- 1 -              Rev 835/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 835/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB ..., u svoje ime, a za korist V.-G. d.o.o. u stečaju, OIB ..., O., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv tuženika V.-O. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1398/2022-2 od 24. siječnja 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-117/2019-13 od 19. veljače 2020., u sjednici održanoj 8. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I.1. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji su 31. kolovoza 2017. sklopili V.-G. kao prodavatelj i V.-O. kao kupac bez pravnog učinka prema stečajnoj masi.

2. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Izjava o prijeboju od 31. kolovoza 2017.

3. Tuženik V.-O. d.o.o. iz O. dužan je trpiti upis brisanja prava vlasništva koje je stekao na temelju ovog Ugovora i uspostavu prethodnog zemljišno-knjižnog stanja.

 

II.1. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja koji su 12. rujna 2017. sklopili V.-G. kao prodavatelj i V.-O. kao kupac bez pravnog učinka prema stečajnoj masi.

2. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Izjava o prijeboju od 27. rujna 2017.

3. Tuženik V.-O. d.o.o. iz O. dužan je trpiti upis brisanja prava vlasništva registriranih motornih vozila i uspostavu stanja prije poduzimanja radnje.

 

III. Tuženik je dužan platiti tužitelju prouzročene parnične troškove.

 

Tuženik se može osloboditi obveze iz stavka I. izreke plaćanjem iznosa od 571.000,00 kn na ime ispunjenja obveze iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina, a obveze iz stavka II. izreke se može osloboditi plaćanjem iznosa od 234.639,76 kn na ime ispunjenja obveze iz Ugovora o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja u roku od 8 dana."

 

2. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 50.375,00 kn (pedesettisućatristosedamdesetpet kuna) u roku od 8 dana.“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-117/2019-13 od 19. veljače 2020. i sudi:

 

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji su 31. kolovoza 2017. sklopili V.-g. d.o.o. kao prodavatelj i tuženik V.-O. d.o.o. kao kupac bez pravnog učinka prema stečajnoj masi.

 

II. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Izjava o prijeboju od 31. kolovoza 2017.

 

III. Tuženik V.-O. d.o.o. je dužan trpjeti upis brisanja prava vlasništva koje je stekao na temelju tog Ugovora i uspostavu prethodnog zemljišno-knjižnog stanja.

 

IV. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja koji su 12. rujna 2017. sklopili V.-g. d.o.o. kao prodavatelj i tuženik V.-O. d.o.o. kao kupac bez pravnog učinka prema stečajnoj masi.

 

V. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Izjava o prijeboju od 27. rujna 2017.

 

VI. Tuženik V.-O. d.o.o. je dužan trpjeti upis brisanja prava vlasništva koje je stekao na temelju tog Ugovora i uspostavu prethodnog zemljišno-knjižnog stanja.

 

VII. Tuženik se može osloboditi obveze iz točke I. izreke plaćanjem iznosa od 75.784,72 EUR (sedamdesetpettisućasedamstoosamdesetčetiri eura i sedamdeset-dva centa) / 571.000,00 kn (petstosedamdesetjednatisuća kuna) na ime ispunjenja obveze iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina, a obveze iz stavka IV. izreke plaćanjem iznosa od 31.142,05 EUR (tridesetjednatisućastočetrdesetdva eura i pet centa) / 234.639,76 kn (dvijestotridesetčetiritisućešestotridesetdevet kuna i sedamdesetšest lipa) na ime ispunjenja obveze iz Ugovora o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja, u roku od osam dana.

 

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.741,92 EUR (pettisućasedamstočetrdesetjedan eur i devedesetdva centa) / 43.262,50 kn (četrdesettritisućedvijestošestdesetdvije kune i pedeset lipa), u roku od osam dana.

 

IX. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.002,06 EUR (tisućudva eura i šest centa) / 7.550,00 kn (sedamtisućapetstopedeset kuna).“.

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1949/2023-2 od 4. srpnja 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije u odnosu na pravno pitanje:

 

              „Je li sud ovlašten u parničnom postupku svoju odluku o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika utemeljiti na razlozima različitih od razloga na koje se tužitelj pozvao u tužbi i je li sud prekoračio tužbeni zahtjev time što je svoju odluku temeljio na činjeničnoj osnovi drukčijoj od one na koju se poziva tužitelj?“.

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženik je podnio reviziju zbog gore navedenog pravnog pitanja s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju kao osnovanu te napadnutu drugostupanjsku presudu preinačiti na način da odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu, i potvrdi presudu suda prvog stupnja.

 

5. U svom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet postupka je pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika iz odjeljka 3. glave IV. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/17, 36/22 - dalje: SZ).

 

8. Konkretno, radi se o tužiteljevom zahtjevu da se utvrdi da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi V.-G. d.o.o. u stečaju ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao k.č.br. 3360/10 upisane u zk. ul. br. 9004 k.o. O. sklopljen 31. ožujka 2017. između tuženika i tog društva, te izjava o prijeboju od istog dana na temelju koje je plaćena kupoprodajna cijena za nekretninu, te ugovora o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja, sklopljenog između istih ugovornih strana 12. rujna 2017., kao i izjava o prijeboju od 27. rujna 2017., na temelju koje je plaćena kupoprodajna cijena.

 

9.1. Na temelju utvrđenja:

 

- da je nad V.-G. d.o.o. O. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-1442/17 od 4. prosinca 2017. otvoren stečajni postupak,

 

- da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnio stečajni dužnik, zbog prezaduženosti, 5. listopada 2017., i da su predmetne pravne radnje poduzete u roku iz odredbe čl. 199. st. 1. SZ (tri mjeseca),

 

- da stečajni dužnik tijekom 2017. nije imao ni jedan dan blokade računa, pa ni u vrijeme poduzimanja pravnih radnji, 31. kolovoza 2017. i 12. rujna 2017., zbog čega nije bio nesposoban za plaćanje u smislu odredbe čl. 6. SZ,

 

sud prvog stupnja je zaključio da nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 199. st. 1. SZ za pobijanje gore navedenih pravnih radnji jer stečajni dužnik u vrijeme njihovog poduzimanja nije bio nesposoban za plaćanje.

 

9.2. Osim toga, sud prvog stupnja zaključio je da imajući u vidu sadržaj predmetnih ugovora oni se ne ubrajaju u inkongruentne (pravilno hrvatski nepodudarajuće) pravne radnje iz odredbe čl. 200. st. 1. SZ, kao ni pravne poslove iz čl. 201. SZ kojima se izravno oštećuju vjerovnici, jer u vrijeme njihovog poduzimanja dužnik nije bio nesposoban za plaćanje.

 

10.1. Nasuprot tome, iz podataka u spisu (dužnik je podnio prijedlog za otvaranje stečaja tvrdeći da je prezadužen jer društvo ima gubitak od 4.885.677,00 kn, prema izvješću revizije A. d.o.o., koje je sačinjeno upravo 31. kolovoza 2017., na dan kada su prodane nekretnine), sud drugog stupnja je zaključio, da bez obzira što u vrijeme poduzimanja predmetnih pravnih radnji stečajnom dužniku račun nije bio blokiran, stečajni dužnik je bio prezadužen, pa kako nije vezan pravnom osnovom pobijanja pravnih radnji koja je navedena u tužbi, sud je na temelju podataka u spisu ispitao ima li uvjete za pobijanje pravnih radnji i prihvaćanje tužbenog zahtjeva na temelju odredbe čl. 202. SZ (namjerno oštećenje vjerovnika).

 

10.2. Nadalje, budući da su ugovori sklopljeni između dužnika i njemu bliske osobe, kupac V.-O. d.o.o. jedini je član društva stečajnog dužnika V.-G. d.o.o. u stečaju, dužnikovu namjeru oštećenja vjerovnika nije potrebno dokazivati, već se njegova namjera presumira, a presumira se i da je bliska osoba za tu njegovu namjeru znala ili mogla znati.

 

10.3. Obzirom je da je radnja poduzeta deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja, da je dužnik kao stečajni razlog naveo prezaduženost, proizlazi da dužnik nije poduzeo radnju prodaje imovine kako bi otklonio stečajni razlog prezaduženosti i unio novčanu vrijednost u društvo, već je imao namjeru stvoriti pretpostavke za prijeboj, kako bi kao jedini član društva mogao namiriti svoju tražbinu prema stečajnom dužniku prijebojem, na taj način su oštećeni drugi vjerovnici, a pogodovan je tuženik kao vjerovnik koji je jedini član stečajnog dužnika.

 

10.4. U slučaju da je imovina ostala u masi dužnika i prodavala se u stečaju, vjerovnici bi se nedvojbeno mogli namiriti jer je nekretnina prodana za iznos od 571.000,00 kn a pokretnina za 283.639,45 kn.

 

10.5. Na temelju svega navedenog, sud drugog stupnja zaključio je da su ispunjeni razlozi za pobijanje predmetnih pravnih radnji stečajnog dužnika u smislu odredbe čl. 202. SZ, te su pravne radnje koje su predmet spora bez učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika, zbog čega je tuženik dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi tih pobijanih radnji.

11. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li sud ovlašten u parničnom postupku svoju odluku o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika utemeljiti na razlozima različitim od onih na koje se tužitelj pozivao u tužbi, i je li drugostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev time što je svoju odluku temeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužitelj. Odnosno, sporno je, je li u konkretnom slučaju sud drugog stupnja utemeljio svoju odluku na razlozima koje tužitelj nije naveo u tužbi.

 

12. Ovaj sud ostaje kod svog pravnog shvaćanja koje je izraženo u odluci poslovni broj Rev 2790/1991-2 od 11. ožujka 1992., prema kojem, kad se sudovi upuste u ispitivanje činjeničnog supstrata istog tužbenog zahtjeva, kojeg tužitelj nije istaknuo ni u tužbi a niti tijekom raspravljanja, tada je prekoračio granice odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 2. ZPP) i u tom slučaju sudovi prekoračuju tužbeni zahtjev, čime ostvaruju bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

 

13. U konkretnom slučaju, sud drugog stupnja, na temelju činjeničnih tvrdnji iz tužbe, te tužiteljevih tvrdnji iz podnesaka upućenih tijekom postupka sudu i drugoj stranci, kao i dokaza koji prileže u spisu, nije prekoračio tužbeni zahtjev.

 

14. Naime, prema onome što je naveo sud drugog stupnja, a što je parafrazirano pod točkom 10.1. do 10.3. ovog obrazloženja, te prema stanju spisa, u prvostupanjskom postupku je iznesen činjenični supstrat koji opravdava primjenu odredbe čl. 202. SZ, pa kako sud drugog stupnja nije vezan za pravnu osnovu iz tužbe (čl. 186. st. 3. ZPP) to u konkretnom slučaju nije prekoračio tužbeni zahtjev.

 

15. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da razlozi zbog kojih je podnesena revizija ne utječu na donošenje drugačije odluke to je valjalo pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP riješiti kao u izreci i odbiti reviziju tuženika.

 

Zagreb, 8. studenog 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.