- 1 -              Rev 782/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 782/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja S., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnica u S., protiv tuženika S. F., OIB ..., iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. G. odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. G. i J. P. u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4968/2019-3 od 12. srpnja 2022. kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-225/18-10 od 18. listopada 2019., u sjednici održanoj 8. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Odbija se revizija tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Međupresudom Općinskog suda u S., poslovni broj Pn-225/18-10 od 18. listopada 2019. utvrđeno da je tuženik S. F. odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju te je obvezan isplatiti Domu zdravlja S. troškove specijalizacije i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknade i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorne obveze rada, nakon završene specijalizacije (točka I.), određeno je da će se do pravomoćnosti međupresude zastati sa raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva i zateznoj kamati (točka II.) te je određeno da će odluka o troškovima postupka biti donijeta u naknadnoj presudi (točka III.).

 

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4968/2019-3 od 12. srpnja 2022. potvrđena je međupresuda Općinskog suda u Sisku.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-4609/2022-2 od 28. ožujka 2023., podnosi tuženik zbog pitanja koja glase:

 

„Može li se smatrati primjerenim naknadnim rokom za ispunjenje ugovora o specijalizaciji rok koji je dao tuženik tužitelju nakon isteka roka za ispunjenje obveza koji je tužitelju istekao 30. lipnja 2017. s obzirom da je tuženik 3. srpnja 2017. pozvao tužitelja na naknadno ispunjenje ugovora o specijalizaciji „bez odgode“, nakon čega je izvanrednim otkazom od 14. srpnja 2017. tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu?

 

Ukoliko je tuženik dao tužitelju primjereni rok na ispunjenje (11 dana), a tužitelj obvezu nije ispunio ni u naknadnom primjerenom roku, je li u tom slučaju ex lege nastupa raskid ugovora o specijalizaciji čime se gasi obveza tuženika vraćanja troškova specijalizacije tužitelju?“.

 

4. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, kako je to propisano odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom troškova specijalizacije iz medicine rada i sporta, a sukladno čl. 11.,11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju dr. medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 103/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17 - dalje: Pravilnik).

 

8. U postupku nije sporno: da su tužitelj i tuženik 11. ožujka 2013. zaključili ugovor o specijalizaciji iz medicine rada i sporta; da se tim ugovorom tuženik obvezao da će nakon specijalizacije ostati na radu kod tužitelja, u svojstvu specijalista, onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija; da je tuženik ranije zasnovao radni odnos s tužiteljem na neodređeno vrijeme; da su stranke 16. svibnja 2017. sklopili aneks II. predmetnog ugovora kojim se tuženik obvezao u slučaju neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza naknaditi tužitelju troškove specijalizacije; da je tuženik 14. srpnja 2017. izvanrednim otkazom otkazao ugovor o radu.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno: da je nadležno Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, rješenjem od 1. kolovoza 2007. odobrilo tužitelju obavljanje djelatnosti medicine rada, a što je upisano i u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu; da je tužitelj nakon završenog programa specijalizacije, aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme, raspoređen na radno mjesto specijaliste medicine rada i sporta te da su bili osigurani osnovni uvjeti za rad u ordinaciji, u smislu opreme prostora i osoblja; da je za potrebe ordinacije bilo potrebno nabaviti još neku opremu, koju je tužitelj naručio od tvrtke K. d.o.o. i prije nego što je tuženik podnio izvanredni otkaz.

 

9.1. Zaključuju nižestupanjski sudovi, kako tijekom postupka nije dokazano da tužitelj ne bi ispoštovao odredbu ugovora o specijalizaciji, jer da je tijekom postupka dokazano da je po položenom specijalističkom ispitu, tuženik od strane tužitelja raspoređen na poslove VSS, ugovoreni zdravstveni djelatnik, dr. medicine, specijalist medicine rada i sporta, te da su postojali minimalni uvjeti za rad u ordinaciji medicine rada i to u vidu prostora, opreme i medicinske sestre. U prilog navedenom zaključku, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, ide i dopis punomoćnika tuženika od 7. srpnja 2017. koji je tužitelju predložio zaključenje sporazuma o raskidu ugovora o radu s time da je tuženik bio spreman isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 kn na ime troškova specijalizacije.

 

10. Konačno, zaključuju nižestupanjski sudovi, da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, s obzirom na to da je imao obvezu ostati na poslovima VSS, ugovorni zdravstveni djelatnik, dr. medicine spec. medicine rada i sporta sa pripadajućom plaćom, a nakon položenog specijalističkog ispita i to onoliko vremena koliko je vremenski trajala specijalizacija, a koju je ugovornu odredbu tuženik prekršio podnošenjem izvanrednog otkaza ugovora o radu 13. srpnja 2017.

 

11. Tuženik u reviziji, tvrdi da je, prije podnošenja izvanrednog otkaza ugovora o radu, tužitelju ostavio primjereni naknadni rok za ispunjenje ugovora o specijalizaciji (rok od 11 dana), a protekom kojega roka da je ex lege nastupio raskid ugovora o specijalizaciji.

 

11.1. Pri obrazlaganju navedenih pitanja, tuženik polazi od toga da tužitelj prethodno nije ispunio svoju ugovornu obvezu i ustrojio specijalističku ambulantu i nabavio potrebnu opremu, kako bi tuženik mogao započeti sa radom na način kako je to ugovoreno. S obzirom na navedene tvrdnje, pravno je shvaćanje ovoga suda da se navedeni rok od 11 dana - ne može smatrati primjerenim naknadnim rokom za ispunjenje obveze, koja bi podrazumijevala ustrojavanje specijalističke ambulante i nabavu potrebne opreme za početak rada. To je ujedno i odgovor na prvo postavljeno pitanje. S obzirom na odgovor na prvo postavljeno pitanje, nije bilo mjesta odlučivati o drugo postavljenom pitanju.

 

12. Međutim, i pored navedenoga odgovora, posebno se ukazuje na to da taj odgovor i nije od utjecaja na odluku u ovom sporu. To iz razloga, što iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj svoje ugovorne obveze - prema ugovoru o specijalizaciji, i aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme, rasporedivši tuženika na poslove VSS, ugovorni zdravstveni djelatnik dr. medicine spec. medicine rada i sporta sa pripadajućom plaćom - ispunio. Suprotno tvrdnjama tuženika, upravo je tuženik taj koji nije ispunio ugovorne obveze, jer nije ostao na navedenom radnom mjestu nakon položenog specijalističkog ispita onoliko vremena koliko je vremenski trajala specijalizacija, već je podnio tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

 

 

 

13. S obzirom na sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. studenog 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.