REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-107/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice AF ž. MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelja MF sina MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Ivanu Grgcu, odvjetniku u Šibeniku, Stjepana Radića 77A, protiv I. tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu i II. tuženika MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 5. listopada 2023., poslovni broj: P-1249/2022, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tužiteljice AF i II. tužitelja MF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 5. listopada 2023., poslovni broj: P-1249/2022, u cijelosti.

II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha radi osiguranja novčane tražbine na temelju pravomoćne ovršne isprave Županijskog suda u Šibeniku br. K-43/10 u iznosu od 5.703.687,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2013. godine do isplate i troškova postupka u iznosu od 13.000,00 kuna uknjižbom založnog prava u korist tuženika ad.1. na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u odnosu na dio čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u naravi kuća sa okućnicom i pristupnim putem i to za 1/2 dijela prizemlja u kojem su dvije garaže i podrum i 1/2 dijela prvog kata u kojem je jedan stan, te u odnosu na visoko potkrovlje iste kuće za cijelo, te se u tim omjerima ima izvršiti brisanje u zemljišnoj knjizi tako upisanog založnog prava na tim nekretninama, sve u roku od 15 dana.

2. Dužan je tuženik ad.1. naknaditi tužiteljima parnični trošak."

II Dužni su tužitelji naknaditi tuženoj ad.1. parnični trošak u iznosu od 100.508,20 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatraju da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U žalbi ističu kako su zaključci prvostupanjskog suda neosnovani, jer da je I. tuženica znala, odnosno u najgorem slučaju mogla znati, da predmetne nekretnine predstavljaju izvanknjižno vlasništvo tužitelja. To zato što je u kaznenom postupku koji je vođen i iz kojeg proistječe tražbina, precizno utvrđeno obiteljsko i imovinsko stanje II. tuženika, pa je I. tuženica već u tom trenutku, kao tijelo javnog prava, kao i zakonski zastupnik Republike Hrvatske u parničnim postupcima i ovlašteno tijelo za provođenje kaznenog progona u kaznenim postupcima, imala dovoljno razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina ne odgovara stvarnom stanju vlasništva, budući je bračna zajednica između I. tužiteljice i II. tuženika zasnovana još 1966. i sva njihova imovina predstavlja bračnu stečevinu. Dalje u žalbi navodi da je I. tuženica bila dužna i dalje utvrđivati i pregledati stvarno stanje, a pregledom bi lako utvrdila da je predmetna nekretnina i vlasništvo II. tužitelja, stoga smatra da I. tuženica ne može uživati zaštitu temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige, jer joj za to fali element savjesnosti. Pri tome se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-208/2018 i Rev-602/2014. Zbog svega navedenog smatraju nezakonitom i odluku o parničnom trošku. Predlažu da se njihova žalba uvaži i da se preinači prvostupanjska presuda, te u cijelosti prihvati njihovi tužbeni zahtjev. Traže trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), na koju se neosnovano ukazuje u žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. Činjenična utvrđenja na kojima je utemeljena presuda prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su ista rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a u prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je II. tuženik upisan na nekretninama katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasnik;

- da obiteljska kuća nosi katastarsku oznaku čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo, te dijelom čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina];

- da je izgradnja obiteljske kuće u [adresa] započela 1971., nakon sklapanja braka između I. tužiteljice i II. tuženika 23. srpnja 1966.;

- da su gradnju kuće zajedničkim sredstvima financirali I. tužiteljica i II. tuženik;

- da je kuća, na adresi [adresa] za vrijeme Domovinskog rata 1991. bila oštećena;

- da je II. tuženik, kao nositelj prava na obnovu po završetku Domovinskog rata zajedno sa još četiri člana obiteljskog domaćinstva ostvario pravo na obnovu u ratu oštećenog objekta, obiteljske kuće u [adresa], a kako je obnova povjerena firmi "WORK" d.o.o. vlasništvo VF;

- da je II. tužitelj uz suglasnost roditelja, I. tužiteljice i II. tuženika, 1997. krenuo u nadogradnju visokog potkrovlja na postojećoj obiteljskoj zgradi u [adresa];

- da je II. tužitelj sa izvođačem "WORK" d.o.o. Ružić sklopio ugovor o građenju visokog potkrovlja za iznos od 135.143,80 kuna prema ponudi-troškovniku;

- da je II. tužitelj u nadograđeni stambeni prostor u potkrovlju uselio 2001. (četiri godine od početka građevinskih radova);

- da je I. tužiteljica od uspostavljanja čest. zgr. [katastarska čestica] propustila zatražiti upis svog prava suvlasništva na spornim nekretninama u pripadajućem idealnom dijelu temeljem bračne stečevine;

- da je II. tužitelj nakon nadogradnje visokog potkrovlja propustio zatražiti upis svog prava suvlasništva na spornim nekretninama u pripadajućem idealnom dijelu, temeljem građenja;

- da tužitelji i II. tuženik nisu izvršili etažiranje građevine i sklopili međuvlasnički ugovor, te izradili plan posebnih i sporednih dijelova, kao i zajedničkih dijelova;

- da su tužitelji bili upoznati sa kaznenim postupkom protiv II. tuženika, ali kako nisu bili detaljno upoznati sa ishodom istog;

- da tužitelji, po njihovu kazivanju, sve do pokretanja postupka za prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama II. tuženika nisu znali o činjenicama sadržanim u pravomoćnoj odluci nakon dovršetka kaznenog postupka, te o novčanoj tražbini prema II. tuženiku u iznosu od 5.703.687,00 kuna i troškovima postupka u iznosu od 13.000,00 kuna;

- da II. tuženik, po njegovu kazivanju, sve do pokretanja ovršnog postupka nije upoznao tužitelje sa pravomoćnom odlukom u kaznenom predmetu poslovni broj: K- 43/10;

- da je II. tuženik presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-13/2002 od 26. travnja 2007. osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora od jedne godine, uz oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u iznosu od 11.527.500,00 kuna;

- da je II. tuženiku rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-13/2002 od 26. travnja 2007. izrečena privremena mjera zabrane otuđenja stambene kuće u [adresa] katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je zabilježba privremene mjere izvršena u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod oznakom poslovni broj: Z-418/07;

- da je II. tuženik protiv rješenja o privremenoj mjeri podnio žalbu, koja je odbijena Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Kž-517/07 od 30. listopada 2007., a u kojoj žalbi II. tuženik nije upozorio ni sud ni Županijsko državne odvjetništvo u Šibeniku da bi se radilo o nekretnini u suvlasništvu tužitelja i II. tuženika;

- da je u ponovljenom postupku pred Županijskim sudom u Šibeniku donesena presuda poslovni broj: K-43/10 od 14. svibnja 2013., koja je postala pravomoćna, a kojom je II. tuženik osuđen na kaznu zatvora od deset mjeseci, pod uvjetom da u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo i da mu se oduzima imovinska korist u iznosu od 5.703.687,00 kuna.

8. Prvostupanjski je sud, a kako to proizlazi iz pobijane presude, utvrđivao ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika, te na temelju svih izvedenih dokaza uz činjenicu da je obiteljska kuća upisana kao vlasništvo II. tuženika u cijelosti, odnosno prije pokretanja i za vrijeme trajanja kaznenog postupka, u vrijeme donošenja rješenja o privremenoj mjeri poslovni broj: K-13/02 od 26. travnja 2007. i u vrijeme zabilježbe privremene mjere u zemljišnim knjigama poslovni broj: Z-418/2007, zaključio da je I. tuženica doista postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, jer s obzirom na sve okolnosti nije imala razloga posumnjati u valjanosti upisa u zemljišnoj knjizi i eventualnu različitost od izvan knjižnog vlasništva.

9. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZV), kao i na odredbe članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13 i 108/17 dalje ZZK).

10. Takav materijalno pravni pristup prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Naime, predmnijevani vlasnik, odnosno onaj" tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari", a koji se po tome ima smatrati vlasnikom te stvari, može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo – što valja cijeniti u svakom pojedinačnom slučaju uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja: ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, a koje pravno shvaćanje je izraženo i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018., poslovni broj: Su-IV-4/18-4.

12. U konkretnom slučaju tužitelji su imali saznanja o vođenju kaznenog postupka protiv II. tuženika. Poslovni broj spisa pod kojim se vodio kazneni postupak (K-13/02) ukazuje da je isti započeo još 2002. Privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina donesena je tijekom 2007., kada je i izvršen upis iste u zemljišne knjige, dok je kazneni postupak pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Šibeniku 14. svibnja 2013. Postupak osiguranja uknjižbom založnog prava na predmetnim nekretninama pokrenut je tek 2017., dakle 15 godina od početka kaznenog postupka, 10 godina od donošenja rješenja o privremenoj mjeri i više od tri godine od pravomoćnosti kaznene presude protiv II. tuženika. U cijelom tom vremenu, tužitelji, iako su znali za vođenje postupka, a također i činjenicu da je na predmetnim nekretninama kao vlasnik istih upisan isključivo II. tuženik, nisu poduzeli niti jednu radnju kako bi riješili pitanje vlasništva na istima, odnosno kako bi svoje izvan knjižno vlasništvo i formalno upisali u zemljišne knjige.

12.1. S druge pak strane, I. tuženica uistinu nije imala razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, odnosno da je ono što je upisano različito od izvan knjižnog stanja. Neosnovano tužitelji u žalbi navode da je I. tuženica imala dovoljno razloga posumnjati da bi se u konkretnom slučaju radilo o bračnoj stečevini. Sama činjenica da je iz kaznenog postupka (odnosno iz osobnih podataka koje je II. tuženik dao u kaznenom postupku) proizlazilo da je II. tuženik oženjen, sama za sebe, nije morala značiti, a kako to smatraju tužitelji u žalbi, da imovina II. tuženika predstavlja bračnu stečevinu njega i I. tužiteljice. To pogotovo stoga što je, nakon donošenja i upisa privremene mjere izostala reakcija tužitelja. Dokazi provedeni u ovom postupku ne ukazuju ni na to da bi II. tuženik, u žalbi protiv rješenja o određivanju privremene mjere, ukazivao na činjenicu da bi se radilo o bračnoj stečevini, a također niti na to da bi gornji kat kuće predstavljao posebnu imovinu II. tuženika koju je isti stekao građenjem. Nejasni su, a samim time i neosnovani, žalbeni navodi u kojima se ističe kako je I. tuženica trebala pregledati stvarno stanje predmetnih nekretnina, čime bi utvrdila da isti predstavljaju i vlasništvo II. tužitelja. U pogledu pozivanja tužitelja na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima poslovni broj: Rev-208/2018 i Rev-602/2014, valja navesti da se ne radi o istovjetnim situacijama kao u ovom konkretnom predmetu. S obzirom na sve navedeno, žalba tužitelja ocijenjena je neosnovanom.

13. Što se tiče troškova postupka, koji se žalbom samo općenito pobijaju, valja navesti da su isti obračunati prema vrijednosti predmeta spora koju su odredili tužitelji, te sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 14. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić