.s.894), a koje se čuvaju u zbirci isprava Područnog katastarskog ureda Dubrovnik. Time je vještak predmet spora identificirao u katastarskom prostoru, te je priložio opsežnu foto dokumentaciju dvorišta i samog spornog objekta.

Saslušan na ročištu dana 1. ožujka 2023. godine (l.s. 997) sudski vještak mjernik ŽŽ u cijelosti ustraje u svom nalazu i mišljenju te je odgovarao na pitanja stranaka. Vještaku su predočeni podnesci pun. tužitelja od 28. travnja 2022. i pun. tuženika od 2. svibnja 2022. godine.

Sudski vještak nakon što je pročitao podneske pun. tužitelja i pun. tuženika ističe da on na te primjedbe koje su tamo istaknute ne treba ništa dodati ni odgovoriti s obzirom da je on svoj zadatak izvršio koji mu je dao sud.

Pun. tuženica ustraje u svojim zadnjim navodima iz očitovanja na vještačenje i ukazuju da mala šrafirana navodna dogradnja na skici lica mjesta vještaka Grmoljeza u jugozapadom dijelu nije nadogradnja s obzirom da je to izgrađeno 60-ih godina i to je gradio otac tuženica, a u naravi se radi o malom magazinu.

Sudski vještak ističe da su na skici lista mjesta prikazane čestice zgrada i čestice zemlje i sve što izlazi izvan čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je prikazano kao dogradnja i šrafirano je crvenim šrafom. Unutar vještačenja nalazi se i skica izmjere 2564 iz 2002. godine, gdje se vidi prikazana čest. zgr. [katastarska čestica] u tadašnjim gabaritima tako da se vidi što je naknadno dograđeno, pa se može usporediti sa skicom koju je napravio u ovom vještačenju.

Punomoćnik tuženica navodi da ista skica 2564 nije prikazan pravi puni oblik zgrade jer se radilo o skici sastavljenoj u svrhu diobe stambene zgrade i garaže, pa je samo detaljno prikazan sjeverni dio koji predstavlja garažu i ulaz u kojoj skici se izdvojila čestica garaže koja je kasnije darovana tužitelju u 1/2. Druga skica br. 50/2015 je sastavljena radi diobe dvojnog objekta i pripadajućeg zemljišta.

14. Stalni sudski vještak za graditeljstvo pri Županijskom sudu u Dubrovniku Hrvoje Sambrailo, dipl. ing. Građ. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 22. srpnja 2022. godine (l.s. 907 do 978) u bitnome navodi:

- da je demontaža postojećeg krovišta (iznad druge etaže iznosila 11.026,25 dinara (bez poreza), što je obuhvaćalo skidanje crijepa, demontažu krovnih letvica i demontažu drvene konstrukcije krovišta sa osiguranjem krovne konstrukcije susjedne lamele i privremeno zbrinjavanje na parceli demontiranog, sve obračunato po m2 kose krovne površine, a pri tome je vještak uzeo omjer cijene rada i materijala 50:50

(l.s. 914 i ispravak 1022),

- da je vrijednost građevinskih radova na III etaži 163.370,77 dinara (bez poreza), a vrijednost izvedenih radova je utvrđena sukladno analizi cijena temeljenoj na cijenama materijala iz dostavljenih računa (l.s. 918),

- da je vrijednost građevinskih radova na IV etaži 153.498,38 dinara (bez poreza), a vrijednost izvedenih radova je utvrđena sukladno analizi cijena temeljenoj na cijenama materijala iz dostavljenih računa (l.s. 920),

- u odnosu na pravo građenja III i IV etaže vještak navodi da nije bilo moguće pronaći službene statističke podatke o jediničnoj cijeni izgradnje u periodu 1990. godine, kao i podatke o ostvarenim kupoprodajnim ugovorima građevinskih zemljišta za isti vremenski period, pa da nije bio u mogućnosti izračunati vrijednost prava građenja na dan osnivanja prava građenja 1990. godine (l.s. 948),

- postavljanje oplate pri ugradnji armirano betonskih elemenata konstrukcije za III i IV etažu u iznosu od 4.257,90 din što je posebno obračunato (l.s. 920),

- da s obzirom da III i IV etaža objekta nemaju ugrađene otvore, vanjski zidovi nisu završno obrađeni (nisu vodootporni), te nisu ugrađeni slojevi krova na krovnu ploču, zaključak je da već 32. godine u unutrašnjosti III i IV etaže objekta neizbježno dolazi do prodora vode uslijed kiše, te da uslijed prodora i zadržavanja vode na tim etažama dolazi do vlaženja i namakanja, između ostalog, stropne ploče II i III etaže , a što ima posljedicu vlaženje i namakanje pojedinih zidova II etaže, a što ima posljedicu vlaženje i namakanje pojedinih zidova što je vidljivo u fotodokumentaciji (l.s. 948 do 968). Mišljenja je da elementi konstrukcije cijelog objekta trpe manja oštećenja od dugotrajnog prodora vode, te namakanja istih, čime dolazi do smanjenja površine betonskog poprečnog presjeka, te poprečnog presjeka armaturnih šipki, što uzrokuje smanjenje ukupnog kapaciteta nosivosti armirano – betonskih elemenata konstrukcije, čime dolazi do narušavanja jednog od temeljnih zahtjeva za građevinu, a to je mehanička otpornost i stabilnost građevine. Smatra da je potrebno u što krećem roku sanirati uzroke prodora kiše vlaženja i namakanja unutrašnjih i vanjskih površina objekta.

- vezano za saniranje prodora vode nužnim radovima vještak navodi (l.s. 968) da bi prvenstveno bilo potrebno ugraditi otvore na pročelja III i IV etaže objekta, ugraditi slojeve krova na krovnu ploču, ugraditi fasadni sustav, te vodonepropusno obraditi spoj starijeg i novijeg dijela pročelja objekta (spoj između II i III etaže objekta), po pravilima struke. Smatra da trenutna vidljiva oštećenja armirano–betonskih elemenata konstrukcije II,III i IV etaže objekta predstavljaju opasnost po lokalno otkazivanje elemenata konstrukcije, no da ne predstavljaju opasnost po globalno otkazivanje konstrukcije, te je mišljena da objekt nije nužno rušiti jer trenutno ne postoji opasnost od otkazivanja konstrukcije, budući da je konstrukcija statički višestruko neodređen sustav (l.s. 969).

- da s obzirom da je objekt legaliziran kao nezavršena zgrada (sukladno rješenju o izvedenom stanju), navodi (l.s. 971) da je zaključak da se prije uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine (u ovom slučaju III i IV nedovršene etaže objekta) mora izraditi glavni projekt za završavanje nezavršene zgrade, te se potom moraju izvesti svi potrebni radovi, nakon čega je potrebno ishoditi uporabnu dozvolu, nakon čega se može pristupiti postupku uspostave vlasništva posebnog dijela nekretnine.

- vještak je također prikazao i tlocrt sve četiri etaže i samog krovišta (l.s. 973 do 977).

14.1 Saslušan na ročištu glavne rasprave 1. ožujka 2023. godine vještak Hrvoje Sambrailo, (l.s. 998) u cijelosti je ustrajao u svom nalazu i mišljenju, te je naveo da je spreman odgovarati na eventualna pitanja stranaka.

Vještaku su predočeni podnesci kojima se istaknute primjedbe na njegovo vještačenje i to pun. tužitelja od 11. kolovoza 2022. godine (datiran s 10. kolovoza 2022.) i podnesak pun. tuženica od 8. rujna 2022. godine (datiran s 7. rujna 2022.) (l.s.984 i 985).

S obzirom da ranije primjedbe nisu dostavljene vještaku, a radi se o brojnim primjedbama, a i s obzirom da vještak nije odgovorio na sva postavljena pitanja od strane suca u nalogu prije svega o vrijednosti prava građenja, odlučeno je da će se vezano za primjedbe i neodgovoreno vještak o tome naknadno izjasniti. Također je naloženo vještaku da se izjasni s obzirom na postojeće račune materijala, da li je sav taj građevinski materijal ugrađen u radove odnosno potrošen i da li je još pored tog materijala trebalo nabavljati materijal.

Vještak ističe da bi kao hitne radove vezano za sprečavanje propadanja nekretnine od vlage trebalo prije svega na adekvatan način zatvoriti sve otvore na objektu i spriječiti daljnji prodor vode. Navodi da bi najjeftinije to bilo napraviti s daščanom otplatom izolirano običnom PVC folijom. Što se tiče fasade koja je napravljena od cigle za 3. i 4. etažu trebalo bi dersovati fuge i preko cijele plohe nanijeti tanko slojnu žbuku, bilo špricom ručno ili strojno, i to bi bila privremena zaštita od vode i na to kasnije treba stavljati termo i hidro izolaciju. Takva zaštita trajala bi negdje oko 2-3 godine ovisno o upotrjebljenim materijalima i vremenskim prilikama jer se cigla širi, pa dolazi do ispucavanja zaštitnog sloja. Kad bi se htjelo sve definitivno zaštiti i toplinski i vodootporno trebalo bi napraviti "kompletnu grupu fasaderskih radova" po sustavu odabranog proizvođača materijala, radi se o više slojeva i svaki ima svoju tehnologiju zaštite. Sve otvorene dijelove na krovu treba natkriti da voda otiče.

Punomoćnik tužitelja je naveo kako je vještak u svome vještačenju jasno i razložno naveo zbog čega nije mogao dati izračun tržišne vrijednosti prava građenja. Nadalje ističe kako iz dostavljenog vještačenja građevinske struke iznosi kako vrijednosti radova iznose 533.000,97 dinara, ako se taj iznos uzme u korelaciju s kreditom koji je iznosio 250.000,00 dinara, a kojeg je podigao tužitelj da je jasno kako je tužbeni zahtjev u traženom dijelu osnovan.

Tuženica ad. 2 GŽT je navela da je vrlo važno ako bi se privremeno sprječavao prodor vode da je potrebo postaviti oluke ili kanale na krov kako voda ne bi oticala niz fasadu.

14.2 U pisanoj dopuni svog vještačenja od 20. ožujka 2023. godine (l.s. 1003 do 1016) u kojoj se očitovao na primjedbe stranaka vještak Hrvoje Sambrailo navodi i to u odnosu na primjedbe tužitelja:

- da u odnosu na navode tužitelja da u vještačenju nisu uzeti u obzir troškovi prijevoza materijala, a posebno prijevoza pijeska (šljunka) koji je korišten kod svih betonskih radova, odgovara (l.s. 1004) da je u vještačenju naveo da je odnos cijene materijala i cijene rada 50 : 50, pri čemu jedinična cijena rada podrazumijeva i jediničnu cijenu transporta - prijevoza materijala,

- na navode da je sve iznose vještak računao temeljem cijena iz lipnja mjeseca 1990. godine, iako je općepoznato kako je inflacija u to vrijeme bila visoka, te da je istu potrebno uračunati, osobito stoga što su se radovi izvodili sve do pred kraj 1990. godine, odgovara (l.s. 1004) da je zadatak vještaka, između ostalog bio "da se izjasni kolika je vrijednost građevinskih radova koji su poduzeti od srpnja do prosinca 1990. godine radi izgradnje treće i četvrte etaže tog objekta (drugi kat i mansarda), računajući troškove raskrivanja krovišta iznad druge etaže, salijevanja ploče iznad druge etaže, sve po cijenama u vrijeme poduzetih radova, te kolika je građevinska vrijednost novosagrađene treće i četvrte etaže u postojećem stanju, a u to vrijeme (prosinac 1990. godine), te da iz te cijene izluči vrijednost prava građenja koja je bila u to vrijeme u odnosu na postojeću građevinsku vrijednost treće i četvrte etaže". Stoga navodi da je zadatak definiran od strane suda,

- na navode da u vještačenju nisu navedeni, niti uzeti u obzir materijali i izvedeni radovi glede kanalizacijskih i vodovodnih cijevi, odgovara da se na stranici 10 vještačenja, stavka 10, navodi da "nije moguće provjeriti količinu ugrađenog cjevovoda, a u dostavljenom računu za elemente cjevovoda jedinične cijene pojedinih dijelova cjevovoda nisu čitke, tj. ne mogu se razaznati jedinične cijene kao ni količine materijala, ali vidljiva je ukupna cijena elemenata cjevovoda od 1.979,20 dinara, tako da će se predmetna stavka obračunati kao komplet". Navodi da se predmetni izračun odnosi na dograđeni dio prve etaže, gdje su ugrađene instalacije vodovoda i odvodnje, te su iste obračunate u vještačenju.

Na dograđenom dijelu II etaže su vidljive instalacijske vertikale vodovoda i odvodnje, ali materijali istih su novijeg datuma (vidljivo na slikama ispod), odnosno navedene instalacije nisu mogle biti ugrađene u predmetnom periodu (1990. godina). Na trećoj i četvrtoj etaži nisu vidljive ugrađene instalacije vodovoda i odvodnje,

- na navode tužitelja da u vještačenju nisu navedeni, niti uzeti u obzir materijali i radovi dovoda glavnog strujnog kabela do razvodne kutije navodi se da je uračunata razvodna kutija, dok nije naveden dovodni kabel i trošak ugradnje istoga (kopanje i sl.), te navodi (l.s. 1006) da na stranici 9. vještačenja navodi da "s obzirom da nisu dostavljeni računi za elemente elektroinstalacija (osim razvodne table), niti su elektroinstalacije obrađene u "Predmjeru i predračunu radova za nadogradnju mansarde nad stambenim objektom", izrađenom od OŽ u lipnju mjesecu 1990. godine, navodi da će za potrebe izrade ovog troškovnika obračunati samo razvodnu tablu i pripadne elemente, sukladno dostavljenom računu". Navodi da će u nastavku ovog očitovanja prikazati izračun tržišne vrijednosti polaganja glavnog dovodnog kabela, uz određene pretpostavke,

- na navode tužitelja da vještak uzima jediničnu cijenu za glaziranu opeku istu kao i za šuplji blok, odnosno na navode da je to pogrešno, odgovara (l.s. 1006) da na stranici 16. vještačena, stavka 3., navodi da "s obzirom da u dostavljenim računima nema računa - otpremnica za opekarski blok, pretpostavljena cijena je jednaka cijeni šuplje opeke". S obzirom da nisu dostavljeni računi - otpremnice za opekarski blok, smatra da je ispravno procijenio cijenu koštanja opekarskog bloka,

- nadalje, tužitelj navodi da maksimalní profil armature koji je ugrađivan nije 12 mm kako se to navodi u vještačenju, nego da je ugrađivana armatura većeg promjera što je vidljivo na licu mjesta. Na navedeno odgovara (l.s. 1006) da na stranicama 22, 24 vještačenja navodi da "u dostavljenom statičkom izračunu je definirana armatura horizontalnih serklaža, uzdužna armatura je fi14, posmična armatura je fi 6/30. S obzirom da u dostavljenim računima nema računa - otpremnice za šipke promjera 14 mm, pretpostavka je da su ugrađene šipke promjera 12 mm". Dakle, u svom vještačenju navodi kako u dostavljenim računima nema računa - otpremnice za šipke promjera 14 mm, te da pretpostavlja da su ugrađene šipke promjera 12 mm.

- na navode da armirano-betonska greda koja se nalazi u potkrovlju, tj. koja nosi krov nije obrađena, niti je naveden njen izračun, odgovara (l.s. 1006) da je navedena greda obrađena na stranici 13. vještačenja, u stavci 5. "Betoniranje armirano-betonske grede, b/h=20/50cm",

- nadalje, tužitelj navodi da smatra bitnim da vještak posebno naznači i navede trošak ploče iznad drugog kata, za što je sud posebno u svom rješenju i naglasio da je potrebno da se naznači. Na navedeno odgovara (l.s. 1006) da je na stranici 11. vještačenja, u stavci 4., prikazana i obračunata stropna ploča 2. kata, pod nazivom "Ugradnja stropne ploče (monta strop), sa betoniranjem izravnavajućeg sloja betona d=5cm".

- na navode da je potrebno svemu pridodati odgovarajući porez što utječe na povećanje cjelokupne investicije, odgovara (l.s.1007) da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo na koje usluge, tj. materijal je plaćen porez, odnosno u dostavljenim računima - otpremnicama se ne spominje bilo kakav porez, tako da isti nije mogao pridodati ukupnoj vrijednosti izvedenih radova.

- na navode da nije razvidno temeljem kojeg parametra je vještak uzeo cijenu rada, pri čemu se u vještačenju navodi odnos cijene rada i materijala 50:50, te da tužitelj smatra kako je takav način određivanja cijene rada paušalan - neobrazložen, vještak odgovara (l.s. 1007) da na stranici 8. vještačenja navodi, između ostalog i sljedeće: "S obzirom da se jedinične cijene radova sastoje od cijene materijala i cijene rada, a službene podatke o cijenama rada u vrijeme 1990. godine nije uspio prikupiti, za potrebe izrade ovog vještačenja će usvojiti da je odnos cijene materijala i cijene rada 50:50, odnosno da je jedinična cijena materijala jednaka polovici ukupne jedinične cijene pojedine stavke troškovnika izvedenih radova.

Dakle, s obzirom da službene podatke o cijenama rada u vrijeme 1990. godine nije uspio prikupiti, iskustveno je pretpostavio odnos cijene rada i materijala 50:50.

- nadalje, tužitelj navodi (l.s. 1007) da je vještak na pitanja o mogućnosti etažiranja iznosio svoje mišljenje samo u odnosu na 3. i 4. etažu, iako je isto trebao iznijeti i u odnosu na dio 2. etaže koji je također predmet tužbenog zahtjeva, odgovara da je zadatak vještaku od strane suda bio, između ostalog:

"da li treća i četvrta nedovršena etaža u ovoj fazi izgrađenosti predstavljaju stan koji bi mogao biti predmet etažnog knjiženja u zemljišne knjige s obzirom na svoje građevinske karakteristike (primjerice postojanje zasebnog ulaza, električnih, vodovodnih i kanalizacijskih instalacija, razinu dovršenosti - eventualni niski roh bau)." Dakle, smatra da je odgovorio na zadatak definiran od strane suda.

U odnosu na primjedbe tuženica nastavno na dostavljeni podnesak tuženica vještak navodi:

- na navode da u vještačenju nisu navedeni iznosi u DEM (njemačkim markama), odgovara (l.s. 1008) da podatke o konverzijskom tečaju jugoslavenskog dinara i njemačke marke u vrijeme 1990. godine nije uspio prikupiti, tako da su sve cijene iskazane u jugoslavenskim dinarima.

Dodatno, navodi da nije ovlašten za davanje mišljenja vezano za konverzijske tečajeve iz određenih povijesnih razdoblja,

- na navode da nije bilo potrebno računati vrijednost proširenja 1. etaže (suterena, odnosno vrijednost proširenja 2. etaže, odgovara da je zadatak vještaka od strane suda bio, između ostalog "da se izjasni kolika je vrijednost građevinskih radova koji su poduzeti od srpanja do prosinca 1990. godine radi izgradnje treće i četvrte etaže tog objekta (drugi kat i mansarda), računajući troškove raskrivanja krovišta iznad druge etaže, salijevanja ploče iznad druge etaže, sve po cijenama u vrijeme poduzetih radova..." Iz tog zadatka je zaključio da je potrebno izračunati vrijednost svih radova koji su se izveli od srpnja do prosinca 1990. godine, s obzirom da izgradnja treće i četvrte etaže, u tlocrtnim gabaritima vidljivima na očevidu i prikazanima u rješenju o izvedenom stanju, nije bila moguća bez dogradnje 1. etaže, odnosno bez dogradnje 2. etaže,

- nastavno na navode tuženica po pitanju izračuna tržišne vrijednosti prava građenja, navodi (l.s. 1008) da se načelno slaže sa sljedećim navodima "Pravo nadogradnje, prema navedenom, znači odobrenje vlasnika da se na već postojećoj zgradi u njegovom vlasništvu, može izvršiti određena nadogradnja, pa kako ovo pravo sadrži rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na lokaciji već opremljenoj prometnom i komunalnom infrastrukturom, njegova vrijednost odgovara vrijednosti pripremanja i opremanju građevinskog zemljišta. Pored toga, pravo nadogradnje isključuje potrebu za izvođenjem zemljanih radova i izgradnjom temelja (a obuhvaća rekonstrukciju matične zgrade, najčešće u dijelu postojećeg krovišta)"

"Vrijednost prava nadogradnje u najvećoj mjeri ovisi o pogodnosti lokacije (kvalitetu mikrolokacije, dostupnosti sadržaja dnevno i periodično potrebnih za kvalitetno i komforno stanovanje, dostupnosti sadržaja društvene infrastrukture, opremljenosti prometnom infrastrukturom, dostupnosti javnog prijevoza i opremljenosti komunalnom infrastrukturom, pogodnost lokacije za ostvarivanje prihoda od iznajmljivanja nekretnine i sl.). Pogodnost lokacije bitno utječe na tržišnu vrijednosti nekretnine." Nastavno na navedeno, ponavlja zaključak iz vještačenja da su, za potrebe izračuna tržišne vrijednosti prava gradnje, potrebni podaci o prostorno- planskim uvjetima za predmetno zemljište u vrijeme osnivanja prava gradnje, s obzirom da se vrijednost prava gradnje temelji na vrijednosti zemljišta i vrijednosti objekta (ako se na zemljištu nalazi izgrađen objekt). Navedeni podaci nisu dostupni. Nadalje, za potrebe procjene tržišne vrijednosti zemljišta su potrebni podaci o ostvarenim kupoprodajnim ugovorima građevinskih zemljišta za isti vremenski period, odnosno za potrebe procjene tržišne vrijednosti objekta su potrebni službeni statistički podaci o jediničnoj cijeni izgradnje objekta u istom vremenskom periodu. Navedeni podaci nisu dostupni. S obzirom da nema podatke potrebne za izračun tržišne vrijednosti prava gradnje, u nastavku prikazuje nekoliko primjera okvirne vrijednosti prava gradnje iz iskustva:

Kod osnivanja prava gradnje na neizgrađenom građevinskom zemljištu, vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 25-30% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta.

Kod osnivanja prava gradnje na neizgrađenom građevinskom zemljištu sa dobivenom pravomoćnom građevinskom dozvolom za gradnju objekta, vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 30-35% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta.

Kod osnivanja prava gradnje na građevinskom zemljištu koje je opremljeno komunalnim i infrastrukturnim priključcima, na kojem su već izvedeni pripremni i zemljani radovi, vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 35-40% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta.

Kod osnivanja prava gradnje na građevinskom zemljištu na kojem je već izgrađen objekt određene katnosti (suteren, prizemlje), vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 40-60% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta... ovisno o katnosti postojećeg objekta, te o maksimalnoj dopuštenoj katnosti definiranoj prostorno- planskim uvjetima na području predmetnog zemljišta.

Vještak je nadopunio vještačenje u pogledu procjene tržišne vrijednosti radova ugradnje glavnog vodnog kabela elektroinstalacija, te navodi (l.s. 1009) da nije moguće provjeriti jesu li radovi postavljanja glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija izvedeni u predmetnom periodu (1990. godine), no pretpostavka je da su isti izvedeni. Sukladno biltenu IGH, koji je prilog ovog Očitovanja, vrijednost građevinskih radova za instalacije (zemljani radovi iskopa rovova, prodori kroz konstrukciju, obrada oko instalacija, itd.) iznosi 1,18% od ukupne vrijednosti jedinične cijene izgradnje objekta. Pretpostavka je da radovi ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija iznose 50% od vrijednosti građevinskih radova za instalacije, odnosno 0,59% od ukupne vrijednosti cijene izgradnje objekta. S obzirom da nisu dostupni službeni podaci o jediničnoj cijeni izgradnje stambenog objekta u 1990. godini, u nastavku prikazuje izračun ukupne vrijednosti određene grupe radova na predmetnom objektu, temeljem izračuna iz vještačenja po etažama:

- vrijednost radova dogradnje I etaže (l.s. 1010) sada iznosi 25.017,10 dinara (ranije 86.811,70 din), s tim da su izbačene ranije točke 6 do 10 (oblaganje kamenim pločama vanjskih zidova dograđenog dijela I etaže, ugradnja prozora i ulaznih vrata, distributivne razvodne table s ugrađenom el. opremom, instalacija vodovoda i odvodnje, l.s. 916 i 1010),

- vrijednost radova dogradnje II etaže (l.s.1011) sada iznosi 112,351,65 dinara (ranije 114.132,51 din), s tim da su izbačene ranija točka 5 (ugradnja grube cementne žbuke na unutarnji dio zidova dograđenog dijela II etaže; l.s. 917 i 1011),

- vrijednost radova dogradnje III etaže (l.s. 1012) sada iznosi 160.294,03 dinara (ranije 163.370,77 din), s tim da su izbačene ranija točka 9 i 10 (ugradnja grube cementne žbuke na unutarnji dio zapadnog zida i zidanje šent dimnjaka od tipskih elemenata; l.s. 918 i 1012),

- vrijednost radova dogradnje IV etaže ( 1013) sada iznosi 139,675,38 dinara (ranije 153.498,38 din), s tim da su izbačene ranije točke 8 i 9 ( ugradnja kamenih oluka i zidanje šent dimnjaka od tipskih elemenata; l.s. 920 i 1013),

- postavljanje oplate pri ugradnji armirano betonskih elemenata konstrukcije za III i IV etažu u iznosu od 4.257,90 din (l.s. 1013) što je posebno obračunato ( jednako kao i ranije ; l.s. 920 i 1013),

- da sukladno biltenu IGH postotak navedenih radova u ukupnoj vrijednosti cijene izgradnje (l.s. 1014) iznosi 48,26% ( radovi betonski 0,72%, armirano-betonski 6,43%, mont. konstr. i elementi 11,54 %, armirački 11,85%, tesarski 7,65 i zidarski 10,07%),

- vrijednost radova ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija bi trebala iznositi 5.399,37 din (ukupna cijena izgradnje objekta 915.147,24 x 0,0059 (l.s 1015).

14.3 Ponovo saslušan na ročištu 24. svibnja 2023. godine (l.s. 1022) sudski vještak Hrvoje Sambrailo ističe da u cijelosti ustraje u svom dosadašnjem vještačenju. Ističe da je odnos cijene materijala i cijene rada i danas u omjeru 50:50 za građevinsko obrtničke radove, dok su instalaterski radovi u omjeru 70 (materijal) :

30 (rad), a strojarski 80 (materijal, uređaj) : 20 (montaža). Na pitanje suca zbog čega je u tablici demontaže postojećeg krovišta na str. 8 njegovog vještačenja navedena vrijednost radova demontaže 11.026,25 dinara, (l.s. 914), a na str. 15 njegovog vještačenja (l.s. 921) u poglavlju "ad. 1F rekapitulacija vrijednosti građevinskih radova u prvoj stavki demontaža postojećeg krovišta " navedena stavka od 21.230,20 din, sudski vještak ističe da se očito radi o pogrešci i da bi na str. 15 u stavci demontaža postojećeg krovišta trebala biti ista brojka, dakle 11.026,25 din umjesto 21.230,20 din. Ističe da se time mijenja i ukupna vrijednost izvedenih radova tako da pored navedenih stavki treba dodati i procjenu vrijednosti radova ugradnje glavnog dovedbenog kabela, iznos od 5.399,37 din. Ističe da je on procijenio vrijednost radova glavnog kabela jer je projektant sam u troškovniku procijenio određenu stavku na radovima elektroinstalacije, a projektant je OŽ. Ističe da tabela koja je sačinjena na str. 14 njegovog pisanog vještačenja (l.s. 920), a koja se odnosi na postavljanje oplate pri ugradnji armirano-betonskih elemenata konstrukcije u iznosu od 4.257,90 din se odnosi na upotrebe oplate za radove koji su se radili u to vrijeme, dakle za radove izgradnje 3. i 4. etaže. Vještak ističe da je analiza izvedenih radova koju je on radio po određenim segmentima radova njemu služila radi definiranja jedinične cijene materijala koji je utrošen, pa potom i nadodanih radova, a kako bi došao do procjene cijene u tom periodu, kako bi došao do ukupne cijene radova u odnosu na utrošeni materijal. Ističe da je on prilikom svojih izračuna imao jedino kao zadanu vrijednost, vrijednost materijala koji su u spisu dok je količinu radova i utvrđenog materijala sam izračunao po normativima i s obzirom na izmjeru objekta.

Vještak ističe da u svom "očitovanju na zaprimljene podneske" (l.s.1015) na str. 13 nadopune u stavci "ukupna vrijednost izvedenih radova 533.097,51 su uračunati i troškovi demontaže, dok u ukupnoj vrijednosti navedene grupe radova (l.s.1014) u iznosu od 441.650,06 nije uračunata demontaža krovišta jer su tu uračunati samo radovi na izgradnji svih etaža.

Vještak ističe da na str. 25 njegovog pisanog vještačenja (l.s 931) da se ukupna jedinična cijena ugradnje betona i armature od 1.382,04 dinara/m3 odnosi na jediničnu cijenu svih radova na sve 4 etaže. Također se jedinične cijene na str. 26 vještačenja (l.s. 932) odnose na jedinične cijene radova na sve 4 etaže osim oblaganja kamenom, budući je kuća samo dijelom obložena kamenom kao što je to i prikazano u tabeli ( l.s. 916), str. 10 toč. 6. gdje se vidi da se radi o oblaganju kamenim pločama dograđenog dijela 1. etaže.

Na pitanje suca i pun. tužitelja zbog čega je razlika u tabeli dogradnje 1. etaže u osnovnom pisanom vještačenju na str. 9 (l.s. 915-916) u kojoj ima 10 stavki i u posljednjem pisanom očitovanju na str. 8 (l.s.1010) u kojem imaju svega 5 stavki koje su identične s početnih stavki u prvom vještačenju, a razlikuje se i ukupni iznos; vještak ističe da u ovom trenutku on ne može dati odgovor na to pitanje bez uvida u vlastite dokumente i materijale.

Na tom ročištu stranake su učinile nespornim da su u dijelu ugrađene armature "fi 14", u skladu sa statičkim proračunom.

Stranke su nadalje učinile nespornim da je u vrijeme gradnje 3. i 4. etaže bila dovedena i kanalizacijska instalacija do poda 3. i 4. etaže koju bi vještak trebao uračunati u troškove.

Kada je u svome pisanom očitovanju na primjedbe na str. 12 (l.s.1014) vještak naveo da ukupna vrijednost navedene grupe radova iznosi 441.650,06 dinara onda je u tu cifru uračunata i vrijednost materijala. Ukupna cijena cjelokupnog objekta koja je izražena u 915.147,24 dinara je građevinska vrijednost – vrijednost građevinskih radova sve 4 etaže koje su dograđene, da je tada u potpunosti završen i zato je on množen sa koeficijentom sa 48,26 % s obzirom na stupanj izgrađenosti. Tuženice su prigovorile da bi taj postotak trebao biti manji s obzirom da nisu izvedeni radovi na pregradnim zidovima koji bi trebali biti uračunati u konstrukcijskoj prvoj fazi jer se nigdje u kasnijim fazama ne navode, a nisu završeni ni armirano- betonski radovi na izradi unutarnjih stepenica, niti pristupnih stepenica pristupnoj taraci, te da postotak za cijelu tu konstrukciju te prve faze iznosi 49,43 %, pa bi ga trebalo više umanjiti.

Sudac je na ročištu dao smjernicu da ukupna cijena izgradnje objekta koji bi bio potpuno dovršen je stavka koja nije bitna za ovu parnicu, pa je ne treba niti izražavati u postotku već da je bitna stavka ukupna građevinska vrijednost ili ukupna tržišna vrijednost objekta u ovom stanju koji je sagrađen i to 3. i 4. etaže, bilo u današnje vrijeme ili u vrijeme kad je završena gradnja kako bi se mogli utvrditi omjeri udjela u bračnoj stečevini.

Vještak ističe da su svi računi koji se nalaze u spisu za materijal koji je nabavljen – materijali koji su bili potrebni za izvesti određene gradnje.

Ističe da tržišna vrijednost prava gradnje s obzirom na njegove navedene stavke u pisanom očitovanju (l.s. 1009) str. 7 očitovanja, spada u posljednju alineju gdje vrijednost prava gradnje iznosi 40-60% ukupne planirane vrijednosti objekta. Ističe da on može izvršiti uvid u PUP koji je bio na snazi 1990. godine u vrijeme gradnje ovog objekta, te može utvrditi da li je bila dopuštena mogućnost gradnje i kolika. Da bi se pristupilo gradnji 3. etaže moralo je prethodno biti dogradnja 2. etaže da bi moglo doći do gradnje 3. etaže u postojećim gabaritima. Početak radova na nadogradnji 3. i 4. etaže se nije mogao započeti dok nije izvršena demontaža postojećeg krova. Armirano-betonska ploča i horizontalni serklaži se grade zajedno s armirano- betonskom pločom iznad 2. etaže.

Vještaku se daje nalog troškove izgradnje armirano betonske ploče iznad 2. etaže uračuna u troškove gradnje 3. i 4. etaže budući ju je kako kaže uračunao u troškove 2. etaže.

Vještak ističe da je on ploču koja je sagrađena prilikom gradnje 3. etaže stavio u vrijednost radova 2. etaže s obzirom da mu je logično da 2. etaža ima krov-strop. Ističe da općenito je unutrašnje stepenište konstruktivni element zgrade, vještak ističe da nije izgrađeno unutarnje stepenište između 3. i 4. etaže, dakle nije izgrađen konstruktivni element. Građenje 3. i 4. etaže nije završilo. Ističe da on može napraviti rekapitulaciju izvršenih ulaganja samo za 3. i 4. etažu.

Sudac je naložio vještaku da sačini tabelu uloženih radova za 3. i 4. etažu s uračunatim troškovima dovodnog kabela i troškova raskrivanja krova kao i da uskladi svoje prvo i drugo pisano vještačenje tako da ono ne bude proturječno i da da obrazloženje za eventualne izmjene koje je izvršio, te da uzme u obzir sve izrečene primjedbe, te da se na njih očituje.

14.4 U pisanoj dopuni vještačenja br. 2 od 21. lipnja 2023. godine (l.s. 1028 do 1052) vještak Hrvoje Sambrailo u bitnome navodi da u vrijeme 1990. godine nisu postojale Agencije za promet nekretnina, odnosno nisu vođene evidencije kupoprodaja različitih nekretnina. S obzirom da je za potrebe procjene vrijednosti prava gradnje potrebno procijeniti ukupnu tržišnu vrijednost nekretnine (objekt, zemljište), a podaci o tržišnoj vrijednosti objekata - zemljišta u vrijeme 1990. godine ne postoje, navodi da nema osnovne podatke potrebne za izračun vrijednosti prava gradnje 3. i 4. etaže predmetnog objekta u razdoblju 1990. godine.

Također, pravo gradnje nije moguće izračunati na osnovu građevinske vrijednosti objekta (vrijednosti izvedenih radova na 3. i 4. etaži objekta), jer takav izračun nije propisan važećom regulativom, niti je bio propisan regulativom važećom u predmetnom periodu (1990).

S obzirom na navedeno, smatra da nije osposobljen, niti školovan za tumačiti procjenu vrijednosti nečega što nije definirano regulativom.

Nadalje vještak je svoj dosadašnji izračun revidirao na način da je u cijenu materijala uzeo u obzir šipke promjera 14 mm nakon što su se parnične stranke oko toga usuglasile, za ugradnju horizontalnih i vertikalnih armirano-betonskih serklaž, te je shodno tome utvrdio i jediničnu cijenu horizontalnih i vertikalnih serklaža (l.s.1032 i 1034).

Također je vještak ispravio svoje ranije vještačenje, te je naveo da je na vanjskom dijelu vanjskih zidova III i IV etaže ugrađena zapravo šuplja opeka, a ne opekarski blok, pa je shodno tome i izvršio obračun.

Shodno primjedbama stranaka da su kanalizacijske i vodovodne vertikale i dio vodovodnog i kanalizacijskog razvoda po međukatnoj ploči bile ugrađene u III i IV etaži objekta, te da bi to trebalo uzeti u obzir pri izračunu izvedenih radova, vještak je to napravio i utvrdio da bi vrijednost radova ugradnje kanalizacijskih instalacija na III i IV etaži trebala iznositi 9.276,96 din, a vrijednost radova ugradnje vodovodnih instalacija u III i IV etaži objekta trebala iznositi 13.542,23 din (l.s. 1037). Također je vještak revidirao i vrijednost radova ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija (l.s. 1041), koristeći tablicu udjela pojedine grupe radova za izgradnju objekta tipa B, podtipa 3, iz biltena IGH, te je mišljena da se kao mjerodavno može usvojiti da radovi ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija iznose 15% od vrijednosti zemljanih radova, odnosno 0,44 % (0,15 x 2,93%) od ukupne količine potrebnih radova za izgradnju III i IV etaže predmetnog objekta do pune funkcionalnosti, s tim da procijenjena vrijednost potrebnih radova 3. i 4. etaže do pune funkcionalnosti služi samo i isključivo za potrebe izračuna vrijednosti radova ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija. Vještak smatra da bi vrijednost radova ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija bila 2.345,90 din, odnosno polovica utvrđenog iznosa od 4.691,80 din, jer je to instalacija za sve 4 etaže kuće, pa je stoga treba podijeliti. Do tog izračuna je vještak došao na način da je zbrojio vrijednost izvedenih radova 3. (240.075,53 din) i 4 etaže ( 141.673,39 din), koje radove je prethodno utvrdio (l.s. 1042 i 1043), te je zbrojio postavljanje oplate pri ugradnji armirano – betonskih elemenata konstrukcije ( 4.257,90 din.) što ukupno iznosi 386.006,82 din. (l.s. 1044), te je na taj iznos primijenio postotak navedenih radova u ukupnoj vrijednosti cijene izgradnje objekta od 36,20% (postotak iz biltena IGH O,362), kako bi dobio ukupnu vrijednost radova izgradnje 3. i 4. etaže do potpune funkcionalnosti u iznosu od 1.066.317,18 din (386.006,82 din : 0,362 = 1.066,317,18 din). Primjenom ranije navedenog koeficijenta od 0,44% (na taj iznos "radovi ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija iznose 15% od vrijednosti zemljanih radova"; l.s. 1041 dobije se vrijednost radova ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija za cijelu kuću (4.691,80 din), a polovina otpada na 3. i 4. etažu.

Nadalje, je vještak revidirao izračun ukupne vrijednosti izvedenih radova na 3. i 4. etaži (l.s. 1046) na temelju dostavljenih računa/otpremnica, te analizi cijena materijala (rad + materijal), uzimajući u obzir i netom utvrđenu polovicu vrijednosti ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija (2.345,90 din), radove ugradnje kanalizacijskih ( 9.276,96 din) i vodovodnih instalacija na 3. i 4. etažu ( 13.542,23 din), troškove raskrivanja krova (11.026.25 din), te polovicu vrijednosti ugradnje armirano - betonske stropne ploče 2. kata, zajedno s horizontalnim serklažima. Vještak je naveo (l.s. 1047) da se jedinične cijene radova sastoje od cijene materija i cijene rada, a da ne postoje službeni podaci o cijenama rada u vrijeme 1990. godine, pa je za potrebe ovog vještačenja uzeo da odnos cijene materijala i cijene rada pri izvedbi građevinsko – obrtničkih radova iznosi 50:50, odnosno, kompliciranije rečeno, da je jedinična cijena materijala jednaka polovici ukupne jedinične cijene pojedine stavke troškovnika izvedenih radova, a s obzirom na iskustvena stručna saznanja iz dugogodišnjeg rada u struci na području Dubrovačko – neretvanske županije, te Grada Dubrovnika u poslovima građenja i nadzora građenja. Naveo je (l.s. 1047) da su troškovnikom obuhvaćeni samo kompletno izvedeni radovi, odnosno ugrađena oprema/materijal, a ne i neugrađeni materijal koji je vidljiv na parceli (kupe-crijep, kombi ploče, pojedini elementi "monta stropa", kameni kanal, persijane, itd). Vještak je našao da ukupna vrijednost izvedenih radova na 3. i 4. etaži na datum 1990. godine iznosi 400.308,43 din ( 11.026,25 + 204.362,79 + 155.496,39 + 4.257,90 + 2.345,90 + 9.276,69 + 13.542,23 = 400.308,43; l.s. 1051 i 1052).

14.5 U pisanom očitovanju na primjedbe stranaka od 8. rujna 2023. godine (l.s. 1065 do 1069) vještak Hrvoje Sambrailo navodi vezano za dostavljeni podnesak tužiteljica slijedeće:

- na navode da je vještak trebao izvršiti procjenu sadašnje vrijednosti izvedenih radova na 3. i 4. etaži objekta, te vrijednosti radova na otkrivanju krova i uvrstiti usvojene primjedbe na prethodno održanim ročištima (vodeći računa i o oštećenjima nastalim u periodu od 33 godine djelovanjem atmosferilija za čije saniranje je potrebno uložiti dodatna sredstva), čime bi se jasno mogao uspostaviti odnos građevinske vrijednosti započete i nedovršene nadogradnje, u odnosu na vrijednost prava nadogradnje, odgovara da je odgovorio na sve zadatke definirane od strane suda, kako u osnovnom rješenju, tako i nastavno na zaključke sa održanih ročišta,

- na navode da vještak treba dopunom procijeniti nastalu štetu na nadogradnji 3. i 4. etaže objekta, a u razdoblju od vremena izgradnje do dana očevida, odgovara da je odgovorio na sve zadatke definirane od strane suda, kako u osnovnom rješenju, tako i nastavno na zaključke sa održanih ročišta. Ako sud zatraži gore navedeno, navodi da će isto i učiniti,

- na navode da vodovodni i kanalizacijski razvod instalacija po međukatnoj ploči 3. i 4. etaže, a koji je u nadopuni vještačena br. 2 uzeo u obzir pri izračunu vrijednosti izvedenih radova na 3. i 4. etaži objekta, nije izveden, odgovara da je na ročištu navedeno da je dio vodovodnog i kanalizacijskog razvoda instalacija na 3. i 4. etaži izveden, te da iste treba uzeti u obzir pri izračunu izvedenih radova, te je sukladno tome pretpostavio da su iste tada bile ugrađene, s obzirom da je u Fotodokumentaciji sa očevida vidljiv dio vodovodnog cjevovoda na 3. etaži objekta (fotografija l.s. 1066),

- na navode da je vještak kazao da je za dovršetak gradnje (3. i 4. etaže objekta) potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, odgovara da je navedeno netočno, te da je u svom osnovnom vještačenju na tu temu naveo: "S obzirom da je predmetni objekt legaliziran kao nezavršena zgrada (sukladno Rješenju o izvedenom stanju iz dostavljene dokumentacije), zaključak je da se prije uspostave vlasništva posebnoga dijela nekretnine (u ovom slučaju 3. i 4. nedovršene etaže objekta) mora izraditi Glavni projekt za završavanje nezavršene zgrade, sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 112/17, NN 34/18, NN 36/19, NN 98/19, NN 31/20), te se potom moraju izvesti svi potrebni radovi (ugradnja otvora, slojeva krova, slojeva poda, ugradnja fasadnog sustava, završna obrada unutarnjih i vanjskih površina, ugradnja elektroinstalacija, instalacija vodovoda i odvodnje, itd.). Nakon izvedbe svih potrebnih radova, potrebno je ishoditi uporabnu dozvolu, nakon čega se može pristupiti postupku uspostave vlasništva posebnoga dijela nekretnine. Bez izvedbe svih potrebnih radova na završavanju nezavršene zgrade (sukladno Glavnom projektu za završavanje nezavršene zgrade), ne može se ishoditi uporabna dozvola, odnosno ne može se pristupiti postupku uspostave vlasništva posebnoga dijela nekretnine (u ovom slučaju 3. i 4. nedovršene etaže objekta)."

Vezano za dostavljeni podnesak tužitelja (primjedbe tužitelja) vještak se očituje kako slijedi:

- na navode tužitelja da se na str. 4 i str. 6 nadopune vještačenja br. 2 smanjuje cijena armaturnih šipki promjera 6mm (vilice 20 x 20cm), odgovara na jednak način kako je prethodno odgovorio na isti prigovor tuženica,

- na navode da su napomene na str. 14 Nadopune vještačenja br. 2 nejasne, te da postoci koji se navode nisu jasni ni obrazloženi, odgovara da su navedeni postoci odabrani temeljem iskustvene procjene vještaka, s obzirom na saznanja koja ima iz iskustva, odnosno dugogodišnjeg rada u poslovima izvođenja, te potom i u poslovima stručnog nadzora nad građenjem, gdje je imao priliku analizirati cijene gradnje na području grada Dubrovnika, te na području županije Dubrovačko-Neretvanske. b.4. Na navode da u nadopuni vještačena br. 2, u izračunu vrijednosti izvedenih radova na 3. i 4. etaži objekta, nije uzeta u obzir dogradnja 1. etaže, niti radovi na 2. etaži, te da nije jasno zbog čega je uzeta u obzir samo polovica ugradnje stropne ploče 2. kata, odgovara da je na str. 19 nadopune vještačenja br. 2 napisao sljedeće: "Sukladno zaključku sa rasprave održane 24. svibnja 2023. godine, u nastavku ću prikazati izračun ukupne vrijednosti izvedenih radova (rad+materijal) na 3. i 4. etaži objekta, uzimajući u obzir i polovicu vrijednosti ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija, radove ugradnje kanalizacijskih i vodovodnih instalacija na 3. i 4. etaži, troškove raskrivanja krova, te polovicu vrijednosti ugradnje armirano-betonske stropne ploče 2. kata zajedno sa horizontalnim serklažima, sukladno dostavljenim računima/otpremnicama."

Dakle, navodi da je sukladno zaključcima s rasprave održane 24. svibnja 2023. godine, gdje je navedeno da radovi na 1. i 2. etaži objekta ne trebaju ulaziti u izračun izvedenih radova na 3. i 4. etaži objekta, da je u nadopuni vještačenja br. 2 korigirao izračun ukupne vrijednosti izvedenih radova na 3. i 4. etaži objekta, u odnosu na osnovno vještačenje. Što se tiče uzimanja u obzir polovice vrijednosti ugradnje stropne ploče 2. kata, smatra da stropna ploča 2. kata ujedno predstavlja i podnu ploču 3. kata, stoga navodi da je u izračun vrijednosti izvedenih radova 3. i 4. etaže uzeo u obzir polovicu vrijednosti ugradnje stropne ploče 2. kata.

14.6 Dopunski saslušan na ročištu glavne rasprave dana 6. prosinca 2023. godine (l.s. 1071) vještak Hrvoje Sambrailo na pitanje suca da li je odgovorio na sva postavljena pitanja iz naloga od 24. lipnja 2023. godine (l.s.1025) sudski vještak ističe da nije. Sudski vještak ističe da je u svojoj dopuni vještačenja br. 2 u dijelu pod a) pravo gradnje (l.s.1030) naveo da nije izrazio pravo gradnje s obzirom da nema osnovne podatke potrebne za izračun vrijednosti prava gradnje 3. i 4. etaže objekta u razdoblju 1990. godine. Ističe da bi vezano za tu okolnost mogao konzultirati starije kolege vještake koji su radili u to doba. Sudski vještak ističe da ukupna vrijednost radova potpune funkcionalnosti iznosi 1.066.317,18 dinara kao što je naveo u nadopuni vještva br. 2 (l.s. 1045) str. vještačenja 18.

Prisutni tužitelj ističe da kabel koji je doveden za napajanje 3 i 4 etaže je tada rađen upravo za napajanje 3. i 4. etaže, a onda je otac tuženica tražio da se provede i novi njegov kabel za napajanje donje dvije etaže kako bi se zamijenio stari električni priključak koji je do tada bio, što je i učinjeno.

Prisutne tuženice ističu da je točno da je tada i njihov otac proveo i kabel za napajanje prve i druge etaže.

Sudski vještak ističe da je on uzeo u obzir glavni dovodni kabel elektroinstalacija, te ugradnju vodovodnih instalacija za potrebe 3. i 4. etaže, da sve te instalacije nisu razvedene, a to je sve uzeo u obzir kod troškova, te je dovedena i kanalizacija do 3. etaže. Ističe da je u izračunu uzeo u obzir i postavljanje osigurača na glavnoj distribucijskoj ulici kad se radio priključak.

Ističe da bi po gruboj procjeni završeni objekt imao tržišnu cijenu u današnjem trenutku između 5.000,00- 6.000,00 eura neto prodajne površine stana.

14.7 Sudski vještak Hrvoje Sambrailo u svom pisanom očitovanju br. 3 od 15. siječnja 2024. godine na primjedbe stranaka (l.s. 1074 do 1079) navodi da tržišna vrijednost 3. i 4. etaže objekta u periodu 1990. godine, pod pretpostavkom da su izvedeni svi radovi potrebni za potpunu funkcionalnost objekta obzirom da u sustavu eNekretnine kojim upravlja Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, nisu dostupni službeni podaci o kupoprodajnim ugovorima građevinskih zemljišta, odnosno stambenih nekretnina u periodu 1990. godine, vještak navodi da je zatražio od Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, podatke o kupoprodajnim cijenama stambenih nekretnina u predmetnom periodu, kao i godinu, dvije prije. Navodi da mu je Porezna uprava je dostavila Obavijest u kojoj navodi da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi ista imala obvezu dostaviti kupoprodajne cijene raznih nekretnina temeljem zahtjeva ovlaštenih sudskih vještaka (Prilog 1). Navodi da je u prilogu tog očitovanja priložio i izvadak iz sudskog postupka (Prilog 4.), koji se bavi utvrđivanjem važeće prostorno-planske dokumentacije, odnosno namjene određene nekretnine u uvali Lapad u vrijeme 1990. godine, u koji je bio uključen konkretno Grad Dubrovnik, gdje je bio imenovan vještakom. Navodi da je u navedenom izvatku vidljivo da tijelo lokalne uprave (samouprave) ne dostavlja potrebne podatke kojima bi kao tijelo lokalne uprave (samouprave) trebalo raspolagati, te ga nadležno Ministarstvo napominje da se aktivnije uključi u predmetni postupak i dostavi potrebne podatke. Nadalje, vještak navodi da je zatražio podatke o kupoprodajnim cijenama stambenih nekretnina u predmetnom periodu od agencije za promet nekretnina Libertas nekretnine d.o.o. i od agencije Espresso nekretnine, od kojih je dobio odgovore da ne posjeduju kupoprodajne ugovore iz tog perioda (Prilog 2., Prilog 3. očitovanju vještaka; l.s. 1080 do 1088).Vještak navodi da se konzultirao i sa agencijom za promet nekretnina IMB nekretnine d.o.o., od koje je zatražio podatke o kupoprodajnim cijenama stambenih nekretnina u predmetnom periodu, te je dobio odgovor da ne posjeduju kupoprodajne ugovore iz tog perioda. Konzultirao se sa agentom za nekretnine g. RŽ, njegova je okvirna procjena tržišne vrijednosti stambenih nekretnina (novogradnje) u periodu prije Domovinskog rata na području Lapada između 1.800,00 i 2.000,00 njemačkih maraka po m2. Navodi da s e je konzultirao i sa starijim kolegama vještacima (dipl. ing. grad. ĆŽ, dipl. ing. grad. ČŽ), te sa pojedinim nekretninskim investitorima u gradu [adresa] (gosp. DŽ, gosp. GV), od kojih je također dobio okvirnu procjenu tržišne vrijednosti stambenih nekretnina (novogradnje) u periodu prije Domovinskog rata na području Lapada od 1.800,00- 2.000,00 njemačkih maraka po m2, ali isti također ne posjeduju kupoprodajne ugovore stambenih nekretnina tog perioda. Također, starije kolege vještaci objašnjavaju kako u predmetnom periodu nisu postojale agencije za nekretnine, odnosno posrednici pri kupoprodaji nekretnina, nego su taj posao obavljali odvjetnici. Navodi da je njegova majka AV, ing. građ., je u periodu prije Domovinskog rata bila zaposlena u GP Dubrovnik, odnosno Lesnini, te navodi da je, prema njezinim saznanjima, okvirna cijena stambenih nekretnina (novogradnje) u tom periodu na području Lapada iznosila između 1.800,00 i 2.000,00 njemačkih maraka po m2. Navodi da u predmetnom periodu nije postojalo razvijeno tržište stambenih nekretnina na području grada Dubrovnika, odnosno Lapada, te da je otprilike bilo 50% manje izgrađenih stambenih objekata u području Lapada nego danas. Navodi da je proveo i povijesnu analizu zemljišno-knjižnih izvadaka obližnjih stambenih nekretnina na području Lapada, no u istima nije pronašao zabilježbe o kupoprodajnim ugovorima (promjenama vlasništva) u periodu 1990. godine, niti u prethodnom periodu.

Zaključno, vještak smatra da je za potrebe izračuna vrijednosti prava gradnje (nadogradnje) mjerodavna prosječna tržišna cijena od 1.900,00 njemačkih maraka/m2 u periodu 1990. godine na području Lapada.

Uzimajući u obzir pretpostavku da su na 3. i 4. etaži objekta izvedeni svi radovi potrebni za potpunu funkcionalnost objekta, ukupna tržišna vrijednost 3. i 4. etaže objekta u periodu 1990. godine bi trebala iznositi 286.634,00 njemačkih maraka (150,86m2 x 1.900,00 maraka), odnosno 2.006.438,00 din. sukladno konverzijskom tečaju jugoslavenski dinar njemačka marka, preuzetom sa web stranice "Kunalipa - hrvatski numizmatički portal (http://www.kunalipa. com/katalog/tecaj/vu-dinar 1966- 1991.)" U gore navedenu vrijednost je uključena vrijednost 3. i 4. etaže objekta i pripadajućeg omjera dijela zemljišta.

- vezano za vrijednost potrebnih radova za izgradnju 3. i 4. etaže objekta, u periodu 1990. godine do pune funkcionalnosti vještak navodi da sukladno točki e) iz nadopune vještačenja br. 2. datuma 18. lipnja 2023, godine, temeljem određenih pretpostavki navedenih u istome, ukupna vrijednost radova izgradnje 3. i 4. etaže do potpune funkcionalnosti bi trebala iznositi 1.066.317,18 din (l.s. 1045). Navodi da se taj izračun uglavnom temelji na jediničnin cijenama iz predmjera i predračuna radova za nadogradnju mansarde nad stambenim objektom Izrađenom od OŽ, u lipnju mjesecu 1990. godine,

- vezano za vrijednost radova potrebnih za dovršetak 3. i 4. etaže objekta u periodu 1990. godine do pune funkcionalnosti vještak navodi da je u točki f) iz nadopune vještačena br. 2, datuma 15. lipnja 2023. godine, prikazana je ukupna procijenjena vrijednost svih izvedenih radova na 3. i 4. etaži objekta (bez poreza), uzimajući u obzir i polovicu vrijednosti ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija, radove ugradnje kanalizacijskih i vodovodnih instalacija na 3. i 4. etaži, troškove raskrivanja krova, te polovicu vrijednosti ugradnje armirano-betonske stropne ploče 2. kata zajedno sa horizontalnim serklažima, u predmetnom razdoblju (1990. godina), temeljem računa/otpremnica iz dostavljene dokumentacije te analizi cijena troškovničkih stavki na temelju istih, koja iznosi 400.308,43 din (l.s. 1052). S obzirom na gore navedeno, vrijednost radova koji su bili potrebni da se 3. i 4. etaža objekta završi do potpune funkcionalnosti u periodu 1990. godine iznosi 666.008,75 din, sukladno navedenim pretpostavkama (1.066,317 – 400.308,43),

- vještak navodi da se vrijednost prava gradnje temelji na ukupnoj tržišnoj vrijednosti nekretnine (neizgrađenog građevinskog zemljišta ili djelomično izgrađenog građevinskog zemljišta). S obzirom da nemam podatke potrebne za izračun tržišne vrijednosti prava gradnje, u nastavku vještak prikazuje nekoliko primjera okvirne vrijednosti prava gradnje iz iskustva:

*Kod osnivanja prava gradnje na neizgrađenom građevinskom zemljištu, vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 25-30% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta,

*kod osnivanja prava gradnje na neizgrađenom građevinskom zemljištu sa ishođenom pravomoćnom građevinskom dozvolom za gradnju objekta, vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 30-35% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta.

*kod osnivanja prava gradnje na građevinskom zemljištu koje je opremljeno komunalnim i infrastrukturnim priključcima, na kojem su već izvedeni pripremni i zemljani radovi, vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 35-40% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta.

*kod osnivanja prava gradnje na građevinskom zemljištu na kojem je već izgrađen objekt određene katnosti (suteren, prizemlje), vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 40-60% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta, ovisno o katnosti postojećeg objekta, te o maksimalnoj dopuštenoj katnosti definiranoj prostorno- planskim uvjetima na području predmetnog zemljišta.

Vještak navodi da se prethodno navedeni postotci ne odnose na izračun prava gradnje (nadogradnje). U svom očitovanju na zaprimljene podneske, datuma 20.ožujka 2023. godine, vještak navodi da je naveo da se vrijednost prava gradnje određuje kao određeni postotak vrijednosti planiranog objekta, ovisno o opremljenosti građevinskog zemljišta, ishodovanim aktima za gradnju i dr. Međutim, postotci koje prethodno navodi ne predstavljaju vrijednost prava gradnje u financijskom smislu isplate postojećem vlasniku nekretnine koji prodaje pravo gradnje (nadogradnje), već ti postotci predstavljaju onaj udio vrijednosti od čitavog objekta (postojećeg i planiranog) koji pripada postojećem vlasniku nekretnine, odnosno ti postotci, ovisno o opremljenosti zemljišta, ishodovanim aktima za gradnju, izvršenim zemljanim i pripremnim radovima i dr., predstavljaju udio vlasništva koji postojeći vlasnik nekretnine posjeduje u ukupnome vlasništvu čitavog objekta (postojećeg i planiranog).

Tržišna vrijednost objekta se sastoji od kako vještak navodi, vrijednosti prava gradnje, vrijednosti potrebnih radova, te vrijednosti dobiti.

Vještak navodi da je u razgovoru sa starijim kolegama vještacima (dipl. ing. građ. EV, dipl. ing. građ. ČŽ), saznao da je u periodu 1990. godine, prema njihovom iskustvu vrijednost prava gradnje, odnosno vrijednost dobiti iznosila 1/4-1/3 od ukupne tržišne vrijednosti objekta, dok je vrijednost potrebnih radova iznosila 1/2-1/3 od ukupne tržišne vrijednosti planiranog objekta.

Zaključno, s obzirom da je u periodu 1990. godine na predmetnom zemljištu već bio izgrađen objekt (1. i 2. etaža), vještak smatra da je vrijednost prava nadogradnje iznosila 28% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta (3. i 4. etaže), s obzirom da je ukupna neto površina izgrađenih 3. i 4. etaže objekta približno jednaka ukupnoj neto površini 1. i 2. etaže objekta, odnosno ukupna neto površina objekta se povećala za približno 100%, uspoređujući neto površine 1. i 2. etaže u odnosu na nadogradene 3. i 4. etažu objekta (143,98 m2 i 150,86 m2), što je značajno povećanje izgrađenosti u odnosu na tadašnji postojeći objekt.

14.8 Sudski vještak Hrvoje Sambrailo u svom pisanom očitovanju br. 4 od 27. veljače 2024. godine, na primjedbe stranaka (l.s. 1094 do 1098) navodi da se nastavno na dostavljeni podnesak tuženica očituje kako slijedi:

- na navode da je dostavljeno očitovanje br. 3 od dana 12. siječnja 2024. godine paušalno i nepotkrijepljeno, bez dokaza o jediničnoj cijeni stanova iz tog perioda, odgovara da je navedeno očitovanje br. 3, kao i sva prethodna očitovanja i nadopune, izradio sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15), odnosno pripadajućem Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), te na temelju svih dostupnih službenih podataka, a u nedostatku istih, na temelju profesionalnih iskustava osoba iz područja posredovanja pri kupoprodaji nekretnina, odnosno nekretninskih investitora iz tog vremenskog perioda (1990. godine). Nadalje, kao što je i napisao u očitovanju br. 3, proveo je i povijesnu analizu zemljišno knjižnih izvadaka obližnjih stambenih nekretnina na području Lapada, no u istima nije pronašao zabilježbe o kupoprodajnim ugovorima (promjenama vlasništva) u periodu 1990. godine, niti u neposrednom prethodnom periodu,

- tuženica navodi da, s obzirom da se procjena tržišne vrijednosti zasniva na pretpostavci da su izvršeni svi radovi do potpune funkcionalnosti objekta, a nisu ni do danas, da je ova procjena je potpuno bespredmetna i neprihvatljiva, na navedeno vještak odgovara da je jedan od zadataka vještaku (sa zadnjeg ročišta) bio "izračun tržišne vrijednosti 3. i 4. etaže objekta u periodu 1990. godine pod pretpostavkom da su izvedeni svi radovi potrebni za potpunu funkcionalnost objekta",

- na navode tuženice da nije navedeno odnosi li se navedena jedinična cijena iz očitovanja br. 3 na stare ili nove stanove, na navedeno vještak odgovara da se jedinična cijena odnosi na stanove koji su tad predstavljali novogradnju.

- na navode tuženice da je prodaja novoizgrađenih stanova postojala, da su se gradile zgrade, ugovarala kupoprodaja svih vrsta nekretnina, te da je čuvanje dokumentacije o investicijama trajna zakonska obaveza, vještak navodi da se s navedenim u načelu može složiti, no podaci o kupoprodajama stambenih jedinica u periodu 1990. godine nisu službeno dostupni, odnosno u sustavu eNekretnine, kojim upravlja Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, te da nema podataka o kupoprodajnim ugovorima građevinskih zemljišta, odnosno stambenih nekretnina u periodu 1990. godine, a s druge strane Porezna uprava je dostavila Obavijest u kojoj navodi da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi ista imala obvezu dostaviti kupoprodajne cijene raznih nekretnina temeljem zahtjeva ovlaštenih sudskih vještaka. S obzirom na sve navedeno, jedini podatak kojeg je uspio prikupiti je iskustveno saznanje agenta u posredovanju prometa nekretninama, odnosno nekretninskih investitora, te inženjera gradilišta koji su tada radili u Dubrovniku, o jediničnoj cijeni stambenog prostora (novogradnje) od 1.800,00- 2.000,00 KM/m2 u periodu prije Domovinskog rata na području Lapada.

- na navode tuženice da prikazana neto površina 3. i 4. etaže objekta od 150,86 m2 nije ispravna, odnosno da je neto površina 3. i 4. etaže objekta dosad uvijek bila procjenjivana na oko 170 m2, vještak odgovara da je navedeni iznos (99,17+51,69=150,86m2) dobiven izračunom neto površina prostorija iz grafičkih priloga rješenja o izvedenom stanju (l.s. 1096), koji je prikazan u tabeli (l.s. 1096).

- na navode tuženice da u točki b) očitovanja br. 3 vještak opet navodi građevinsku vrijednost kao mjeru za izračunavanje vrijednosti prava nadogradnje, iako se i tada pravo nadogradnje cijenilo i knjižilo na tržišnu vrijednost, odgovara da u navedenoj točki uopće ne odgovara na pitanje izračuna vrijednosti prava nadogradnje, već točka b) glasi "vrijednost potrebnih radova za izgradnju 3. i 4. etaže objekta u periodu 1990. godine do pune funkcionalnosti",

- na navode tuženice da točka c) očitovanja br. 3 ("vrijednost radova potrebnih za dovršetak 3. i 4. etaže objekta u periodu 1990. godine do pune funkcionalnosti) nije tražena u sudskom zadatku i da ni u jednom slučaju nije relevantan podatak u ovom predmetu, vještak odgovara da mu je navedeno dano u zadatak na zadnjem održanom ročištu,

- na navode tuženice da vještak u točki d) očitovanja br. 3 ("vrijednost prava gradnje"), u napomeni na str. 5 i 6., pokušava opovrgnuti činjenicu vrijednost prava nadogradnje za koju je već potvrdio u dvije posljednje rasprave, a koja je jasno navedena u četvrtoj alineji i koja glasi - citat: "Kod osnivanja prava gradnje na građevinskom zemljištu na kojem je već izgrađen objekt određene katnosti (suteren, prizemlje), vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 40-60% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta, ovisno o katnosti postojećeg objekta, te o maksimalnoj dopuštenoj katnosti definiranoj prostorno-planskim uvjetima na području predmetnog zemljišta", sudski vještak odgovara da u očitovanju br. 3, kao i u prethodnim očitovanjima i nadopunama, ne opovrgava ništa što je napisao u osnovnom vještačenju, kao i u navedenim očitovanjima i nadopunama, odnosno što je izrekao na održanim ročištima, te da stoji iza svega napisanog i rečenog, već da u napomeni na str. 5. i 6. očitovanja br. 3 dodatno objašnjava što točno predstavljaju postotci koji su prikazani na str. 5,

- na navode tuženice da na str. 6. očitovanja br. 3 vještak "smatra" da je postotak vrijednosti prava nadogradnje 28% od svoje vrlo paušalne procjene vrijednosti nekretnine, iako je već potvrdio citat "vrijednost prava gradnje iznosi okvirno 40-60% od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta", odgovara da je na navedeno dao odgovor u prethodnoj točki 7,

14.9 Na koncu još jednom dopunski saslušan na ročištu glavne rasprave dana 12. travnja 2024. godine (l.s. 1110) stalni sudski vještak za građevinu Hrvoje Sambrailo je naveo da u cijelosti ustraje u svom dosadašnjem vještačenju kako u pismenoj formi tako i u usmenoj formi. Sudski vještak nakon što je pogledao i dodatne primjedbe stranaka od posljednjeg ročišta ističe da se nema ništa dodatno očitovati s obzirom da je o svim tim pitanjima dao odgovor već ranije, te nema potrebe to ponavljati, a isti je odgovarao na pitanja stranaka.

Na pitanje punomoćnika tužitelja odvjetnika Maroja Kolendića:

"Da li vještak smatra da bi još neke troškove gradnje trebalo uzeti u obzir, a obzirom na činjenicu da osim izgradnje samog objekta prilikom izvođenja građevinskih radova treba obaviti i neke druge radove, konkretno gornji ogradni zid i izbetonirana dva podesta na kojim je složen građ. materijal-fotografija u mjerničkom vještačenju (l.s. 891)" , kojem pitanju se punomoćnik tuženika protivio iz razloga što je taj zid koji se nalazi sa gornje strane zgrade bio izgrađen zajedno s podestima prije nego što su bilo kakvi radovi izgradnje dvaju predmetnih etaža bili izgrađeni, sudski vještak Hrvoje Sambrailo, ističe da on od suda nije dobio nalog da vještači bilo kakve radove na okolnom zemljištu, osim same zgrade.

Sudski vještak Hrvoje Sambrailo ističe da je on demontažu krovišta računao kao trošak gradnje treće i četvrte etaže po nalogu suda, a da je u troškove dogradnje računao polovicu vrijednosti armirane ploče iznad te dograđene terase.

Punomoćnik tuženica prigovorio je na iskaz sudskog vještaka da taracu na drugoj etaži nisu gradile parnične stranke već roditelji tuženica.

Punomoćnik tužitelja suprotno navodima punomćnika tuženica ističe da iz tužbi priložene dokumentacije i to građevinske dozvole iz 1998. jasno vidljivo što je tada trebalo biti dograđivano i nadograđivano, pa se usporedbom tih rješenja i današnjeg stanja jasno može utvrditi što je napravljeno ili nije.

15. U ovom postupku potrebno je utvrditi bitne činjenice:

- što je sagrađeno i da li je sagrađeno u braku, te kada je sagrađeno,

- da li sagrađeni objekt predstavlja, dogradnju, ili "novu stvar" od čega ovisi da li će postojati obvezno pravni zahtjev supružnika za dograđeno ili će postojati suvlasništvo na novo stvorenoj – izgrađenoj stvari,

- kolika je vrijednost bračnih drugova uložena zajedničkim radom i sredstvima u izgrađeni objekt,

- da li pravo građenja predstavlja posebno imovinsko pravo tuženice AŽ, i u kojem udjelu ono sudjeluje u novostvorenoj vrijednosti izgrađenog objekta,

- koliki je doprinos svakog od bračnih drugova u bračnoj stečevini,

- da li je sagrađeni objekt zajedničko vlasništvo bračnih drugova te koliki je udio svakog od bračnih drugova u tom zajedničkom vlasništvu, te da li su stranke imale posebne imovine iz koje se financirala gradnja,

- koliko je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini

16. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan u zemljišne knjige ovog suda, ŠV, I za cjelinu (otac tuženica), a da je tuženica ad. 1 AŽ rođ. ŠV upisana kao korisnik prava nadogradnje na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također je upisano postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju između EŽ, kao primatelja uzdržavanja i tuženice ad.2 GŽT kao davateljice uzdržavanja, te je upisana i zabrana otuđenja čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] bez pismene suglasnosti VŽ, što proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka ovog suda od 28. prosinca 2019. godine (l.s. 10),

- da je tijekom ovog postupka došlo do promjene upisa u zemljišnim knjigama ovog suda, te je na temelju obnove zemljišne knjige za katastarsku općinu k. o. [katastarska općina] – Dubrovnik pod nazivom Dubrovnik Nova, 2. Zona, koja je obnova otvorena temeljem Odluke Općinskog suda u Dubrovniku, broj Su-480/2020 od 10. svibnja 2023. godine, te je danom otvaranja obnovljene zemljišne knjige zatvorena postojeća zemljišna knjiga, knjige položenih ugovora, i kartoni zemljišta, te su isti stavljeni izvan upotrebe, što proizlazi iz Oglasa ovog suda od 15. svibnja 2024. godine (l.s. 1129).

Predmetna nekretnina sada se vodi pod brojem kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je kao vlasnica upisana u zemljišne knjige ovog suda tuženica ad. 2 VŽ, a na ime tuženica ad.1 AŽ, rođ. VŽ upisano je pravo nadogradnje na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također je izvršena i zabilježba tijeka ove parnice. Navedeno proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka ovog suda od 27. svibnja 2024. godine (l.s. 1127),

- da je ugovorom o darovanju od 11. srpnja 1990. godine darodavac EŽ, sin ŽŽ, darovao je svojoj kćerki AŽ, rođ. EŽ (tuženici ad. 1) pravo nadogradnje na stambenoj zgradi označenoj u zemljišnim knjigama ovog suda kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. ul. [broj ZK uloška], kao vlasnik te nekretnine, te ju je ovlastio da ishodi uknjižbu tog prava nadogradnje u zemljišne knjige u svoje ime i u svoju korist. Navedeno proizlazi iz tog ugovora (l.s. 8), a na ugovoru je ovjeren potpis darodavca, te je istaknuta klauzula Uprave prihoda o oslobođenju od plaćanja poreza na promet nekretnina,

- da je Komitet za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje Općine Dubrovnik dana 13. srpnja 1990. godine izdao građevinsku dozvolu tuženici ad.1 AŽ kojom joj je odobrena rekonstrukcija – nadogradnja mansarde istočnog dijela dvojne stambene zgrade u [adresa], označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a prema projektu koji čini sastavni dio te građevinske dozvole. Iz obrazloženja te građevinske dozvole je vidljivo da je suglasnost dao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], njen otac EŽ, kao i vlasnik zapadnog dijela dvojne stambene zgrade, čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], TŽ, što proizlazi, a sud utvrđuje iz te građevinske dozvole (l.s. 12). Oblik građevinske parcele je bio definiran Uvjetima uređenja prostora od 31 svibnja 1990. godine (l.s. 21) i to građevinskom linijom objekta, unutar koje se može razviti tlocrt objekta, te je površina nad kojom se može razviti cjelokupni gabarit mansarde, određena gabaritom postojećeg objekta i iznosi od oko 150 m2. Također je bilo određeno da će se veza sa postojećim dijelovima zgrade odvijati preko unutrašnjih skalina, tako da u naravi mansardne lamele pretpostavljaju jedinstvenu stambenu cjelinu sa dvojim etažama, a visina objekta određena je brojem etaža P+1+M. Navedeno znači da je mimo te građevinske dozvole stvarno sagrađena još jedna i etaže ispod mansarde, tako da sada postoje 4 etaže, od kojih su dvije posljednje nadograđene i predmet su ove parnice,

- da je Ured za prostorno uređenje, stambeno – komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Dubrovačko – neretvanske županije, dana 23. travnja 1998. godine izdao građevnu dozvolu tuženici ad.1 AŽ kojom joj je odobrena rekonstrukcija – nadogradnja i dogradnja čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema projektu koji čini sastavi dio te građevne dozvole (l.s. 97),

- da su se tužitelj i tuženica ad.1 AŽ obratili dopisom od 13. veljače 1998. godine Uredu za katastarsko – geodetske poslove u kome između ostalog naveli "da su izvanknjižni vlasnici zemljišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno čest. zem. [katastarska čestica] i da su u njezinom južnom dijelu, uz čest. zgr. [katastarska čestica] dogradili novu nekretninu, a nad drugom etažom (prizemljem) nadogradili kat i visoko potkrovlje". Navode da su poduzeli predradnje kako bi uknjižili svoje nekretnine (l.s. 99),

- da su da su se tužitelj i tuženica ad.1 AŽ obratili dopisom od 11. rujna 2000. godine Uredu za katastarsko – geodetske poslove u kome između ostalog naveli da su "izgradili 1990. godine taracu koja se pružao od objekta i naslonjena je na zemljište južno od zgrade preko koje se skalama ulazi u nadograđenu nekretninu u njihovom vlasništvu…",

- da su tužitelj GŽ i tuženica ad.1 AŽ **.**.1990., kao korisnici namjenskog stambenog kredita ("za stambenu izgradnju"), zaključili ugovor o dugoročnom kreditu s Privrednom bankom Zagreb d.d. u iznosu od 250.0000,00 din, s rokom otplate od 10 godina, te uz dozvolu zabilježbe u zemljišnim knjigama reda prvenstva radi osiguranja duga u iznosu od 250.000. - din uz ugovorenu kamatu, na teret cjeline nedograđenog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojeg gradi AŽ, rođ. TŽ,

- da je rješenjem o izvedenom stanju Grada Dubrovnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 23. prosinca 2014. godine (l.s.109) povodom zahtjeva NV i AŽ ozakonjena nezavršena, nezakonito rekonstruirana, poluugrađena, manje zahtjevna stambena zgrada, kombiniranog krova, kosog višestrešnog i ravnog krova, vanjske visine 10,5 m mjereno od konačno uređenog terena do ruba vijenca zgrade, nepravilnog tlocrtnog oblika maksimalne tlocrtne dužine i širina 12,22 m x 11,4 m s pripadajućim balkonom uz sjeverno pročelje dimenzija 1,81 m x 4,60 m, etažnosti, suteren, prizemlje, kat i potkrovlja ( S + P + 1 + Pk), broj funkcionalnih jedinica: dvije završene stambene jedinice, te jedna nezavršena stambena jedinica na prvom katu i potkrovlju, kat. oznaka čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), u [adresa]. Na snimci izvedenog stanja (l.s. 149 do 152) vidljivo je sadašnje stanje cijelog objekta i što je sve sagrađeno. Vidljivo je da je u suterenu (prava etaža) dograđena jedna prostorija (soba) i hodnik, na katu (drugoj etaži) dograđena jedna prostorija (blagovaona i dnevni boravak), te je vidljivo da treća stambena jedinica, predmetna treća i četvrta etaža nije dovršena, da nema većeg dijela pregradnih zidova, niti komunikacije unutarnjim stepenicama između treće i četvrte etaže, te da se u tu stambenu jedinicu ulazi preko treće etaže (fotografija l.s. 165),

- da su NV i njegova kćerka tuženica ad.1 AŽ dana 21. siječnja 2016. godine sačinili sporazum kojim je između njih jasno precizirano da je NV vlasnik dvije završene stambene jedinice u suterenu i prizemlju, a AŽ je vlasnica prava nadogradnje nad zgradom kat. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], nadograđenog dijela zgrade, vlasnica u cjelini stambene jedinice na prvom katu i potkrovlju zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju,

- da su NV i UV kao primatelji uzdržavanja i njihova kći tuženica ad.2 VŽ kao davatelj uzdržavanja zaključili dana 28. rujna 2001. godine ugovor o doživotnom uzdržavanja (l.s. 205) pred ovim sudom, a predmet tog ugovora kao naknada za uzdržavanje je bila njihova cjelokupna nepokretna imovina, kao i pravo vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

- da je nadogradnje treće i četvrte etaže vidljiva na fotografijama list spisa 222 do 226 i to kao dio kamene zgrade koji je nadograđen crvenom ciglom,

- da su tužitelj GŽ i tuženica ad.1 AŽ zaključili brak 4. kolovoza 1984. godine što proizlazi iz vjenčanog lista (l.s. 594), a da im se 13. ožujka 1988. godine rodio sin N (proizlazi iz rodnog lilsta; l.s. 597), pa je tuženica

AŽ koristila porodni dopust,

- da je brak tužitelj GŽ i tuženica ad.1 AŽ razveden presudom ovog suda pod poslovnim brojem POb-49/2020 od 18. prosinca 2020. godine (l.s. 612),

- da za tužitelja GŽ nema podataka o plaći ili naknadi plaće za 1984. godinu dok je AŽ ostvarila plaću ili naknadu u iznosu od 24,74 din,

- da za tužitelja GŽ nema podataka o plaći ili naknadi plaće za 1985. godinu dok je AŽ ostvarila plaću ili naknadu u iznosu od 69,95 din,

- da je tužitelj GŽ imao plaću ili naknadu 1986. godine 53,52 din, a Ljiljana Stanković 133,13 din,

- da je tužitelj GŽ imao plaću ili naknadu 1987. godine 335,85 din, a Ljiljana Stanković 233,94 din,

- da je tužitelj GŽ imao plaću ili naknadu 1988. godine 1.562,26 din, a Ljiljana Stanković 58,45 din,

- da je tužitelj GŽ imao plaću ili naknadu 1989. godine 34.332,45 din, a Ljiljana Stanković 5.893,20 din,

- da je tužitelj GŽ imao plaću ili naknadu 1990. godine 199.775,00 din (potvrđuje iz kartice radnika za period 1990. godine Dubrovačke trgovine d.d. u likvidaciji od 1991. godine), a Ljiljana Stanković 61.588,40 din

- da navedene iznose sud utvrđuje na temelju izlista HZMO list spisa 245 i 248, ali ih čini i nespornim tuženica ad. 1 AŽ u svome podnesku predanom na ročištu 9. veljače 2021. godine (l.s. 657) u Tablici usporednih plaća tuženice i tužitelja,

- da je visina izvršenih ulaganja u treću i četvrtu etažu u vrijeme njihovih poduzimanja 1990. godine iznosila ukupno 436.021,16 din i to:

* demontaža postojećeg krovišta 11.026,25 din,

* vrijednost izvedenih radova III etaže 240.075,53 din ( kao u tabeli vještaka l.s. 1042, a ne kao u tabeli vještka l.s. 1048 na koju je sud dodao i drugu polovina podne ploče koju vještak nije uračunao i drugu polovinu betoniranja armirano– betonskih horizontalnih serklaža za II etažu). Naime, s obzirom da se vještak građevinske struke Hrvoje Sambrailo upustio u pravno pitanje da li podna ploča III etaže predstavlja po pola ulaganje u odnosu na II etažu, sud je smatrao da izgradnja podne ploče III etaže predstavlja cjelokupno ulaganje u III etažu. Naime, postojeći objekt prije izgradnje III etaže je bio u potpunosti završen sa svojim krovištem. Stoga da bi se sagradila nova stvar (III i IV etaža) bilo je potrebno ukloniti postojeće krovište, te izliti podnu ploču da bi došlo do realizacije investicije, jednako kao što se i na običnom zemljištu izlijeva podna ploča koja ulazi u troškove izgradnje objekta. Stoga je sud pribrojio i drugu polovinu vrijednosti izgradnje podne ploče armirano- betonskih podnih serklaža za podnu ploču koje su bile umanjene (tabela vještaka Sambraila, točka 8a; l.s. 1048) te je vrijednost izvedenih radova III etaže sud uzeo kao u tabeli vještaka Sambraila l.s. 1042, bez tih umanjenja u iznosu od 240.075 din (umjesto 204.362,79 din. koliko je uzeo vještak),

* vrijednost izvedenih radova IV etaže 155.496,39 din,

* postavljanje oplate pri ugradnji armirano – betonskih elemenata konstrukcije 4.257,90 din,

* vrijednost radova ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija 2.345,90 din. Računata je polovina vrijednosti ugradnje glavnog dovodnog kabela elektroinstalacija s obzirom da je u isti kanal položen i novi vod za staru kuću (etažu I i II) pa je to zajednički kanal kojim je zamijenjen stari električni vod koja činjenica je između stranaka učinjena nespornom na ročištu glavne rasprave (l.s. 1072),

* vrijednost radova ugradnje kanalizacijskih instalacija 9.276,69 din, (do III etaže)

* vrijednost radova ugradnje vodovodnih instalacija (do III etaže) 13.542,23 din, ( l.s. 1051 i 1052).

Navedeno je sud utvrdio na temelju podataka iz vještačenja sudskog vještaka za graditeljstvo dipl. ing. Hrvoja Sambrailo,

- da je ukupna vrijednost radova izgradnje III i IV etaže, dakle bila 436.021,16 din ( radi orijentacije 62.288,73 DEM), a da je ukupna vrijednost svih radova izgradnje III i IV etaže do njene potpune funkcionalnosti procijenjeno (od vještaka Sambraila) oko 1.066,317,18 din (l.s. 1045), a iznosila je zasigurno više od toga jer je to vrijednost koja je uzeta kao obračunska (radna) radi izračuna vrijednosti radova ugradnje glavnog dovodnog kabela koja se računa primjenom procijenjenog koeficijenta od 0,44% (0,0044) od ukupne količine potrebnih radova za izgradnju III i IV etaže (l.s.1041) pa je da bi se došlo do vrijednosti radova ugradnje glavnog dovodnog kabela potrebno imati jednu obračunsku vrijednost izvedenih radova u koje nisu uračunati radovi koji se tek izračunavaju. Slična se metodologija odnosi i na izračun vrijednosti radova i ugradnje kanalizacijskih i vodovodnih instalacija na III i IV etaži (l.s. 1037). Vještak je do iznosa 1.066,317,18 din. (l.s. 1045) kao obračunskog iznosa došao kvocijentom 386.006,82 din. koliko je obračunski izračunao da je izvršeno radova na III i IV etaži (ne stvarno) dijeleći ga sa koeficijentom od 36,20% (O.362), a da se dijelio stvarni iznos izvršenih radova koje je sud utvrdio od 436.021,16 din : 0,362 onda bi vrijednost radova za izgradnju III i IV etaže do njene potpune funkcionalnosti bila viša i iznosila bi 1.204.478,34 din, što bi povećalo količinu preostalih radova do završetka.

- da vrijednost prava nadogradnje III i IV etaže koje ima tuženica ad. 1 AŽ u postojećem objektu iznosi 28%(0,28) od ukupne buduće tržišne vrijednosti planiranog objekta (III i IV etaže) kako to nalazi i sudski vještak, te da ona iznosi 561.802,64 din. Sud smatra da je sudski vještak ispravno uzeo kao tržišnu vrijednost m2 gotovog objekta iznos od protuvrijednosti 1.900 njemačkih maraka u protuvrijednosti dinara (1 DEM = 7 din; l.s. 1076), jer je doista u to vrijeme neposredno pred rat vrijednost kvadrata u Dubrovniku bila između 1.800 i 2.000 DEM, a u Mokošici (prigradsko naselje) oko 1.300 DEM. Zbog poslijeratne neimaštine takve cijene su ostale i u postratnom periodu sve do 2.000 godine kada se ponovo počeo vraćati turizam. To su stvari koje su na razini notornosti za one koje su u to vrijeme živjeli i o tim stvarima vodili računa kao o egzistencijalnim pitanjima stjecanja doma. Stoga je vrijednost prava gradnje 1990. godine iznosila nominalno 561.802,64 din (ili tada 80.257,52 DEM radi orijentacije jer se tada sve uspoređivalo u njemačkom markom kao stabilizatorom dotadašnje inflacije koja je divljala osamdesetih godina, a tržišna vrijednost III i IV etaže da je bila potpuno funkcionalno dovršena i useljiva bi iznosila 2.006.438,00 din ( 150,86 m2 x 1.900 DEM = 286.634 DEM ili 2.006.438,00 din.) prema kojoj vrijednosti je i izračunata vrijednost prava nadogradnje. Međutim, u postojećoj situaciji kada građevinski objekt nije dovršen, a vrijednost izvedenih radova je iznosila u vrijeme posljednjih izvedenih radova koncem 1990. godine 436.021,16 din, to znači da je vrijednost objekta u tom stupnju bila zbroj prava nadogradnje od 561.802,64 din i vrijednosti do tada izvedenih radova od 436.021,16 din dakle ukupno 997.823,38 din. Ako izlučimo vrijednost prava nadogradnje koja pripada isključivo tuženici ad.1 AŽ onda to iznosi 56 % ili O,56 ili 56/100 (561.802,64 din. : 997.823,38 din.) od trenutne vrijednosti izgrađenog objekta i ona je uvijek egzaktna primjerice poput vrijednosti zemljišta na kojem se kuća gradi, samo što u ovom slučaju u početku gradnje nije bila određena, jer to nije bilo potrebno (darovano) ali je odredivo. Stoga je preostao zajednički dio od 44% ili 0,44 ili 44/100 zajedničkih dijelova u kojima treba utvrditi koliko iznosi udio svakog bračnog druga u tom dijelu temeljem njegovog doprinosa.

17. Tužbeni zahtjev tužitelja samo je djelomično osnovan.

18. Člankom 271 Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN11/78, 27/1978, 45/1989, 59/90; u daljem tekstu ZBPO) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme gradnje III i IV etaže predmetnog objekta bilo je propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

18.1 Člankom 272 ZBPO je propisano da je imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina (st. 1), a imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl. ) različitoj od osnove navedene u čl. 271 ovoga zakona je njegova posebna imovina.

18.2 Člankom 279 ZBPO je propisano da svaki bračni dug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini, ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

18.3 Člankom 281 ZBPO je propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (st. 1), a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku, i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakome dugome obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

19. Sud je utvrdio u odnosu na tuženicu ad.1Ljiljanu AŽ da označeni kat (III etaža) i potkrovlje (IV), koji su u rješenju o izvedenom stanju, Grada Dubrovnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Ur. broj: 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine (l.s.109), zgrade označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čini zajedničku imovinu tužitelja i tuženice ad.1 AŽ. To je njihova zajednička imovina jer je stečena radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice temeljem čl. 271 ZBPO, a izgrađena je u periodu od kolovoza 1990. godine, čekalo se proširenje suterena i dogdradnja ploče u prizemlju, nakon što je otac AŽ darovao pravo gradnje (11. srpnja 1990. godine), te je nakon toga ishođena građevinska dozvola (13. srpnja 1990. godine, l.s.12), pa do konca 1990. godine. Tada su izgrađene dvije etaže s vanjskim konstruktivnim zidovima, a radovi su završeni izgradnjom betonskog kosog krova. Time što su obe izgrađene etaže III i IV prostorno omeđene sa svake strane nastala je nova stvar koja predstavlja imovinu bračnih drugova tužitelja i tuženice ad.1 AŽ. Radi se o samostalnoj cjelini u odnosu na dotadašnji dio građevine, a takva gradnja kojom nastaje samostalna stambena cjelina ne smatra se u vlasničkom smislu dogradnjom, jer takvim građenjem nastaje samostalna stvar, koja može imati svoju zasebnu pravnu sudbinu u odnosu na postojeću zgradu (može biti etažirana). To što objekt nije u potpunosti izgrađen i završen, te što nema uporabnu dozvolu ne utječe na to da je to zajednička imovina bračnih drugova, (može utjecati i utječe na samo stjecanje vlasništva, na mogućnost uknjižbe, ali o tome kasnije). Da se radi o samostalno stambenoj cjelini proizlazi i iz rješenja o izvedenom stanju, Grada Dubrovnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Ur. broj:

2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine (l.s.109), gdje se prostor III i IV etaže tretira kao "jedna nezavršena stambena jedinica". Graditelji bračni drugovi AŽ su bili savjesni graditelji temeljem čl. 24 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je u vrijeme građenja bio na pravnoj snazi, jer su znali da grade uz odobrenje vlasnika objekta oca tuženica EŽ, AŽ je imala pravo grđenja koje joj je otac darovao, te su graditelji ishodili valjanu građevinsku dozvolu, a investitor je bila AŽ, dok je vlasnik dotadašnjeg objekta za gradnju znao i s njom se slagao. To što je formalno građevinska dozvola glasila na tuženicu ad.1 KV, kod činjenice da je građevinski objekt gradila zajedno sa suprugom – tužiteljem na utječe na pitanje stjecanja zajedničke imovine jer je bitno čijim je sredstvima imovina građena.

Stoga je sud odlučio kao u točki I izreke ove presude.

20. Sud je utvrdio u odnosu na tuženicu ad.1 AŽ, da udio u zajedničkoj imovini iz točke I. ove presude i to kat (III etaža) i potkrovlje zgrade (IV etaža) označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tužitelja GŽ iznosi 22/100, a tuženice ad.1. AŽ, iznosi 78/100 dijelova.

20.1 Naime, kao doprinos oba supružnika ima se prosuđivati samo bračni period do završetka radova dakle do konca 1990. godine. Jugoslavenski dinar je bio u tom periodu uglavnom obezvrijeđen, te se tečaj kretao na kraju svake godine (orjentacije radi) za 1 DEM 1984. godine 65,74 din, 1985. godine 121,73 din, 1986. godine 227,29 din, 1987. godine 773,70 din, 1988. godine 2.728,55 din, 1989. godine 61.795,92 din i 1990. godine 7 dinara čime je dinar tek tada vratio vrijednost. Stoga zbog tako velike inflacije ima smisla prosuđivati plaće supružnika jedino u godini izgradnje 1990. godine kada je dinar imao vrijednost, a što ima smisla jer je tada vršeno ulaganje supružnika u gradnju. Tako je tužitelj 1990. godine zaradio 199.775,00 din (28.539,28 DEM), te je sa svoje ili očeve knjižice podigao tijekom te godine 624,17 Austrijskih Šilinga ( 624,17 x 0,99 = 617,93 din; l.s. 695), 1.863,70 Britanskih funta ( 1.863,70 x 19,40 = 36.155,78 din.), 78,23 Norveških kruna (l.s. 699), 4.700 DEM ( 4.700 x 7 = 32.900 din; l.s. 703), 500 Belgijskih franaka (l.s. 707), 4.120,00 Austrijskih šilinga (4.120 x 0,99 = 4.708 din; l.s. 708).

20.2 S druge strane tuženica ad.1 AŽ je 1990. godine zaradila 61.588,40 din (8.798,34 DEM), te joj je sestra dala 19.600 DEM ( za ploču iznad II etaže koju je obećao dati otac a jer je ona od oca dobila nešto više u suterenu, nego AŽ u garaži koju joj je otac darovao; 19.600 x 7 = 137.200 din. a koju isplatu potvrđuju obje tuženice ali i svjedok BŽ, te je to logično i uvjerljivo s obzirom na cijelu situaciju između parničnih stranaka). Kada se zbroje svi ti iznosi i međusobno usporede vidljivo je da su obje stranke imala financijski potencijal za sudjelovanje u izgradnje svojim doprinosom, s time da je potencijal tužitelja za oko 10.000,00 DEM- povoljniji u odnosu na tuženicu AŽ, ali to ne znači da su svi ti novci završili u izgradnji jer se trebalo od zarađenog i živiti tu godinu dana. Međutim, sigurno je zajedničkog novca od podignutog kredita utrošeno 250.000,00 din. od namjenskog kredita za stambenu izgradnju, a s obzirom da je ukupno utrošeno novaca u izgradnju jer je vrijednost izvedenih radova (materijal + rad) iznosila 436.021,16 din, to su stranke trebale još uložiti i uložile su razliku do tog iznosa, dakle iznos od 186.021,16 din (436.021,16 din – 250.000,00 din = 186.021,16 din.) kojeg su i jedna i druga s obzirom na svoja primanja mogla i sama uplatiti, ali logično je da su to uplaćivali zajednički jer su zajedno i živjeli. Ako se uzme u obzir i činjenica da je tužitelj "domazet" , dakle da je od ženidbe do završetka izgradnje 1990. godine živio u stanu ženinog oca, da nisu sve te godine plaćali stanarinu to sud smatra doprinosom tuženice koji kroz tolike godine nije mali. Nadalje tuženica je 1988. godine rodila prvo dijete koje je bilo boležljivo, te je koristila i porodni dopust i česta bolovanja radi djeteta, što je također njen doprinos koji se ne može nominalno izraziti jer nema cijene takva majčinska briga osim što se može izraziti kroz umanjenje njene zarade u tom periodu. Tuženica je brinula za svoju obitelj obavljajući sve takozvane ženske poslove (kuhala, prala, vodila domaćinstvo za cijelu obitelj i još kuhala radnicima za vrijeme gradnje predmetnog objekta). S druge strane tužitelj nije dokazao da bi imao neku posebnu imovinu prije braka (prije 1984. godine) jer se to ne vidi iz štednih knjižica koje je dostavio (l.s. 694 do 710).

20.3 Budući da doprinos u stjecanju imovine iz koje se financirala izgradnja nije egzaktna matematička operacija, već je stvar procjene u skladu s čl. 281 ZBPO sud smatra da je doprinos oba bračna druga u stjecanju imovine iz koje se financirala izgradnja bio jednak, što je igrom slučaja u skladu i s civilizacijskim dosegom kojeg imamo danas kada je aktualnim Obiteljskim zakonom taj doprinos bračnih drugova zakonskom presumpcijom izjednačen.

20.4 S obzirom da je sud utvrdio da je doprinos svakog bračnog druga u preostalom dijelu od 44% jednak, dakle da iznosi svakome bračnom drugu po 22% ili 0,22 ili 22/100 dijelova, time je tužiteljev udio u zajedničkoj imovini iz točke I. ove presude i to kata (III etaža) i potkrovlja zgrade (IV etaža) 22% ili 0,22 ili 22/100 dijelova, a tuženice ad.1 AŽ u preostalom dijelu od 78% ili 0,78 ili 78/100 dijelova (56% + 22%).

21. Stoga je sud odlučio kao u točki II izreke ove presude temeljem čl. 271, čl. 272, čl. 279 i čl. 281 ZGPO. Sud je smatrao da je u tužbenom zahtjevu kojim se zahtjeva utvrđenje prava vlasništva (suvlasništva) na zajedničkoj imovini u suvlasničkom dijelu, sadržan i zahtjev za utvrđenja udjela u zajedničkoj imovini ( u većem je sadržano manje), te da time nije prekoračen tužbeni zahtjev tužitelja, pa je stoga tako odlučio.

22. Sud je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je zahtijevao da se na zajedničkoj imovini katu (III etaža) i potkrovlju (IV etaža) utvrdi vlasništvo tužitelja i tuženice ad.1 AŽ za po ½ idealnih dijelova, kao neosnovanom.

22.1 Naime, člankom 71. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99 odluka USRH, 22/00 odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u daljem tekstu ZOV) je propisano:

"(1) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

(2) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se i na zahtjev zajedničkih vlasnika koji imaju u svome zajedničkom vlasništvu barem odgovarajući suvlasnički dio te nekretnine, ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, s time da će se nakon uspostave na njih primjenjivati odredba članka 70. ovoga Zakona.

(3) Vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. (4) Potvrdu iz stavka 3. ovoga članka može zamijeniti uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenim građevinskom dozvolom da ti posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu.

(5) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se i na zahtjev vlasnika zemljišta, odnosno nositelja prava građenja koji dijele tu nekretninu na suvlasničke dijelove koji su odgovarajući dijelovi za uspostavu vlasništva posebnih dijelova, ako su ispunjene pretpostavke iz članka 75. ovoga Zakona."

22.2 Člankom 72 ZOV-a je propisano:

"(1) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine.

(2) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine upisuje se u vlasničkom listu na suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasništvo posebnoga dijela, uz navođenje posebnoga dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se proteže, a na posjedovni se list stavlja natpis: Etažno vlasništvo."

22.3 Člankom 73 ZOV-a je propisano:

"(1) Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine.

(2) Niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela.

(3) Vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

(4) Potvrdu iz stavka 3. ovoga članka može zamijeniti uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenim građevinskom dozvolom da ti posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu.

(5) Vlasništvo posebnoga dijela ne može se uspostaviti dok ne postane pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije, te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kad ovaj Zakon određuje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika."

22.4 Člankom 74 ZOV-a je propisano:

"(1) Je li suvlasnički dio nekretnine one osobe koja zahtijeva uspostavu vlasništva na nekom određenom posebnom dijelu nekretnine za to odgovarajući, prosuđuje se prema tome je li taj suvlasnički dio u odnosu prema vlasništvu cijele nekretnine jednak ili veći od odnosa korisne vrijednosti stana, odnosno druge samostalne prostorije glede koje se traži uspostava vlasništva posebnoga dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine.

(2) Korisne vrijednosti utvrđuje sud svojom odlukom donesenom u izvanparničnom postupku, po pravilima da se:

– korisna vrijednost stana ili druge prostorije izračunava iz korisne površine stana ili druge prostorije i odgovarajućih dodataka ili odbitaka za razlike koje povećavaju ili smanjuju vrijednost prema drugim stanovima, odnosno prostorijama, a koje po shvaćanju u prometu i iskustvu proizlaze iz namjene, položaja i sl., a nisu nastale na trošak samo jednoga od suvlasnika,

– prigodom izračunavanja korisne vrijednosti zanemaruju razlike koje povećavaju ili smanjuju vrijednost, ako bi sve zajedno opravdale dodatak ili odbitak od manje 2% korisne površine stana ili druge prostorije,

– korisna površina je ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu zidova koji je prekidaju,

– prigodom izračunavanja korisne površine neće se uzeti u obzir podrumske i tavanske prostorije koje po svojoj opremi nisu prikladne za stambene ili poslovne svrhe, kao ni stubišta, otvoreni balkoni i terase; isto vrijedi i za druge dijelove nekretnine koji su pripadak nekog stana ili druge samostalne prostorije u skladu s odredbama članka 67. stavka 3. do 5. ovoga Zakona,

– Iznimno, od odredbe stavka 2. ovoga članka, ako su suvlasnici nekretnine suglasno odlučili da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasnički dio odgovarajući dio, pa tada pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika o toj njihovoj odluci."

22.5 Člankom 18, st. 2 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u daljem tekstu ZOVO) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme podnošenja tužbe i koji se Zakon primjenjuje kod prosuđivanja postojanja zajedničkog vlasništva ili suvlasništva, je propisivao da je zajedničko vlasništvo, vlasništvo više osoba na nepodijeljenoj stvari kada su njihovi udjeli odredivi, ali nisu unaprijed određeni.

23. Naime, da bi se utvrdilo vlasništvo tužitelja i tuženice ad.1 AŽ za po ½ idealnih dijelova a na zajedničkoj imovini katu (III etaža) i potkrovlju (IV etaža), potrebno je najprije da ta nekretnina bude uknjižena u zemljišnim knjigama odnosno da bude etažirana po odredbama čl. 71, čl. 72,čl. 73 i čl. 74 ZOV-a, tek nakon toga se na etažiranom stanu može stjecati pravo vlasništva. Da bi se moglo provesti etažiranje stan je potrebno prethodno dovršiti i dobiti uporabnu dozvolu. Stoga budući u ovom trenutku nije moguće etažiranje predmetnog stana, niti je on uknjižen u zemljišne knjige kao posebna imovina, to u ovom trenutku nije moguće stjecanje prava vlasništva na nekretnini (moguće je samo utvrditi udio u zajedničkom vlasništvu što je sud i utvrdio) koja kao takva nije upisana u zemljišne knjige, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu kao neosnovan, te je odlučio kao u točki III izreke ove presude.

24. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na sobu u prizemlju označena u priloženom rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/1611, Urbroj: 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. godine, kao blagovaonica i dnevni boravak, u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], a koja zgrada po novoj katastarskoj izmjeri čini kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sud smatra da se tu radi o dogradnji na stan u prizemlju u kome su u trenutku započinjanja dogradnje početkom 1990. godine živjeli roditelji tuženica, a radilo se o obiteljskoj kući obitelji PV koji je bio i vlasnik te kuće upisan u zemljišnim knjigama u cijelosti.

24.1 Dograđena prostorija je dograđena temeljem građevinske dozvole od 13. srpnja 1990. godine (l.s.12) kojom je AŽ odobrena rekonstrukcija – nadogradnja mansarde istočnog dijela dvojne stambene zgrade u [adresa] označene sa čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], a prema projektu koji je sastavni dio građevinske dozvole. Prema tom projektu, iz prikaza "postojećeg stanja tlocrta II etaže" (l.s. 72) vidljivo je da te prostorije nema, a prema prikazu "budućeg stanja tlocrta II etaže" (l.s. 82) vidljivo je da je u toj prostoriji bilo predviđeno unutarnje stubište za mansardu na trećoj etaži koja se trebala sagraditi tom građevinskom dozvolom. Usporedbom sa rješenjem o izvedenom stanju Grada Dubrovnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 23. prosinca 2014. godine (l.s.109) povodom zahtjeva NV i AŽ kojim je ozakonjena nezavršena, nezakonito rekonstruirana, poluugrađena, manje zahtjevna stambena zgrada, kombiniranog krova, kosog višestrešnog i ravnog krova, vanjske visine 10,5 m mjereno od konačno uređenog terena do ruba vijenca zgrade, nepravilnog tlocrtnog oblika maksimalne tlocrtne dužine i širina 12,22 m x 11,4 m s pripadajućim balkonom uz sjeverno pročelje dimenzija 1,81 m x 4,60 m, etažnosti, suteren, prizemlje, kat i potkrovlja ( S + P + 1 + Pk), broj funkcionalnih jedinica: dvije završene stambene jedinice, te jedna nezavršena stambena jedinica na prvom katu i potkrovlju, kat. oznaka čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), u [adresa]. Na snimci izvedenog stanja (l.s. 149 do 152), vidljivo je sadašnje stanje cijelog objekta i što je sve sagrađeno. Vidljivo je da je u suterenu (prava etaža) dograđena jedna prostorija (soba) i hodnik, na katu (drugoj etaži) dograđena jedna prostorija (blagovaona i dnevni boravak. Ta dograđena jedna prostorija na II etaži u prizemlju je na tlocrtu postojećeg stanja 1998. godine (l.s. 140) koje je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju je vidljivo da su tu mimo građevinske dozvole sagrađena u biti jedna znatno veća prostorija koja je produžena prema sjevernom pročelju zgrade koja sada u naravi čini blagovaonu i dnevni boravak obiteljskog stana obitelji PV gdje su nekada živjeli roditelji tuženica. Također u tom dijelu nisu kao što je bilo predviđeno građevinskom dozvolom iz 1990. godine sagrađene unutarnje skale za mansardu, niti je ostavljen otvor u ploči za mansardu koja se trebala graditi, već je ulaz za III etažu – kat napravljen iz dvorišta preko natkrivene terase kuhinje u prizemlju (l.s. 140), a proširenjem te prostorije u prizemlju dobila se veća površina za stan na III i IV etaži. Legalizacijom je ozakonjeno takvo stanje te postojanje dvije završene stambene jedinice (suteren i prizemlje, I i II etaža), te jedne nezavršena stambena jedinica na prvom katu i potkrovlju, III i IV etaža). Na tlocrtu postojećeg stanja 1998. godine (l.s. 140) koje je sastavni dio rješenja o legalizaciji objekta je vidljivo da te dograđene prostorije u prizemlju čine sastavni dio tog stana u građevinskom i funkcionalnom smislu te predstavljaju jednu stambenu cjelinu kao što je i utvrđeno rješenjem o legalizaciji. Stoga je bila očita namjera graditelja, ma tko god on bio, da taj dograđeni dio bude sastavni dio tog stana u prizemlju. Sud smatra da takva izgradnja te prostorije ima pravni karakter dogradnje na već postojećem građevinskom objektu, bez pravnog osnova jer je izgrađena mimo građevinske dozvole i projekta u vrijeme kada je izgrađena (tijekom 1990. godine). Ta prostorija danas nije zasebna stvar da bi bila podobna da se na njoj stječe vlasničko pravo, a graditelj je po načinu gradnje gradio s namjerom da to bude sastavni dio stana u prizemlju te je očito ako je to bio tužitelj bio nesavjestan jer je znao da gradi za vlasnika, dok je vlasnik prizemlja bio savjestan jer je znao da se gradi proširenje njegovog stana, a ne stana na katu: Ta prostorija nije ni danas sastavni dio stana na katu (III etaže), već stana na II etaži, te se temeljem čl. 24 ZOVO, takvom dogradnjom ne može steći vlasničko pravo, a ni po današnjim propisima (čl. 156 ZOV-a), već se eventualno može imati obveznopravni zahtjev.

25. Stoga soba u prizemlju (II etaža) koja predstavlja u naravi blagovaonicu i dnevni boravak ne može biti zajednička imovina tužitelja i tuženice ad. 1 AŽ niti njihovo suvlasništvo za po 1/2, jer je ta prostorija vlasništvo vlasnika cijele kuće u kojoj se nalazi i stan u prizemlju, a to je tuženica ad.1 VŽ. Iz istog razloga ne može osnovano tužbom zahtijevati predaju te sobe u suposjed, pa je sud stoga u tim dijelovima kojima je tužitelj zahtijevao utvrđenje da je ta soba zajednička imovina, pa da je vlasništvo tužitelja i tuženice za po polovinu i na koncu u dijelu kojim je tražio predaju u suposjed, te prostorije, odbio tužitelja s njegovim tužbenim zahtijevao kao u točki IV 1),2) i 4) izreke ove presude.

26.Vezano za dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva od tuženica trpjeti uknjižbu prava zajedničkog vlasništva tužitelja i tuženice ad.1 na nekretninama iz točka I., II., III. I IV. Tužbenog zahtjeva i to tužitelja i tuženice ad.1 za po ½ idealnih dijelova, valja reći da taj dio tužbenog zahtjeva također nije osnovan. Naime, da bi se upisalo zajedničko vlasništvo na III i IV etaži neizgrađenog stambenog objekta tužitelja i tuženice ad.1 AŽ potrebno je da se taj stan prethodno dovrši dobije uporabnu dozvolu i bude etažiran. Tek tada bi se na njemu moglo uknjižiti zajedničko vlasništvo, tako da je u ovom trenutku takav zahtjev preuranjen, a time i neosnovan, pa ga je sud kao takvog i odbio. Na sobi u prizemlju (II etaža) koja predstavlja u naravi blagovaonicu i dnevni boravak, a koja predstavlja dogradnju nije moguće stjecati vlasništvo, jer se radi o dogradnji kao što je ranije obrazloženo, pa tako niti zajedničko vlasništvo tužitelja i tuženice ad. 1 čak i da su oni bili graditelji te sobe, već eventualno mogu imati obveznopravni zahtjev prema vlasniku tog stana odnosno kuće u kojoj je taj stan. Kako nije moguće stjecati vlasništvo, niti zajedničko vlasništvo na tim nekretninama to nije osnovan zahtjev da tuženice trpe uknjižbu tih prava koja nije moguća iz tih razloga.

Stoga je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu, te je odlučio kao u točki IV3) izreke ove presudu.

27. Sud je odlučio da su dužne tuženica ad.1 AŽ i tuženica ad.2 GŽT trpjeti dovršetak gradnje nekretnine opisane u točki I. ove presude. Naime, iako bi tuženice željele nastaviti gradnju, i to tuženica ad. 1 AŽ kao investitor, a tuženica ad.2 kao vlasnik postojeće zgrade jer im je to u interesu one bi to učinile bez daljnjeg sudjelovanja tuženika jer smatraju da on nema nikakva prava vezana za izgradnju tog objekta, čime praktički osporavaju njegov tužbeni zahtjev i u to dijelu. Tuženik kao zajedničar na nezavršenom stambenom objektu koji se nalazi na III i IV etaži ima svoje udjele koje mu je i sud priznao ovom presudom te ima pravni interes da se započeti projekt okonča. Sudjelovanje zajedničara u daljnjoj izgradnji treba biti razmjerno njihovom udjelu u zajedničkoj imovini (te se na taj način imaju dijeliti novonastali troškovi), a radovi se trebaju nastaviti kako bi se objekt završio i mogao etažirati, te kako bi se tada suvlasnici uknjižili sa svojim suvlasničkim dijelovima. Naknadnim jednostranim ulaganjem novčanih sredstava u dovršetak objekta od strane jedne strane ne mogu se stjecati vlasnička prava, niti remeteti uspostavjeni udjeli bivših bračnih drugova, ali onaj koji je ulagao više od njegovog udjela ima pravo na obveznopravni zahtjev od druge strane po pravilima o stjecanju bez osnova.

Stoga je odlučeno kao u točki V izreke ove presude.

O predloženim privremenim mjerama:

28. Sud smatra da nije osnovana privremena mjera koju predlaže tužitelj u svojoj tužbi da se zabrani protivnici osiguranja - tuženici ad.2 GŽT izvođenje bilo kakvih građevinskih i drugih radova na sobi u prizemlju koja je označena u priloženom rješenju o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03-13-08/1611, Ur. broj: 2117/01-15-14-13 od 23. prosinca 2014. g. kao blagovaona i dnevni boravak u zgradi označenoj kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], a izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] upisanoj kod Općinskog suda u Dubrovniku u z. ul. [broj ZK uloška]. Stoga ju je kao neosnovanu i odbio.

29. Naime, kao što je već ranije obrazloženo tužitelj nema nikakva stvarna prava koja bi ga osnaživala da tuženici GŽT inače vlasnici obiteljske kuće u kojoj se nalazi i predmetna soba u prizemlju (II etaža) ograničava njeno pravo vlasništva, time da joj se zabranjuje izvođenje bilo kakvih radova. Ona to može u skladu s svakodnevnim potrebama održavanja i po građevinskim propisima uz odgovarajuća odobrenja ako su potrebna. Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a niti opasnost da bi bez takve mjere tuženica spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine (koje uostalom i nema), niti tužitelju prijeti nastanak nenadoknadive štete, pa nisu ostvareni uvjeti iz čl. 346 Ovršnog zakona (NN 112/12 s izmjenama posljednja izmjena 6/24; u daljem tekstu OZ), pa je sud odbio donošenje takve privremene mjere, te je odlučio kao u točki I izreke ovog rješenja.

30. Sud je odredio privremenu mjeru po prijedlogu tuženica iz podneska od 26. svibnja 2023. godine (l.s. 1025), temeljem čl. 347, st. 2 OZ-a kojom je privremeno uredio sporni odnos među strankama te je odredio izvođenje nužnih radova da bi se cijela zgrada zaštitila od prodora vode prouzročene atmosferskim prilikama i zaustavilo propadanje građevine jer je to nužno kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete i to trajno propadanje građevinske strukture.

Naime, sudski vještak Hrvoje Sambrailo je na ročištu glavne rasprave od 1. ožujka 2023. godine (l.s. 999) naveo da bi kao hitne radove vezano za sprečavanje propadanja nekretnine od vlage trebalo prije svega na adekvatan način zatvoriti sve otvore na objektu i spriječiti daljnji prodor vode najjeftinije bi to bilo napraviti s daščanom otplatom izolirano običnom PVC folijom. Što se tiče fasade koja je napravljena od cigle za 3. i 4. etažu trebalo bi dersovati fuge i preko cijele plohe nanijeti tanko slojnu žbuku, bilo špricom ručno ili strojno, i to bi bila privremena zaštita od vode i na to kasnije treba stavljati termo i hidro izolaciju. Takva zaštita trajala bi negdje oko 2-3 godine ovisno o upotrjebljenim materijalima i vremenskim prilikama jer se cigla širi pa dolazi do ispucavanja zaštitnog sloja. Kad bi se htjelo sve definitivno zaštiti i toplinski i vodootporno trebalo bi napraviti "kompletnu grupu fasaderskih radova" po sustavu odabranog proizvođača materijala, radi se o više slojeva i svaki ima svoju tehnologiju zaštite. Sve otvoreno dijelove na krovu trebalo bi natkriti da voda otiče. Također je prilikom očevida uočen prodor vlage u cijelom objektu, te je to vidljivo na fotografijama koje je sačinio vještak Sambrailo u svom pisanom nalazu i mišljenju (l.s. 948 do 963).

Sud je odlučio da tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađa izvršenje rješenja o privremenoj mjeri temeljem čl. 352, st. 3 OZ-a.

Sud je odlučio da ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ove parnice temeljem čl. 351 OZ-a s obzirom da je u ovoj parnici nepravomoćno odlučeno o radovima vezanim za dovršetak gradnje nekretnine opisane u točki I. izreke ove presude, pa nije potrebno njeno opravdanje u drugoj parnici, a potrebno je da se izvrše nužni radovi, dok će po pravomoćnosti presude sve biti meritorno riješeno vezano za izvođenje građevinskih radova.

Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

31. Sud je odbio kao neosnovan prijedlog tuženica u podnesku od 18. rujna 2021. godine (l.s. 846) da se odredi privremena mjera kojom se zabranjuje poduzimati bilo kakve radnje na oštećenju konstrukcije nedovršene izgradnje III i IV etaže, kao i na oštećenju PVC folije kojom su privremeno zaštićeni otvori građevine, kao i da se zabrane radnje tužitelja kojim bi sprječavao nastavak daljnje izgradnje neizgrađene III i IV etaže (do potpunog uređenja), te da preda gradilište (III i IV etažu) u isključivi posjed tuženici ad.1 AŽ, te da se tužitelju zabrani prolaz kroz dvorište.

Naime, nije u postupku utvrđeno da bi tužitelj poduzimao radnje kojima bi oštećivao konstrukcije nedovršenog objekta, niti da bi oštećivao PVC foliju koja je postavljena na otvorima tog objekta, ta folija je bila vidljiva i prilikom očevida na prozorima, a budući to nije trajan materijal moguće je da dolazi do oštećenja uslijed atmosferskih djelovanja (kiša, grad , vjetar, sunce) i zamora materijala. Do prestanka radova je došlo zbog narušenih odnosa stranaka, jer se je nastojalo isključiti tužitelja iz bilo kakvog oblika vlasništva na predmetnom objektu, pa onda nije bilo suglasnosti oko zajedničkog nastavka radova. Nitko nije 27 godina pokušavao sudskim putem isposlovati nastavak radova, pa su za takvo stanje objekta odgovorne sve parnične strane. Tužitelj kao nositelj udjela u zajedničkoj stvari – bračnoj stečevini na III i IV etaži objekta imao je i ima pravo posjeda, te ga se iz njega ne može isključiti privremenom mjerom niti za to ima razloga, jer i on ima pravo kontrolirati kvalitetu radova na dovršetku objekta na kome on ima udio kao zajedničar. Dopuštenje ostalih radova na dovršetku cijelog objekta, izvan hitnih radova koji su neophodni, a koji su odobreni donesenom privremenom mjerom nije ni hitno, ni neophodno, niti će radi toga nastupiti nenadoknadiva šteta. Tužitelju se ne može zabraniti da prolazi dvorištem zgrade u vlasništvu tuženice VŽ privremenom mjerom jer i tuženik u istom dvorištu ima objekt u svom suvlasništvu, a III i IV etaža u izgradnji biti će povezane sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kome se nalaze, kada budu etažirane. Stoga je sud smatrao da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za donošenje privremene mjere u tom dijelu iz čl. 346 i čl. 347 OZ-a da bi se i u tom dijelu odredila privremena mjera, jer niti je učinjeno vjerojatnim potraživanje tuženica koje bi se osiguravalo tom mjerom, niti postojanje opasnosti ili prijetnja nastanka nenadoknadive štete. Naravno da tužitelj taj prostor ne može koristiti na način da onemogućava ili otežava građevinske radove određene privremenom mjerom koja je donesena.

Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.

32. Sud je odlučio da svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka s obzirom na uspjeh stranaka u ovoj parnici temeljem čl. 154, st. 4 ZPP-a s obzirom da je smatrao da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, tužitelj je uspio u sporu dijelom vezano za III i IV etažu objekta (zajednička imovina i udjeli u zajedničkoj imovini), a tuženice u odnosu na sobu na II etaži i dijelom u vezi vlasništva na III i IV etaži. Stoga je u točki IV 5) izreke ove presude odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova tužitelja kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki IV izreke ovog rješenja.

U Dubrovniku, dana 14. travnja 2025. godine

S u d a c :

Zoran Nikolić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa.

DN-a:

- pun. tužitelja, odvj. Maroje Kolendić

- pun. tuženica,ad.1 i ad.2 , odvj. Cvjetko Rihter