REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1542/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatska elektroprivreda, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB: 28921978587, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, [adresa], OIB: 72910430276, radi osiguranja dokaza u postupku izvlaštenja, 14. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/II-943-02/22-01/167, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 9. srpnja 2024. i rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Opatiji, KLASA: UP/I-943-04/19-01/55, URBROJ: 2170/01-03-
06/9-22-6 od 2. veljače 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Opatiji, KLASA: UP/I-943-04/19- 01/55, URBROJ: 2170/1-03-06/9-22-6 od 2. veljače 2022., odbačen je zahtjev tužitelja za pokretanje postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-943-02/22-01/167, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-24-02 od 9. srpnja 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je podnio prijedlog za provođenje postupka u svrhu osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine radi pokretanja postupka potpunog izvlaštenja, a ne prijedlog za određivanje naknade za oduzeto zemljište. Na osnovi navedenog, drugostupanjsko tijelo da je zaključilo da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje postupka izvlaštenja i to sukladno odredbi članku 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ br. 74/14., 69/17. i 98/19., dalje u tekstu: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade), budući da iz utvrđenog stanja proizlazi da je na nekretnini koja je predmetom postupka već izvedena izgradnja predmetnog elektroenergetskog objekta pa da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbacilo prijedlog tužitelja za pokretanje postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, a što proizlazi iz sadržaja odredbi članka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Suprotno ocjeni drugostupanjskog tijela, tužitelj da je u konkretnom slučaju ispunio sve zakonske pretpostavke za provođenje postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine pa da je pobijanim rješenjem, kojim je odbijena žalba tužitelja, povrijeđen zakon o pravilima postupka na štetu tužitelja te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz razloga kako slijedi. U konkretnom upravnom postupku, interes Republike Hrvatske da je utvrđen sukladno odredbi članka 13. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, obzirom da je posebnim propisom, točnije člankom 4. Zakona o energiji propisano da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Predmetni elektroenergetski objekt – 20 kV kabelski priključak TS 20/0,4 kV Šapjane 3 da služi za opskrbu električnom energijom i poboljšanje naponskih prilika područja za koje je izgrađena (Matulji, Šapjane) te osiguranje kvalitetnog napajanja istog pa je neupitno da se korištenjem nekretnine u toj namjeni postiže veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način. Također, izgradnja predmetnog elektroenergetskog objekta da je u skladu s pravomoćnom lokacijskom dozvolom KLASA: UP/I-350-05/17-03/7, URBROJ: 2170/1-03-06/7-19-06 od 31. siječnja 2019., izdanom od Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave u Opatiji. Stoga, iz navedenog DA je neupitno da je tužitelj, u predmetnom postupku, suprotno stavu drugostupanjskog tijela, u potpunosti ispunio zakonske pretpostavke potrebne za provođenje postupka osiguranja dokaza koje prethodi postupku izvlaštenja. Pritom, u ni jednom pozitivnom pravnom propisu, pa tako niti u odredbama članka 2. i 4. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade na koji se nadležno drugostupanjsko tijelo poziva, da ne postoji zakonska osnova temeljem koje bi nadležno tijelo uprave odbacilo prijedlog žalitelja za pokretanje osiguranja dokaza koje prethodi postupku izvlaštenja, uz navod da je elektroenergetski objekt u cijelosti izgrađen. Naime, primarna svrha postupka izvlaštenja da je sadržana u odredbi članka 4. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade prema kojoj izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje provedeno. Pozitivnim odlučivanjem o zahtjevu za izvlaštenje nakon izgradnje infrastrukturne građevine za koju je utvrđen interes RH, a koja da je izgrađena u skladu s pravomoćnom lokacijskom dozvolom, da se ne ugrožava zakonom utvrđena svrha izvlaštenja. Štoviše, tužitelj ukazuje i na činjenicu da potpunim izvlaštenjem, u smislu odredbe članka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, nekretnina postaje vlasništvo korisnika izvlaštenja, čime pored prava vlasništva prijašnjeg vlasnika prestaju i druga prava na izvlaštenoj nekretnini pa je svrha izvlaštenja, pored same izgradnje građevine, odnosno izvođenja radova od interesa za Republiku Hrvatsku, i rješavanje imovinskopravnih odnosa glede predmeta izvlaštenja, što je u konkretnom slučaju donošenjem pobijanog rješenja onemogućeno. Prema tome, čak niti čistim gramatičkim tumačenjem Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ne proizlazi da bi se odredbe potonjeg Zakona primjenjivale isključivo u slučajevima kada se infrastrukturni objekti tek trebaju graditi. Uzimajući u obzir duljinu trajanja postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, kao i postupka izvlaštenja u praksi te osobito imajući u vidu preopterećenost nadležnih državnih tijela koji vode navedene postupke, da nažalost nije životno ni logično očekivati da će infrastrukturni projekti od interesa za Republiku Hrvatsku otpočeti s realizacijom tek po protoku dvije, tri ili čak i više godina od utvrđene potrebe izgradnje istih. Stav tužitelja prema kojem dovršetak gradnje predmeta izvlaštenja ne predstavlja zapreku za provođenje postupka da potvrđuje i sudska praksa Visokog upravnog suda RH u odluci posl.br. Usž-1967/17 od 20. prosinca 2017. Postupak izvlaštenja, unatoč činjenici da je u trenutku donošenja rješenja o izvlaštenju na nekretnini koja je predmet izvlaštenja već izgrađen objekt, da je proveden i u postupku koji je potvrđen presudom Upravnog suda u Rijeci broj Usl-668/12 od 13. rujna 2013. Upravni sud u Rijeci u presudi posl.br. Us l-765/2021 od 14. listopada 2021. da je također izrazio stajalište prema kojem okolnost da je elektroenergetski objekt radi čije je izgradnje predloženo potpuno izvlaštenje na predmetnoj nekretnini izgrađen prije podnošenja samog prijedloga za izvlaštenje „ne predstavlja zapreku za provođenje postupka izvlaštenja i donošenja rješenja o izvlaštenju predmetne nekretnine.“ Tužitelj ističe da rješavanje imovinsko-pravnih odnosa sporazumom s vlasnicima u ovakvim slučajevima u praksi zaista teško provedivo, s jedne strane zbog nemogućnosti postizanja sporazuma s vlasnicima zemljišta kojih konkretno trenutno ima oko 180 te da neki uopće nisu poznati ni dostupni, a s druge strane jer je jedini zakonom predviđeni postupak stjecanja stvarnih prava na tuđim nekretninama u svrhu izgradnje energetskih objekata, njihovog održavanja i korištenja, što je člankom 4. stavak 2. Zakona o energiji proglašeno od interesa za Republiku Hrvatsku – upravo postupak izvlaštenja. Tužitelj ukazuje da je pokrenuo postupak osiguranja dokaza, ispunivši sve za to zakonom propisane pretpostavke, te da je isti imao legitimno očekivanje da će se upravo u predmetnom postupku, odnosno postupku izvlaštenja koje mu prethodi, aktom državne vlasti – rješenjem o izvlaštenju i određivanju naknade vlasniku, zakonito ograničiti njihovo pravo vlasništva uz isplatu određene naknade. Imajući u vidu da je tužitelj ispunio sve zakonom propisane pretpostavke za provođenje postupka izvlaštenja – izgradnja građevine elektroenergetske mreže 20 kV kabelski priključak TS (20)/0,4 kV Šapjane 3 koja je u interesu Republike Hrvatske, provedena je sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli te se korištenjem iste u novoj namjeni postiže veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način, upravo se odbijanjem provođenja postupka osiguranja dokaza i posljedično izvlaštenja i upućivanjem na parnični postupak propušta realizirati zakonitu svrhu izvlaštenja na štetu ne samo korisnika izvlaštenja već i vlasnika nekretnine koji će radi ostvarenja naknade morati pokretati novi sudski postupak i akumulirati nove troškove, što će sve dodatno opteretiti ionako preopterećen pravosudni sustav. Naposljetku, tužitelj ukazuje da prilikom provođenja postupka izvlaštenja, treba uzeti u obzir da je tužitelj u obvezi graditi elektroenergetske objekte i sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, Zakona o energiji, Mrežnih pravila distribucijskog sustava, Uredbe o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu, Pravila o priključenju na distribucijsku mrežu, u za to predviđenom roku od 30 dana od kada druga ugovorna strana ispuni obveze iz ugovora o priključenju, priključiti objekte korisnika mreže na distribucijsku mrežu. Kada bi naslovni sud potvrdio stav drugostupanjskog tijela da se postupak izvlaštenja ne može provesti ako je izgrađen elektroenergetski objekt isto bi moglo rezultirati time da tužitelj u budućim slučajevima ne može pristupi izgradnji elektroenergetskih objekata sve dok se u potpunosti ne provede postupak izvlaštenja. Predmetno postupanje da bi zasigurno rezultiralo nepravovremenim izvršavanjem obveze iz ugovora o priključenju, a posljedično tome i mogućim regresnim potraživanjem isplate ugovorne kazne i naknade štete od Republike Hrvatske koju bi u tom slučaju bio u obvezi podmiriti stranci koja je na osnovi ugovora o priključenju izvršila preuzete obveze i potraživala od tužitelja da izvrši priključenje objekta, preduvjet za koje je izgradnja elektroenergetskog objekta za koji se provodi postupak izvlaštenja. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
5. Kako činjenice među strankama nisu sporne, već je sporna samo primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj upravni spor riješen bez održavanja rasprave na temelju odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/124, u daljnjem tekstu: ZUS).
6. Nakon izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileže spisu i na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj podnio 27. svibnja 2019. prijedlog za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], radi izgradnje infrastrukturne građevine 20 kV kabelski priključak TS 20/0,4 kV Šapjane 3.
8. Odredbom članka 25. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj: 74/14, 69/17, 98/19, dalje Zakon o izvlaštenju), propisano je da je prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje korisnik izvlaštenja dužan, putem Ministarstva odnosno nadležnog tijela, zatražiti osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje.
9. Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o izvlaštenju, propisano je da se nekretnina može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način.
10. Odredbom članka 41. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), propisano je da zahtjev za pokretanje postupka stranka može neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem. Kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.
11. U konkretnom slučaju izvršen je očevid na licu mjesta 13. siječnja 2022., kojom prilikom je utvrđeno da je infrastrukturna građevina 20 kV kabelski priključak TS 20/0,4 kV Šapjane 3 u cijelosti izgrađena, o čemu je sastavljen Zapisnik od istog dana i priložene su fotografije.
12. Stoga, nije moguće tražiti osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine u postupku izvlaštenja ako je objekt već izgrađen, obzirom da je cilj osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine da se provodi prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, kako bi se utvrdilo stvarno stanje nekretnine u trenutku prije nego što dođe do promjena (npr. gradnje, rušenja, oštećenja). Kako je ovdje objekt već izgrađen, stanje nekretnine je već promijenjeno, pa sama svrha osiguranja dokaza gubi smisao. Slijedom navedenoga, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za pokretanje postupka osiguranja o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine.
13. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela se ocjenjuju zakonitima, pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.
14. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS.
U Rijeci 14. travnja 2025.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju Hrvatskoj elektroprivredi, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa],
- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, [adresa]
