- 1 -              Rev 2538/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2538/2015-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L., iz S., zastupane po punomoćnicima I. R., V. G. K. i B. I., odvjetnicima u S., protiv I-tuženika Z. B. iz S., zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici u S. i II-tužene M. R. M. iz S., zastupane po punomoćniku I. P., odvjetniku iz S., radi utvrđenja i brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-134/13 od 21. travnja 2015., kojima je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P1-3361/10 od 28. prosinca 2012., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, te se ukida presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-134/13 od 21. travnja 2015. i to:

 

- u dijelu kojim je presudom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P1-3361/10 od 28. prosinca 2012. donesenom u odnosu na I-tuženika i odbijen tužbeni zahtjev da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu dopustiti i provesti brisanje fiducijarnog prava vlasništva I-tuženika Z. B. koji je upis proveden pod brojem Z-1371/02 uspostavom stanja kakvo je bilo prije tog upisa, te tužbeni zahtjev da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu dopustiti i provesti upis uknjižbe prava vlasništva stana položenog na II. katu stambene zgrade S., ..., upisane u zemljišnim knjigama kao čest. zgr. 4031/1 z.u. 7745 k.o. S. koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinjske niše, dnevnog boravka s blagovaonicom, kupaonice WC, ostave i balkona, orijentacije istok, na ime tužiteljice A. L., OIB: ...,

 

- u dijelu kojim je rješenjem u odnosu na I-tuženika odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.408,52 kn, i naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak I-tuženiku u iznosu od 9.218,75 kn,

te se za navedeno predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Revizija tužiteljice u preostalom dijelu se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom i presudom na temelju priznanja utvrđeno je da je tužiteljica naspram I-tuženika i II-tužene isključiva vlasnica stana položenog na II. katu stambene zgrade u S. anagrafske oznake ... koja je u zemljišnim knjigama označena kao čest. zgr. 4031/1 - kuća, dvor u z.u. 7745 k.o. S., koji stan ima površinu od 54,20 m², a sastoji se od dvije sobe, kuhinjske niše, dnevnog boravka s blagovaonicom, kupaonice i WC, ostave i balkona, orijentacije istok. Ujedno je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu dopustiti i provesti brisanje fiducijarnog prava vlasništva I-tuženika koji upis je proveden u predmetu Z-1371/02, uspostavom stanja kakvo je bilo prije tog upisa. Također je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda dopustiti i provesti upis uknjižbe prava vlasništva  naprijed opisanog stana na ime tužiteljice. Prvostupanjskim rješenjem je određena privremena mjera zabranom I-tuženiku raspolaganja naprijed opisanim stanom uz zabilježbu spomenute zabrane u zemljišnim knjigama sve do okončanja sudskog spora odnosno do drugačije odluke suda (točke I. do IV. izreke rješenja). Odlukom o parničnom trošku naloženo je I-tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 11.408,52 kn (točka V. izreke rješenja).

 

2. Po žalbi I-tuženika drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda donesenom u odnosu na I-tuženika na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem vlasništva, za brisanje fiducijarnog prava vlasništva uspostavom stanja prije tog upisa, te za uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice, a drugostupanjskim rješenjem je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere i zahtjev tužiteljice u odnosu na I- tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.408,52 kn te je naloženo tužiteljici naknaditi I-tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.218,75 kn.

 

3. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i smatrajući da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni postavlja sljedeća pitanja:

 

„- Je li brisovna tužba dopuštena samo neposrednom nositelju knjižnog prava, koje je povrijeđeno u korist treće osobe (koja je nesavjesni i nezakoniti stjecatelj knjižnog prava) ili legitimitet imaju pravni sljednici tog nositelja povrijeđenog knjižnog prava

- Je li drugostupanjski sud uslijed formalističkog pristupa mjerodavnog prava zanemario postojanje nevaljale i neistinite uknjižbe nesavjesnog stjecatelja fiducijarnog prava, čime je povrijedio ustavno pravo tužiteljice na pravično suđenje uspostavom prijašnjeg zk. stanja koje je prethodilo nezakonitom i nevaljalom upisu, a kojim upisom je povrijeđeno pravo tužiteljice kao pravne sljednice ranijeg nositelja knjižnog prava.“.

 

4. Odgovor na reviziju je podnesen.

 

5. Kroz prvo postavljeno pitanje tužiteljica u biti problematizira mogućnost sudske zaštite osobi koja nije bila upisana kao nositelj knjižnog prava podnošenjem tužbe radi brisanja upisa ostvarenog u korist treće osobe koja je nesavjesni i nezakoniti stjecatelj knjižnog prava, te ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

6. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP ispituje zakonitost pobijane presude samo u granicama pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena revizija, te revizijske navode izvan toga ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da su tužiteljica kao kupac i II-tužena kao prodavateljica zaključile 24. veljače 2003. ugovor o kupoprodaji stana za kupoprodajnu cijenu od 66.467 € u kunskoj protuvrijednosti, od kojeg iznosa je 7.000,00 € tužiteljica platila kod sklapanja predugovora, dok je preostali iznos od 53.500 € u kunskoj protuvrijednosti plaćen kreditom Z. b. d.d.

 

- da je na temelju ugovora o namjenskom kreditu zaključenom između Z. b. d.d. kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita kojeg je potpisala i II-tužena u svojstvu založnog dužnika, koji je ugovor solemniziran kod javne bilježnice J. M. Š. pod brojem OU-367/03 od 25. veljače 2003., rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-1688/03 od 26. veljače 2003. na spornom stanu upisano pravo zaloga u korist Z. b. d.d.

 

- da je II-tužena uknjižena kao vlasnica predmetnog stana rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-870/03 od 31. siječnja 2003.

 

- da je rješenjem istog suda broj Z-1371/02 od 19. veljače 2002. provedena uknjižba fiducijarnog vlasništva na predmetnom stanu u korist I-tuženika radi osiguranja tuženikove tražbine u iznosu od 300.000,00 DEM prijenosom prava vlasništva predmetnog stana i još jednog stana, na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama kojega su zaključili I-tuženik, II-tužena i B. B.

 

- da je prije provedbe upisa fiducijarnog vlasništva u korist I-tuženika, isti podneskom od 7. listopada 2002. povukao dio prijedloga za uknjižbu založnog prava koji se odnosi na sporni stan, ali da je usprkos tome potom ipak proveden upis fiducijarnog vlasništva u korist I-tuženika.

 

8. Slijedom toga, prvostupanjski sud je ocijenio da je u postupanju zemljišnoknjižnog odjela bilo znatnih propusta, ali da je tužiteljica dokazala da je pošteni stjecatelj kupljenog stana i da je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige zato što je u trenutku sklapanja ugovora o namjenskom kreditu i ugovora o kupoprodaji u zemljišnim knjigama kao vlasnica spornog stana bila uknjižena II-tužena koja je bila ovlaštena raspolagati spornim stanom i na način da ga proda tužiteljici.

 

9. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da je I-tuženik nesavjesni i nepošteni stjecatelj fiducijarnog prava vlasništva stana jer je nakon djelomičnog namirenja tražbine osigurane sporazumom o osiguranju donio odluku o povlačenju prijedloga za uknjižbu u odnosu na predmetni stan da bi potom nakon što je tužiteljica kupila sporni stan, na teret istog izvršen upis fiducijarnog prava vlasništva u njegovu korist, iako su mu bile poznate okolnosti pod kojima se odvijala prodaja spornog stana. U takvim se okolnostima, prema ocjeni suda prvog stupnja, I-tuženik ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer to načelo štititi osobu koja je ishodila zemljišnoknjižni upis ne znajući za izvanknjižni status nekretnine, a I-tuženik je znao da se sporni stan prodaje i njemu je upravo u svrhu prodaje tog stana II-tužena podmirila dio potraživanja zbog čega je on i povukao prijedlog za upis fiducijarnog vlasništva nad predmetnim stanom kao sredstvom osiguranja.

 

10. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da tužiteljica raspolaže valjanim ispravama kojima dokazuje ne samo stjecanje prava vlasništva već i činjenicu da je pravo I-tuženika o zasnivanju osiguranja na istom stanu prestalo njegovim odustankom od zaloga, pa da joj zaštita pripada zato što nije ovlaštena na podnošenje brisovne tužbe ili kojeg drugog kondemnatornog zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige i na zakonit način stjecanja vlasništva na kupljenom stanu temeljem odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZVDSP).

 

11. Nasuprot tome, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica stekla vlasništvo predmetnog stana, budući da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se uknjižbom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi (čl. 119. st. 1. ZVDSP). U odnosu na zahtjev za dopuštenje i provedbu brisanja fiducijarnog prava vlasništva I-tuženika i uspostavu stanja kakvo je bilo prije ovog upisa te zahtjeva za nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu da dopusti i provede upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužiteljice, drugostupanjski sud smatra da se radi o zahtjevu koji u sebi sadrži elemente brisovne tužbe iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 79/06, 107/07, 152/08 i 126/10 - dalje: ZZK) te da tužiteljica nema legitimaciju za podnošenje takve tužbe budući da pravo na podnošenje brisovne tužbe ima jedino nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, a da tužiteljica nije nositeljica knjižnog (već samo izvanknjižnog) prava na predmetnoj nekretnini.

 

12. Međutim, drugostupanjski sud nije imao u vidu da se ovdje radi o višestrukom ugovaranju otuđenja nekretnine, jer je II-tužena dvostruko ugovorila otuđenje nekretnine. Kod višestrukog ugovaranja otuđenja nekretnine sudsku zaštitu od nevaljanog upisa u zemljišnoj knjizi brisanjem tog upisa može tražiti i osoba koja nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava, pa sporni pravni odnos treba razriješiti primjenom odredbe čl. 125. ZVDSP.

 

13. Odredbom čl. 125. ZVDSP uređena je pravna situacija u slučaju višestrukog otuđenja, pa je tako u st. 1. propisano da će, kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Stavkom 2. toga članka određeno je da brisanje upisa vlasništva osobe iz st. 1. toga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalan posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed.

 

14. Slijedom navedenog, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije cijenio sve odlučne činjenice koje se tiču zahtjeva za brisanje fiducijarnog prava vlasništva i uknjižbu prava vlasništva, to je valjalo sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP djelomično ukinuti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci pod toč. I.

 

15. Kako u odnosu na drugo pitanje nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 392.b st. 5. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

 

16. S obzirom da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, ukinuta je i odluka o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 8. studenoga 2023.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Renata Šantek, v.r.