REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-250/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. ožujka 2025., u nazočnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivanu Opačak, odvjetniku iz Slav. Broda i zamjenika punomoćnika tuženika HO, odvjetničke vježbenice iz Zagreba, 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka čl. 2, čl.6. i čl. 7 R. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3207212063/06 od 16. kolovoza 2006. zaključenog između tužiteljice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d., Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužiteljici ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.783,61 EUR s osnove razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, koja je do 31. prosinca. 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, na iznose od:

-2,27 EUR od 1.9.2006.do isplate

-2,77 EUR od 4.10.2006. do isplate

-1,58 EUR od 2.11.2006. do isplate

-1,46 EUR od 4.12.2006. do isplate

-1,59 EUR od 1.4.2008. do isplate

-11,31 EUR od 3.11.2008. do isplate

-3,21 EUR od 2.12.2008. do isplate

-13,28 EUR od 7.1.2009. do isplate

-16,57 EUR od 2.2.2009. do isplate

-20,87 EUR od 9.3.2009. do isplate

-13,48 EUR od 3.4.2009. do isplate

-14,86 EUR od 4.5.2009. do isplate

-11,98 EUR od 3.6.2009. do isplate

-8,89 EUR od 4.7.2009. do isplate

-9,14 EUR od 10.8.2009. do isplate

-11,51 EUR od 2.9.2009. do isplate

-9,58 EUR od 7.10.2009. do isplate

-8,88 EUR od 5.11.2009. do isplate

-11,70 EUR od 7.12.2009. do isplate

-14,73 EUR od 4.1.2010. do isplate

-17,01 EUR od 2.2.2010. do isplate

-16,74 EUR od 5.3.2010. do isplate

-21,63 EUR od 6.4.2010. do isplate

-21,42 EUR od 4.5.2010. do isplate

-23,98 EUR od 2.6.2010. do isplate

-36,70 EUR od 5.7.2010. do isplate

-34,76 EUR od 2.8.2010. do isplate

-46,56 EUR od 2.9.2010. do isplate

-38,13 EUR od 4.10.2010. do isplate

-34,01 EUR od 4.11.2010. do isplate

-47,82 EUR od 6.12.2010. do isplate

-61,13 EUR od 4.1.2011. do isplate

-53,37 EUR od 1.2.2011. do isplate

-54,36 EUR od 1.3.2011. do isplate

-48,80 EUR od 2.4.2011. do isplate

-51,40 EUR od 3.5.2011. do isplate

-68,72 EUR od 2.6.2011. do isplate

-69,84 EUR od 1.7.2011. do isplate

-89,51 EUR od 2.8.2011. do isplate

-81,49 EUR od 1.9.2011. do isplate

-70,08 EUR od 6.10.2011. do isplate

-71,81 EUR od 3.11.2011. do isplate

-66,82 EUR od 8.12.2011. do isplate

-73,24 EUR od 3.1.2012. do isplate

-77,60 EUR od 7.2.2012. do isplate

-77,04 EUR od 7.3.2012. do isplate

-74,75 EUR od 10.4.2012. do isplate

-75,77 EUR od 5.5.2012. do isplate

-78,61 EUR od 8.6.2012. do isplate

-75,49 EUR od 10.7.2012. do isplate

-75,40 EUR od 14.8.2012. do isplate

-70,87 EUR od 11.9.2012. do isplate

-73,68 EUR od 12.10.2012. do isplate

-75,93 EUR od 12.11.2012. do isplate

-75,29 EUR od 18.12.2012. do isplate

-74,88 EUR od 14.1.2013. do isplate

-71,21 EUR od 13.2.2013. do isplate

-71,48 EUR od 8.3.2013. do isplate

-76,22 EUR od 15.4.2013. do isplate

-66,57 EUR od 16.5.2013. do isplate

-67,44 EUR od 19.6.2013. do isplate

-67,79 EUR od 17.7.2013. do isplate

-68,60 EUR od 23.8.2013. do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"2./ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10 OIB:92963223473 isplatiti tužitelju ŠO, [adresa], Š [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.735,29 kn po osnovi razlike preplaćenih kamata sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate zakonskom zateznom kamatom koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., a od 01.kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose od:

-72,12 kn od 01.11.2007. do isplate

-71,43 kn od 01.12.2007. do isplate

-70,74 kn od 01.01.2008. do isplate

-69,95 kn od 01.02.2008. do isplate

-103,57 kn od 01.03.2008. do isplate

-102,42 kn od 01.04.2008. do isplate

-101,27 kn od 01.05.2008. do isplate

-100,17 kn od 01.06.2008. do isplate

-99,02 kn od 01.07.2008. do isplate

-97,87 kn od 01.08.2008. do isplate

-96,68 kn od 01.09.2008. do isplate

-95,53 kn od 01.10.2008. do isplate

-94,33 kn od 01.11.2008. do isplate

-93,09 kn od 01.12.2008. do isplate

-91,89 kn od 01.01.2009. do isplate

-90,65 kn od 01.02.2009. do isplate

-89,41 kn od 01.03.2009. do isplate

-88,12 kn od 01.04.2009. do isplate

-86,88 kn od 01.05.2009. do isplate

-85,59 kn od 01.06.2009. do isplate

-84,30 kn od 01.07.2009. do isplate

-142,16 kn od 01.08.2009. do isplate

-139,91 kn od 01.09.2009. do isplate

-137,70 kn od 01.10.2009. do isplate

-135,40 kn od 01.11.2009. do isplate

-133,15 kn od 01.12.2009. do isplate

-130,80 kn od 01.01.2010. do isplate

-128,46 kn od 01.02.2010. do isplate

-126,11 kn od 01.03.2010. do isplate

-123,67 kn od 01.04.2010. do isplate

-121,28 kn od 01.05.2010. do isplate

-118,84 kn od 01.06.2010. do isplate

-116,36 kn od 01.07.2010. do isplate

-113,83 kn od 01.08.2010. do isplate

-111,30 kn od 01.09.2010. do isplate

-108,73 kn od 01.10.2010. do isplate

-106,15 kn od 01.11.2010. do isplate

-103,53 kn od 01.12.2010. do isplate

-100,91 kn od 01.01.2011. do isplate

-98,24 kn od 01.02.2011. do isplate

-95,53 kn od 01.03.2011. do isplate

-92,77 kn od 01.04.2011. do isplate

-90,05 kn od 01.05.2011. do isplate

-87,25 kn od 01.06.2011. do isplate

-84,44 kn od 01.07.2011. do isplate

-81,59 kn od 01.08.2011. do isplate

-78,69 kn od 01.09.2011. do isplate

-75,79 kn od 01.10.2011. do isplate

-72,85 kn od 01.11.2011. do isplate

-69,91 kn od 01.12.2011. do isplate

-66,87 kn od 01.01.2012. do isplate

-63,88 kn od 01.02.2012. do isplate

-60,80 kn od 01.03.2012. do isplate

-57,72 kn od 01.04.2012. do isplate

-54,55 kn od 01.05.2012. do isplate

-51,42 kn od 01.06.2012. do isplate

-48,25 kn od 01.07.2012. do isplate

-44,98 kn od 01.08.2012. do isplate

-41,76 kn od 01.09.2012. do isplate

-38,45 kn od 01.10.2012. do isplate

-35,14 kn od 01.11.2012. do isplate

-31,78 kn od 01.12.2012. do isplate

-28,38 kn od 01.01.2013. do isplate

-24,97 kn od 01.02.2013. do isplate

-21,52 kn od 01.03.2013. do isplate

-18,03 kn od 01.04.2013. do isplate

-14,49 kn od 01.05.2013. do isplate

-10,90 kn od 01.06.2013. do isplate

-7,31 kn od 01.07.2013. do isplate

-3,68 kn od 01.08.2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, naknaditi tužiteljici ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Š [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.743,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom zatraženih troškova postupka u iznosu od 50,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita zaključila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3207212063/06 od 16. kolovoza 2006. za kupnju motornog vozila kojim je tužiteljici odobren kreditu u visini od 24.391,93 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita s promjenjivim kamatnim stopama, koja je na dan zaključenja ugovora iznosila je 5,20 %. Navodi da je ugovoren rok otplate kredita je 84 mjeseca te da je kredit u cijelosti otplatila.

1.1. Ističe da je člankom 2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa, člankom 6. ugovoreno je da su otplatne rate vezane uz valutu CHF odnosno uz promjenjivi tečaj kao i da tužiteljica pristaje u slučaju promjene kamatne stope iz čl. 2. povišenje ili sniženje anuiteta.

1.2. Navodi da tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužiteljicu upoznao sa općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu i promjenjivi tečaj i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima, a odredba čl. 17. R nije u skladu sa postupanjem tuženika niti je tuženik upoznao tužiteljicu sa mogućim promjenama anuiteta, niti rizicima koji nosi ugovaranje kredita u CHF. Nadalje, da je tuženik propustio upoznati tužiteljicu sa općim rizikom vezanim za svaku valutnu klauzulu, o riziku vezanom za činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini prema EUR i o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu ulaska Hrvatske u EURO zonu potpuno izvjestan na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, zbog čega je tužiteljica došla u situaciju povećavanja anuiteta kredita koji je plaćala na mjesečnoj razini zbog jednostrane odluke banke o promjeni kamatnih stopa i zbog valutne klauzule i rasta tečaja CHF.

1.3. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7219/13-4 od 13.lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

1.4. Navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04.07.2013, potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14.06.2018. pravomoćno utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Poziva se i na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), sada čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP),kojim je određeno kada je ugovorna odredba nepoštena a time i ništetna.

1.6. Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije tužiteljicu kao potrošača informirao i nije ju upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već joj je, naprotiv, nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Posebno treba imati u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja kredita nalazio blizu svojih povijesnih minimuma te je u predstojećem razdoblju bio očekivan i izvjestan njegov rast, a što je tuženiku, s obzirom na njegov predmet poslovanja, odnosno znanje i stručnost, bilo i moralo biti poznato. Tuženik je dakle prilikom ugovaranja kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi, a sve navedeno je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na teret tužiteljice.

1.7. Tužiteljica traži utvrđenje ništetnim odredbe članka čl. 4. i čl. 6. i 11. Ugovora o kreditu br. 9011773083 od 9. kolovoza 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak , te da se obveže tuženik po osnovi razlike isplaćene zbog jednostrane promjene kamatne stope i anuiteta zbog primjene valutne klauzule isplatiti tužiteljici iznos od 25.741,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli iznos od dana dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na odredbu članka 46. i 48 Zakona o parničnom postupku.

2.1. Ne osporava da su ovdje parnične strane bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3207212063/06 od 16. kolovoza 2006. ali u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev..

2.2. Ističe prigovor zastare potraživanja i smatra da se na zahtjev tužitelja ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Poziva se na odredbu čl. 118. ZPP-a kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Smatra da se ovdje radi o potraživanju i postupku naknade štete, pa se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO- a. Navodi da kako je predmetna tužba podnesena dana 27.4.2021. prošlo je više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

2.3. Vezano uz ništetnost valutne klauzule pozivom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke, pa tako i tuženik, povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuju odluke Suda EU u predmetima C-81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima.

2.4. U nastavku navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, odnosno da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak.

2.5. Nadalje, vezano uz odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Navodi da je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, što je tuženik u ovoj stvari uredno činio.

2.6. Navodi da se rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. koja u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive). Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj.

2.7. Tuženik ističe da ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora.

2.8. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik tužitelju ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac.

2.9. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan, pozivom na odredbu članka 214. Zakona o obveznim odnosima

2.10. Zaključno tuženik navodi i predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-250/21-4 od 24. kolovoza 2021. odbijen je tuženikom prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, koje rješenje je postalo pravomoćno odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-985/2021-2. od 15. studenog 2021.

4. U nastavku postupka, stranke su u bitnome ostale kod svojih navoda s tim da je tuženik podneskom od 10. rujna 2024. dodatno osporio tužiteljici status potrošača i istakao prigovor prijeboja u iznosu od 123,60 eura.

5. Tužiteljica je na pripremnom ročištu od 6. studenog 2024. ostala kod tužbenog zahtjeva u cijelosti i kondemnaornog dijela tužbenog zahtjeva postavljenog po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te povukla dio kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 761,20 eura.

6. Predmet ovog parničnog spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207212063/06 od 16.kolovoza 2006. i to po osnovi valutne klauzule i ugovorene promjenjive kamatne stope, za koje odredbe tužiteljica smatra da su ništetne i potražuje stečeno bez osnove temeljem odredbe o valutnoj klauzulu kojom se otplata kredita veže uz tečaj CHF.

7. Nesporno je u postupku utvrđeno da je tužiteljica, kao korisnik kredita, 16.kolovoza 2006. s bankom, navedenim tuženikom, sklopila Ugovor o kreditu broj 3207212063/06 na iznos od 24.391,93 CHF u protuvrijednosti od kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, promjenjivom kamatnom stopom od 5,20 % godišnje i rokom otplate od 84 mjeseca. Nesporno je i da je kredit u cijelosti otplaćen.

8. Sporno je da li su u Ugovor o kreditu inkorporirane odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne, ima li sada tužiteljica pravo na isplatu na ime stečenog bez osnove. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, da li tužiteljica ima status potrošača i da li je dopušteno ispitivati poštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207212063/06 od 16.kolovoza 2006. (str. 8-12 spisa), u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (str. 13 i 55 spisa), u dokument Efektivna kamatna stopa / Realna godišnja kamatna stopa (str. 14- 17 spisa), u promet po kreditu (str. 18-24 i 47-54 spisa), u Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 11.12.2012. (str. 56-61 spisa), u Obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8. siječnja 2013. (str. 62 spisa), u nalaz financijskog vještaka Filipa Tolić od 8. siječnja 2025. (str. 200-215 spisa). Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Filipu Tolić iz [adresa] čiji je nalaz pročitan te je tužitelj saslušan kao stranka.

10. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje, sve iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužitelj je u skladu s nalazom postavio konačni tužbeni zahtjev.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207212063/06 od 16.kolovoza 2006. (str. 8-12 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom sklopila ugovor o kreditu u svrhu kupovine vozila marke RENAULT MEGENE (čl.5.) u iznosu od 24.391,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita (čl. 1.) s redovnim ugovorenim kamatama po promjenjivoj stopi 5,20% godišnje (čl.2.) i rokom otplate od 84 mjeseca (čl.3). Ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (čl.6).

13. Saslušana pred sudom tužiteljica je iskazala da je u 2006. realizirala kredit kod Zagrebačke banke te da je namjena kredita bila kupovina novog motornog vozila marke Renault Megane u auto kući Auto dom Vidaković. Nadalje da joj je još u auto kući, kada je rekla da bi vozilo kupila putem kredita, bio preporučen kredit vezan uz valutu CHF. Bila je upućena u banku tuženika gdje je prodajni razgovor obavila s osobom bankara kojoj se ne sjeća imena i da joj je bilo bitno da joj anuitet kredita bude što niži i tada joj je preporučen kredit vezan uz valutu CHF, kao najpovoljniji, vezano uz koji bi anuitet kredita bio najniži. Kredit je uzela na rok otplate od 7 godina kako bi joj rata kredita bila što manja. Nije bilo nikakvog razgovora vezano uz bilo kakve rizike realizacije kredita vezano uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu, niti su bilo što govorili o svim parametrima koji mogu utjecati na promjenu tečaja ili promjenu ugovorene kamatne stope. Prodajni razgovor se svodio samo na iznos kredita, rok otplate i s tim u svezi visinu anuiteta. Istakla je da joj nije niti poznata valuta CHF za koju je samo znala da postoji ali se nije susretala s njom. U početku joj je rata bila 1.500,00 kn što joj je odgovaralo a naknadno je otišla na 2.700,00 kn. Nije se išla raspitati u banku, već je sve doznavala putem medija. Kredit je u cijelosti otplatila i osobno donosila dužne anuitete u banku i uplaćivala na partiju kredita. Ugovor je pročitala i on joj je tada u cijelosti odgovarao. Vozilo koje je kupila služilo joj je za osobne potrebe i ima ga i danas. U to vrijeme bila je suvlasnik u Brod parkingu, a vozilo koje je kupila nije unosila u firmu jer su imali službena vozila, ustvari jedno vozilo teretno za prijevoz kovanica, popravke automata i drugo. Istakla je da nije baš razumjela što to znači valutna klauzula i nije joj nitko pojasnio na način da bi to mogla razumjeti. Nije ništa niti pitala jer je bila sretna da je realizirala kredit za koji je mislila da je dobar.

14. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužiteljice koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti poklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz tužiteljice istinitim u dijelu u kojem je iskazala da joj je kredit vezan uz valutu CHF ponuđen kao najpovoljniji, kao i da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora. Iskazom tužiteljice koji nije osporen od strane tuženika, utvrđeno je da u prodajnom razgovoru u banci nije bilo nikakvog razgovora o svim rizicima realizacije kredita vezanog uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

15. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu i iskaza tužiteljice, nepobitno je utvrđeno da je kredit realizirala radi kupovine vozila marke Renault Megane, za osobne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužiteljica bila u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopila pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužiteljicu, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Naprotiv, izostao je razgovor o svim bitnim informacijama koje bi bile od utjecaja za donošenje odluke o realizaciji upravo ovakvog kredita kakav je tužiteljica realizirala. Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 11.12.2012. (str. 56-61 spisa) i Obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8. siječnja 2013. (str. 62 spisa) koji datiraju nakon dana sklapanja ugovora o kreditu s tužitelje, tuženik dokazuje naknadno definiranje parametara i uvjeta za realizaciju kredita u skladu s naknadno donesenim zakonskim propisima, a ne dokazuje što je tužiteljici predočio u predugovornoj i ugovornoj fazi sklapanja ugovora u 2006. godini.

17. Pozivom na članak 81. i 82. ZZP sud je stava da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 6. Ugovora nepoštena. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 16. rujna 2019. zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s tužiteljicom, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. O tim odredbama tužiteljica nije dobila mogućnost pregovaranja. Navedeni joj je kredit prezentiran kao najpovoljniji za nju, a riječ je o ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. tuženika.

18. Stoga je odredba čl. 6. Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, a kojom je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama, a vezano za tečaj CHF, nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba (čl. 87. ZZP), jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva i unaprijed je formulirana od strane tuženika kao trgovca. Obveza tužiteljice je nesumnjivo zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz knjigovodstvene kartice s pregledom uplata. U postupku je iskazom tužiteljice utvrđeno da joj je predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen kao najpovoljniji za nju (zbog najniže kamatne stope), a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora dovedena je u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika.

19. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica kao potrošač bila u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njezine pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Tužiteljica nema financijskih znanja kao tuženik, niti je mogla sa njime ravnopravno razgovarati, odnosno s njegovim zaposlenicima čija su financijska znanja i mogućnost tumačenja ugovornih odredbi, zasigurno veća.

20. Sud smatra da je u konkretnom slučaju dopušteno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, odredba čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP.

21. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 6. između stranaka zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da tužiteljici nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, već naprotiv, takav joj je kredit ponuđen i predočen kao najpovoljniji koji može realizirati, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu potrošača.

22. Jednako tako, prema mišljenju suda vezano za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na tužiteljicu se primjenjuju utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženika, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope mijenjana jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

23. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje promjenjiva. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužiteljice da joj isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora a niti prilikom svake promjene kamatne stope. Posebno se ističe da niti tuženik nije pokušao dokazati da je u konkretnoj situaciji postupio drugačije od situacije koja je činjenično bila temeljem za pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezana uz ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

24. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c ZPP-a vezan, i na koje se tužiteljica osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužiteljice utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje i o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

25. Prema stavu suda u konkretnom slučaju su ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužiteljica kao potrošač nije dobila mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 5,20% porasla do 7,55% (str. 13 spisa). Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužitelja kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

26. Odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ističe se da „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika.“

27. Tuženik nije dokazao da je u predugovornoj fazi oglašavanja, prvi kontakti i pružanje informacija putem osobnih bankara, te u samim ugovorima, ugovaranjem valutne klauzule vezanu uz CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu, upozorio tužiteljicu da se u stvarnosti radilo o klauzulama koje su izrazito nepovoljne te je to i takvo upozorenje trebalo naći mjesta u ugovoru.

28. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

29. Radi navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

30. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, tužiteljica više platila iznos od 2.783,61 eura a da je u istom periodu manje platila iznos od 123,61 eura u periodu kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj realizacije ugovora.

31. Tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije imala nikakvih primjedbi i u skladu sa istim, postavila je konačni tužbeni zahtjev podneskom od 22. siječnja 2025., kojim potražuje glavno dugovanje temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 2.783,61 eura skupa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

32. Tuženik također nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, no ostao je i dalje kod svih istaknutih prigovorio u postupku, protivio se povlačenju tužbe u kondemnatornom dijelu za promjenjivu kamatnu stopu te dodatno istakao prigovor prijeboja, odnosno ističući da je potrebno uzeti u obzir uplate tužiteljice u periodu otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

33. Sud je naveden prigovor (prijeboja) tuženika odbio kao neosnovan. Ističe se da sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP. Navedeno je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023.

34. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO), da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

35. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

36. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.

37. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti, pozivom na članak 328. ZOO-a.

38. Vezano uz kondemnatorni zahtjev za isplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 14. lipnja 2018. godine donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

39. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

40. Kako je tužba podnesena 27. travnja 2021. to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a koji se za valutnu klauzulu računa počev od 14. lipnja 2018.

41. Tužiteljici su priznate kamate u skladu sa zatraženim, odnosno kako su utvrđene nalazom vještaka, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. ZOO-a, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

42. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznato pravo na isplatu stečenog bez osnove kako je to zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom skupa sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to navedeno u izreci presude pod točkom II .izreke presude

43. Tuženik se protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva prvotno postavljenog tužbom u iznosu od 5.735,29 kn, sada 761,20 eura, zbog čega je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 761,20 eura, kako je to odlučeno pod točkom III. izreke presude.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i sud je tužiteljici dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

45. Vezano uz kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, ovaj sud smatra da je tužiteljici postavljeni tužbeni zahtjev u pretpostavljenoj visini, bez financijskih znanja, nakon provedenog financijskog vještačenja isti specificirala, zbog kojeg postupanja za tuženika nisu nastali nikakvi troškovi.

46. Takvu odluku ovaj sud temelji i na pravnom shvaćanju koje je Sud Europske unije iskazao u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“ 47. Proizlazi dakle da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga tuženik ne bi imao pravo na naknadu parničnog troška. Potrebno je ovdje istaći i činjenicu da za tuženika odbijajućim dijelom tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi u postupku.

48. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 1.793,14 eura. Priznat joj je je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.783,61 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 6.11.2024. i 18.3.2025. za svako po 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 23.10.2024., 22.1.2025. i 4.2.2025. za svako 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.300,00 eura.

48.1. Tužiteljici je priznat i trošak naknade za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 43,14 eura (str. 26 spisa).

48.2. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.743,14 eura.

49. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

50. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

51. Tužiteljici nije priznat traženi trošak sastava podneska od 22.5.2023. u zatraženom iznosu od 50,00 eura za koji ovaj sud smatra da nije bio potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari zbog čega je odlučeno kao pod V. izreke presude.

Slavonski Brod, 14. travnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Alma Opačak, Slavonski Brod,

2. OD H, U i partneri, Zagreb.