Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn- 87/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. , Listopadska br. 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupan po OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 4. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska br. 2, Zagreb, OIB: 94472454976, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku JV za period od 1.10.2021. do 31.8.2024. iznos od 9.781,09 EUR zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. , Listopadska br. 2, Zagreb, OIB: 94472454976, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zz kamatama tekućim od 14. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem HZMO, Područne službe u Zagrebu od 13.12. 2011. osiguraniku JV , priznato pravno na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rada, koja je nastala zbog ozljede izvan rada koju je ista zadobila u prometnoj nezgodi, te je isplata invalidske mirovine u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom od 12.6.2008. koju je skrivio osiguranik tuženika MV upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka].

Navodi da se prometna nezgoda u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja dogodila 12.6.2008. na način da je osiguranik tuženik upravljao osobnim vozilom državnom cestom br. 1 iz smjera Karlovca u smjeru Slunja protivno čl. 196. st.1. i čl. 133. st.2. ZSPC prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima pristajući da vožnjom na takav način ugorzi8 druge sudionike u premetu, te je dolaskom u naselje Turan približavajući se obilježenom pješakom prijelazu na kojem se prometom upravlja prometnim svijetlima iako mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo za njegov smjer kretanja, nastavio vožnjom preko obilježenog pješačkog prijelaza kojim je u tom trenutku s njegove lijeve na desnu stranu na znak zelenog svijetla kolnik prelazila pješakinja, osiguranica tužitelja, pri čemu je prednjom stranom svog vozila udario pješakinju oborivši je na kolnik prilikom čega je ista zadobila teške i po život opasne ozljede, te je vozač tj. osiguranik tuženika i kazneno suđen presudom ovoga suda broj: K-288/09 od 1011.2009.

Navodi da je po ovom pravnom osnovu tužitelj protiv tuženika već vodio postupak za naknadu štete a posljednja tužba je bila 29.10.2021. pred Ovim sudom pod brojem:

Pn-111/2021, kojom tužbom je tužitelj tražio naknadu štete s osnova invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja za razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2021. Navodi da tužitelj i dalje trpi štetu koja mu nastaje isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici za period od 1.10.2021. do 31.8.2024. u iznosu od 9.781,09 EUR, te se tuženiku obratio s odštetnim zahtijevao radi naplate ove štete po kojem tuženik nije postupio.

Navodi da se predmetno potraživanje tužitelja temelji na odredbama čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022) te da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret Mirovinskog osiguranja, a temeljem čl. 164. citiranog zakona, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje od kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju obzirom se tužba ne temelji na Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu već na Zakonu o mirovinskom osiguranju. Ističe prigovor zastare. Osporava odgovornost za predmetni štetni događaja kao i uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja. Osporava kako istinitost činjenica navedenih u ispravama na koje se poziva tužitelj, tako i vjerodostojnost samih isprava (isprave se osporavaju u materijalnom i formalnom dijelu). Osporava točnost i ispravnost obračuna. Navodi da tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje iznosa koje potražuje ovom tužbom (sama potvrda tužitelja o navedenom, nije i ne može biti dokaz u smislu pozitivnih propisa koji reguliraju sustav i način plaćanja).

Navodi da obaveza tuženika u svakom konkretnom odnosu nastaje temeljem ugovora o osiguranju sklopljenog sa vlasnikom konkretnog vozila kojim je prouzročena šteta i temeljem Zakona o obveznom osiguranju u prometu kojim je reguliran sadržaj tog njihovog međusobnog odnosa. Upravo u tom pravnom okviru, potrebno je razmatrati visinu obaveze tuženika. Sve ostale štete koju su nastale tužitelju i koje bi mogao potraživati temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju, a koje prelaze opseg i sadržaj ugovora o osiguranju između tuženika i njegovog osiguranika, tužitelj je ovlašten potraživati od štetnika i za takvu štetu tuženik ne može odgovarati. Temeljem navedenog, u konkretnom slučaju obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP). Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

Poziva se na sudsku prasku VSRH i odluke: Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-552/2022. od 17.05.2022., i Rev-184/2022. od 23.03.2022., zatim VTSRH broj: Pž-113/2020, Pž-4518/2022 od 28.10.2022. i dr. Navodi da obzirom je stav VSRH već jasan da se u postupcima koje tužitelj pokreće protiv tuženika primjenjuje čl. 27. ZOOP-a u pogledu utvrđivanja opsega i visine štete, to tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti. Na tužitelju je teret dokaza glede visine štete, ali glede visine štete koja se utvrđuje primjenom čl. 27. ZOOP-a. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

5. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja s osnova naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici JV, u razdoblju od 1.10.2021. do 31.8.2024, a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi od 12.6.2008., u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila teške tjelesne ozljede, a za koju prometnu nezgodu je, odgovoran osiguranik tuženika.

8. Uvidom u rješenje HZMO od 13.12.2011. (strana 5 spisa) utvrđeno je da je osiguranici tužitelja JV zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, te joj počevši od 17.11.2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu.

9. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu broj: K-288/09 od 10. studenog 2009 (str. 30 spisa) utvrđeno je da je osiguranik tuženika MV proglašen krivim što je 12. lipnja 2008. upravljao osobnim vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] državnom cestom br. 1 iz smjera Karlovca u smjeru Slunja protivno čl. 196. st.1. i čl. 133. st.2. ZSPC prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima pristajući da vožnjom na takav način ugorzi8 druge sudionike u premetu, te je dolaskom u naselje Turan približavajući se obilježenom pješakom prijelazu na kojem se prometom upravlja prometnim svijetlima iako mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo za njegov smjer kretanja, nastavio vožnjom preko obilježenog pješačkog prijelaza kojim je u tom trenutku s njegove lijeve na desnu stranu na znak zelenog svijetla kolnik prelazila pješakinja, osiguranica tužitelja, pri čemu je prednjom stranom svog vozila udario pješakinju oborivši je na kolnik prilikom čega je ista zadobila teške i po život opasne ozljede, te mu je izrečena uvjetna osuda.

10. Uvidom u tužiteljev izračun isplaćene mirovine od 19.9.2024. (str. 34 spisa) utvrđeno je da je osiguranici tužitelja JV za period od 1.10.2021. do 31.8.2024 izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 9.781,09 EUR.

11. Dakle, sam štetni događaj u kojem je ozlijeđena osiguranica tužitelja je bio 12. lipnja 2008.

12. Utuženi period za koji tužitelj potražuje naknadu štete u vidu iznosa isplate invalidske mirovine svom osiguraniku stradalom tj. ozljeđenom u navedenom štetnom događaju je od 1.10.2021. do 31.8.2024. , u kojem periodu je tužitelj vršio isplatu invalidske mirovine svoj osiguranici.

13. Tužitelj se potražujući naknadu štete poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), dalje: ZMO.

13.1. Naime, odredbom čl. 161. ZMO-a je, između ostalog, propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

14. U predmetu je u osnovi sporno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018), dalje: ZMO, a što tvrdi tužitelj ili se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a što tvrdi tuženik.

15. O ovom pitanju je VSRH zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

15.1. Prema pravnom shvaćanju VSRH za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

16. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/2023 u dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

17. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

18. Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik s osnova osiguranja stvarnog štetnika.

19. Slijedom navedenog kako tužitelju pripada naknada štete u visini kako to propisuje odredba čl. 27. st.3. ZOOP, a u tom pravcu tužitelj nije predložio financijsko vještačenje da bi se utvrdila visina štete po čl. 27. st.3. ZOOP (razmjerni iznos mirovine), to tužitelj nije dokazao visinu, a istu (razmjerni iznos mirovine) nije moguće utvrditi temeljem stanja i podataka u spisu, pa je iz tog razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

20. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

21. Tuženiku pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

21.1. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

21.2. Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

- sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR

- zastupanje na ročištu 4. 3.2025.u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 t.1.)

što je ukupno 400,00 EUR što uvećano za iznos od 100,00 EUR na ime PDV čini 500,00 EUR.

U Karlovcu 14. travnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. HZMO Zagreb

2. OD Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba