REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1420/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica uslužnog obrta [obrt] iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, zastupan po službenoj osobi VS, uz sudjelovanje zainteresirane osobe US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz odvjetničkog društva Marčan & Partneri u Rijeci, IS [adresa], radi davanja dozvole na pomorskom dobru, 14. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, KLASA: UP/II-342-22/24-01/21, URBROJ: 530-03-1-2-1-24-2 od 17. srpnja 2024., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnoga spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće i petsto eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-342-22/24-01/21, URBROJ: 530-03-1-2-1-24-2 od 17. srpnja 2024., odbačena je žalba [obrt] [obrt], vlasnik CS, izjavljena protiv rješenja Općinskog načelnika Općine Baška, KLASA: UP/I-342-01/24-01/40, URBROJ: 2170-15-02/1-24- 9 od 25. travnja 2024., kojim se ovlašteniku [obrt], vl. US, redni broj dozvole [broj dozvole], lokacija Vela plaža – 2 segment, djelatnost za njegu i održavanje tijela – masaža, vrsta i količina sredstava: stol za masažu 1 kom, daje dozvola na pomorskom dobru na vremenski rok od 5 (pet) godina, odnosno zaključno do 31. prosinca 2028.).
2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je u cijelosti samovoljno stajalište rješenja tuženika kako žalba predstavlja neispravan pravni put osporavanja prvostupanjskog rješenja usprkos činjenici kako to rješenje sadrži izričitu uputu o žalbi kao pravnom lijeku, te ističe kako je pobijano rješenje neobrazloženo, da je u cijelosti proizvoljno stajalište o dodjeli obrtu [obrt] 4 boda u kategoriji "prethodnog iskustva i dobrog i odgovornog obavljanja djelatnosti, odnosno korištenja pomorskog dobra", budući da podnositelju nisu priznate tri godine za koje je obavljao istu djelatnost u Opatiji i Lovranu. Također navodi da je u cijelosti proizvoljno stajalište pobijanog rješenja o dodjeli 0 bodova u kategoriji upotrebe materijala s certifikatom kvalitete prema europskim propisima budući je naslov u cijelosti ignorirao dostavu čak tri takva europski verificirana certifikata, te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja, te se poziva na čanak 71. ZPDML-a i da je u navedenom predmetnom rješenju pravni put pokretanje upravnog spora protiv pojedinačnog akta (Odluke o dodjeli dozvole)., te dostavlja i odgovor Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 24. travnja 2024.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako osporava navode iz tužbe, da tužiteljica pogrešno upire na činjenice bodovanja pri davanju dozvole jer da je bit u tome da tužiteljica zadovoljila osnovni zakonski uvjet da bi se njezina ponuda prihvatila jer da je zainteresirana osoba dala najpovoljniju ponudu. Same rezultate vrednovanja kriterija da sadrži rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru općinskog načelnika Baške. Navodi da je žalba tužiteljice odbačena jer nije podnesena od ovlaštene osobe, a upravna tužba da ni u jednom dijelu to ne spominje, već da se istom ruši izbor najpovoljnijeg ponuđača što da nema veze sa napadanim rješenjem o odbačaju. Kada tužba ne napada razloge o odbačaju i ne navodi zašto bi žalba bila podnesena od ovlaštene osobe, onda da je smjesta treba odbiti jer se ne odnosi na sporno rješenje i stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 7. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, službene osobe tuženika i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.
6. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice ostao je kod svih navoda iznesenih u tužbi i u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu.
7. Službena osoba tuženika ostala je kod svih navoda iz rješenja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.
8. Zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe ostala je kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.
9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.
10. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja, Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Odredbom članka 71. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 83/23, dalje: Zakon), propisano je da na temelju zaprimljenih ponuda na javnom natječaju, na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave odnosno upravnog vijeća javne ustanove za zakonom zaštićene dijelove prirode odnosno upravnog vijeća državne ili županijske lučke uprave, rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru najpovoljnijem ponuditelju donosi izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, ravnatelj javne ustanove za zaštićene dijelove prirode odnosno ravnatelj državne ili županijske lučke uprave (stavak 3.). Dozvola na pomorskom dobru može se dati gospodarskom subjektu koji je registriran za obavljanje gospodarske djelatnosti za koju je podnio ponudu na javnom natječaju (stavak 4.). Dozvola se može dati samo za obavljanje djelatnosti i korištenje pomorskog dobra manjeg značaja (stavak 5.). Dozvola na pomorskom dobru ne može se dati ponuditelju koji je koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove i/ili uzrokovao štetu na pomorskom dobru (stavak 6.). Rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru je upravni akt na temelju kojeg gospodarski subjekt stječe pravo na obavljanje djelatnosti kojom se ne ograničava opća upotreba pomorskog dobra (stavak 7.). Protiv rješenja o davanju i ukidanju dozvole na pomorskom dobru može se izjaviti žalba Ministarstvu (stavak 11.).
12. Tuženik je ovdje pobijanim rješenjem odbacio žalbu [obrt], vlasnik CS, izjavljena protiv Općinskog načelnika Općine Baška, KLASA: UP/I-342-01/24-01/40, URBROJ: 2170-15-02/1-24- 9 od 25. travnja 2024., kojim se ovlašteniku [obrt], vl. US, te je kao razlog odbacivanja naveo da žalba nije podnijeta od strane ovlaštene osobe i da se stoga smatra nedopuštenom.
13. Cijeneći mjerodavnu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, utvrđeno je kako ranije taksativno nabrojeni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Naime, razlozi koje navodi tužitelj radi oglašavanja rješenja ništavim su razlozi koji se odnose na zakonitost pobijanog rješenja, a niti samim Zakonom o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP) nije izričito propisano da su to razlozi zbog kojih bi rješenje trebalo oglasiti ništavim.
14. Kako rješenje čije se oglašavanje ništavim predlaže, ne sadrži nepravilnosti koje su po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (članak 128. ZUP-a), nije bilo osnove zaključiti da ovi razlozi postoje, to je i Sud u konkretnom upravnom sporu našao da nisu ostvarene pretpostavke za usvajanje zahtjeva tužitelja za oglašavanje rješenja ništavim.
15. Nadalje, iz naprijed citirane odredbe Zakona, proizlazi da prije donošenja rješenja o davanju prethodi donošenje postupovnog akta i to Odluke o davanju dozvole na pomorskom dobru od 15. travnja 2024., na temelju koje je Odluke, općinski načelnik donio rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru najpovoljnijem ponuditelju, sukladno članku 71. stavak 3. Zakona. Navedenim rješenjem gospodarski subjekt koji je odabran kao najpovoljniji ponuditelj za pojedinu mikrolokaciju i pojedinu djelatnost na toj mikrolokaciji (a sukladno natječaju) stječe pravo na obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, a u obrazloženju tog akta imaju se ocijeniti i sve ostale ponude koje se odnose na istu djelatnost na istoj mikrolokaciji.
16. Zakonskom odredbom je izričito propisano da je rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru upravni akt i da se protiv isto rješenja može izjaviti žalba Ministarstvu. Prema Zakonu o općem upravnom postupku, stranka u postupku (što uključuje i osobe koje su sudjelovale u natječaju, ali nisu dobile dozvolu) ima pravo osporavati rješenje ako smatra da su povrijeđena njezina prava ili interesi.
17. Dakle, pod uvjetom da nezadovoljni sudionik natječaja dokaže pravni interes i moguće nepravilnosti, može podnijeti tužbu nadležnom upravnom sudu radi preispitivanja zakonitosti rješenja o davanju dozvole na pomorskom dobru. Predmetno rješenje o davanju dozvole je i dostavljeno ovdje tužiteljici, a u uputi o pravnom lijeku je također naznačeno da se protiv rješenja može izjaviti žalba Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Navedeno predstavlja i logičnu stvar jer tko bi se mogao žaliti na predmetno rješenje nego li sami sudionici javnog natječaja koji nisu dobili traženu dozvolu.
18. Pozivanje tuženika na mišljenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 24. travnja 2024., ne utječe na drugačije rješavanje ove upravne stvari iz razloga što je člankom 77.a Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 123/17, 98/19 i 144/20) propisano da protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, ne može se izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor. U konkretnom slučaju je posebnim propisom (lex specialis) izričito propisano da se žalba na rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru izjavljuje nadležnom Ministarstvu, ovdje tuženiku.
19. Slijedom navedenog i obzirom da je tuženik nezakonito odbacio žalbu tužiteljice, to je na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice te je predmet trebalo vratiti tuženiku da odluči o osnovanosti žalbe tužiteljice, kao što je to opisano u točki I. izreke presude.
20. U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik će imajući u vidu naprijed navedeno ponovo odlučiti o žalbi tužiteljice, te je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog Suda u pogledu postupka i dužno je donijeti novu odluku u roku od 60 dana od dana dostave presude, sukladno odredbi članak 151. stavak 2. ZUS-a.
21. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu zatražila troškove upravnog spora te cijeneći da je tužiteljica uspjela u sporu, to je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
22. S obzirom da je tužiteljica uspjela u ovom sporu, to ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora, sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a. Prema ocjeni Suda, opravdani trošak sastoji se od zastupanja tužitelja u ovom sporu putem opunomoćenika, a taj trošak sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, u svezi s Tbr. 23. i Tbr. 50. Tarife obuhvaća naknadu za sastav tužbe, u pojedinačnom iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za iznos PDV-a od 25%, što ukupno iznosi 1.250,00 eura. Kako se radi o opravdanoj radnji poduzetoj u ovom sporu, to je Sud sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a priznao i dosudio naknadu tog troška tužiteljici u zatraženoj visini.
23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužiteljicu nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23).
U Rijeci 14. travnja 2025.
S u t k i nj a
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba
Protiv točke II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak. 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska 18/II,
- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14,
- opunomoćenicima zainteresirane osobe iz odvjetničkog društva Marčan & Partneri u
[adresa], IS [adresa]
