Poslovni broj: I Kž-249/2023-9

 

Poslovni broj: I Kž-249/2023-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim., Sande Janković, mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog C. C. S., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 6. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 9. svibnja 2023., broj: K-16/2022-172., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženiog C. C. S. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 9. svibnja 2023., broj: K-16/2022.-172, optuženi C. C. S. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. te kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 228. stavka 1. KZ/11., te mu je za kazneno djelo teške krađe utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 godine i 8 mjeseci, za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju počinjeno na štetu J. B. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 2 godine, kao i za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju na štetu M. M., te je optuženi C. C. S. osuđen na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 godina.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom C. C. S. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, računajući od trenutka lišenja slobode 4. rujna 2021., pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) određeno je da se optuženom C. C. S., po pravomoćnosti presude imaju vratiti privremeno oduzeti predmeti koji su od njega oduzeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske, Služba kriminalističke policije broj … od 4. rujna 2021. i to: tenisice marke Adidas broj 42 ½ s tri bijele crte, komplet trenirke marke Lotto, plave boje, gornji dio s kapuljačom i hlače, majica marke Lotto, plave boje, mobitel marke Samsung sa pripadajućom karticom i maskicom

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženi C. C. S. oslobođen je u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi C. C. S..

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo  iz članka 118. stavak 1. KZ/11 na štetu J. B. te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu u pogledu kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. na štetu J. B. i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, a da u pogledu kaznenog djela iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 1. i u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11., te kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. KZ/11. na štetu M. M. optuženiku utvrdi strože pojedinačne kazne, a potom izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

2.2. Optuženi C. C. S. žali se po branitelju, odvjetniku D. Š., zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog oduke o kazni, predlažući da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaćajući žalbu ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno preinači u pravnoj oznaci kaznenog djela pod točkom 2. izreke presude, odnosno u odluci o kazni na način da optuženiku izrekne blažu kaznu zatvora.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski pogrešno utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. u odnosu na žrtvu J. B..

 

6.1. Međutim, protivno tvrdnji državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdivši činjenice s pravom zaključio da je optuženi C. C. S. počinio kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., što je valjano i dostatno obrazložio u točkama 19. i 20. pobijane presude, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6.2. Naime, državni odvjetnik, tvrdeći da je optuženik počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, oslanja se na teoretsku mogućnost koju je sudskomedicinski vještak iznio o mogućnosti nastanka teške i po život opasne ozljede sa mogućim smrtnim ishodom, ispuštajući iz vida da je vještak istaknuo da se smrtna posljedica s obzirom na naletnu brzinu od 20 km/h ne može očekivati. Pri takvom stanju stvari okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret na štetu policijskih službenika i to činjenica da je optuženik sa suvozačem htio pobjeći, što je i uspio, na način da je pokrenuo svoje vozilo i prošao pored policijskog vozila i policijskih službenika koji su mu pokušali zapriječiti put, ne utječu na pravnu oznaku ovog kaznenog djela, imajući u vidu jasan i nedvosmislen zaključak sudskomedicinskog vještaka koji je u opisanim okolnostima smrtni ishod ocijenio mogućim tek na razini teorije.

 

6.3. Stoga je sud prvog stupnja s pravom utvrdio da je optuženi C. C. S. svojim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, s obzirom na to da su oba policijska službenika uspjela izbjeći nalet vozila optuženika, tako što je žrtva J. B. odskočio u stranu, a žrtva M. M. je tijelo prebacio preko poklopca motora.

 

7. Nasuprot tome, optuženi C. C. S. osporava zaključak prvostupanjskog suda da je krećući se svojim vozilom uopće mogao nanijeti tešku tjelesnu ozljedu obojici policijskim službenicima, tvrdeći da mogućnost da optuženik ugrozi jednog policijskog službenika isključuje mogućnost da ugrozi drugog jer s obzirom na njihove pozicije nisu obojica mogla biti na putanji vozila.

