REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: AB, zbog prekršaja iz čl.57.st.2. i st.7. uz primjenu čl.293.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/23-4/90135 URBROJ: 511-19-36-23-1, koji su ovom Sudu dostavljeni 27.02.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 14.04.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i G rođene Đ, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, umirovljenik, primanja oko 900,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje djece, sudionik Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 13. listopada 2023. u 11,10 sati u Velikoj Gorici, kao vozač vozila M1, marke Seat, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao označenim vozilom u prometu na cestama, a kretao se sjevernom kolničkom trakom Sisačke ulice u smjeru sjeverozapada i dolaskom na raskrižje sa Ulicom Seljine Brigade i Ulicom Braće Radića, skretao je u lijevo, prema kolniku Ulice braće Radića, a da nije propustio sva vozila koja mu dolaze iz suprotnog smjera i na raskrižju zadržavaju smjer kretanja ravno i zbog takvog propusta, na prednji dio vozila kojim je upravljao, naletio je prednjim dijelom osobni automobil [registarska oznaka], kojim je upravljala GB i koja je na vozilu uključila lijevi pokazivač smjera, a koja je okrivljenom dolazila iz suprotnog smjera, krećući se južnom kolničkom trakom Sisačke ulice, u smjeru jugoistoka, a ulaskom u raskrižje zadržavala je smjer svog kretanja ravno i u prometnoj nesreći tjelesne ozlijede zadobio je vozač osobnog automobila [registarska oznaka] AB, a nastala je i materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj iz čl.57.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.57.st.7. uz primjenu čl.293.st.2. istog Zakona,

ali Sud okrivljenika za počinjeni prekršaj, temeljem odredbe čl.38.st.2. Prekršajnog zakona

OSLOBAĐA OD KAZNE

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 27.02.2024.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je 23.11.2023.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/23-4/90135 URBROJ: 511-19-36-23-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura, izrekao mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jedan (1) mjesec te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iznosi kako je istina da je dana 13.10.2023. oko 11,00 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] [adresa] u [adresa]. Kada je došao do raskrižja Ulice Seljine Brigade i Braće Radića imao je namjeru skrenuti u lijevo. Zaustavio je svoje vozilo te je propustio vozila koja su mu dolazila ususret. Nakon tih vozila, iz suprotnog smjer kretalo se jedno vozilo koje je imalo upaljeno lijevi žmigavac i izražavalo namjeru skretanja lijevo u Ulicu Seljine Brigade. Iz tog razloga, on je započeo skretati u lijevo, u Radićevu ulicu. Međutim, to vozilo je umjesto skretanja u lijevo nastavilo kretanje ravno pa je naletjelo na njegov automobil. Cijeli događaj vidjela su dva svjedoka koji su bili ispitani od strane policajaca prilikom očevida, a radi se o ĐB i FB. Predlaže sudu da ih ispita u svojstvu svjedoka. To je sve što ima za iskazati.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka ĐB, čije ispitivanje je predložio okrivljenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 13.10.2023. oko 11,00 sati upravljao svojim osobnim automobilom i kretao se Sisačkom ulicom u smjeru velike Gorice. Kada je došao do raskrižja sa Ulicom Seljine Brigade i Ulicom Braće Radić, došlo je do sudara dva automobila na tom raskrižju. Sjeća se da je jednim vozilom upravljala ženska osoba i ona se kretala Sisačkom ulicom iz smjera [adresa]. Drugim automobilom upravljao je muškarac ali se više ne sjeća u kojem smjeru se on kretao i da li se kretao Sisačkom ulicom ili jednom od sporednih ulica. Sjeća se da je odmah nakon prometne nesreće nastala prepirka između vozačice i vozača, a u vezi žmigavca kojeg je vozačica davala ili nije davala, više se ne sjeća pojedinosti zbog proteka vremena. Moguće je da se muški sudionik u prometnoj nesreći svojim vozilom kretao ispred vozila koje se kretalo ispred mog automobila pa da je skretao u sporednu ulicu. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika može reći kako nije zamijetio okolnosti o kojima okrivljenik govori u svojoj obrani odnosno nije zamijetio tko je imao uključen koji žmigavac.

Nakon što je upoznat s iskazom svjedoka ĐB okrivljenik je istaknuo kako je predmetne zgode taj vozač, nakon prometne nesreće, vidio da je vozačica drugog automobila imala uključen lijevi žmigavac.

5.

Tijekom dokaznog postupka ispitana je svjedokinja GB, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećene, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 13.10.2023. oko 11,00 sati upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretala se iz [adresa] u smjeru Siska. Kada je došla do raskrižja sa Ulicom Seljine Brigade i Braće Radića nastavila se kretati ravno, svojom prometnom trakom, a u jednom trenutku, kada je bila u raskrižju, vozilo koje se kretalo njemu u susret iz suprotnog smjera skrenulo je u lijevo u Ulicu Braće Radića te je došlo do sudara. Ona je bila u šoku zbog događaja. To je sve što ima za iskazati. Na poseban upit suca odgovara kako je bila sama u vozilu, a koliko je vidjela i vozač drugog vozila je bio sam. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako obrana nije istinita jer on predmetne zgode nije zaustavio svoje vozilo pred raskrižjem nego je brzinom došao do raskrižja i skrenuo u lijevo te je naletio na njezin automobil zbog čega je došlo do većeg oštećenja na njegovom automobilu, a manjeg na njezinom jer se kretala sporije. Nije istina da bi ona tom prilikom imala lijevi žmigavac jer nije niti imala namjeru skretati budući se kretala u smjeru Siska. Sjeća se da je nakon događaja, drugi vozač prilazio vozačima koji su došli nakon prometne nesreće te im je govorio da je imala upaljen žmigavac, ali to nije istina.

Okrivljenik je istaknuo kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane, a ima i svjedoke koji su se kretali iza njega i stajali su ispred raskrižja, iza njegovog vozila i čekali da on skrene kako bi nastavili kretanja u svom smjeru. Svjedokinja iskazuje da obrana okrivljenika nije istinita jer je okrivljenik predmetne zgode okupio oko sebe neke ljude no svi su oni došli na mjesto događaja nakon prometne nesreće.

Na poseban upit suca okrivljenik odgovara kako ne poznaje vozače koji su se nalazili u vozilima iza njegovog, a jedan je bio i pješak koji mu je prišao nakon nesreće.

6.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedoka FB, čije ispitivanje je također predložio okrivljenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 13.10.2023. oko 11,00 sati bio suvozač u automobilu kojim je upravljao njegov kolega te su se kretali [adresa] u [adresa] i stali pred raskrižjem sa Sisačkom ulicom. Zamijetio je da iz smjera Vukovine dolazi jedan osobni automobil koji je skretao u lijevo, a iz smjera [adresa] kretao se osobni automobil koji je imao upaljeni žmigavac za lijevo ili je bilo obratno. Taj automobil je nastavio kretanje ravno te je udario u vozilo koje je došlo iz smjera Vukovine i skretalo u lijevo, u Radićevu ulicu. Sjeća se da se vozilo koje je dolazilo iz smjera [adresa], a kojim je upravljala ženska osoba, nakon sudara nastavilo kretati još pedesetak metara, a onda je stalo sa strane kolnika i još uvijek je imalo upaljeni žmigavac. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

7.

Sudac je ispitao i svjedoka DB, policijskog službenika, koji je iskazao kako se sjeća da je dana 13.10.2023. bio upućen na očevid prometne nesreće koja se dogodila na raskrižju Ulica Radićeve, Sisačke i Seljine Brigade. Dolaskom na mjesto događaja, u razgovoru sa učesnicima i pregledom mjesta događaja utvrdio je da se okrivljenik svojim vozilom kretao Sisačkom ulicom, kao glavnom prometnicom, iz smjera Vukovine u smjeru [adresa] te je skretao na raskrižju u lijevo, u Ulicu Seljine Brigade. Istovremeno, iz suprotnog smjera, istom glavnom prometnicom, iz smjera [adresa] naišlo je osobno vozilo koje okrivljenik nije propustio pa je došlo do prometne nesreće. U razgovoru sa svjedocima saznao je da je vozačica osobnog vozila koja se kretala iz smjera [adresa] i zadržavala smjer kretanja ravno u raskrižju, na vozilu imala upaljen pokazivač za lijevo. Zbog toga je ista sankcionirana iz razloga što nije nakon uporabe pokazivača isti isključila dok je okrivljenik sankcioniran zbog nepropuštanja vozila koje se kretalo ravno. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako može ponoviti ono što je okrivljeniku rekao na mjestu događaja, da je druga sudionica u prometu mogla imati lijevi pokazivač smjera i da je odmah nakon raskrižja mogla skrenuti u neko dvorište, a na okrivljeniku kao vozaču je bila obveza procijeniti da svoju radnju može obaviti sigurno i bez opasnosti za sebe i druge. U cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja. Okrivljenik je istaknuo kako je predmetne zgode zaustavio svoje vozilo pred raskrižjem, propustio vozila iz suprotnog smjera i kada je vidio da nailazi vozilo sa upaljenim lijevim žmigavcem procijenio je da može sa sigurnošću skrenuti u lijevo, što je i učinio. Zamijetio je da se vozilo iz suprotnog smjera kreće velikom brzinom ali je procijenio da može sigurno skrenuti u lijevo.

Svjedok je istaknuo da je okrivljenik trebao uzeti u obzir brzinu kretanja drugog vozila i dobro procijeniti da li može radnju skretanja obaviti bez opasnosti.

Na posebno pitanje suca da li okolnost da je druga sudionica u prometnoj nesreći imala upaljen pokazivač smjera za lijevo, može osloboditi okrivljenika od odgovornosti, svjedok odgovara kako to može biti olakotna okolnost ali ne može dovesti do oslobađanja od krivnje.

8.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/23-4/90135, URBROJ: 511-19-36-23-1 izdan 23. studenog 2023., fotografije (list 2-15 spisa), prigovor podnesen 16. prosinca 2023., izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 30. listopada 2023., zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: 211-08/23-4/35394, Urbroj: 511-19-36-23-1 od 30. listopada 2023., bolnička prijava Kliničkog bolničkog centra Zagreb na ime ĆB od 13. listopada 2023., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 13. listopada 2023. i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za ĆB od 22. srpnja 2024.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbama navedenim u čl.57.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ponašajući se na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.57.st.7. uz primjenu čl.293.st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenika, pa ju je prihvatio u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode upravljao označenim osobnim automobilom [adresa] u [adresa], a kada je došao do raskrižja Ulice Seljine Brigade i Braće Radić zaustavio je svoje vozilo, a iz suprotnog smjera kretalo se jedno vozilo koje je imalo upaljen lijevi žmigavac i izražavalo namjeru skretanja lijevo u Ulicu Seljine Brigade, pa je on iz tog razloga započeo skretati u lijevo u Radićevu ulicu, ali je to vozilo umjesto skretanja u lijevo nastavilo kretanje ravno pa je naletjelo na njegov automobil.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u ostalom dijelu gdje poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodno smišljeni i nevjerodostojni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i životno, pa i uvjerljivo, ali pritom proračunato, te da je isplanirano pokušavao uporište za svoje obrambene razloge naći u tendencioznom i manipulativnom isticanju da je predmetne zgode zaustavio svoje vozilo pred raskrižjem, propustio vozila iz suprotnog smjera i kada je vidio da nailazi vozilo sa upaljenim lijevim žmigavcem procijenio je da može sa sigurnošću skrenuti u lijevo, što je i učinio, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaje, a počinjenje kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao, prikrivao, minorizirao i relativizirao svoje protupravno postupanje i/li nezakoniti propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani okrivljenika sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj za kojeg je optužen.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka ĐB, čije ispitivanje je predložio okrivljenik, pa je zaključio kako ovaj svjedok, iako je predmetne zgode bio na mjestu događaja i očevidac je prometne nesreće, zapravo nema neposrednih saznanja o dijelu prekršaja koji se stavlja na teret okrivljeniku, te je izjavio kako se ne sjeća pojedinosti zbog proteka vremena, pa ispitani svjedok nije mogao iskazati ništa odlučno o postupanju okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Obaveznom prekršajnom nalogu u odnosu na terećeni prekršaj.

4.

Sudac je cijenio cjelokupni iskaz ispitane svjedokinje GB, koja u ovom postupku ima pretpostavljeni procesni status oštećene, pa ga je u najvećem i odlučnom dijelu prihvatio jer je zaključio da je ona svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, neposredno uvjerljivo, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je kao sudionica u predmetnoj prometnoj nesreći u stanovitoj osobnoj i razumljivoj mjeri zainteresirana za ishod ovog postupka, činjenice i svoja opažanja predmetnog događaja iznosila objektivno, nepristrano i vjerodostojno.

Sudac je prihvatio iskaz oštećene svjedokinje jer je ona iskazivala na temelju osobnog saznanja te neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njezinom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti.

Nakon što je svjedokinja komentirala obranu okrivljenika, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja oštećene svjedokinje.

Osim toga, iskaz oštećene svjedokinje bio je u odnosu na odlučnu okolnost namjere okrivljenika i poduzete radnje skretanja u lijevo i nastanka sudara, sukladan sa iskazom policijskog službenika, svjedoka DB.

Ipak, sudac nije prihvatio dio iskaza imenovane svjedokinje u kojem iznosi kako predmetne zgode nije imala namjeru skretati pa stoga nije imala lijevi žmigavac, jer je s jedne strane svjedok FB kao očevidac uvjereno iskazao da se predmetne zgode iz smjera [adresa] kretao sobni automobil koji je imao upaljen žmigavac za lijevo, a nastavio je kretanje ravno, dok je s druge strane policijski službenik DB jasno i uvjerljivo potvrdio da je prilikom očevida saznao kako je vozačica zadržavala smjer kretanja ravno u raskrižju, a na vozilu je imala upaljen pokazivač za lijevo.

5.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka FB, čije ispitivanje je predložio okrivljenik, te ga je u potpunosti prihvatio, jer je zaključio da je njegov iskaz jasan i životan, a svjedok je iznosio činjenice razumljivo, vrlo detaljno i neposredno uvjerljivo, pa sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njegovih tvrdnji, jer svjedok kao slučajni očevidac događaja nije zainteresiran za ishod ovog postupka.

Sudac je osobito cijenio iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako se predmetne zgode iz smjera [adresa] kretao sobni automobil kojim je upravljala ženska osoba i koji je imao upaljen žmigavac za lijevo, a nastavio je kretanje ravno te je udario u vozilo koje je došlo iz smjera Vukovine.

Sudac je mišljenja kako iskaz ovog svjedoka nema utjecaja na valjanost odluke o postojanju odgovornosti i krivnje okrivljenika za prekršaj koji mu je stavljen na teret, ali je iskaz svjedoka učvrstio uvjerenje suca o postojanju bitne olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

6.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka DB, policijskog službenika, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja očevida i naknadno poduzetih postupanja, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u sastavljenom Izvješću o poduzetom i Zapisniku o očevidu, kao i u ostaloj dokaznoj dokumentaciji dostavljenoj Sudu uz podneseni prigovor protiv Obaveznog prekršajnog naloga.

Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, stručno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u cijelosti sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje razborito i logično iznosi kako je na okrivljeniku kao vozaču bila obveza procijeniti da svoju radnju može obaviti sigurno i bez opasnosti za sebe i druge, kao i u dijelu gdje ističe da je okrivljenik trebao uzeti u obzir brzinu kretanja drugog vozila i dobro procijeniti da li može radnju skretanja obaviti bez opasnosti.

Nakon što je ispitani svjedok komentirao obranu okrivljenika, a osobito nakon što je odgovarao na pitanja, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ovog svjedoka, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i proračunato svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz imenovanog svjedoka u potpunosti obesnažuje opravdanost i utemeljenost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, policijskog službenika, u vezi sa ostalim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

7.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 233163395, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je uređajima za nadzor i mjerenje ili provođenjem odgovarajućih laboratorijskih analiza i vještačenja utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

8.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, a koji su dostavljeni u privitku Obaveznog prekršajnog naloga, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja navedenog u tom nalogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja i koje su u svim bitnim elementima sukladno potvrdili i ispitani svjedoci FB i DB.

9.

Uvidom u Potvrdu od 22.07.2024.g. za ĆB, izdane od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, sudac je utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitanih svjedoka, niti dokaz prometnog vještačenja, a niti je izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

12.

Nakon provedenog žurnog postupka, sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno u izreci ove presude navedenoj materijalnoj odredbi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je time ostvario biće prekršaja opisanog u označenom propisu, a za kojeg se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

13.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.57. propisuje, uz ostalo, da je vozač vozila koje skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama tog članka.

Označeni Zakon u čl.293. propisuje, uz ostalo, da ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 260,00 eura.

14.

Sudac je zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim propisima i tako počinio terećeni prekršaj, te je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret, ustrajnim, jednostavnim, sračunatim i neosnovanim isticanjem da nije počinio prekršaj za kojeg je optužen.

15.

Sudac je zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj postupak i/li propust, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode kao vozač vozila koje skreće ulijevo bio dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja, a on je postupio suprotno, pa je izazvao prometnu nesreću u kojoj je uz nastalu materijalnu štetu bilo i ozlijeđenih osoba.

Predmetne zgode okrivljenik se kao vozač bio dužan prije započinjanja radnje skretanja ulijevo uvjeriti da istu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, a pritom je okolnost da je druga sudionica u prometnoj nesreći imala upaljen pokazivač smjera za skitanje u lijevo bila okolnost koja ga je svakako mogla opravdano dovesti u zabludu, ali ga nikako ne može osloboditi od odgovornosti i krivnje za terećeni prekršaj.

Okrivljenik u konkretnim uvjetima, nakon brižljive provjere i pojačane pažnje, zapravo nije trebao obaviti radnju skretanja, nego je imao obavezu, pomno prateći i procjenjujući brzinu kretanja drugog vozila koje je dolazilo iz suprotnog smjera, isto vozilo propustiti.

Obzirom da je okrivljenik postupio suprotno i nije dovoljno oprezno vodio računa o brzini i smjeru kretanja kretanja drugog vozila, izazvao je prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta, pa je tako počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

16.

Okrivljenik je postupao suprotno zakonskim odredbama, a po uvjerenju suca u svojoj obrani poricao je počinjenje prekršaja s ciljem da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on ustrajno poriče.

17.

Slijedom svega navedenog, nakon provedenog žurnog postupka, sudac je donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, ali ga je oslobodio od kazne pripisane za počinjeni prekršaj.

Sudac je zaključio kako će se, obzirom na obilježja prekršaja, na osobna svojstva okrivljenika kao počinitelja, kao i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, počinitelj ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.

18.

Prilikom donošenja ovakve odluke sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Sudac je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika našao činjenicu da do sada nije prekršajno osuđivan te da prekršajem kojeg je predmetne zgode počinio nije izazvao teže neposredne štetne posljedice.

Sudac nije našao naročito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.

19.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.38.st.2. Prekršajnog zakona budući smatra da okrivljenik kao počinitelj prekršaja nije izazvao štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nije prouzročio štetu koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, te da je kažnjavanje okrivljenika nepotrebno.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto novčane kazne u okviru propisanih iznosa, odnosno umjesto novčane kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazne, okrivljenika oslobodio od kazne, jer smatra da takva odluka odgovara stupnju krivnje okrivljenika kao i opasnosti počinjenog prekršajnog djela.

20.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije opće i posebne svrhe propisivanja, izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija, odnosno kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju oslobađanje od propisane kazne primjereno svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovakvom odlukom ostvariti generalna svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija, to jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.

Sudac smatra da će se takvom odlukom dodatno ostvariti čak i specijalna svrha kažnjavanja, to jest da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, da se utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, kao i da se utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

21.

Prema okrivljeniku se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je sudac tijekom prekršajnog postupka stekao uvjerenje da će se već samim proglašenjem okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj, u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ne čini slične prekršaje, te da će se i bez primjene ove zaštitne mjere u cijelosti postići svrha kažnjavanja.

Primjena i trajanje navedene zaštitne mjere odredbom čl.58.st.1. Prekršajnog zakona propisani su fakultativno, a sudac je zaključio da će se njegovim proglašenjem krivim, bez izricanja novčane kazne i bez primjene zaštitne mjere, otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, te da ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je na strani okrivljenika cijenio sve već navedene olakotne okolnosti.

22.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka.

Velika Gorica, 14. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.