REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-188/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik iza pok. RA, zastupan po punomoćnici Tatjani Starčević, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženice ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2317/2023-6, od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja VA djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2317/2023-6, od 11. prosinca 2024.;

- potvrđuje u dijelu kojim je obijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva dijela k. č. br. [katastarska čestica], mavrište, dvorišće i oranica [adresa], površine 18 hvati, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], omeđen linijom A-B-C-D-E- F-G-H-A, u površini od 21 m2, sukladno skici lica mjesta u Dopuni nalaza geodetskog vještaka Tatjane Radetić od 24. ožujka 2017., u dijelu označenim žutom bojom,

- preinačuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], mavrište, dvorišće i oranica [adresa], površine 18 hvati, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], omeđen linijom A-B-C-I-J-A, u površini od 11 m2 i odluci o troškovima postupka i sudi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] mavrište, dvorišće i oranica [adresa] površine 18 hvati upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], omeđena linijom – slovima A-B-C-I-J-A u površini od 11 m2, sukladno Skici lica mjesta u Dopuni Nalaza geodetskog vještaka Tatjane Radetić iz Matulja, od 24. ožujka 2017., u dijelu označenom zelenom bojom, koji je sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice ĆA, na temelju ove presude.

2. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 867,56 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 106,08 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva dijela nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao kč. br. [katastarska čestica] mavrište, dvorišće i oranica [adresa] površine 18 hvati upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], omeđena linijom – slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A u površini od 21 m2, sukladno Skici lica mjesta u Dopuni Nalaza geodetskog vještaka Tatjane Radetić iz Matulja, od dana 24.03.2017. u dijelu označen žutom bojom i dijela nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao kč. br. [katastarska čestica] mavrište, dvorišće i oranica [adresa] površine 18 hvati upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], omeđena linijom – slovima A-B-C-I-J-A u površini od 11 m2, sukladno Skici lica mjesta u Dopuni Nalaza geodetskog vještaka Tatjane Radetić iz Matulja, od dana 24.03.2017. u dijelu označenom zelenom bojom, koji je sastavni dio ove presude, slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris tog prava s imena tužene, u cijelosti, na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.891,88 eura. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-na poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08

– Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a provedene dokaze prvostupanjski sud je ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a.

6. Stoga, u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, na koje se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP- a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da je dosjelošću, neprekidnim posjedovanjem od 1945. do 2014/15 dijela k. č. br. [katastarska čestica], i to omeđenog linijama A-B-C-D-E-F-G-H-A, u površini od 21 m2 i A-B-C-I-J-A u površini od 11 m2, zajedno sa svojim prednicima, majkom RA i njezinim roditeljima, ocem SA i majkom FA, stekao vlasništvo predmetnih nekretnina.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev temeljem slijedećih utvrđenja:

- da je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao samovlasnica kč. br. [katastarska čestica], mavrište, dvorišće i oranica [adresa], sa 18 hvati, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženica pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla uknjižbom u zemljišne knjige na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. svibnja 2006. zaključenog sa VAK, kao prodavateljem, kojim su kao predmet prodaje navedene nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica],

- da je prednica tuženice VAK pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], stekla uknjižbom u zemljišne knjige na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. siječnja 2002.g. zaključenog s BA, kao prodavateljem, kojim su kao predmet prodaje navedene nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica],

- da je BA, prednik VAK, pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao uknjižbom u zemljišne knjige na temelju pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-6619/99, od 16. siječnja 2001.,

- da su tuženicu u posjed kupljenih nekretnina uveli prodavatelj VAK i BA, prethodni vlasnik, koji su joj na lice mjesta pokazali međne linije, te da je nekretnina bila zapuštena i neuređena,

- da je tužitelj jedini nasljednik prvotne tužiteljice pok. RA, temeljem Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-2576/17 UPP/OS-79/17, od 10. kolovoza 2017., javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić, kao povjerenika prvostupanjskog suda,

- da je pok. RA bila kćerka SA (rođen 1893.), i FA, rođene V,

- da je JA, kao kupac, **.**.1945. zaključio Kupoprodajni ugovor sa DA, pok. R, kao prodavateljem, a predmet prodaje je čestica zvana voćnjak „[adresa]“, a ugovor je potpisan od strane svjedoka OA, UA i ZA,

- da je 23. siječnja 2015., sada pok. RA sa svojom braćom CA i LA zaključila Ugovor o međuvlasničkim odnosima i diobi nekretnina kojim su sporazumno izvršili diobu knjižnih i izvanknjižnih nekretnina u njihovom posjedu, prema kojem je pok. RA u cijelosti pripala kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je 2015., u katastru kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] bio upisan LA, sin SA, a Rješenjem Ureda za katastar Rijeka od 16. ožujka 2015., nakon uknjižbe prava vlasništva u korist tužene na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 02. svibnja 2006., posjed je prenesen sa imena IA na tuženicu,

- da iz izjave GA, supruge pokojnog BA, proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] u naravi sjenokoša površine 9 čhv, k. o. [katastarska općina] nasljedstvo njenog pok. supruga BA, koju je naslijedio od svojeg oca pok. ĐA, a koji je navedenu nekretninu sa ostalim susjednim nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodao VAK,

9. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je predmet Kupoprodajnog ugovora iz 1945. upravo k. č. br. [katastarska čestica], jer u ugovoru nije navedena zemljišno knjižna oznaka kupljene nekretnine, a nije ni dokazao kontinuitet i kvalitet posjeda koji su potrebni za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno nije dokazao samostalan, pošten i nesmetan posjed od ranih 50. godina pa do danas, duže od 20 godina, međutim, i kada bi se cijenilo da je tužitelj sve navedeno i dokazao, tužbeni zahtjev nije osnovan jer je tuženica, u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora bila u dobroj vjeri, obzirom da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi bila upisana kao vlasništvo prodavatelja, obišla je s prodavateljem i prethodnim vlasnikom ŠA kupljene nekretnine, gdje su joj na licu mjesta pokazali međne linije, nekretnina je bila zapuštena i neuređena, zbog čega sve tuženica nije imala razloga posumnjati da je nekretnina u posjedu trećih osoba i da prodavateljica nije vlasnik nekretnine, pa je pozivom na pravno pravilo 1465 i 1468 Općeg građanskog zakonika i članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV), odbio tužbeni zahtjev.

10. Tužitelj žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, ponavlja navode koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da su njegovi pravni prednici kupili predmetne nekretnine još 1945., da su te nekretnine od tada neprekidno u posjedu njegovih prednika, i njega, i da je njegov prednik bio upisan kao posjednik do 2015., da prodavateljica VAK nije na licu mjesta tuženici mogla jasno pokazati granice kupljenih nekretnina, jer ni njoj nisu bile poznate, obzirom da ih nikada nije koristila, a posebno ističe da je sama tuženica priznala da je dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 11 m2 vlasništvo tužitelja, pa smatra da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 21 m2, pozivom na članak 122. ZV, pravilno zaključujući da je tuženica predmetnu nekretninu stekla u dobroj vjeri.

12. Prema odredbi članka 122. stavak 1. ZV, smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano, nije potpuno, ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu; prema odredbi stavka 2. istog članka, stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, niti je s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok se prema odredbi stavka 3. istog članka nedostatak dobre vjere ne može prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

13. Tuženica je predmetnu nekretninu kupila od prodavatelja, koji je u zemljišnoj knjizi bio upisan kao samovlasnik te nekretnine, prodavatelj i prednik prodavatelja, prethodni vlasnik, su joj na licu mjesta pokazali granice kupljenih nekretnina, kupljena nekretnina je bila neuređena i zapuštena, nitko ju nije koristio, pa tuženica nije imala razloga posumnjati da prodavatelj nije stvarni vlasnik nekretnine, niti da se nekretnina nalazi u posjedu trećih osoba.

14. Kako se prema odredbi članka 130. stavak 2. ZV, vlasništvo nekretnine koje je stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onog koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretninu, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 21 m2, pravilno zaključujući da je tuženica prilikom kupoprodaje bila u dobroj vjeri, jer je nekretninu stekla od zemljišno knjižnog vlasnika, koji ju je uveo u posjed i pokazao granice kupljene nekretnine, nekretnina je bila neuređena i zapuštena, pa nije imala razloga posumnjati da je upisano zemljišno knjižno stanje različito od izvan knjižnog.

15. Osnovani su žalbeni navodi da je tužbeni zahtjev nepravilno odbijen u odnosu na dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 11 m2. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je na ročištu održanom na licu mjesta 5. svibnja 2016., u prisutnosti prednice tužitelja RA, tuženice i geodetskog vještaka, utvrđeno da je taj dio nekretnine ograđen zelenom mrežom, te da su prednica tužitelja i tuženica suglasno navele da se radi o vrtu koji je u posjedu tužitelja, a obrađuje ga, uz odobrenje prednice tužitelja, obitelj Ć, odnosno suglasno navele da je obrađeni vrt vlasništvo prednice tužitelja.

16. Obzirom da je vrt u površini od 11 m2 sastavni dio k. č. br. [katastarska čestica], i da je sama tuženica učinila nespornim da je ta nekretnina vlasništvo tužitelja i nalazi se u posjedu tužitelja, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev je u tom dijelu trebalo prihvatiti.

17. Zbog navedenog, žalba je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena, te je odlučeno kao u izreci, sukladno članku 368. stavak 1. i članku 373. točka 3. ZPP-a.

18. Nakon preinake prvostupanjske presude tužiteljica je uspjela sa 35% zahtjeva, a tuženica sa 65%, pa je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, uspjeh tuženice u prvostupanjskom postupku iznosi 30%, pa tuženici od priznatih troškova, u prvostupanjskom postupku u iznosu od 2.891,88 EUR, pripada trošak u iznosu od 867,56 EUR.

19. Stoga je preinačeno i rješenje o troškovima postupka, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljica dužna naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 867,56 EUR.

20. Tužitelj je, obzirom na vrijednost predmeta spora za žalbu (1.459,95 EUR), djelomično uspio sa žalbom, pa mu prema uspjehu žalbe od 35%, pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 87,50 EUR i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 18,58 EUR, ukupno trošak žalbe u iznosu od 106,08 EUR koji mu je dužna naknaditi tuženica.

21. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 10. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc