- 1 -              Revd 2820/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2820/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica K. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. H. d.o.o., iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, te po protutužbi tuženika A. H. d.o.o., iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tužitelja T. K., iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica K. D., odvjetnica u Z., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-2/2023-2 od 10. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-389/2020-35 od 9. studenoga 2022., u sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika A. H. d.o.o.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-2/2023-2 od 10. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog rada u Zagrebu poslovni broj Pr-389/2020-35 od 9. studenoga 2022.

 

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da podnosi prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2011, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav).

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije podnesen.

 

4. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

5. Pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, predstavlja skup institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka.

 

6. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u obrazloženjima nižestupanjskih presuda izostali ozbiljni, relevantni i dostatni razlozi za ocjene kakve su dane u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, pa da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

 

7. Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim.

 

8. Iz osporenih nižestupanjskih presuda je razvidno da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze i ocijenio ih na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama, pri čemu je drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu prihvatio utvrđenja suda prvog stupnja ocjenjujući da su ista temeljena na valjano provedenim dokazima (na temelju dokumentacije u spisu, te iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja) i na valjanoj ocjeni svih relevantnih dokaza, te je odgovorio na odlučne žalbene navode.

 

8.1. Osim toga razvidno je i to da je tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud je obrazložio na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tuženiku ukazuje da drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

9. Dakle, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije (u kojem tuženik obrazlažući navodnu povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom u biti osporava utvrđeno činjenično stanje i ocjenu dokaza), za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda a kojom je dijelom prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da se tužitelja vrati na rad) a odbijen protutužbeni zahtjev tuženika (za sudski raskid ugovora o radu).

 

10. Stoga, s obzirom da u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi jasno i detaljno naznačuju koje su činjenice odlučne u ovoj pravnoj stvari, koje su materijalnopravne odredbe relevantne za rješavanje spora i na koji način su iste tumačene i primijenjene u ovoj pravnoj stvari, uz jasan odgovor na odlučne žalbene navode, revizijski sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju zbog osobito teške povrede procesnih pravila ili pogrešne primjene materijalnog prava došlo do navodne povrede čl. 29. st. 1. Ustava na štetu tuženika, a koje uključuje obvezu sudova da pruže dostatno obrazloženje svoje odluke.

 

11. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. studenoga 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.