Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-295/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lani Putrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - predlagateljice osiguranja DGBT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vinki Nobilo, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika – protivnika osiguranja DG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Đorđu Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, a povodom prijedloga za donošenje rješenja o osiguranju nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-77/2024-9 od 19. rujna 2024., dana 14. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba protivnika osiguranja te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-77/2024-9 od 19. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„Određuje se privremena mjera i donosi se slijedeće:
r j e š e n j e o o s i g u r a n j u
Radi osiguranja nenovčane tražbine, prava predlagateljice osiguranja da stupi u suposjed osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], marke i tipa: VW, Touareg V6, TDI, broj šasije: [broj šasije], a radi otklanjanja opasnosti da protivnik spriječi ili znatno oteža ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, temeljem čl. 442. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s čl. 341., 342., 346. st. 1. toč. 2. i čl. 347. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; 114/22; 6/24 dalje u tekstu: OZ) određuje se:
PRIVREMENA MJERA
I. Zabranjuje se protivniku osiguranja DG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], otuđenje i opterećenje osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], marke i tipa VW, Touareg V6, TDI, broj šasije: [broj šasije].
II. Poziva se MUP RH, PU Zagrebačka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove da u evidenciji o registriranim i označenim vozilima provede zabilježbu zabrane iz toč. I. ove privremene mjere.
III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka Psp-77/2024 koji se vodi između tužiteljice i tuženika radi smetanja posjeda ili do drugačije odluke suda, ako se promjene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.
IV. Žalba protiv rješenja ne zadržava provedbu ove privremene mjere, a ovo će rješenje biti provedeno i prije njegove pravomoćnosti.“
2. Navedeno rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija protivnik osiguranja iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba protivnika osiguranja je osnovana.
5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je iz činjeničnih navoda tužbe radi smetanja posjeda kao i odgovora na tužbu evidentno da su i tužiteljica i tuženik suposjedovali osobno vozilo tipa VW, Touareg V6, TDI, broj šasije:
WVGZZZLZ9D024211, reg. oznake [registarska oznaka], te da je tužiteljica u cijelosti isključena iz suposjeda vozila na način da je tuženik odvezao vozilo na nepoznato mjesto, pa da je tužiteljica učinila vjerojatnim da je ova privremena mjera potrebna kako bi se spriječilo da tuženik vozilo otuđi ili optereti čime bi se onemogućilo tužiteljicu u traženju posjedovne zaštite i uspostavi ranijeg suposjedovnog stanja kakvo je ono bilo prije čina smetanja, čime da su ispunjene pretpostavke iz čl. 346. st. 1. toč. 1. OZ za donošenje iste. Prvostupanjski sud ističe da u skladu s odredbom čl. 347. st 1. toč. 1. OZ donio privremenu mjeru zabranom otuđenja i opterećenja predmetnog osobnog vozila, kako bi se održalo postojeće stanje stvari, a da pri tome tuženik neće pretrpjeti nikakvu štetu jer je određena evidencija zabrane otuđenja i opterećenja u registru vozila koji se vodi pred MUP RH, PU Zagrebačka te da tuženiku neće nastupiti nikakva šteta jer će se ovom privremenom mjerom zadržati postojeće stanje stvari.
6. Protivnik osiguranja, osporavajući pobijano rješenje, prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud, u postupku koji se ne vodi radi utvrđenja prava vlasništva, već zbog smetanja posjeda, onemogućio raspolaganje žalitelju nad predmetom u njegovu vlasništvu, te da je na taj način povrijeđeno žalitelju Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) zajamčeno pravo vlasništva. S tim u vezi žalitelj ukazuje na odredbu čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), kojom je propisano kako je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Stavkom 2. spomenute zakonske odredbe propisano je da u granicama iz stavka 1. toga članka, vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Budući da je neprijeporno se u ovom postupku ne utvrđuje pravo (su)vlasništva nad predmetnim osobnim vozilo, te da se u ovom postupku raspravlja samo o posljednjem stanju posjeda i navodnom činu smetanja posjeda, to smatra da je pobijanim rješenjem sud u znatnoj mjeri izašao iz okvira raspravljanja u predmetu zbog smetanja posjeda, te žalitelja onemogućio u mogućem raspolaganju svojom stvari . S tim u vezi žalitelj navodi kako u ovom trenutku ne razmišlja o otuđenju, niti o opterećenju spomenutog osobnog vozila, ali ne želi radi postupka u kojem se uopće ne raspravlja o pravu vlasništva nad istim, te u kojem nije mjesto određivanju spomenute privremene mjere, biti ograničen u vlasničkim ovlaštenjima i pravima nad predmetnim osobnim vozilom. Ističe da je pravo vlasništva jače pravo od prava na suposjed, pa da se stoga na uštrb takvog slabijeg prava ne može odlukom suda, kao u ovom slučaju, takvo jače pravo ograničiti. Nadalje, navodi da prvostupanjski sud potpuno neosnovano i ničim potkrijepljeno utvrđuje da su stranke suposjedovale predmetno osobno vozilo do trenutka kada je žalitelj predmetno vozilo odvezao na nepoznato mjesto, već ističe da se u konkretnom slučaju radilo o tzv. prekarističkom posjedu kojim je žalitelj dopuštao tužiteljici – predlagateljici osiguranja korištenje vozila, a da je žalitelj već tijekom siječnja 2024. godine tužiteljici – predlagateljici osiguranja uskratio dopuštenje za samostalno korištenje toga vozila, koje je bilo uvjetovano brigom i skrbi oko vozila, odnosno provođenjem određenih radnji održavanja istog, plaćanje kojih troškova je isključivo plaćao žalitelj, pa kada je postalo evidentno da tužiteljica – predlagateljica ne održava vozilo u ispravnom i valjanom stanju, za siguran prijevoz zajedničke djece i psa, to je žalitelj tužiteljici – predlagateljici osiguranja uskratio dopuštenje. Pritom posebno naglašava da je postupovno i pravno potpuno nekorektno da se već u privremenoj mjeri prejudicira meritorna odluka.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga, kao i u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koju u svojoj žalbi sadržajno iznosi i protivnik osiguranja, jer navedena odluka ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste obzirom da nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama.
8. Na žalbene navode protivnika osiguranja treba treći da je odredbom čl. 442. ZPP propisano da i u parnicama zbog smetanja posjeda sud može u tijeku postupka po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.
9. Međutim, po ocjeni ovog suda, u parnicama zbog smetanja posjeda izdavanje privremene mjere koja po svom sadržaju onemogućuje vlasnika stvari u raspolaganju stvari i to kako otuđenju, tako i opterećenju te stvari, može odrediti samo iznimno, doista kada se radi o situacijama da bi zbog postupanja tuženika prije nego što se odluči o smetanju posjeda za tužiteljicu mogla nastupiti hitna opasnost protupravnog oštećenja, teško nadoknadiva šteta ili da bi se spriječilo nasilje. Dakle, iako se privremena mjera može u skladu s člankom 442. ZPP izdati i u parnicama zbog smetanja posjeda, da bi se ista izdala mora se raditi o situaciji otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprječavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.
10. Nadalje, odredbom čl. 346. st. 1. OZ propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:
1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili
2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
11. Prema citiranoj zakonskoj odredbi za određivanje privremene mjere moraju biti kumulativno ispunjene obje pretpostavke, u konkretnom slučaju vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja te opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari pri čemu opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine mora biti objektivne prirode, te predlagatelj osiguranja mora istaći konkretne radnje protivnika osiguranja koje je ovaj svjesno poduzeo radi sprječavanja ili otežavanja ostvarenja tražbine predlagatelja osiguranja.
12. Međutim, osnovano u žalbi protivnik osiguranja navodi da je nejasan zaključak suda prvog stupnja da je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim opasnost da bi bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, budući nije navela niti jednu okolnost iz koje bi proizlazilo da protivnik osiguranja poduzima bilo kakve konkretne radnje koje bi bile usmjerene na otuđenje, opterećenje ili drugo raspolaganje predmetnim vozilom, odnosno nisu dani razlozi o postojanju objektivne i stvarne opasnosti da će isti spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine predlagateljice osiguranja.
13. Osim paušalnog navoda „da je tužiteljica učinila vjerojatnim da je ova privremena mjera potrebna kako bi se spriječilo da tuženik vozilo otuđi ili optereti čime bi se onemogućilo tužiteljicu u traženju posjedovne zaštite i uspostavi ranijeg suposjedovnog stanja“, prvostupanjski sud nije dao nikakve druge razloge o ispunjenju pretpostavki iz čl. 346. st. 1. OZ, niti je cijenio tvrdnju predlagateljice da joj je predmetno vozilo služilo za prijevoz djece i psa, a niti tvrdnju protivnika osiguranja da predlagateljica osiguranja u tu svrhu ima na raspolaganju drugo vozilo odnosno javni prijevoz.
14. Slijedom iznijetih razloga, ovaj sud je žalbu protivnika osiguranja prihvatio kao osnovanu te ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ.
15. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će, radi provjere navoda prijedloga za osiguranje, ali i provjere navoda odgovora na prijedlog, zakazati ročište radi raspravljanja o odlučnim činjenicama i za to predloženim dokazima, nakon čega će, ovisno o utvrđenom, donijeti novu odluku o prijedlogu predlagateljice za osiguranje.
U Varaždinu 14. travnja 2025.
Sutkinja
Lana Putrić