- 1 -              Revd 1832/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1832/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB ... i 2. tuženika L. c. d.o.o. iz G., OIB ..., koga zastupa D.-S. J., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani 2. tuženika - E. o. d.d., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i p. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1279/2022-8 od 15. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1756/2011-34 od 5. srpnja 2016., na sjednici održanoj 8. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na prvo do deseto postavljeno pravno pitanje.

 

II. Odbacuje se prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u odnosu na jedanaesto postavljeno pitanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo prvotuženiku i drugotuženiku solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.040,54 Eur/15.374,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci prvostupanjske presude, kao i solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.690,83 Eur/12.739,59 kn, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Toč. II. izreke odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tužitelja u za isplatu daljnjeg iznosa od 436,75 Eur/3.290,66 kn, dok su u toč. III. odbijeni zahtjevi drugotuženika i umješača za naknadu troškova postupka.

 

2. Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na drugotuženika. Ujedno je toč. II. izreke odbijen zahtjev umješača za naknadu troškova žalbe.

 

3. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude postavljajući sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Postoji li razlika između izvanrednog i redovnog održavanja cesta u smislu izvršavanja ugovornih obveza izvoditelja radova redovitog održavanja cesta?

 

2. Je li postavljanje zaštitnih žičanih mreža na nezaštićeni kameni usjek i cementiranje istog spada u redovno ili izvanredno održavanje u smislu čl. 80. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98, 162/98 i 180/04.)?

 

3. Je li sklapanjem Ugovora o redovitom održavanju izvođač preuzeo obvezu izvršavanja radova i redovitog i izvanrednog održavanja ili samo redovitog održavanja u smislu odredbi čl.18.st.1.podst.2., čl.24. Zakona o javnim cestama („Narodne novine broj: 180/04, 82/06, 168/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10.) i čl.9., čl.10. i čl.11. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98, 162/98 i 180/04.)?

 

4. Je li pravna osoba koja je temeljem Ugovora o redovitom održavanju preuzela obvezu izvođenja redovitog održavanja državnih cesta u okviru ugovorenog troškovnika može biti odgovorna za štetu na cesti koja je nastala kao posljedica propusta u izvanrednom održavanju (što je u konkretnom slučaju utvrđeno vještačenjem) u smislu stajališta koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 8.9.2022. godine (broj: Su-IV-33/2022-14)?

 

5. Je li nezaštićeni kameni usjek predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl.1045. st. 3. i čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08.) i tko odgovara za štetu od opasne stvari, te može li se za štetu od opasne stvari odgovarati po načelu presumirane krivnje?

 

6. U situaciji kada se sa nezaštićenog kamenog usjeka kamen odroni na kolnik ceste na kojeg naleti vozilo i ošteti se, je li nepostavljanje zaštitne žičane mreže redovito i po uobičajenom tijeku stvari dovodi do toga da kamenje sa toga usjeka u slučaju odrona dospije na kolnik ceste, odnosno smiju li sudovi kao uzroke jednog štetnog događaja utvrđivati više uzroka (štetnih radnji) ili samo jedan koji redovito po uobičajenom tijeku stvari dovodi do takve posljedice?

 

7. je li stranka u parničnom postupku dužna dokazivati negativne činjenice u smislu čl.219.st.1. Zakona o parničnom postupku, odnosno da li istinitost određene tvrdnje dokazuje onaj koji tvrdi da određene činjenica postoji ili onaj koji poriče njeno postojanje (lat. Probatio incubit ei qui affirmat none i qui negat!“)?

 

8. Na kome je teret dokaza (u smislu čl.219. st.1. ZPP) uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i nastanka štete u sporu koji pokreće korisnik državnih cesta radi naknade štete pretrpljene na državnoj cesti protiv pravne osobe kojoj je upravitelj državnih cesta ugovorom prenio izvođenje redovitog održavanja (dalje: izvođač) ako je izvođač radova redovitog održavanja osporio i osporava da bi uzrok štete bio propust u redovitom održavanju (u konkretnom predmetu, iskaz ophodara koji tvrdi da prilikom ophodnje nije uočio nestabilno kamenje), a kada istovremeno iz provedenih dokaza (Nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet Županijskog suda u Zagrebu S. H., dipl. ing.) proizlazi da je uzrok nezgode propust u izvanrednom održavanju (nepostavljanje zaštitne žičane mreže)?

 

9. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst.) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika?

 

10. Kada sudovi u svojim odlukama utvrde da stranka u postupku nije tvrdila o postojanju neke činjenice niti dokazivala tu činjenicu iako iz iskaza svjedoka proizlazi suprotno čine li tada sudovi bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst.), što je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude te je li u tom slučaju bilo uvjeta za preinaku prvostupanjske presude ili ju je trebalo ukinuti?

 

11. Dolazi li do proboja načela relativnosti ugovora sadržanog u čl.336.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08.) ako nadležni sud utvrdi da je osoba koja je stranka ugovora odgovorna za štetu temeljem tog ugovora trećoj osobi koja nije stranka tog ugovora?“

 

4. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj, u odnosu na prva četiri pitanja spominje shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 8. rujna 2022. broj Su-IV-33/2022-14, bez navođenja konkretnih sudskih odluka, u odnosu na peto pitanje  ukazuje na shvaćanje zauzeto u predmetu Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-1253/2021-2 od 24. siječnja 2022, u odnosu na šesto pitanje navodi odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-49/2008 od 24. lipnja 2008. te ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-2409/12 od 2. listopada 2013. i Rev-1153/07 od 13. ožujka 2008, u odnosu na sedmo pitanje navodi odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-3646/18-3 od 11. svibnja 2021., Rev 2980/2018-3 od 6. listopada 2020., Rev-x-159/2016 od 2. ožujka 2016., Rev-x-782/2018-2 od 9. listopada 2019. i Visokog trgovačkog suda u presudi broj Pž-2198/2004 od 14. rujna 2005., u odnosu na osmo, deveto i deseto pitanje navodi odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3693/2015 od 19. studenoga 2015 i odluku ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 829/1992-2 od 23. rujna 1992., dok u odnosu na jedanaesto pitanje ne navodi nikakvu odluku.

 

5. Uz izložena pravna pitanja, drugotuženik u prijedlogu tvrdi da su mu donošenjem pobijane presude povrijeđena i temeljna ljudska prava na pravično suđenje.

 

6. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

7. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da od prvog do desetog postavljenog pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je nastala na njegovom vozilu 6. siječnja 2011. uslijed naleta na odronjeno kamenje, koje je bilo na kolniku državne ceste D-1 kod U.

 

10.1. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je vozilo tužitelja zbog propusta drugotuženika u održavanju javne ceste, oštećeno kada je naletjelo na kamenje koje je palo na cestu odronjavanjem, a visina štete na vozilu utvrđena je u iznosu od 2.040,54 Eur/15.374,42 kn kuna. Utvrđeno je da se radi o usjeku, gdje nakon postavljene mreže je nezaštićeno odlomljeno kamenje, čiji je odron bio predvidiv, a da prilikom ophodnje ta lokacija nije pregledana, a sve kada bi i bio izvršen pregled, da postoji propust drugotuženika, jer kamen nije skinut s mjesta gdje je bio predvidivi pad. Dodatno, drugostupanjski sud navodi da drugotuženik tijekom postupka nije tvrdio da bi prvotuženika upozorio da i na tom mjestu treba postaviti zaštitnu mrežu.

 

10.2. Smatrajući da je drugotuženik dužan ne samo održavati ceste, što podrazumijeva uklanjanje odrona, kamenja i drugih stvari koje dospiju na kolnik s okolnog okruženja, već i preventivno djelovati da okolno kamenje s uzvišenog terena uz cestu ne dospije na kolnik, sudovi su ocijenili drugotuženika odgovornim solidarno s prvotuženikom za propuste zbog kojih je nastala predmetna šteta, sve na temelju čl. 2. Ugovora sklopljenog između prvo i drugotuženika o redovnom održavanju tog dijela ceste, kao i na čl. 35. st. 2. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine", broj 25/98, 162/98, 180/04, 84/11 - dalje: Pravilnik), koji Pravilnik, u poslove održavanja javnih cesta, među ostalim, uvrštava redovito i izvanredno održavanje javne ceste. Pritom drugostupanjski sud naglašava da se u konkretnom slučaju ne radi o izvanrednom održavanju ceste (u smislu odredbe čl. 80. Pravilnika, koja propisuje da izvanredno održavanje javnih cesta, među ostalim, obuhvaća i saniranje odrona, popuzina i manjih klizišta). Pa kako drugotuženik tijekom postupka nije dokazao da je do štetnog događaja došlo bez njegove krivnje, sudovi su zaključili da je drugotuženik solidarno s prvotuženikom odgovoran tužitelju za nastalu štetu jer je propustio održavati cestu na način da se na njoj može odvijati siguran i nesmetan promet.

 

11.1. U odnosu na prvo, dijelom peto i šesto postavljeno pitanje, valja reći da su ta pitanja činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja (što spada pod izvanredno, a što pod redovno održavanje ceste te kada nezaštićeni kameni usjek predstavlja opasnu stvar i koji je uzrok doveo do konkretne posljedice), a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku. Vezano za peto pitanje valja spomenuti i to da drugostupanjska odluka ne odstupa od shvaćanja iz odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 1239/2019-2 od 29. studenoga 2022. u kojoj je izraženo shvaćanje da se u slučaju odrona kamenja na cestu odštetna odgovornost tuženika temelji na propustu održavanja ceste i procjenjuje se po kriteriju presumirane krivnje pa i zbog toga to pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

11.2. U odnosu na drugo i treće i dijelom četvrto pitanje (u dijelu kojim se preispituje vrsta ugovorenog održavanja ceste) valja reći da je ovaj revizijski sud u odluci poslovni broj Rev 1515/2018-2 od 9. studenoga 2022., zauzeo shvaćanje da čišćenje kolnika od kamenja i odrona ulazi u redovno održavanje ceste, čemu je podudarno i shvaćanje drugostupanjskoga suda u pobijanoj odluci pa niti ova pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

11.3. U odnosu na četvrto pitanje, u dijelu kojim se preispituje ugovorna odgovornost drugotuženika, valja reći da je upravo na sjednici Građanskog odjela od 8. rujna 2022. broj Su-IV-33/2022-14 ovaj revizijski sud dao odgovor na to pitanje kada je zauzeo shvaćanje da osoba koja je u ugovornom odnosu sa pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornim odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedica neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog koji je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste. U tom pravnom shvaćanju sadržan je, dakle, jasan i potpun odgovor na predmetno pravno pitanje u dijelu koji se tiče ugovorne odgovornosti drugotuženika, s kojim je podudarno i shvaćanje iz pobijane odluke.

 

11.4. U odnosu na sedmo, deveto i deseto pitanje valja reći da se navedenim pitanjima, dijelom kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP zapravo dovode u pitanje činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, jer ono na što predlagatelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (kako se dokazuju odlučne činjenice u postupku i na koji način se iste trebaju obrazložiti u presudi) je činjenične naravi na koja odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a dijelom je odgovor na ta pitanja sadržan u odredbama čl. 7. st. 1. i 3. ZPP. čl. 8. ZPP i čl. 219. st. 1. ZPP koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti.

 

11.5. Nadalje, u odnosu na osmo pitanje, treba reći da je u odluci ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 1515/2018-2 od 9. studenoga 2022. zauzeto shvaćanje s kojim je podudarno shvaćanje i iz pobijane odluke, prema kojemu je, a s obzirom da je tužitelj u ovom predmetu dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva (da je do štete došlo zbog kamenja i odrona na državnoj cesti, kao i da je obveza drugotuženika održavati cestu, jer čišćenje kolnika od kamenja i odrona ulazi u redovno održavanje ceste, a što je u konkretnom slučaju drugotuženik propustio učiniti), na drugotuženika prebačen teret dokaza da nije odgovoran za takvo stanje ceste u trenutku prometne nesreće, odnosno da postoje okolnosti koje su ga onemogućile u urednom održavanju ceste i koje isključuju njegovu krivnju (što on u ovom slučaju nije uspio dokazati). Stoga niti osmo nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

11.6. U odnosu na jedanaesto pitanje predlagatelj nije izložio razloge u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog kojih smatra da bi postavljeno pitanje bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa u odnosu na to pitanje nedostaju procesne pretpostavke dopuštenosti koje prijedlog za dopuštenje, prema čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, mora kumulativno sadržavati.

 

12. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja (prvo do deseto) koje drugotuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

13. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz  čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), predlagatelju valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava pa tako i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima drugotuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode drugotuženika. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da drugotuženik nije imao pravično suđenje.

 

14. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP, a u odnosu na jedanaesto pitanje na temelju čl. 389.a. st. 2. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

15. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 8. studenoga 2023.