Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u
pravnoj stvari tužitelja J.P. iz P., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M.F.M., odvjetnici iz
O., OIB …, protiv tuženika R.A., d.d. Z., OIB…:, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog
ureda G.&G., Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. listopada 2023. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja – G.M., odvjetnika u V. i zamj.pun. tuženika – M.S., odvjetnika iz O., a na ročištu za objavu presude 8. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

l. Utvrđuju se ništetnima odredbe ugovora o kreditu broj: …
sklopljenog dana 15.11.2006. g. između R.A. d.d. Z., OIB:…, kao Kreditora, i tužitelja J.P. iz P., OIB: …, kao korisnika kredita, koji je potvrđen dana 16.11.2006. g. kod javnog bilježnika T.K. iz O., broj
ovjere OU-1040/06, u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski
franak, te kojima je ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je po navedenom
ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora,
odnosno:

- dio odredbe čl. 1. koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“

- dio odredbe čl. 2. koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ i „…promjenjiva…“

- dio odredbe čl. 7. koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..“

- 2 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

ll. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju J.P. iz P., OIB: … isplati iznos od 2.476,67 EUR1/18.660,46 kn sa zateznom
kamatom koja teče:

- na iznos od 0,90 EUR¹/6,79 kn od 1.02.2008. g.,
- na iznos od 2,18 EUR¹/16,43 kn od 1.03.2008. g.,
- na iznos od 4,37 EUR¹/32,95 kn od 1.04.2008. g.,
- na iznos od 1,08 EUR¹/8,12 kn od 1.05.2008. g.,
- na iznos od 1,67 EUR¹/12,60 kn od 1.06.2008. g.,
- na iznos od 3,30 EUR¹/24,87 kn od 1.07.2008. g.,
- na iznos od 0,91 EUR¹/6,85 kn od 1.08.2008. g.,
- na iznos od 1,03 EUR¹/7,75 kn od 1.09.2008. g.,
- na iznos od 2,45 EUR¹/18,43 kn od 1.10.2008. g.,
- na iznos od 13,18 EUR¹/99,31 kn od 1.11.2008. g.,
- na iznos od 5,99 EUR¹/45,12 kn od 1.12.2008. g.,
- na iznos od 15,13 EUR¹/114,01 kn od 1.01.2009. g.,
- na iznos od 16,54 EUR¹/124,59 kn od 1.02.2009. g.,
- na iznos od 17,17 EUR¹/129,38 kn od 1.03.2009. g.,
- na iznos od 18,75 EUR¹/141,24 kn od 1.04.2009. g.,
- na iznos od 19,09 EUR¹/143,82 kn od 1.05.2009. g.,
- na iznos od 16,35 EUR¹/123,19 kn od 1.06.2009. g.,
- na iznos od 14,33 EUR¹/108,00 kn od 1.07.2009. g.,
- na iznos od 14,87 EUR¹/112,04 kn od 1.08.2009. g.,
- na iznos od 15,93 EUR¹/120,05 kn od 1.09.2009. g.,
- na iznos od 15,84 EUR¹/119,35 kn od 1.10.2009. g.,
- na iznos od 14,77 EUR¹/111,26 kn od 1.11.2009. g.,
- na iznos od 16,78 EUR¹/126,44 kn od 1.12.2009. g.,
- na iznos od 18,40 EUR¹/138,62 kn od 1.01.2010. g.,
- na iznos od 20,70 EUR¹/155,94 kn od 1.02.2010. g.,
- na iznos od 20,17 EUR¹/151,97 kn od 1.03.2010. g.,
- na iznos od 23,29 EUR¹/175,47 kn od 1.04.2010. g.,
- na iznos od 22,70 EUR¹/171,01 kn od 1.05.2010. g.,
- na iznos od 23,85 EUR¹/179,70 kn od 1.06.2010. g.,
- na iznos od 33,83 EUR¹/254,92 kn od 1.07.2010. g.,
- na iznos od 31,78 EUR¹/239,44 kn od 1.08.2010. g.,
- na iznos od 38,06 EUR¹/286,75 kn od 1.09.2010. g.,
- na iznos od 35,89 EUR¹/270,40 kn od 1.10.2010. g.,
- na iznos od 32,40 EUR¹/244,11 kn od 1.11.2010. g.,
- na iznos od 39,76 EUR¹/299,58 kn od 1.12.2010. g.,
- na iznos od 49,13 EUR¹/370,15 kn od 1.01.2011. g.,
- na iznos od 42,50 EUR¹/320,18 kn od 1.02.2011. g.,
- na iznos od 44,82 EUR¹/337,71 kn od 1.03.2011. g.,
- na iznos od 41,86 EUR¹/315,42 kn od 1.04.2011. g.,
- na iznos od 42,39 EUR¹/319,42 kn od 1.05.2011. g.,
- na iznos od 54,95 EUR¹/414,02 kn od 1.06.2011. g.,
- na iznos od 56,17 EUR¹/423,24 kn od 1.07.2011. g.,
- na iznos od 66,07 EUR¹/497,78 kn od 1.08.2011. g.,
- na iznos od 60,69 EUR¹/457,30 kn od 1.09.2011. g.,

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 3 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

- na iznos od 54,81 EUR2/413,00 kn od 1.10.2011. g., - na iznos od 52,69 EUR²/396,99 kn od 1.11.2011. g., - na iznos od 52,24 EUR²/393,60 kn od 1.12.2011. g., - na iznos od 55,02 EUR²/414,57 kn od 1.01.2012. g., - na iznos od 57,45 EUR²/432,84 kn od 1.02.2012. g., - na iznos od 57,77 EUR²/435,29 kn od 1.03.2012. g., - na iznos od 56,10 EUR²/422,65 kn od 1.04.2012. g., - na iznos od 57,23 EUR²/431,18 kn od 1.05.2012. g., - na iznos od 58,00 EUR²/437,02 kn od 1.06.2012. g., - na iznos od 56,70 EUR²/427,20 kn od 1.07.2012. g., - na iznos od 57,04 EUR²/429,78 kn od 1.08.2012. g., - na iznos od 56,06 EUR²/422,41 kn od 1.09.2012. g., - na iznos od 53,95 EUR²/406,50 kn od 1.10.2012. g., - na iznos od 56,20 EUR²/423,47 kn od 1.11.2012. g., - na iznos od 57,28 EUR²/431,61 kn od 1.12.2012. g., - na iznos od 56,53 EUR²/425,90 kn od 1.01.2013. g., - na iznos od 52,28 EUR²/393,89 kn od 1.02.2013. g., - na iznos od 55,89 EUR²/421,08 kn od 1.03.2013. g., - na iznos od 56,20 EUR²/423,46 kn od 1.04.2013. g., - na iznos od 54,79 EUR²/412,80 kn od 1.05.2013. g., - na iznos od 50,39 EUR²/379,65 kn od 1.06.2013. g., - na iznos od 50,28 EUR²/378,81 kn od 1.07.2013. g., - na iznos od 51,36 EUR²/386,95 kn od 1.08.2013. g., - na iznos od 53,09 EUR²/400,00 kn od 1.09.2013. g., - na iznos od 55,49 EUR²/418,08 kn od 1.10.2013. g., - na iznos od 54,25 EUR²/408,76 kn od 1.11.2013. g., - na iznos od 55,13 EUR²/415,36 kn od 1.12.2013. g.,

do 31.7.2008. g. po stopi od 15%, a od 1.8.2008. g. pa do 31.7.2015. g. u visini
eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od

1.8.2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. g., a od 1.1.2023.
g. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

lll. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u visini od

2.566,03 eur² / 19.333,75 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od
dana donošenja presude 8. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15
dana.

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 4 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika dana 12. lipnja 2019.g. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate.

2.Tužitelj tvrdi da je kao korisnik kredita 15. studenog 2006. sklopio Ugovor o
kreditu br.: … s tuženikom kao kreditorom u podružnici tuženika u
O., a navedeni je Ugovor solemniziran i ovjeren od strane javnog bilježnika
T.K. iz O. dana 16. studenog 2006. pod brojem OU-1040/06.

3. Predmetnim Ugovorom tuženik je odobrio i potom isplatio tužitelju kredit za
kupnju novih automobila R. u iznosu od 14.923,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti
prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, dok se tužitelj obvezao otplatiti
kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti
uručen korisniku kredita po isplati kredita. Ugovorena visina anuiteta je bila 212,33
CHF, a ugovoreni rok otplate je bio 84 mjeseca.

4. Tužitelj je kredit u cijelosti otplatio dana 30. studenog 2013.g.

5. Člankom 2. Ugovora je utvrđeno da je redovita kamatna stopa 5,20 %
godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Za vrijeme
trajanja otplate kredita po Ugovoru, redovna kamatna stopa je s početnih 5,20 %
godišnje više puta jednostranom odlukom tuženika mijenjana, tj. povećavana na štetu
tužitelja, pa je tako kamatna stopa na dan 19. studenog 2007.iznosila 6,20%, na dan

14. svibnja 2008. iznosila 6,75 %, 11. veljače 2009.g. iznosila 7,75%, 15. lipnja 2011.
iznosila 7,50%, 15. rujna 2011. - 6,75%.

6. Prilikom sklapanja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o
odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom
odlukom tuženika, a niti je tuženik tužitelju objasnio razloge i parametre zbog kojih će
on mijenjati visinu kamatne stope. Tuženik je tijekom otplate kredita više puta
jednostrano mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu na više, a time su rate kredita
znatno porasle u odnosu na početni anuitet. Zbog izmjene kamatne stope mijenjala se
i visina anuiteta otplate kredita, a što je utjecalo na visinu novčane obveze tužitelju u
odnosu na početno ugovoreni anuitet te posljedično dovelo i do preplate u ovom
ugovorenom odnosu po navedenom osnovu.

7. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već postoji sudska praksa, i to
povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj
osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-
1401/12 od 04.07.2013.g. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate
potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.g.,
s tim da je Vrhovni sud RH u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene
drugostupanjske presude.

8.Tom je presudom Vrhovnog suda RH potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. utvrđeno, između ostalog, da je tuženik

- 5 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

R.A. d.d. Z. u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31.12.2008.g.,
a te povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika
kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Pored toga tužitelj ističe da je ova presuda
Visokog trgovačkog suda Zagreb potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH
broj Revt-249/14-2 od 09.04.2015.g., da bi također Vrhovni sud RH dana

20.03.2018.g. svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u
predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene
kamate od kreditora te je temeljem toga Vrhovni sud zauzeo stav o tome kako zastarni
rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u
ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014.g., te da oni mogu zahtijevati povrat
cjelokupno preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne
odredbe.

9.Nadalje, tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda
br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda
u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je 4.tuženik
R.A. d.d. Z. u razdoblju od 01. siječnja 2004.g. do 31. prosinca

2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u
ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u
vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti
informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanu odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

10.Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača
obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog
trgovca (čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača – NN 79/07, 125/07 i 79/09, a sada čl.

118. Zakona o zaštiti potrošača – NN 41/14 i 110/15), tužiteljica ovom tužbom postavlja
zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno po osnovi ništetnih
ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama. Po stavu tužiteljice radi se o restituciji
utemeljenoj na odredbama čl. 323. Zakona o obveznim odnosima prema kojima je u
slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na
temelju takvog ugovora, uz opći zastarni rok od 5 godina.

11.Pored toga tužitelj se poziva na odredbu čl. 502.c ZPP-a kojom se propisano
da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje
iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a.st.1.citiranog Zakona,
da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili
ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten
štititi, a u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba
na njih pozvati.

- 6 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

12.Stoga tužitelj, podnoseći tužbu, traži da sud točkom I tužbenog zahtjeva
utvrdi ništetnost spornih ugovorenih odredbi o kreditu iz čl. 1.,2.,7., a točkom II, koju je
tužitelj specificirao, odnosno podnio konačan tužbeni zahtjev podneskom od 17.
svibnja 2021. (str. 535-537 spisa) traži da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati ukupan
iznos od 18.958,57 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na dospjele
pojedinačne iznose tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do konačne
isplate, dok je točkom III tužbenog zahtjeva tužitelj zatražio naknadu prouzročenog
parničnog troška, zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

13.U pisanom odgovoru na tužbu (str. 132-143 spisa) tuženik je prvenstveno
istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, pozivajući se da je predmetnim
ugovorom o kreditu, člankom 12. ugovorena, u slučaju spora, nadležnost suda u
mjestu sjedišta kreditora, a to je po stavu tuženika, Općinski građanski sud u Zagrebu.
Stoga predlaže da sud prije provođenja pripremnog ročišta donese rješenje kojim se
oglašava mjesno nenadležnim i kojim se spis ustupa Općinskom građanskom sudu u
Zagrebu.

14.S obzirom da se tužitelj poziva na odredbu čl. 19. Zakona o potrošačkom
kreditiranju, tuženik ističe da se navedena odredba ne može primijeniti u konkretnom
slučaju, budući da su odredbe tog Zakona stupile na snagu dana 30. rujna 2015.g.,
dok je predmetni ugovor o kreditu zaključen 15. studenog 2016.g., a osim toga da je
Zakonom o potrošačkom kreditiranju izričito propisano da se ne primjenjuje na ugovore
o kreditu zaključene prije njegova stupanja na snagu. U odnosu na ostale navode iz
tužbe, tuženik se očituje da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

15.Osim toga, a budući da se tužitelj poziva na presude Visokog trgovačkog
suda RH donesenima u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a iz
činjeničnog opisa tužbe proizlazi kako je tužitelj stava da je ova parnica samo formalne
naravi te da povreda interesa svakog pojedinačnog potrošača neposredno proizlazi iz
utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa
potrošača, koji zaključak, po stajalištu tuženika, nije osnovan.

16.Ovo stoga što se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na
općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i
interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu, jer su u navedenom postupku
kolektivne zaštite sudovi na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne
odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača, a nisu izvodili
nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu
nepoštene.

17. Osim toga, tuženik ističe da je predmetni Ugovor o kreditu tužitelj zaključio
radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na
autokredite, a unatoč činjenici da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih
interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu, ukoliko sud zauzme suprotan stav,
tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredba,
a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze.

18. Naime, sukladno odredbama čl. 96.st.1.i čl.99. Zakona o zaštiti potrošača iz

2007.g.tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako
razumljive ili uočljive, a ako to ne bi mogao dokazati, nije dopušteno ocjenjivati njihovu

- 7 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedene tri obilježja, tada se provodi test
poštenosti, a u tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi
pojedinačno pregovaralo, pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja, tužitelj mora
dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača, a protivno načelu savjesnosti i poštenju.

19. Stoga, tuženik smatra da je u ovom postupku potrebno ispitati savjesnost
postupanja tužitelja, i to prilikom zaključenja o kreditu i tijekom njegove otplate,
odnosno, ispitati udovoljavala li njegovo postupanje zahtjevima koje za zaštitu
potrošača postavlja Sud Europske unije, jer obveza tuženika da obavijesti potrošača o
rizicima određenog ugovora o kreditu ovisi kako o informacijama koje su tuženiku
poznate, tako i o postupanju i zainteresiranosti samog tužitelja, pa stoga predlaže u
tom smislu saslušati tužitelja kao stranku na okolnost postupanja kako prilikom samog
sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tako i tijekom trajanja ugovora i korekcije
kamatnih stopa, s obzirom da je tužitelj potpisom ugovora potvrdio da je upoznat sa
svim uvjetima kredita i da tuženiku nije uputio pisani prigovor na obavijest o primjeni
kamatnih stopa.

20.S obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva,
to po stavu tuženika nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena,
međutim, ako bi sud smatrao da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila
razumljiva, tuženik ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo koja činjenica također
onemogućuje daljnje vođenje postupka kojim se traži utvrđenje, da bi takva odredba
bila nepoštena, odnosno ništetna.

21.Sklapajući predmetni ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom
tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita
promijeni pa je stoga trebalo očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku
i promijeniti. Tuženik posebno ističe da je svoje djelatnike obučavao na način da
potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope, tako da je tužitelj prilikom
sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat, a H.n.b. javno je potvrdila valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope,
tako da nužnost njenog ugovaranja nije dovedeno u pitanje niti u postupku kolektivne
zaštite.

22.Dakle, s obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom
kamatnom stopom, već s promjenjivom, što tužitelj i ne osporava, to on ne može
zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom
kamatnom stopom. U tom smislu tuženik smatra potrebnim ispitati savjesnost i stupanj
primijenjene pažnje od strane tužitelja kao potrošača.

23.Stoga, ostajući kod svih navoda iz odgovora na tužbu, opreza radi, tuženik ističe i prigovor zastare, prigovarajući kako osnovi, tako i visini tužbenog zahtjeva.

24.Radi toga tuženik predlaže sudu da tužbu odbaci, podredno tužbeni zahtjev
kao neosnovan odbije u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška, zajedno
s pripadajućom zateznom kamatom.

25.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa ovjerom
javnog bilježnika T.K. iz O. na str. 5-9 spisa, u Otplatnu tablicu

- 8 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

kredita-informativni izračun na str. 10-12 spisa, pročitani su dopisi tuženika upućeni
tužitelju na str. 13, 14,15, 16, 17 i 18 te izvadak o stanju i prometu po tekućem računu
tužitelja na str. 19-128 spisa, pročitao je zahtjev za kredit za kupnju novog vozila na
str. 166 te promotivni uvjeti za odobrenje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih
vozila... na str. 167-169 spisa, pročitani su tržišni parametri za valutni kredit s valutnom
klauzulom u CHF-prosječne veličine za kvartal, na str.170 spisa i financijsko-
knjigovodstveni nalaz D.V.C. d.o.o. O. od 7.4.2021.,na str. 508-520, s
prilogom-otplatnim planom na str. 521-525 spisa, a na ročištu od 11. ožujka

2022.g.saslušan je tužitelj J.P. kao stranka, budući da je predloženo njegovo
saslušanje od obiju stranaka. Međutim, premda je ŽS U Splitu kao drugostupanjski sud
u obrazloženju ukidnog rješenja istakao da ovaj sud kao prvostupanjski nije izveo
dokaze predložene od strane tuženika na okolnost da su stranke pojedinačno
pregovarale o spornim ugovornim odredbama te da će sud u ponovnom postupku
otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano tim rješenjem te će ovisno o dokaznim
prijedlozima stranaka upotpuniti činjenično stanje, imajući u vidu da je ovaj sud u
ranijem postupku odbio kao nevažan prijedlog tuženika za saslušanjem osobnog
bankara tuženika I.O. što bi podrazumijevalo da viši sud smatra da bi ipak
ovog svjedoka trebalo saslušati radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, međutim,
kako je pun. tuženika na pripremnom ročištu od 19. svibnja 2023. (str. 648 spisa) uz
suglasnost tužitelja povukao taj prijedlog, to se ovaj dokaz nije niti izvodio, unatoč uputi
županijskog suda.

26.Ocjenjujući izvedene dokaze po svom uvjerenju, međusobno ih uspoređujući
i analizirajući, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a s obzirom
na načelo o teretu dokazivanja, sud je našao da je tužitelj uspio dokazati ključnu
činjenicu u ovoj parnici, u vezi odlučivanja o preambulu tužbenog zahtjeva, odnosno
ništetnost predmetnih odredbi ugovora o kreditu, a koja je činjenica sporna između
stranaka, dakle okolnost da je tuženik jednostranom promjenom ugovorene kamatne
stope, tijekom ugovornog razdoblja mijenjao visinu kamatne stope, kao i okolnost da
je ništetna ugovorena valutna klauzula u CHF.

27.Time je, dakle jednostranom promjenom kamatne stope, po ocjeni suda, a
bez obzira na razloge za promjenu koje u odgovoru na tužbu ističe kao objektivne i
opravdane, tuženik povrijedio kolektivne interese i prava tužitelja kao potrošača –
korisnika kredita, primjenjujući u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštenu ugovornu
odredbu, jer je, a kako je i naprijed navedeno, tuženik u predmetnom ugovoru koji je
tzv. ugovor o pristupanju, odnosno ugovor po principu "uzmi ili ostavi", ugovorio obvezu
plaćanja kamate na kredit po stopi koja je promjenjiva tijekom trajanja kreditne obveze
temeljem jednostrane odluke banke o kojoj se promjeni nije pojedinačno pregovaralo
pa je dakle ta odredba ništetna. Naime, tijekom dokaznog postupka, nedvojbeno je
utvrđeno da u vrijeme zaključenja spornog ugovora, a niti kasnije, tijekom trajanja
ugovornog odnosa, stranke, dakle tužitelj i tuženik, nisu uopće pregovarali o
promjenama, odnosno opravdanosti promjene kamatne stope uslijed promjene cijena
novca na domaćem i inozemnom tržištu, već je tuženik jednostrano i potpuno
samostalno, bez dogovora i pregovora s tužiteljem kao ugovarateljem, mijenjao visinu
kamatne stope tijekom trajanja ugovornog odnosa, što je imalo za posljedicu znatno
povećanje otplatne rate kredita.

28.Dakle, sud nalazi da je tuženik unošenjem navedene odredbe o promjenjivoj
kamatnoj stopi isključivo temeljem odluke svojeg upravnog odbora doveo tužitelja kao

- 9 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

korisnika tog kredita u neravnopravan položaj, prebacujući rizik promjene tečaja i
kamatne stope na korisnika kredita, i to jednostranom i samostalnom promjenom
kamatne stope na odobreni kredit, čime je postupao protivno načelu savjesnosti i
poštenja, kao jednog od temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima.

29.Uvidom u odredbe navedenog ugovora o kreditu sud je utvrdio da se u vezi
s odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, budući da je
ta odredba sastavni dio tipskog ugovora o kreditu, na koju odredbu tužitelj kao
ugovaratelj, odnosno korisnik kredita, nije mogao utjecati, a temeljem iste odredbe
tužitelju je nametnuta obveza koju on u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije
mogao objektivno sagledati kao cjelinu pa je stoga takva ugovorna obveza uzrokovala
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na
tuženika kao banku – davatelja kredita.

30.Naime, odredbom čl. 96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje
ZZP) propisano je kako se smatra da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a
stavkom 2. istog članka propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj
odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac,
zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a poglavito ako je riječ o
odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je stavkom 4.
određeno da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed
formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.
Ovo tuženik tijekom dokaznog postupka nije dokazao, već samo okolnost da je tužitelja
pisano obavijestio o razlozima promjene kamatne stope pa se stoga, po stavu ovog
suda, ne može pozivati na opće uvjete ugovora kao dopunu predmetnog ugovora o
kreditu, jer ti opći uvjeti ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje o
promjeni kamatne stope. Dakle, ovaj je sud omogućio tuženiku da tijekom dokaznog
postupka pokuša dokazati svoje tvrdnje da je s tužiteljem pregovarao o spornim
odredbama predmetnog ugovora o kreditu, kako je to naprijed obrazloženo, no, tuženik
navedene tvrdnje iz odgovora na tužbu nije mogao dokazati.

31.Dakle, bez obzira što se radi o tzv. solemniziranom ugovoru koji je svojim
potpisom ovjerila javni bilježnik T.K. iz O. i time mu dala značaj javne
isprave, sporne odredbe citiranog ugovora nisu poštene, odnosno njihova ništetnost
nastala je već u trenutku potpisa ugovora, sukladno navedenim odredbama Zakona o
obveznim odnosima te odredbama čl. 96. i 97. u vezi s čl. 102. Zakona o zaštiti
potrošača, koji su zakoni bili na snazi u vrijeme sklapanja i kasnijeg izvršavanja
predmetnog ugovora o kreditu sve do njegovog potpunog izvršenja, odnosno naplate
posljednjeg mjesečnog iznosa rate kredita. Prema tome, a s obzirom na ovakvo
utvrđenje okolnosti vezanih za nepoštenost citiranih ugovornih odredbi, nije osnovan
žalbeni prigovor tuženika da nije dopušteno, sukladno odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti
potrošača, ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu i cijeni poštene, ako su te
odredbe jasne, lako razumljive i uočljive te pojašnjene te ako se o njima pregovaralo,
budući da je sud nedvojbeno utvrdio da tuženik kao bankarska ustanova nije tužitelju
kao potrošaču, odnosno korisniku njegovih usluga dovoljno pojasnio ključne odredbe
ugovora, i to odredbe vezane za promjenu kamatne stope i valutnu klauzulu niti se o
njima pregovaralo, ni u vrijeme zaključenja ugovora, a niti kasnije, tako da su slijedom
navedenog te odredbe nepoštene pa stoga i ništetne.

- 10 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

32.Na temelju ovakvog utvrđenja bitnih činjenica, a primjenom odredbi citiranog
propisa, sud je našao da je tužitelj uspio dokazati osnovanost prvog dijela tužbenog
zahtjeva kao preambula presude, a koji se odnosi na ništetnost dijela odredbi članaka

1.,2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu, kao u tužbi i izreci presude, tako da je u
daljnjem tijeku dokaznog postupka valjalo, na temelju utvrđene ništetnosti odredbi o
promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odlučiti o osnovanosti drugog dijela
tužbenog zahtjeva koji se odnosi na visinu preplate, odnosno pojedinačne iznose
preplaćenih kamata i tečaja, radi čega je bilo potrebno provesti financijsko-
knjigovodstveno vještačenje.

33.Iz nalaza financijsko-knjigovodstvenog vještaka D.V.C. d.o.o. O.
– stalni sudski vještak D.V., (str. 508-525 spisa) na koji tužitelj nije imao
primjedbi, dok je tuženik imao načelnih primjedbi, dakle, onih pravne prirode, ali ne i
primjedbi na sam izračun, proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih pojedinačnih
iznosa uslijed promjene kamatne stope i tečaja, u iznosu od 18.660,46 kn, s
pojedinačnim iznosima kao u nalazu vještaka i izreci ove presude.

34.Naime, sukladno nalazu vještakinje tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev,
odnosno postavio konačan tužbeni zahtjev u svom podnesku od 29. svibnja 2023 (str.
650-652 spisa), potražujući sveukupan iznos od 18.660,46 kn.

35.S tim u vezi, odnosno s obzirom da je sud u cijelosti prihvatio nalaz vještaka
D.V. kao stručnog i iskusnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene
struke, koja je vještačila isključivo po nalogu suda i prema pravilima struke, a čiji je
nalaz nedvojbeno točan i precizan, a koji nalaz i mišljenje sud stoga prihvaća u cijelosti
kao uvjerljiv i istinit dokaz, jer na matematički izračun ni stranke nisu imale primjedbe,
nije moguće prihvatiti primjedbe i prigovore tuženika koji su isključivo pravne prirode.
Dakle, premda tuženik ne prihvaća vještački nalaz iz formalnih razloga, ali ne
osporava točnost izračuna niti predlaže novo vještačenje po drugom vještaku, a
budući da je vještak vještačio na temelju podataka iz spisa koji nisu sporni i sukladno
rješenju o određivanju vještačenja, to je njegov nalaz sukladan tom rješenju i
činjenicama i podacima iz spisa. Prema tome, ocjenjujući nalaz vještaka kao
objektivan, stručan, nepristran i vjerodostojan dokaz te prihvaćajući ga stoga u cijelosti,
sud na njemu temelji točnost kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga se
prigovori i primjedbe tuženika na nalaz ovog vještaka ukazuju paušalnim,
nedokazanim, neuvjerljivim i stoga potpuno neosnovanim.

36.Dakle, sud nalazi da je tuženik, stekavši navedene novčane iznose opisane
u nalazu vještaka te sukladno naprijed navedenom, kao u točki II izreke presude,
došao do financijskih sredstava temeljem dijela ugovornih odredbi koje je sud u
deklaratornom dijelu izreke presude (točka l izreke) utvrdio ništetnim, a kako se, dakle,
radi o pravnoj osnovi koja je postojala i kasnije otpala, to je ovdje riječ o stjecanju bez
osnove, sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05).
Stoga je tuženik kao stjecatelj tog novčanog iznosa dužan tužitelju kao ovlašteniku
prava na povrat stečenog bez osnove vratiti preplaćene iznose kamate, kao i iznose
na ime razlike u tečaju, kao u izreci presude.

37. Pri tom valja naglasiti, a u odnosu na tuženikov prigovor zastare, da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje

- 11 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, s tim da se
zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom
poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja,
osiguranja ili ostvarivanja tražbine, a u tom slučaju zastara počinje teći iznova, s tim
da se vrijeme prije prekida zastare ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. U
slučaju da je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili
isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom
drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen
na neki drugi način, sve sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

38.Dakle, ovaj sud nalazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom
sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava protiv nekoliko banaka, uključujući
i tuženika, prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim
trgovačkim sudom Republike Hrvatske, kad je donesena presuda br. Pž-7129/13 od

13. lipnja 2014.g., na koju se tužitelj poziva u svojoj tužbi, zastara počela teći iznova,
dok se vrijeme prekida ne računa u tijek zastare.

39.U ovoj parnici tužba je podnesena 12. lipnja 2019.g., a kako se u konkretnom
slučaju, jer se radi o stjecanju bez osnove, za koji institut nije predviđen poseban
zastarni rok, ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, dok je citirana presuda od

13. lipnja 2014.g., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog
roka, tako da je prigovor zastare neutemeljen. Ovakav stav u vezi zastare sličnih tužbi
zauzima i važeća sudska praksa.

40. Naime, iz svih provedenih dokaza koje je sud cijenio po svom uvjerenju,
proizlazi da nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj predmetnom tužbom traži isplatu
kao da je ugovorio kunski kredit i to s fiksnom kamatnom stopom u visini početno
ugovorene kamatne stope primjenjive na kredite vezane uz valutu CHF, s tim da je
ovakvo stajalište tuženika protivno i važećoj sudskoj praksi prvostupanjskih i
drugostupanjskih sudova u vezi predmeta vezanih uz švicarski franak.

41.Stoga je sud, nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, nalazeći
da je tužitelj dokazao kako osnovanost, tako i visinu konačno podnesenog tužbenog
zahtjeva u cijelosti, a primjenom citiranih materijalnih propisa, donio presudu kao u
izreci. Naime, budući da je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje s isplatom
preplaćenih iznosa kamata, to je dužan tužitelju kao vjerovniku platiti i propisanu
zateznu kamatu, sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, a koja teče od dospijeća svakog
pojedinačnog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka D.V. pa do konačne
isplate, a ti su iznosi, kako je naprijed obrazloženo, utvrđeni i u izreci presude i
nedvojbeno su točni te ih stoga nije potrebno posebno i pojedinačno obrazlagati.

42.Budući da je tužitelj uspio u cijelosti u ovoj parnici, a uzimajući u obzir da
se tuženik u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini,
to tužitelj ima pravo na naknadu prouzročenog parničnog troška u cijelosti, temeljem
odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a, a koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove
parnice.

43.Trošak se odnosi na zastupanje putem punomoćnika-odvjetnika i to za
sastav tužbe, te za zastupanje na 5 ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora
(od 22.2.2021., 28.2.2022., 11.3.2022.g., 19.5.2023. i 25.10.2023.) sve od po

- 12 -

Poslovni broj: 65 P-946/2022-7

1.500,00 kn / 199,08 eur, kao i zastupanje na pripremnom ročištu na kojem se
raspravljalo o procesnim pitanjima i koje je nakon toga i odgođeno (od 10.2.2020.) od
99,54 eur / 750,00 kn, te predujmljeni trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur /

2.500,00 kn, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 71,94 eur
eur / 542,00 kn, zatim za sastav tri obrazložena podneska (od 7.2.2020., 17.5.2021.
i 29.5.2023.), također u iznosu od po 199,08 eur / 1.500,00 kn, ili ukupno 2.566,03
eur /19.333,75 kn, sukladno odredbama Odvjetničke tarife, budući da pun. tužitelja nije
u sustavu PDV-a, a prema početnoj vrijednosti predmeta spora od 2.543,75 eura i
konačnoj vrijednosti od 2.476,67 eura.

44.Kod odlučivanja o troškovima koji su bili nužni i koji su dosuđeni tužitelju, sud
mu nije mogao uzeti kao nužan trošak sastava 4 neobrazložena podneska (od

3.9.2019., 5.3.2021., 25.2.2022. i 25.4.2022). u visini od po 49,77 eura, jer ti podnesci
nisu bili nužni da bi ih sud priznao, a osim toga, sud nije priznao u cijelosti zatražen
trošak zastupanja tužitelja pripremnom ročištu od 10.2.2020. jer se radilo o
pripremnom ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i koje je
odmah nakon početka raspravljanja odgođeno i zakazano novo pripremno ročište, tako
da je sud tužitelju priznao samo pola zatraženog iznosa, odnosno iznos od 750,00 kn
na ime zastupanja putem punomoćnika na tom pripremnom ročištu. Također, sud nije
tužitelju priznao kao nužan trošak sastava odgovora na žalbu od 21.srpnja 2020., jer
se ovaj trošak , sukladno stajalištu sudske prakse, ne priznaje strankama kao trošak
koji je nužan za pravilno vođenje rasprave.

45. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 8. studenog 2023.

S U D A C ZDRAVKO MAMIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika