Poslovni broj: UsI-125/25-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Damiru Mokroviću, odvjetniku iz Zagreba, Trakošćanska 29, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 14. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/85, URBROJ: 513-04-24-12 od 02. prosinca 2024. godine oglašava ništavim u dijelu u kojem su tim rješenjem poništene točke I., II. i IV. rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, KLASA: UP/I-416-02/2019-006/116, URBROJ: 513-07-
22/23-02 od 04. ožujka 2023. godine.
II. Određuje se otpis iz poreznih evidencija tužiteljevog duga glavnica doprinosa iz točke II. rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, KLASA: UP/I-416-02/2019-006/116, URBROJ: 513-07-22/23-02 od 04. ožujka 2023. godine.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 02. prosinca 2024. godine, kojim je povodom njegove žalbe ponovno poništeno cijelo prvostupanjsko rješenje od 04. ožujka 2023. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Tim prvostupanjskim rješenjem je u točki I. uvažen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa, u točki II. je utvrđen nastup zastare po pojedinim doprinosima, a pod točkom III. je navedeno da se otpis navedenih zastarjelih dugovanja neće izvršiti u poreznim evidencijama jer su ta dugovanja osigurana uknjižbom hipoteke; u točki IV. navedenog rješenja je određena nesuspenzivnost žalbe.
Tužitelj u tužbi ističe da je žalbu u upravnom postupku izjavio samo protiv onog dijela prvostupanjskog rješenja kojim je određeno da se zastarjeli dug neće otpisati u poreznim evidencijama pa smatra da je trebalo poništiti samo točku III. tog rješenja. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Osporavano drugostupanjsko rješenje je ništavo u dijelu u kojem se odnosi na poništavanje točke I., II. i IV. prvostupanjskog rješenja.
Iako tužitelj u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja od 04. ožujka 2023. godine nije izričito naznačio u kojem dijelu pobija to prvostupanjsko rješenje, sud naglašava da tužitelj nije imao nikakvog pravnog interesa žalbom pobijati onaj dio prvostupanjskog rješenja koji se odnosi na uvažavanje njegovog zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa, odnosno dio u kojem je utvrđen nastup zastare po pojedinim doprinosima te dio u kojem je određena nesuspenzivnost žalbe.
Nedostatak pravnog interesa i načelno izjavljenu žalbu čini nedopuštenom pa stoga tuženik kao drugostupanjsko tijelo nije imao nikakvu zakonsku osnovu povodom tužiteljeve žalbe prvostupanjsko rješenje poništavati u dijelu u kojem je tužitelj uspio u upravnom postupku.
Na temelju čl. 115. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe. U slučaju (kao što je ovaj) u kojem žalitelj nije jasno i izričito naznačio granice i opseg osporavanja prvostupanjskog rješenja, granice zahtjeva iz žalbe u smislu čl. 115. st. 1. ZOUP-a treba tumačiti na način da žalitelj žalbom pobija samo onaj dio prvostupanjskog rješenja s kojim nije uspio u upravnom postupku (točka III. tog rješenja).
U tom smislu sud ocjenjuje da je tuženik kao drugostupanjsko tijelo poništavanjem i onog dijela prvostupanjskog rješenja (točke I., II. i IV.) s kojim je tužitelj uspio u upravnom postupku (a isključivo povodom tužiteljeve žalbe), u žalbenom postupku postupio bez prethodnog zahtjeva stranke, s čim se tužitelj očito nije suglasio
- što je vidljivo i iz činjenice podnošenja tužbe u ovom upravnom sporu. Time je ostvaren razlog ništavosti iz čl. 128. st. 1. t. 5. ZOUP-a.
Na temelju čl. 47. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (NN 36/24 - ZUS) na razloge ništavosti pojedinačne odluke sud pazi po službenoj dužnosti.
Na temelju čl. 117. st. 2. ZUS-a ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela ništava presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i oglasiti odluku ništavom. Stoga je na temelju ove odredbe tužbeni zahtjev usvojen i tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 20. listopada 2023. godine oglašeno ništavim u dijelu u kojem su tim rješenjem poništene točke I., II. i IV. prvostupanjskog rješenja od 04. ožujka 2023. godine.
Sva ova utvrđenja i zaključci su već sadržani u prethodnoj pravomoćnoj presudi ovog suda UsI-1236/24 od 07. listopada 2024. godine, koja se odnosi na prethodno, identično tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 20. listopada 2023. godine. Tom presudom je upravnim tijelima jasno rečeno da se eventualno nezakonito utvrđivanje zastare prava na naplatu (u situaciji u kojoj je potraživanje javnih davanja osigurano uknjižbom hipoteke na dužnikovoj nekretnini) ne može sankcionirati u žalbenom postupku, postupanjem izvan granica žalbenog zahtjeva, odnosno žalbenim odlučivanjem na štetu žalitelja koji se jedini žalio, već je u tom slučaju eventualno moguće razmotriti primjenu naknadnog poništavanja ili ukidanja nezakonitog rješenja na temelju čl. 129. st. 1. i 3. u vezi čl. 131. ZOUP-a.
S obzirom na to da upravna tijela očito nisu odlučila postupiti po tim odredbama, u konkretnom slučaju treba postupiti po čl. 109. st. 9. Općeg poreznog zakona (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22 - OPZ), u kojem je propisano da se porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu otpisuje iz poreznih evidencija.
Prema tome, s obzirom na to da je prvostupanjsko porezno tijelo u točkama I. i II. svog rješenja od 04. ožujka 2023. godine uvažilo zahtjev tužitelja i stoga utvrdilo nastup zastare prava na naplatu konkretno navedenih iznosa doprinosa, nije bilo moguće istovremeno na temelju čl. 109. st. 9. OPZ-a odrediti da se taj zastarjeli dug neće otpisati iz poreznih evidencija.
Svaki zastarjeli dug se na temelju čl. 109. st. 9. OPZ-a bez iznimke mora otpisati iz poreznih evidencija, a sasvim je drugo pitanje pravilnosti i zakonitosti utvrđivanja nastupa zastare za ona potraživanja javnih davanja koja su osigurana upisom hipoteke na dužnikovoj nekretnini. Naime, za takva potraživanja se u smislu čl. 109. st. 10. OPZ- a zastara uopće ni ne utvrđuje.
No, kako je već rečeno, eventualno nezakonito utvrđivanje zastare prava na naplatu u situaciji u kojoj je potraživanje javnih davanja osigurano uknjižbom hipoteke na dužnikovoj nekretnini se ne može sankcionirati u žalbenom postupku, postupanjem izvan granica žalbenog zahtjeva, odnosno žalbenim odlučivanjem na štetu žalitelja koji se jedini žalio.
Zbog nepostupanja upravnih tijela po prethodnoj pravomoćnoj presudi ovog suda UsI-1236/24 od 07. listopada 2024. godine, sud je sada u sporu pune jurisdikcije na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a odredio otpis iz poreznih evidencija svih tužiteljevih dugovanja doprinosa koja su obuhvaćena pravomoćnom odlukom o utvrđivanju zastare.
Iako je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio poništavanje osporenog dijela drugostupanjskog rješenja, ocjena je ovog suda da je i oglašavanjem ništavim tog dijela osporavanog rješenja tužitelj uspio u ovom upravnom sporu, u smislu čl. 147. st. 1. ZUS-a.
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.
U Zagrebu, 14. travnja 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Damir Mokrović
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV
