- 1 -              Revd 3485/2023-2

Broj: Revd 3485/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S., iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv tuženika E. & S. b. d.d. R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M. odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. i p., u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1743/2022-3 od 17. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1671/2019-31 od 18. srpnja 2022., u sjednici održanoj 8. studenog 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava tuženika, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1743/2022-3 od 17. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1671/2019-31 od 18. srpnja 2022. u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:

„1. Može li se smatrati da je nastupila značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP (NN 96/2003) u situaciji kada je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi, nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa podignutog kredita?

2. Obzirom na promijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.

2. Uz pitanja koja postavlja u prijedlogu, tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Prvo postavljeno pitanje se odnosi na postojanje značajne neravnoteže u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 u pravima i obvezama ugovornih strana, u situaciji kada je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi, nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, ako se uzme u obzir i kretanje kamatne stope u ugovornom odnosu i omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata iznosa ugovorenog kredita. Navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i Revd 3910/2022 od 19. listopada 2022. i Revd 1970/2023 od 7. lipnja 2023.).

5. Preostalim pravnim pitanjima tuženik problematizira dospijeće plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove, kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu kao ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. Ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa odluka revizijskog suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu. Kako dakle, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom I.

6. Zbog svega navedenoga, tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.

7. Slijedom navedenoga, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te odlučeno kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.

Zagreb, 8. studenog 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.