Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-121/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja BALI d.o.o., OIB: 60041878672, Hrupine 19, Prelog, koju zastupa punomoćnik Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Magovca 18a, protiv ovršenika TEAM GRAĐENJE d.o.o., OIB: 95687842633, Ulica Aleksandra Schulteissa 17, Čakovec, kojeg zastupa Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić & Šikić j.t.d., Ulica Ruđera Boškovića 33, Čakovec, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-45/2025-4 od 5. veljače 2025., dana 14. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika TEAM GRAĐENJE d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-45/2025-4 od 5. veljače 2025. pod toč. I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja BALI d.o.o. za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 4.605,00 eura.

III. Uvažava se žalba ovrhovoditelja BALI d.o.o., preinačuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-45/2025-4 od 5. veljače 2025. pod toč. II. izreke te se za navedeno rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika TEAM GRAĐENJE d.o.o. od 22. siječnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva po zahtjevu za izravnu naplatu na temelju zadužnice poslovni broj OV- 2080/2023 od 3. srpnja 2023.

IV. Nalaže se ovršeniku TEAM GRAĐENJE d.o.o. naknaditi ovrhovoditelju BALI d.o.o. trošak za sastav žalbe u iznosu od 4.605,00 eura, u roku od osam dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja BALI d.o.o. za naknadu daljnjeg troška žalbenog postupka u iznosi od 1.151,25 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva, zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu na temelju zadužnice koju je potvrdio 3. srpnja 2023. vršitelj dužnosti javnog bilježnika Sandra Marodi iz Čakovca pod poslovnim brojem OV-2080/2023. Pod toč. II. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da odmah po primitku toga rješenja odgodi daljnje davanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji će ovršenik sukladno zaključku suda prvog stupnja podnijeti protiv ovrhovoditelja, a radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno do drugačije obavijesti toga suda. U toč. III. izreke određeno je da će se odluka o naknadi troška ovršnog postupka donijeti naknadno pisanim putem.

2. Protiv toč. I. izreke pobijanog rješenja žali se ovršenik, u bitnom navodeći da sud prvog stupnja ne može odbiti prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, već samo uputiti ovršenika u parnicu. Predlaže u tom dijelu ukinuti pobijano rješenje.

2.1. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 4.605,00 eura.

2.2. Protiv toč. II. izreke pobijanog rješenja žali se ovrhovoditelj, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da se odgodom ovrhe odgađa samo prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja te da ovršenik s navedenim novčanim sredstvima i dalje ne može raspolagati, zbog čega odgoda ovrhe ne utječe na materijalnu situaciji ovršenika. Također, ističe da ovršenik nije dokazao da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za odgodu ovrhu te potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.756,25 eura.

3. Žalba ovršenika je neosnovana, dok je žalba ovrhovoditelja osnovana.

U odnosu na toč. I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a te čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24– dalje u tekstu: OZ). Materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

5. Naime, odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju zadužnice, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok se sukladno st. 2. toga članka na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

5.1. Slijedom navedenog, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi primjenjuju se samo na odgovarajući način. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a. Dakle, u postupku u povodu prijedloga za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim ne primjenjuju se čl. 51. st. 4. OZ-a, već je o prijedlogu dužan odlučiti sud prvog stupnja. U suprotnom, primjena čl. 51. st. 4. OZ-a imala bi kao posljedicu pravomoćnost rješenja suda drugog stupnja kojim odlučuje o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u kojem slučaju bi stranke bile onemogućene izjaviti pravni lijek, a što je u suprotnosti s pravom na žalbu zajamčenom čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14). Također, sud prvog stupnja je dužan i po službenoj dužnosti prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ispitati postojanje razloga navedenih u čl. 50. st. 5. OZ-a. Dakle, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da sud prvog stupnja može samo prihvatiti prijedlog ovršenika i proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim, a ne i odbiti takav prijedlog.

6. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod toč. I. izreke (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

7. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu s obzirom na to da navedeni trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a), kako je i odlučeno u toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na toč. III. i IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

8. Ispitujući pobijano rješenje, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

9. Prvostupanjski sud je odgodio izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji će ovršenik sukladno zaključku suda prvog stupnja podnijeti protiv ovrhovoditelja, s obrazloženjem da je potraživanje ovrhovoditelja osigurano samom zapljenom zbog čega je svrsishodno ovrhu u ovom predmetu odgoditi, odnosno odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelju do okončanja postupka.

10. Takav stav prvostupanjskog suda suprotan je primjeni materijalnog prava sadržanog u čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

11. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, sukladno s odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

12. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

13. U odnosu na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, treba ukazati da je ovršenik morao dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen. Dakle, uspjeh eventualne protuovrhe isključivo ovisi o imovinskom stanju ovrhovoditelja-protuovršenika te je stoga od izravnog utjecaja nedostatak imovine ovrhovoditelja s vjerojatnošću nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršeniku, u slučaju uspjeha u povodu pokrenutog parničnog postupka.

14. Suprotno tome, ovršenik u prijedlogu za odgodu nije niti ukazivao na nedostatnost imovine ovrhovoditelja, već nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štetu veže uz otežano svakodnevno poslovanje koje će dovesti do nemogućnost isplate plaće radnicima te otvaranja stečajnog postupka.

14.1. Prije svega, treba istaknuti da usvajanjem prijedloga za odgodu sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a dolazi do odgode ovršne radnje prijenosa, a ne i zapljene novčanih sredstava ovršenika, u kojem slučaju ovršenik predmetnim novčanim sredstvima također ne bi mogao raspolagati. Stoga, suprotno navodima ovršenika odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika ne umanjuje mogućnost otvaranja stečajnog postupka.

14.2. Osim toga, navodi ovršenika u prijedlogu za odgodu ovrhe, kojima ukazuje na negativno financijsko poslovanje drugog trgovačkog društva, nisu od utjecaja na predmetni postupak u tijeku. Također, ovršenik u prijedlogu za odgodu ničim ne dokazuje da će zbog nemogućnosti plaćanja avansa morati plaćati veće cijene nabavnog materijala. Pritom, ovaj sud ponovno ukazuje i da u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu ovrhe ovršenik ne bi mogao slobodno raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima.

15. Stoga, kako ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete, odnosno teško nadoknadive štete, to je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti prvostupanjsko rješenje i pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

16. Budući da je ovrhovoditelj uspio sa svojom žalbom, to mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo dosuditi trošak za sastav žalbe. Prema Tbr. 13. toč. 1., u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) ovrhovoditelju prema vrijednosti predmeta spora (244.840,47 eura) za sastav žalbe pripada pravo na trošak u visini od 1.842 boda. S obzirom na vrijednost boda u visini od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), ovrhovoditelju pripada pravo na iznos od 3.684,00 eura, što uvećano za iznos od 25 % na ime PDV-a iznosi 4.605,00 eura (toč. IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), dok je u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan (toč. V. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

17. U ostalom nepobijanom dijelu (toč. III. izreke) pobijano rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 14. travnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić