Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 657/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovina predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača D. V., iz L. L., OIB ..., odlučujući o reviziji vjerovnika Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2360/2020-2 od 10. prosinca 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Sp-3370/2019-9 od 27. svibnja 2020., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija vjerovnika Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača (točka 1. izreke), zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača (točka 2. izreke), te je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike (kako je pobliže navedeno pod toč. 3. izreke), između ostalih i vjerovnika Republiku Hrvatsku po 1. osnovu-presudi Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: KZM-1/15-38-IZ.NA, vjerovnika Republike Hrvatske za glavnicu: 0,00 kn, kamate 65,64 kn, trošak 300,00 kn; po 2. osnovu-presudi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj KZD-22/16-14-IZ.NA, vjerovnika Republike Hrvatske za glavnicu: 0,00 kn, kamate: 1.118,55 kn, trošak 4.800,50 kn, te po 3. osnovu-presudi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: KZD-51/17-13-IZ.NA vjerovnika Republike Hrvatske za glavnicu: 700,00 kn, kamate: 79,65 kn i trošak: 0,00 kn.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba vjerovnika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 4758/2021-2 od 5. siječnja 2022., dopušteno je predlagatelju izjavljivanje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1.) Pazi li po službenoj dužnosti sud u provođenju jednostavnog postupka stečaja potrošača na primjenu čl. 75 st. 1. točka 1 Zakona o stečaju potrošača i da li mora prije donošenja odluke po službenoj dužnosti pribaviti podatke o osuđivanosti potrošača (kaznena evidencija) radi provjere zakonskih uvjeta iz čl. 75. st. 1. točka 1. Zakona o stečaju potrošača, ili se ta odredba primjenjuje samo kad se na nju pozove vjerovnik?
2.) Da li se odredba čl. 75. st. 1. točka 1. Zakona o stečaju potrošača primjenjuje samo kad postoji pravomoćna osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je to kazneno djelo počinjeno na štetu vjerovnika koji sudjeluje u jednostavnom postupku stečaja potrošača ili neovisno o tome na čiju je štetu počinjeno?
3.) Da li pravomoćna osuđivanost u smislu čl. 75. st. 1. točka 1. Zakona o stečaju potrošača dovodi do uskrate oslobođenja od obveza u jednostavnom postupku stečaja potrošača u odnosu na sve obveze i sve vjerovnike u jednostavnom postupku stečaja potrošača ili samo u odnosu na one obveze proizašle iz kaznene osude (npr. trošak kaznenog postupka, oduzeta imovinska korist, sudske pristojbe, novčana kazna...)?
4.) Da li pravomoćna osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva sama po sebi presumira potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti u smislu Zakona o stečaju potrošača, te da li se u slučaju osuđivanosti za neke druge inkriminacije (izvan kaznenih djela protiv imovine i gospodarstva) treba ispitivati i ocijeniti da li ista ukazuju na potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti?“.
4. Na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje: ZPP) vjerovnik Republika Hrvatska je podnijela reviziju protiv drugostupanjskog rješenja, zbog navedenih pravnih pitanja, predlažući da ovaj sud usvoji reviziju vjerovnika i ukine nižestupanjske odluke ili samo odluku drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Potrošač nije podnio odgovor na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U ovom postupka Financijska agencija (dalje u tekstu: FINA) je 30. prosinca 2019. podnijela sudu prvog stupnja prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača na temelju odredbe čl. 79.d st. 1. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15 i 67/18 - dalje: ZSP), u povodu kojeg su sudovi utvrdili:
- da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekidno trajalo 2137 dana, te da su u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan odlučivanja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača evidentirane 3 (tri) neizvršene osnove za plaćanje po kojima nenaplaćena glavnica iznosi ukupno 5.800,50 kn,
- da su u Očevidniku evidentirane i osnove koje je Financijska agencija prestala izvršavati temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a koje zajedno s evidentiranim neizvršenim osnovama prelaze iznos od 20.000,00 kn po osnovi glavnice (evidentirane neizvršene osnove 5.800,50 kn, a brisane 80.060,80 kn),
- da u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje nema evidentiranih osnova koje je Financijska agencija prestala izvršavati sukladno zahtjevu ovrhovoditelja nakon slanja poziva potrošaču,
- da je jednostavni postupak stečaja potrošača proveden samo u odnosu na osnove za plaćanje iz odredbe čl. 79.a st. 2. ZSP koje su navedene u točki 3. izreke prvostupanjskog rješenja, u ukupnom iznosu 5.800,50 kn s osnova glavnice,
- da se potrošač u roku od 15 dana nije očitovao je li suglasan da se pred nadležnim sudom provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, pa da se smatra da je potrošač suglasan da se može provesti jednostavni postupak stečaj potrošača nad njegovom imovinom,
- da potrošač nije dostavio popis svoje imovine,
- da u otvorenom roku od 45 dana od objave oglasa suda (kojim je sud pozvao vjerovnike potrošača da u roku od 45 dana od objave oglasa ospore popis imovine koji je potrošač dostavio i/ili obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u slučaju da jednostavni postupak stečaja potrošača bude otvoren te da dostave dokaze na kojima temelje svoje tvrdnje) nitko od potrošačevih vjerovnika nije osporio popis imovine potrošača kako je naznačen u navedenom oglasu, niti je obavijestio sud o postojanju imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u slučaju da jednostavni postupak stečaj potrošača bude otvoren,
- da je povodom zahtjeva suda Financijska agencija dostavila podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje i podatke o imovini potrošača iz kojih je razvidno da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, da potrošač ima otvorena dva računa kod Zagrebačke banke d.d. na kojima sredstva nisu izuzeta od prisilne naplate, a ima otvoren i račun za posebne namjene (zaštićeni račun) u istoj banci na kojem su sredstva u potpunosti izuzeta od prisilne naplate, te da računi na kojima se nalaze sredstva koja nisu izuzeta od ovrhe privremeno nemaju oznaku blokade s obzirom na odredbu čl. 1. st. 2. Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 47/2020) kojom je propisano da FINA zastaje s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenike fizičke osobe,
- da je potrošač tijekom 2019. ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu 752,00 kn te primitak u iznosu 18.611,50 kn po osnovi primitaka fizičkih osoba po osnovi izravnih plaćanja u poljoprivredi, tijekom 2018. u iznosu 18.162,29 kn po osnovi primitaka fizičkih osoba po osnovi izravnih plaćanja u poljoprivredi, a da je u periodu od 1. travnja 2017. do 31. prosinca 2017. potrošač ostvario primitak u iznosu 19.307,46 kn,
- da je potrošač evidentiran kao vlasnik odjavljenog osobnog vozila marke Zastava 750, godine proizvodnje 1982., koje vozilo je potrošač stekao 27. veljače 1995., a odjavio 18. listopada 2006., da vrijednost automobila u dostavljenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova je iskazana iznosom „0,00 kn“,
- da osim navedene imovine potrošač nema nikakve druge imovine-ne ostvaruje nikakve druge dohotke ni primitke, nema upisanih nikakvih založnih prava, nije evidentiran kao vlasnik prijavljenog motornog vozila kod Ministarstva unutarnjih poslova, zrakoplova kod Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, poslovnih udjela kod Visokog trgovačkog suda, ni vrijednosnih papira kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, nije ostvario nikakvu dividendu niti je evidentiran u upisniku Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture kao vlasnik pokretnine koja se vodi u navedenom upisniku,
- da je iz zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra utvrđeno kako potrošač nije vlasnik/suvlasnik nekretnina.
9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, a s obzirom na to da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn sud zaključuje kako su ispunjene i zakonske pretpostavke (čl. 79.g st. 1. ZSP) za donošenje odluke o otvaranju i istovremenom zaključenju jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, te za istovremeno oslobođenje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a ZSP primjenom odredbe čl. 79.g st. 4. ZSP.
10. Drugostupanjski sud je, povodom žalbe vjerovnika (ovdje revidenta) ispitao valjanost utvrđenih činjenica te smatra kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP) kada je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke iz čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, kao i za oslobođenje potrošača od preostalih obveza po navedenim osnovama.
10.1. Pri tom je drugostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor vjerovnika da je prvostupanjski sud propustio razmotriti sadržaj osnova za plaćanje broj KZM-1/15, KZD-22/16 i KZD-51/17, te ocijeniti postoje li pretpostavke za uskratu oslobađanja potrošača po odredbi čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP. Naime, polazeći od toga da se osnove za plaćanje na koje se poziva vjerovnik u žalbi odnose na pravomoćne osude potrošača za kaznena djela - povredu dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona/11 počinjene na štetu djece potrošača, kao i da te osnove za plaćanje glase na troškove kaznenog postupka (paušale) drugostupanjski sud je zaključio da se vjerovnik može pozivati na odredbu čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP samo ako ima svojstvo oštećenika u odnosu na potrošača u kaznenom postupku, tj. samo ako je potrošač počinio kazneno djelo na štetu vjerovnika.
11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je dopuštena revizija, radi davanja odgovora na postavljena pitanja relevantne su odredbe ZSP kako slijedi.
12. Odredbom čl. 2. st. 1. propisano je da je cilj ZSP poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), a odredbom st. 2. tog članka propisano je da poštenje potrošača sud utvrđuje uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, u skladu s tim Zakonom.
13. Prema odredbi čl. 24. st. 3. ZSP sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registra, upisnike i očevidnike.
14. Odredbom čl. 73.a st. 1. ZSP propisano je da će sud potrošača uskratiti oslobođenje od preostalih obveza na prijedlog stečajnog vjerovnika, ako potrošač tijekom razdoblja provjere ponašanja povrijedi svoju dužnost i time onemogući namirenje vjerovnika odnosno ako se ostvari neki od razloga iz članka 75. ZSP.
15. Nadalje, odredbom čl. 75. st. 1. ZSP propisano je da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač:
1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti
2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza
3. u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja,
4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema ovom Zakonu ili
5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.
15.1. Odredbom čl. 75. st. 2. ZSP propisano je da vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. ovoga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.
16. Prema odredbi čl. 79.o ZSP u jednostavnom postupku stečaja potrošača na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 21.-30., čl. 37.-39., čl. 40. st. 1. i 3., čl. 41.-43., čl. 54., čl. 56. i 57., čl. 59.a - 62., čl. 65., čl. 68., čl. 69. st. 2. podstavka 3., čl. 73.a, čl. 74. st. 2. i 3., čl. 75., čl. 76. st. 1., 3. i 4., čl. 77.-79. ovoga Zakona.
17. Prije svega treba reći da je u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, ovaj sud u odluci broj Rev 1170/2022-2 od 25. travnja 2023. iznio sljedeće pravno shvaćanje:
„Povezujući odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a i odredbu čl. 75. ZSP-a dolazi se do zaključka da će sud postupati po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP-a. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a.“
18. Prema stanju spisa proizlazi da vjerovnik u konkretnom slučaju nije postupio u smislu odredbe čl. 75. st. 2. ZSP i predložio sudu, prije donošenja prvostupanjskog rješenja, donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, već je to istaknuo tek u žalbi na način da je prigovorio da prvostupanjski sud nije ocijenio postoje li (u odnosu na predmetne osnove za plaćanje u odnosu na koje je sud oslobodio potrošača od preostalih obveza) pretpostavke za uskratu oslobođenja potrošača u smislu odredbe čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP.
18.1. Stoga, s obzirom da revident kao vjerovnik tijekom prvostupanjskog postupka nije dostavio sudu obrazloženi prijedlog u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača te predložio u odnosu na tog potrošača donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza u smislu odredbe čl. 75. st. 2. ZSP, to sud nije bio dužan po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP utvrđivati činjenice u odnosu na nepoštenje potrošača i pribavljati podatke o njegovoj kaznenoj osuđivanosti.
19. Nadalje, u odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje, valja reći da je ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-1268/2022-2 od 23. svibnja 2023. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
„Pravomoćna osuđivanost u smislu čl. 75. st. 1. točka 1. ZSP dovodi do uskrate oslobođenja od preostalih obveza u jednostavnom postupku stečaja potrošača u odnosu na sve obveze i sve vjerovnike u jednostavnom postupku stečaja potrošača, neovisno o tome je li vjerovnik oštećen počinjenjem kaznenog djela ili nije.“
20. S obzirom na izraženo pravno shvaćanje ovog suda pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da se vjerovnik može pozivati na odredbu čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP samo ako ima svojstvo oštećenika u odnosu na potrošača u kaznenom postupku, tj. ako je potrošač počinio kazneno djelo na štetu vjerovnika.
21. Međutim, polazeći od odredbe čl. 24. st. 3. ZSP i odredbe čl. 75. ZSP, kao i od ranije izraženog pravnog shvaćanja iz odluke broj Rev-1170/2022-2 od 25. travnja 2023., treba ponoviti da je prilikom provedbe jednostavnog postupka stečaja potrošača dužnost suda rješenjem uskratiti oslobođenje potrošača od preostalih obveza, samo u situaciji ako je vjerovnik postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP i prije donošenja prvostupanjskog rješenja predložio sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP.
21.1. Stoga, s obzirom da revident kao vjerovnik nije postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP i dostavio sudu obrazloženi prijedlog za donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, to prvostupanjski sud nije bio dužan bez prethodnog prijedloga vjerovnika iz odredbe čl. 75. st. 2. ZSP ocjenjivati postoje li pretpostavke za uskratu oslobođenja potrošača od preostalih obveza u smislu odredbe čl. 75. st. 1. ZSP.
21.2. Slijedom navedenog, iako je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da se samo vjerovnik koji ima svojstvo oštećenika u odnosu na potrošača u kaznenom postupku može pozivati na odredbu čl. 75. st. 1. ZSP, to nije utjecalo na pravilnost pobijane odluke, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je revident kao vjerovnik prije donošenja rješenja iz odredbe čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP podnio obrazloženi prijedlog prvostupanjskom sudu za donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, što je bio dužan učiniti, kako bi sud prvog stupnja mogao glede njegovog prijedloga iz odredbe čl. 75. st. 2. ZSP ocjenjivati postoje li pretpostavke za donošenje donošenje rješenja o oslobađanju potrošača od preostalih obveza u smislu odredbe čl. 75. st. 1. ZSP.
22. Nadalje, četvrtim postavljenim pitanjem vjerovnik u suštini pita postoji li presumpcija potrošačeve nesavjesnosti i nepoštenja pri ispunjavanju obveza i dužnosti u smislu ZSP ako je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva, te treba li u slučaju osuđivanosti za neke druge inkriminacije, izvan kaznenih djela protiv imovine i gospodarstva ispitivati i ocjenjivati je li ta djela ukazuju na potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti.
23. U odnosu na navedeno pitanje treba reći da je ZSP propisao presumpcije kada se smatra da potrošač nije pošten (čl. 14. st. 5., čl. 79. i st. 3., čl. 79.m al. 5. ZSP).
23.1. Također treba reći da je osim navedenih odredbi, sam ZSP odredbom čl. 2. st. 2. ZSP prepustio sudu utvrđivanje poštenja potrošača, što znači da će sud poštenje pojedinog potrošača ocijeniti ovisno o utvrđenim okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa stoga odgovor na pitanja o poštenju potrošača i ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
24. Osim toga, odredba čl. 75. st. 1. ZSP propisuje kad će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza, međutim preduvjet postupanju prvostupanjskog suda i donošenju rješenja iz čl. 75. st. 1. ZSP je radnja vjerovnika propisana odredbom čl. 75. st. 2. ZSP, odnosno obrazloženi prijedlog vjerovnika sudu za donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza zbog razloga navedenih u odredbi čl. 75. st. 1. ZSP, a koji prijedlog vjerovnik treba podnijeti sudu prije donošenja prvostupanjskog rješenja (iz čl. 74. st. 1. ZSP, odnosno rješenja iz čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP).
25. Dakle, sud će moći donijeti rješenje kojim će potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza zbog njegove pravomoćne osude zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na potrošačevo nepoštenje i nesavjesnost pri ispunjavanju obveza i dužnosti iz čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP, pri čemu će u svakom pojedinom slučaju ispitivati i ocijeniti je li osuđivanost potrošača za navedena kaznena djela ukazuju na potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti u smislu ZSP, ali samo u situaciji ako je vjerovnik prethodno postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP i pravovremeno predložio sudu donošenje takvog rješenja s određeno navedenim razlozima iz odredbe čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP.
26. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je prije donošenja rješenja iz odredbe čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP, revident kao vjerovnik sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP podnio sudu obrazloženi prijedlog za donošenje rješenje o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza zbog razloga navedenih u odredbi čl. 75. st. 1. ZSP, što je pretpostavka da bi prvostupanjski sud mogao ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja iz odredbe čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza, to je prema pravnom shvaćanju ovog suda pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke iz čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP.
27. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 23. ZSP u vezi sa čl. 10. SZ odbiti reviziju vjerovnika te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.