 

7.1. Međutim protivno tvrdnji optuženika, upravo činjenica da je policijski službenik J. B. odskočio u stranu, a policijski službenik M. M. nasjeo na haubu potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da su obojica policijskih službenika bili na putanji vozila optuženika. Naime, i prema ocjeni drugostupanjskog ne postoji nijedan životan i logičan razlog da jedan policijski službenik odskakuje a drugi sjeda na poklopac a da nisu izbjegavali nalet vozila. Stoga, optuženi C. C. S. svojom tvrdnjom da optuženik svojim vozilom nije mogao ugroziti obojicu policijskih službenika nije s uspjehom doveo u pitanje zaključak suda prvog stupnja

 

8. Slijedom izloženoga, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa nisu osnovane ni žalba državnog odvjetnika ni žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. U odnosu na tvrdnju optuženika da je prvostupanjski sud pogrešno radnje optuženika označio kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju umjesto kao kazneno djelo napada na službenu osobu, pozivajući se pritom u žalbi na odluku u drugom predmetu županijskog suda, valja istaknuti da Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske kao drugostupanjskom sudu nije prihvatljivo pozivanje na odluke nižeg suda, koje pritom nisu ni pobijane žalbom.

 

10. Optuženik i državni odvjetnik se žale zbog odluke o kazni. Ispitujući osnovanost odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir okolnosti iz članka 47. stavka 1. KZ/11., koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, s pravom optuženiku za kazneno djelo teške krađe utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 8 mjeseca, za kaznena djela teške tjelesne ozljede u pokušaju utvrdio kazne zatvora u trajanju od po dvije godine, te ga zatim osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 godina.

 

10.1. Stoga nije u pravu optuženik da je sud prvog stupnja podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnost i izrekao prestrogu kaznu, ističući da su izostale teže posljedice počinjenih kaznenih djela bilo imovinske bilo tjelesne. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela teške krađe te da su otuđeni predmeti vraćeni oštećeniku kao i da su kaznena djela teške tjelesne ozljede ostala u pokušaju, dok je otegotnim cijenjena visina vrijednosti otuđenih stvari veća od 200.000,00 kuna te upornost optuženika u bijegu pred policijskim službenicima nakon počinjenja kaznenog djela teške krađe. Nasuprot tome, iako je državni odvjetnik u pravu da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da optuženi C. C. S. nije osuđivan, jer upravo suprotno proizlazi iz podataka u spisu, jer je sud pogrešno uzeo u obzir da se u prilogu dopisa od 13. svibnja 2022. nalaze podaci o osuđivanosti optuženika u R.,  iako su se u prilogu nalazili tek podaci o njegovoj osuđivanosti u Republici Hrvatskoj, ta okolnost prema ocjeni drugostupanjskog suda ne utječe na izbor vrste i mjere kazne te visinu jedinstvene kazne zatvora. To stoga što je optuženom C. C. S. za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora iznad najmanje mjere kazne za svako kazneno djelo, iako su utvrđene olakotne okolnosti te iako za kazneno djelo u pokušaju postoji zakonska mogućnost izricanja blaže kazne, dakle ispod najmanje mjere kazne. Jednako tako prvostupanjski sud je s pravom osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina, cijeneći optuženikovu ličnost i počinjena djela, izričući pritom kaznu koja je veća od svake pojedinačne kazne ali ne premašuje njihov zbroj, sve u skladu s člankom 51. stavkom 1. i 2. KZ/11. Tom kaznom će se i prema ocjeni drugostupanjskog suda s uspjehom ostvariti svrha kažnjavanja, na način da se optuženik u budućnosti suzdrži od činjenja kaznenih djela te da se izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te istovremeno jača povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

 

11. Slijedom svega izloženoga, kako navodi žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovani, a budući da je ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbe državnog odvjetnika i optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. studenoga 2023.