REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-237/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2024. Poslovni broj: P- 7067/2022-28, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. odbija se kao neosnovana a žalba tužiteljice je osnovana te se presuda Općinskog Građanskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2024. broj P:7067/2022-28:

1) Potvrđuje u točkama I i IV izreke

2) preinačava u točki II na način da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici pored dosuđenog iznosa od 1449,97 eura daljnji iznos od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom opisanoj u točki II izreke

3) Presuda se ukida u točki III. izreke

II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 78,13 eura

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.323,78 eura sa zateznim kamatama na način pobliže opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.449,97 eura također sa zateznom kamatom određenoj u točki II. Izreke, a tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog (točka III. Izreke) dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (točka IV. Izreke)

1.1. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u skladu sa podneskom od 28. ožujka 2024.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka pobija tužiteljica zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava navodeći u žalbi da prvostupanjski sud nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude kojeg suprotno stajalištu prvostupanjskog suda smatra potrebnim za vođenje postupka u skladu sa Tbr. 9. točka 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje : OT) pa predlaže da se presuda u dijelu odluke o troškovima preinači na način da tužiteljici naknadi tuženik daljnji trošak u ukupnom iznosu od 125,00 eura. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tuženik pobijajući prvostupanjsku zbog žalbenih razloga iz članka 353 stavak 1 točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

3.1. Navodi da prvostupanjski sud niti u jednom dijelu presude ne obrazlaže na koji način je utvrdio nepoštenost ugovorne odredbe kojom se obveza po kreditu veže uz promjenu tečaja valute CHF, da je valutna klauzula dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) , da je pogrešno ocijenjen prigovor zastare poglavito stoga što niti prema ijednom propisu podnošenje tužbe (kolektivne) iz članka 502 a ZPP-a ne predviđa zastaru za konkretno potraživanje.

3.2. Smatra da je donošenjem presude povrijeđen zakon , da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je nerazumljiva pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11 ZPP-a pa predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak kao i troškove podnesene žalbe podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

5.1. Žalba tuženika nije osnovana.

6 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. stavak 2 ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio. Prema tome, neosnovano upire tuženik da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7. Polazeći od utvrđenja da je u razdoblju otplate kredita tuženik mijenjao tečaj CHF te da je tužiteljica zbog promjene tečaja platila više 2.323,78 eura te pozivajući se na presude donesenih u postupcima zaštite kolektivnih prava, konkretno pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kao i odredbi članaka 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača(„Narodne novine „ 79/07, 125/07, 75/09, 89/09,133/09) odnosno u vrijeme sklapanja ugovora odredbi članaka 81, 82, 90 važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03 dalje: ZZP/03 ) pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je odredba o ugovaranju valutne klauzule djelomično ništetna slijedom čega tužiteljica ostvaruje pravo na povrat preplaćenih iznosa.

8. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedene presude u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništavih odredbi preplatio tuženiku iznos od 2.323,78 eura prvostupanjski sud je osnovano naložio tuženiku da taj iznos tužitelju isplati.

9.1. Na dosuđene iznose tuženik je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

10. U odnosu na žalbene navode po pitanju zastare valja odgovoriti da je ocjena prvostupanjskog suda po pitanju zastare utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, ( od 14. lipnja 2018. na ime ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli), a što je izraženo i u pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 27. prosinca 2022. pa, prema tome, zastara nije nastupila.

11. Tuženik po ocjeni ovog suda u žalbi nije dao takove činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud već žalbom upire na žalbeni razlog pravilne primjene materijalnog prava no kako su činjenična utvrđenja prvostupanjskoga suda na temelju kojih je sud ocijenio o osnovanosti osnove i osnovanosti visine tužbenog zahtjeva potpuna i pravilna neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu ( točka I. izreke) kao i u točki IV izreke kojom je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

12. Suprotno tome osnovana je žalba tužiteljice koja ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava stoga što prvostupanjski sud nije priznao zatražene troškove pristupa na ročište za objavu presude.

13. S obzirom da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, koju određuje sud i poziva stranke na ročište (čl. 335. ZPP-a), na koji poziv su se dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju pravne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude), a na tom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP-a), to proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14. i čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

14. Kako je punomoćnik tužiteljice bio prisutan na ročištu za objavu presude i pravodobno zatražio naknadu navedenog troška to mu primjenom Tbr. 9. točka 3. i 46. OT pripada trošak u iznosu od 125,00 eura pa je u tom pravcu valjalo preinačiti točku II izreke te dosuditi tužiteljici pored dosuđenog iznosa i daljnji trošak od 125,00 eura kako je to presuđeno u izreci ove presude a ujedno je s obzirom na navedeno valjalo presudu ukinuti u točki III. Izreke.

15. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom valjalo joj je dosuditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 78,13 eura koji se odnose na trošak sastava žalbe te pripadajućeg PDV-a, a temeljem Tbr. 10 OT.

16. Odluka o zatraženim troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166 stavak 1. ZPP-a.

17.U nepobijanom rješenju prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

18. Zbog iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

U Slavonskom Brodu, 14. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić