Poslovni broj: 2 P-227/2023-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Biserki Boljat, u pravnoj stvari tužitelja: UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Sladoljevu, odvjetniku u Vodicama, protiv tuženika: 1. Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Uprava šuma podružnica Split, Kralja Zvonimira 35/III, 21000 Split, OIB: 69693144506, zastupana po HĆ, dipl. iur., zaposlenici kod tuženika ad1. i 2. Republika Hrvatska, zastupana po ODO Šibenik, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, na ročištu glavne rasprave održane i zaključene 6. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika ad1. i z.z.z. tuženika ad2. LĆ, savjetnice kod ODO Šibenik, Građansko – upravni odjel, te na ročištu objave presude 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

II Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad1. kao neosnovan.

II Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad2. i sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik:

- nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, garaža i kuća, Gaćelezi, Gaćelezi 141, površine 702 m2, upisane u Z.U.. 775, K. O. [katastarska općina] ii

- nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište i pomoćna zgrada, površine 1008 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],

pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u odnosu na te nekretnine na svoje ime, uz istodoban izbris toga prava s imena "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, OIB: 69693144506.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka istaknuo da je pravo vlasništva nekretnina katastarskih oznaka čest. br. 876/223 i 876/224 sve K. O. [katastarska općina] stekao darovanjem od djeda ĆĆ, a njegov prednik nasljeđivanjem od oca ĆĆ, a ovaj potonji dugogodišnjim nesmetanim posjedovanjem, odnosno dosjelošću. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku br. P-2023/2020 od 14. siječnja 2022. da je utvrđeno pravo vlasništva tužitelja na konkretnim fizičkim dijelovima matične čest. br. 876/1 K. O. [katastarska općina], koji dijelovi su na geodetskom snimku izrađenom po ŽĆ, dipl. ing. geodezije od 14. listopada 2022., označeni slovima S-P-R-S-O, površine 702 m2 i slovima I-J-K-L-I, površine 1.008 m2. Naknadim katastarskim cijepanjem od dijela površine 702 m2 da je nastala čest. br. 876/223, a od dijela površine 1.008 m2, da je nastala čest. br. 876/224. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, da je upisan tuženik ad1. Kako tužitelj ima pravni interes da se utvrdi njegovo pravo vlasništva istih nekretnina, te uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim, predlaže kao u izreci presude.

2.Tužena ad1. se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, prvenstveno ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer da Hrvatske šume nisu vlasnici sporne nekretnine, već da je to Republika Hrvatska, temeljem Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 41/90), vlasnik istih nekretnina..

3. Tužena ad2. se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističući da je u ovom postupku potrebno utvrditi da li predmetne nekretnine odgovaraju po površini i položaju nekretninama koje su bile predmet spora koji se kod Općinskog suda u Šibeniku vodio pod posl. br. P-2023/2020.

4. Izvedeni su dokazi čitanjem i pregledom: presude Općinskog suda u Šibeniku br. P-2023/2020 od 14. siječnja 2022., rješenja Područnog ureda za katastar Šibenik sa priležećom dokumentacijom od 4. travnja 2022.(str. 25-31 spisa), skice mjesta očevida iz predmeta P-2023/2020 sa priležećim skicama (str. 61-67 spisa), zemljišne knjige ovog suda i katastarskog operata posjednika u odnosu na predmetne nekretnine.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan u odnosu na tuženika ad1., dok je osnovan u odnosu na tuženika ad2.

6. Pregledom zemljišne knjige ovog suda ustanovljeno je da su čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] upisane kao vlasništvo Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik.

7 Pregledom katastarskog operata posjednika (posjedovni list Ureda za katastar Šibenik br. 1476) ustanovljeno je da su čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], upisane na imenima posjednika: JĆ, KĆ pok. U i Državna imovina, Općina Vodice.

8 Pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku br. P-2023/2020 od 14. siječnja 2022. ustanovljeno je da se vodio postupak u pravnoj stvari tužitelja BĆ, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, radi utvrđenja prava vlasništva konkretnih fizičkih dijelova nekretnine kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa je tom presudom utvrđeno kako je tužitelj vlasnik posebnih fizičkih dijelova iste nekretnine koji su na geodetskom snimku izrađenom po vještaku Antoniu Reljanoviću, dipl. ing. geod., od 14. listopada 2020. označeni slovima O-P-R-S-O površine 702 m2 i slovima I-J-K-L-I površine 1.008 m2.

9. Iz rješenja Područnog ureda za katastar Šibenik Klasa:UP/I 932-47/22-2/738, Urbroj:541-26-82/10-22-2 od4.travnja 2022. proizlazi da je izvršeno katastarsko cijepanje matične čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] po zahtjevu BĆ, a temeljem presude Općinskog suda u Šibeniku br. P-2023/2020 i skice mjesta očevida Antonia Reljanovića od 14. listopada 2020., pa su od navedene matične nekretnine nastale čest. zem. [katastarska čestica], površine 702 m2 i 876/224, površine 1.008 m2.

10.Slijedom ovako izvedenih dokaza te njihovom ocjenom, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 07/02, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim u odnosu na tuženika ad., a osnovanim u odnosu na tuženika ad2.

11.Prvenstveno u odnosu na prigovor tuženika ad1. da ne može biti pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, sud ocjenjuje takav prigovor osnovanim.

12. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske) šume i šumsko zemljište koje su na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (16. listopada 1990.), nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog Zakona vlasništvo Republike Hrvatske, pa slijedom toga Hrvatske šume, iako su upisane kao zemljišnoknjižni vlasnik takvog zemljišta, ne mogu imati pravni legitimitet u parnicama koje se odnose na takve nekretnine.

13. U konkretnom slučaju Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, upisane su kao zemljišno knjižni vlasnik predmetnih nekretnina. Međutim, iz prijavnog lista Ureda za katastar Šibenik od 28. travnja 2004., proizlazi da su iste nastale nastala katastarskim cijepanjem matične čest. zem. [katastarska čestica]/1K.O. Čista, dakle, radi se o nekretnini koja se u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (16. listopada 1990.) nalazila u društvenom vlasništvu, pa slijedom toga Hrvatske šume ne mogu biti pasivno legitimirane u odnosu na ovu nekretninu, pa tako niti u odnosu na nekretnine koje su nastale njezinim katastarskim cijepanjem. .

14. Zbog navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad1. te odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

15. U odnosu na tuženika ad2 . sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

16. Naime, tužitelj je istaknuo da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao darovanjem od djeda ĆĆ, a ovaj nasljeđivanjem od oca ĆĆ, a njegov otac (pradjed tužitelja) dugogodišnjim nesmetanim posjedovanjem, odnosno dosjelošću.

17. Temeljem čl. 159. st.4. i čl. 160. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine „, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov barem pošten, samostalan posjed neprekidno trajao 40 godina. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni posjednici.

18. Prema odredbi čl. 388. st..2. ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka stvarnih prava i njihovih pravnih učinaka.

19. Sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472 OGZ-a, primjenjivo u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila iz čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ br. 88/1946), a u svezi odredbe čl.18. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Narodne novine'', br. 53/91 i 92/94), vlasništvo nekretnine (koja je do označenog datuma bila u društvenom vlasništvu) izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo se steći nakon posjedovanja od najmanje 40 godina.

20. Prema ranije važećoj odredbi čl. 388. st. 4. ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, ista odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", br. 137/99).

21. Nakon toga, odredbom čl. 2.st.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZV-a (''Narodne novine'', br.114/01) iza stavka 3., dodaje se stavak 4. prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava nad tim nekretninama dosjelošću, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

22. Obzirom na ukidanje navedene odredbe, bilo je sporno uračunavanja vremena dosjedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

23. Međutim, o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu Vrhovni sud RH izrazio je pravno shvaćanje u odlukama: Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev 974/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev 301472019 od 12. svibnja 2020. i dr. u kojima se navodi da u takvim slučajevima u vrijeme dosjelosti treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredbe čl.388. st.4. ZOV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela da mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, a posebno u onom slučaju kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi trećih osoba.

24. Dakle, u konkretnom slučaju bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj, uključujući svoje prednike, kroz proteklo razdoblje računajući od 1. siječnja 1997. pa 40 godina unatrag, bio u poštenom, samostalnom posjedu predmetnih nekretnina.

25. Na navedene okolnosti sud je izveo dokaz pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku br. P-2023/2020 iz koje je razvidno da se vodio postupak u pravnoj stvari tužitelja BĆ, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, radi utvrđenja prava vlasništva konkretnih fizičkih dijelova nekretnine kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Nadalje, iz iste presude je razvidno da su se na okolnosti navedene u tužbi izvodili brojni dokazi,pa tako. pregledom ugovora o darovanju zaključen između ĆĆ, kao darovatelja i BĆ, kao daroprimatelja od 22. svibnja 2018., očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka Antonia Reljanovića, dipl. ing. geod., te saslušanjem svjedoka DĆ pok. H i PĆ.

26. Na skici mjesta očevida vještaka Antonia Reljanovića, dipl. ing. geod., od 14. listopada 2020. koja čini sastavni dio iste presude, pokazane nekretnine označene su slovima O-P-R-S-O površine 702 m2 i slovima I-J-K-L-I površine 1.008 m2.

27. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da su pravni prednici tužitelja više od 40 godina do 6. travnja 1941. posjedovali pokazane nekretnine i na taj način izvanrednom dosjelošću stekli vlasništvo istih, a tužitelj darovanjem od nedvojbenog izvanknjižnog vlasnika svog djeda ĆĆ pok. ĆĆ.

28. Tijekom ovog postupka tužitelj i tuženi ad2. nisu predlagali izvođenje drugih dokaza osim pregledom navedene presude, s tim da je tuženik ad2. istakao kako je u ovoj pravnoj stvari potrebno utvrditi je li dijelovi matične čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji su na skici vještaka Antonia Reljanovića označeni su slovima O-P-R-S-O, površine 702 m2 i slovima I-J-K-L-I površine 1.008 m2, odgovaraju po površini i obliku novonastalim čest. zem. [katastarska čestica].

29. Iz priležećih dokaza, naročito geodetskog elaborata od 11. ožujka 2022. koji čini sastavni dio rješenja Područnog ureda za katastar Šibenik od 4. travnja 2022., proizlazi da je izvršeno katastarsko cijepanje matične čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] po zahtjevu BĆ, a temeljem presude Općinskog suda u Šibeniku br. P- 2023/2020 i skice mjesta očevida Antonia Reljanovića od 14. listopada 2020., pa su od navedene matične nekretnine nastale čest. zem. [katastarska čestica], površine 702 m2 i 876/224, površine 1.008 m2.

30. Slijedom navedenog, cijeneći činjenicu da su se prednici tužitelja nalazili u dugogodišnjem kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina kroz proteklo razdoblje računajući od 1. siječnja 1997. pa 40 godina unatrag, sud je uvjerenja da su vlasništvo istih nekretnina stekli dosjelošću.

31. Kako je, dakle, tužitelj vlasništvo istih nekretnina stekao temeljem valjanog pravnog osnova (darovanjem od stvarnog vlasnika), u smislu odredbe čl. 115. ZV sud je prihvatio osnovanim tužbeni zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženika ad2. te odlučio kao u izreci presude pod točkom II.

32. Stranka koja je uspjela u sporu nije tražila naknadu troškova postupka, pa o istom nije posebno odlučeno.

Šibenik, 14. travnja 2025

SUDAC

Biserka Boljat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude ukoliko je stranka uredno obaviještena o objavi presude, u protivnom rok za žalbu na presudu teče od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu za županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- tuženika ad1.

- z.z.tuženika ad2.