REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-410/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nives Rolić, odvjetnici u Grubišnom Polju protiv tuženika UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, od 18. travnja 2023., poslovni broj: 24 Pn- 168/2021-26, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja BC iz [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, od 18. travnja 2023., poslovni broj: 24 Pn-168/2021-26.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

Nalaže se tuženiku ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AC iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete iznos od 5.038,16 eur / 37.960,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 5,61% godišnje počam od dana podnošenja tužbe sudu, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, te mu naknaditi troškove postupka, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eur / 15.069,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za tri postotna poena počam od dana 18. travnja 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) i zbog odluke o parničnom trošku, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i da se tužitelju dosude parnični troškovi. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. Ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, posebno zato što izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi navedeni u obrazloženju presude da su nejasni i međusobno proturječni, zatim da prvostupanjski sud nije na pravilan i potpun način utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo čime je počinio i bitnu povredu postupka.

2.2. Dalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze koje je predložio tužitelj, odnosno saslušati višeg poljoprivrednog inspektora koji je obavio inspekcijski nadzor PC, uz sudjelovanje mjerničkog i gospodarskog vještaka radi utvrđivanja činjenica bitnih za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja i pravilnu primjenu materijalnog prava te da je identifikacija katastarskih i zemljišnoknjižnih čestica i usporedba s akord-parcelama predložena u sklopu geodetskog vještačenja, zatim da iz dostavljenih zk. izvadaka, posjedovnih listova, uvjerenja i dopisa Agencije za plaćanje u poljoprivredi te iz zapisnika poljoprivrednog inspektora i preslika akord preglednika, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bio vlasnik, odnosno posjednih spornih parcela za koje je godinama ostvarivao državne poticaje u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji pa da je posve nejasno na temelju kojih provedenih dokaza sud zaključuje da je tužitelj nepošteni posjednih spornih čestica, zatim da je obrazloženje prvostupanjskog suda kojim smatra pitanje vlasništva nekretnina presudnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te pozivanje na odredbu članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao materijalnu odredbu na temelju koje je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, tužitelju potpuno nejasno i kontradiktorno s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku kao štetniku za isplatu novčanog iznosa, koji je novčani ekvivalent šteti koju je tužitelj pretrpio uslijed protupravne radnje tuženika, a da prema općem načelu Zakona o obveznim odnosima tko dugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi.

2.3. Osim toga, tužitelj navodi da je tužitelj dostavom valjane dokumentacije, kao i iskazom stranaka i svjedoka dokazao da se nalazio u kvalificiranom dugogodišnjem posjedu nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] te dijelovima kč. br. [katastarska čestica], koje su upisane u zahtjevu za potporu za 2018. pod ID brojevima: 3659524, 3659538 i 3659502 i to kao vlasnik, izvanknjižni vlasnik ili posjednik na temelju ugovora o zakupu.

2.4. Pored navedenog tužitelj ističe da nije podnio vlasničku tužbu protiv tuženika, ne zahtijeva predaju nekretnine u svoj posjed, već naknadu štete pa da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu morao odlučiti primjenom odgovarajućih odredbi Zakona o obveznim odnosima. Dodaje da je tijekom postupka dokazao svoje pravo vlasništva na 1263/3, 1264 i 1250 dostavom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u odnosu na ostale čestice pravo na posjed. Kao dokaz svoje aktivne legitimacije navodi da ponovno dostavlja zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te relevantne posjedovne listove.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati, presuda nije nerazumljiva, nema proturječja između izreke i razloga presude i presuda sadrži razloge o svim relevantnim činjenicama u sporu pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Na temelju članka 8. ZPP-a sud odlučuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koje će činjenice uzeti kao dokazane, dok sukladno odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, prvostupanjski sud je svoju odluku temeljio na činjenicama koje je smatrao odlučnim za donošenje odluke, a nije dužan izvoditi sve dokaze koje su stranke predložile, već samo one kojima se utvrđuju relevantne činjenice. U ovom parničnom postupku, prvostupanjski sud je izvodio dokaze u okviru činjeničnih navoda stranaka, postavljenog tužbenog zahtjeva i kroz norme materijalnog prava koje su primjenjive na konkretni tužbeni zahtjev.

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 5.038,16 eura, koja je nastala zbog gubitka posjeda 2018. na katastarskim česticama broj [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i na dijelovima katastarskih čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj vlasnik i nositelj registriranog poljoprivrednog gospodarstva i da je upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava te u Upisnik ekoloških proizvođača, da OPG tužitelja od 2018. ima organiziranu ekološku proizvodnju i da od 2018. podnosi Agenciji zahtjeve za isplatu državnih potpora, a radi se o travnjacima i pašnjacima označenih Akord brojevima: ID 3659502, ID3659524 i ID 3659538, koji brojevi odgovaraju katastarskim česticama: [katastarska čestica] i dijelovima katastarskih čestica [katastarska čestica], da je tužitelj u sudski spis dostavio posjedovne listove iz 2022. iz kojih je vidljiv upisani posjed dijelom tužitelja, a dijelom Republike Hrvatske, da tužitelj nije dostavio dokaze o vlasništvu nekretnina, kao niti dokaze za pravni temelj i istiniti način stjecanja svoga posjeda, da tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika kao nepoštenog posjednika jer tvrdi da je tuženik tijekom 2018. ušao u njegov posjed navedenih katastarskih čestica i posijao kukuruz te protupravnom radnjom prouzročio tužitelju materijalnu štetu u vidu gubitka prihoda s pašnjaka i državnih potpora za ekološku proizvodnju, slijedom čega prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije jer je tužitelj nekretnine uživao bez valjane pravne osnove i da je tužitelj na temelju članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZV), bio dužan dokazati vlasništvo na predmetnim nekretninama, odnosno pravni temelj i istiniti način stjecanja posjeda, kako bi ostvario pravo na naknadu štete te da za posjed nije dovoljna činjenica da je ostvarivao potpore i poticaje kod Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, zatim da tužitelj kao eventualni izvanknjižni vlasnik nije pokrenuo postupak smetanja posjeda u pogledu predmetnih nekretnina i da nije dokazao da je po bilo kojoj osnovi 2018. bio ovlašten raspolagati predmetnim nekretninama, slijedom čega prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Ovaj sud prihvaća pravilnim pravni pristup prvostupanjskog suda i utvrđenje da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari jer tužitelj nije dokazao da je imao pravni osnov za posjedovanje predmetnih nekretnina na temelju kojeg bi ostvario pravo na naknadu imovinske štete.

10. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke za odgovornost za štetu jesu da subjekt može biti odgovoran za štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje kao uzroka i štete kao posljedice i protupravnost. Kako tužitelj nije dokazao da je u vrijeme počinjenja štetne radnje bio vlasnik niti da je imao valjani pravni temelj posjedovanja nekretnina, tužitelj nema aktivnu legitimaciju za potraživanje štete od tuženika. Stoga je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. U konkretnom slučaju nije došlo ni do stjecanja bez osnova (članak 1111. ZOO-a) jer da bi se uopće moglo govoriti o stjecanju bez osnove moraju se ispuniti određene pretpostavke, a pored ostalih pretpostavki ne smije biti riječ o štetnoj radnji s obzirom da u tom slučaju postoji odgovornost za štetu. Isto tako predmetni se slučaj nije trebao razmatrati ni kroz institut uporabe tuđe stvari u svoju korist (članak 1120. ZOO-a) jer pretpostavka osnovanog zahtjeva za naknadu koristi koju je druga strana ostvarila neovlaštenom uporabom tuđe stvari, u ovom slučaju nekretnine, je zahtjev vlasnika stvari, koje vlasništvo tužitelj nije dokazao. U svakom slučaju kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da tužitelji nije dokazao kao niti pravnu osnovu posjeda 2018., tužbeni zahtjev je pravilno odbijen kao neosnovan.

11. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja valja reći da tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer je u spis tek uz žalbu dostavio zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji su preuzeti iz ZIS-a 2. svibnja 2023., međutim člankom 352. stavkom 1. ZPP-a, propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako to ovdje nije slučaj, drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u analizu osnovanosti tih žalbenih navoda tužitelja, dok u odnosu na iskaz tužitelja i svjedoka DC i MC za navesti je da tužitelj i isti svjedoci iskazuju o posjedu tužitelja prije 2018., koji su stekli navodnom kupnjom nekretnina od vlasnika, a drugi dio čestica zakupom od vlasnice Republike Hrvatske, međutim u sudski spis tužitelj ne dostavlja kupoprodajne ugovore i ugovore o zakupu s Republikom Hrvatskom, ne govore o imenima vlasnika od kojih su kupili nekretnine, ne navode od koga su kupili nekretnine niti vlasnike nekretnina predlažu za svjedoke. U spis se dostavljaju posjedovni listovi sa stanjem na dan 7. lipanj 2022., a iz tužbe proizlazi da je poticaj za nekretnine koje su predmet spora zatražen 2018. i da protiv tuženika nije podnesena tužba za smetanje posjeda u odnosu na kč. br. [katastarska čestica]. S obzirom na uopćeno iskazivanje tužitelja i svjedoka, bez dostave materijalnih dokaza u sudski spis o valjanoj pravnoj osnovi vlasništva i posjeda, tužitelj nije dokazao niti pravnu osnovu za naknadu štete prema odredbama ZOO-a.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj na nedvojbeni način nije dokazao da je vlasnik i valjani posjednik spornih nekretnina 2018., a slijedom toga niti aktivno legitimiran za naknadu štete pa je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je pravilna i odluka o parničnom trošku.

13. Iz navedenih razloga odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

14. Tuženiku ne pripadaju troškovi odgovora na žalbu jer ista radnja nje bila potrebna za žalbeni postupak.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 14. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić