Pn-37/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, iz Zagreba, Margaretska 3, kojeg zastupa punomoćnica DŽ, djelatnica tužitelja, protiv tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Perica Brainović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŽŽ, djelatnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 11. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GŽ isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, ukupan iznos 94,20 EUR (slovima: devedeset četiri eura i dvadeset centi), uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos 32,57 EUR od 17. ožujka 2021.,

- na iznos 29,63 EUR od 6. veljače 2021.,

- na iznos 16,75 EUR od 15. veljače 2022.,

- na iznos 15,25 EUR od 16. ožujka 2022.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika GŽ za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 100,00 EUR (slovima: stotinu eura), kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. veljače 2024. Općinskom sudu u Osijeku podnio tužbu u kojoj navodi da je tuženik kao zakonski zastupnik svog maloljetnog djeteta na temelju članka 120. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/2013., 137/2013., 98/209. i 33/2023. – dalje u tekstu: ZOZO) bio dužan prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjavu obveznog zdravstvenog osiguranja za svoje maloljetno dijete podnijeti u roku osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe. Tuženik to nije učinio, a odjava je izvršena po službenoj dužnosti 20. siječnja 2023. s danom 22. studenim 2016. U razdoblju od 1. siječnja 2019. do izvršene odjave s obveznog zdravstvenog osiguranja s danom 20. siječnja 2023., tuženikovo maloljetno dijete je nepripadno koristilo zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja, čime je tužitelju nastala šteta. Navodi kako je na temelju članka 138. stavka 1. i 3. ZOZO-a tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Nadalje, na temelju članka 16. stavka 1. Pravilnika za zlouporabu ili neopravdanu uporabu EKZO osigurana osoba podliježe odgovornosti za štetu prema općim propisima o naknadi štete, a na temelju članka 1056. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) roditelji odgovaraju za štetu koju prouzroči drugima njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare i predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Punomoćnik tuženika ističe da je Odlukom o proglašenju zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima propisano u članku 1. stavku 1. da državljani jedne države ugovornice imaju jednako jamstvo svojih prava u postupcima pred sudovima druge države ugovornice kao i njezini državljani. Nadalje, Ugovorom o socijalnom osiguranje između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine ugovoreno je da osoba koja ispunjava uvjete za pravo na davanje u naravi ima pravo na zdravstvenu zaštitu za vrijeme njenog prebivališta na teritoriju druge države ugovornice te ima pravo na hitno pružanje zdravstvene zaštite od strane nositelja njenog boravka. Sukladno članku 15. istog Ugovora davanje u naravi pruža u Republici Hrvatskoj mjesno nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Slijedom svega navedenog tuženik ističe da je razvidno da je promašena pasivna legitimacija u konkretnom slučaju, a ako nije promašena pasivna legitimacija navodi da je potraživanje zastarjelo s obzirom da se na navedenu pravnu situaciju primjenjuje trogodišnji zastarni rok.

3. Tužitelj je podneskom od 25. veljače 2025. specificirao tužbeni zahtjev imajući na umu istaknuti prigovor zastare te sada potražuje na ime naknade štete iznos 94,20 EUR.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvod iz službenih evidencija tužitelja (list spisa 4-5), uvid u digitalne podatke matice rođenih (list spisa 6), knjigovodstvenu karticu kupca (list spisa 7), osobne račune za pružene SKZZ usluge (list spisa 8-13), pregled realiziranih recepata u ljekarnama u 2019. (list spisa 14-20), pregled realiziranih recepata u ljekarnama u 2021. (list spisa 21), pregled realiziranih recepata u ljekarnama u 2022. (list spisa 22), Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, broj osigurane osobe u Republici Hrvatskoj: 60/27449599 (Tiskanica HR/BH2), Klasa: 504-03/22-03/1770, Ur.broj:

3810-23-02 (list spisa 23-25), poziv na plaćanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: 502-10/23-05/71, Ur.broj: 338-14-02-02-24-03 od 15. travnja 2024. (list spisa 26-27), povratnicu (list spisa 28), opomenu zbog nepodmirenih obveza po dokumentu 060-024-00000050 Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa:

401-05/24-01/10, Ur.broj: 338-14-03-04-24-96 od 29. studenoga 2024. (list spisa 29), opomenu zbog nepodmirenih obveza po dokumentu 060-024-00000050 Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: 401-05/24-01/10, Ur.broj: 338-14-03-04- 24-52 od 22. kolovoza 2024. (list spisa 30), povratnicu (list spisa 31) i Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, broj osigurane osobe u Republici Hrvatskoj: 60/21263416 (Tiskanica HR/BH2), Klasa: 504/03/22-03/1771, Ur.broj: 3810-23-02 (list spisa 43-45).

4.1. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s obzirom na činjenicu nepripadnog korištenja zdravstvene zaštite na teret tužitelja.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj podmirivao trošak zdravstvene zaštite maloljetne osobe TŽ, nije sporna niti odgovornost roditelja tj. tuženika za maloljetno dijete odnosno TŽ, kao što nije sporno niti postojanje Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

8. Međutim, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te prvenstveno pasivna legitimacija tuženika. Također, sporno je i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara istaknutog potraživanja.

9. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu.

10. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije sud ističe kako isti nije osnovan jer je tužitelj sukladno članku 138. stavku 1. ZOZO-a ovlašten pokretati postupke za naknadu štete, a na temelju članka 120. stavak 3. ZOZO-a tuženik je kao zakonski zastupnik maloljetnog djeteta TŽ bio dužan prijaviti odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranje za svoje maloljetno dijete u roku osam dana od dana nastanka promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe. Dakle, teret poduzimanja radnje prijave promjene statusa je na zakonskom zastupniku maloljetnog djeteta odnosno ovdje tuženiku te stoga tužitelj ima puno pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tuženika ističe se da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok prema članku 225. ZOO-a koji iznosi pet godina. Sukladno članku 147. stavku 1. ZOZO-a jasno je da tražbine zastarijevaju istekom rokova propisanih Zakona o obveznim odnosima pa kako se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju to se primjenjuje gore opći zastarni rok slijedom čega prigovor zastare tuženika u odnosu na specificirani tužbeni zahtjev iz podneska od 25. veljače 2025. nije osnovan.

12. Što se tiče navoda tuženika točno da je prema Ugovoru o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine ugovoreno da osobe koje ispunjavaju uvjete za pravo na davanje u naravi prema pravnim propisima jedne države ugovornice imaju pravo na zdravstvenu zaštitu za vrijeme njenog prebivališta na teritoriju druge države ugovornice. Međutim, u članku 7. stavku 1. točki 3. ZOZO-a propisano je da se na obvezno zdravstveno osiguranje obvezno osiguravaju i stječu status osiguranika osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa] zaposlene u drugoj državi članici ili ugovornoj državi koje nemaju zdravstveno osiguranje nositelja zdravstvenog osiguranja države članice ili ugovorne države, odnosno koje nisu obvezno zdravstveno osigurane prema propisima države rada na način kako je to određeno propisima Europske unije odnosno međunarodnim ugovorom. Čitajući tiskanice HR/BH 2 (na listu spisu 43-48) utvrđeno je da je TŽ maloljetno dijete tuženika GŽ imalo status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju kao član obitelji "AO" u Bosni i Hercegovini od 22. studenog 2016. Sukladno iznesenom tuženik je bio obvezan izvršiti odjavu s navedenim datumom s obveznog zdravstvenog osiguranja svog maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj jer TŽ nije mogla imati obvezno zdravstveno osiguranje u obje države. Slijedom navedenog tužitelj ne samo da ima pravo nego je obvezan zahtijevati u takvim situacijama naknadu štete.

13. Što se tiče osporavanja visine tužbenog zahtjeva sud napominje kako je ista utvrđena iz priležeće materijalne dokumentacije odnosno iz osobnih računa za pružene SKZZ usluge na ime TŽ (list spisa 12 i 13) te iz pregleda realiziranih recepata u ljekarnama u 2021. i 2022. (list spisa 21 i 22). Čitanjem navedene dokumentacije vidljivo je da su navedeni računi plaćeni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Navedena dokumentacija predstavlja vjerodostojne isprave, a što tuženik nije učinio spornim te sud sukladno navedenom drži da je visina tužbenog zahtjeva na taj način utvrđena.

14. Sukladno članku 138. stavku 1. točki 1. ZOZO-a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezan je zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Nadalje, sukladno članku 120. stavku 4. ZOZO-a prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja podnose se u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe. Zaključno, prema članku 7. stavku 1. točki 3. ZOZO-a na obvezno zdravstveno osiguranje obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa] zaposlene u drugoj državi članici ili ugovornoj državi koje nemaju zdravstveno osiguranje nositelja zdravstvenog osiguranja države članice ili ugovorne države, odnosno koje nisu obvezno zdravstveno osigurane prema propisima države rada na način kako je to određeno propisima Europske unije odnosno međunarodnim ugovorom, a sukladno članku 1056. stavku 6. ZOO-a roditelji odgovaraju za štetu koju je drugima prouzročilo njihovo dijete do navršene sedme godine života, bez obzira na svoju krivnju.

15. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na činjenicu da zakonski zastupnik maloljetne osobe TŽ nije izvršio obvezu prijave promjene statusa za maloljetno dijete koje se nastavilo liječiti na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nego je odjava izvršena po službenoj dužnosti 20. siječnja 2023. sa danom 22. studenim 2016. to je isti u obvezi podmiriti nastalu nezastarjelu štetu tužitelju u iznosu kako je to gore utvrđeno. Dakle, tuženikovo maloljetno dijete nije moglo biti obvezno osigurano u dvije države, u ovom slučaju ugovornice, tuženik je bio obvezan izvršiti odjavu s 22. studenim 2016., navedeno nije učinio, a maloljetno dijete je koristilo zdravstvenu uslugu u Republici Hrvatskoj koje račune je podmirio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti

16. Sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

17. Na navedeni iznos tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu i to kako je zatražio u podnesku od 25. veljače 2025, a s obzirom na činjenicu da tuženik početak i tijek zateznih kamata nije učinio spornim. Odluka o stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice se temelji na članku 29. stavku 2. ZOO-a.

18. Konstatira se da tužitelj u ovom postupku nije potraživao parnični trošak, a da je sud tuženika s obzirom da isti nije uspio u sporu sukladno članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) odbio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 11. travnja 2025.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj

u.z. SUDAC

Davor Liščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1. Tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured

Osijek, Klasa: 502-10/23-05/71, Ur. broj: 338-14-02-02-25-06

2. Punomoćniku tuženika Perici Brainoviću, odvjetniku u Zagrebu