REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-909/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Valteru Šramu, odvjetniku u Puli, protiv tuženice FR iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon glavne javne rasprave zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te tuženice i njene punomoćnike, 11. travnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine u suvlasništvu stranaka označene kao 9. suvlasnički dio 1/20 etažnog vlasništva (E-9) s kojim je povezano pravo vlasništva na stan broj 11 na II., katu, koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase, ukupne površine 55,02 m2, nekretnine označene kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa], dvorište, površine 354 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], civilnom diobom - prodajom putem suda ili na drugi prikladan način te podjelom ostvarene kupovine strankama razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, odnosno svakome po 1/2 dijela."

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelj i tuženik suvlasnici svaki u 1/2 dijela na nekretnini označenoj kao 9. suvlasnički udio 1/20 etažnog vlasništva (E-9) s kojim je povezano pravo vlasništva na stan broj 11 na II., katu, koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase, ukupne površine 55,02 m2, nekretnine označene k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa], dvorište, površine 354 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]."

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.254,33 eura, sa zateznom kamatom od 12. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini – stanu naznačenom u izreci, navodeći da su tužitelj i tuženica u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola uknjiženi kao suvlasnici predmetnog stana, svaki u ½ dijela. Kako tužitelju predmetno suvlasništvo ne odgovara i nije od interesa, on je protiv tuženice podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, koji postupak je vođen pod poslovnim brojem R1-37/2022. U tijeku postupka tuženica je osporila suvlasnički udio tužitelja, slijedom čega je izvanparnični postupak obustavljen, a tužitelj je upućen da svoj zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice ostvari u parnici. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja dvosobni stan na drugom katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa]. Kako razvrgnuće suvlasništva geometrijskom diobom nije moguće, tužitelj predlaže razvrgnuće civilnom diobom i to na način da se predmetna nekretnina proda na javnoj dražbi, a dobiveni iznos se podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporila sve navode iz tužbe, osim onih koje će u odgovoru ili tijekom postupka učiniti nespornim. Ne osporava činjenicu da su stranke upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela, međutim osporava da bi ti suvlasnički omjeri bili točni. Naime, tuženica je vlastitim sredstvima renovirala predmetnu nekretninu te je istu privela svrsi i namjeni, čime je povećala njezinu vrijednost, kao i svoj suvlasnički udio. Ako sud ne bi smatrao da bi navedenim ulaganjem suvlasnički udio tuženice bio veći, tada će tuženica postaviti obveznopravni zahtjev za isplatu izvršenih ulaganja, koja će specificirati naknadno. Smatra da sud prvenstveno treba utvrditi je li tuženica stekla veći suvlasnički udio izvršenim ulaganjima, odnosno barem utvrditi visinu vrijednosti njenih ulaganja. Zbog navedenog, smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva te predlaže da sud odbaci tužbu, odnosno odbije tužbeni zahtjev te utvrdi visinu vrijednosti ulaganja tuženice i veći suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, uz obvezu naknade parničnog troška tuženici. Na pripremnom ročištu tuženica se pozvala na ustavno i konvencijsko pravo na dom, protiveći se postupku razvrgnuća, navodeći da se postupak razvrgnuća suvlasništva ne može podnijeti u nevrijeme ili na štetu drugih suvlasnika.

3. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu priloženom spisu poslovni broj R1-37/2022, proveden je dokaz uviđajem i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Suadu Kadriću uz usmenu dopunu nalaza i mišljenja, saslušani su svjedoci AR, JR, ŽR, PR i MR te parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u dijelu u kojem tužitelj predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice. Međutim, u dijelu u kojem tužitelj predlaže da sud utvrdi da su tužitelj i tuženica suvlasnici svaki u 1/2 dijela predmetne nekretnine, tužba je nedopuštena.

4.1. Naime, odredbom čl. 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

4.2. U konkretnom slučaju tužitelj tužbom (u točki I) zahtjeva utvrđenje da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela, u kojim suvlasničkim omjerima su stranke u zemljišnoj knjizi već upisane na predmetnoj nekretnini (vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka na listu 5 spisa). Dakle, kako stranke u zemljišnim knjigama dolaze upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje (već uknjiženog) prava suvlasništva. Slijedom navedenog, u tom je dijelu tužbu valjalo odbaciti na temelju čl. 187. st. 2. u vezi sa čl. 288. st. 2. ZPP. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

5. U preostalom dijelu u kojem tužba nije odbačena, predmet spora je razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka na nekretnini naznačenoj u izreci, a radi se o stanu u stambenoj zgradi površine 55,02 m2, koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase, na kojem su stranke upisane kao suvlasnici, svaki u ½ dijela.

6. Parničnom postupku prethodio je izvanparnični postupak pokrenut po prijedlogu ovdje tužitelja radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini, koji je obustavljen rješenjem poslovni broj R1-37/2022-5 od 6. rujna 2022., a predlagatelj (ovdje tužitelj) upućen sa zahtjevom za razvrgnuće u parnicu, jer je protustranka (ovdje tuženica) osporila suvlasničke udjele, smatrajući da bi njen suvlasnički udio trebao biti veći od 1/2 dijela zbog ulaganja u predmetnu nekretninu. Takve navode tuženica ponavlja i u ovom postupku, iako u tijeku postupka nije postavila određeni stvarnopravni zahtjev za utvrđenje da bi ulaganjem stekla veći suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, kao ni obveznopravni zahtjev za povrat ulaganja.

6.1. Također, u tijeku postupka kao sporno se postavilo pitanje predstavlja li predmetna nekretnina dom tuženice te utječe li ta okolnost, u smislu čl. čl. 47. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP), na osnovanost zahtjeva za razvrgnuće.

7. Na okolnost tuženičinih ulaganja u nekretninu, kao i ostalih spornih pitanja, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AR, JR, ŽR, PR i ĆR te parničnih stranaka, kao i dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Suadu Kadriću iz društva Sulek d.o.o.

8. Iz iskaza svjedokinja AR i JR sud nije utvrdio relevantne činjenice jer navedene svjedokinje o ulaganjima tuženice znaju samo po njenim pričama, a same nikakvim ulaganjima nisu svjedočile, uz napomenu da svjedokinja JR nikad nije ni bila u predmetnom stanu. Imenovane svjedokinje nisu sudu znale određeno navesti koja su bila ulaganja tuženice u predmetnu nekretninu, a iz njenih priča čule su da je ona kupila veš mašinu, klimu, frižider i šporet, ali o tome nemaju neposrednih saznanja. Poznato im je da je tuženica u predmetnom stanu živjela s roditeljima dok su bili živi, da je s njima jedno vrijeme stanovao i tuženičin sin, a sada tuženica tamo stanuje sa svojom sestrom ŽR, što među strankama nije ni sporno.

8.1. Svjedokinja RR u svom je iskazu navela da je dugogodišnja prijateljica ŽR, majke tužitelja, a poznaje i njenu sestru FR, ovdje tuženicu. Nebrojeno puta bila je kod njih u stanu, i to još dok su bile cure, bila je kod ŽR kad su joj umrli roditelji, a posljednji put je bila u veljači (2024.) na njenom rođendanu. Predmetni stan je, dok je bila živa, održavala Suzanina i Dorijanina majka. Nakon njene smrti svjedokinja neko vrijeme nije bila u stanu, a ponovno je došla u stan nakon što se ŽR uselila. Navela je da tuženica u predmetni stan nije ulagala, a iz Dorijaninih priča poznato joj je da je Suzanin prijatelj u stan donio polovnu klimu, čiju montažu su platile ŽR i FR, svaka po pola. To joj je rekla ŽR, a potvrdila supruga gospodina koji je montirao klimu, a koja je njihova zajednička prijateljica. PVC stolarija je u stanu postavljena još dok su bili živi roditelji tuženice, a ŽR joj je rekla da su to oni financirali, odnosno pričala joj je da mama i tata mijenjaju stolariju.

8.2. Svjedokinja PR, djevojka tužitelja, u svom je iskazu navela da su ona i tužitelj zajedno 9 godina, a 6 ili 7 godina zajedno žive. Prije toga tužitelj je živio na Stoji, u podstanarskom stanu u blizini stana koji je predmet spora, a u kojem su tada živjeli njegova baka, tuženica te tuženičin sin. U spornom stanu bila je više puta, često je dolazila kod tužiteljeve bake, a posljednji put je u stanu bila nedavno. U tom stanu se posljednjih 9 godina, od kada ona tamo dolazi, ništa nije promijenilo, a prije 9 godina jedino što je u stanu bilo sređeno, bili su PVC prozori. Tužiteljeva baka joj je pričala da su te PVC prozore postavili ona i njen suprug. Koliko je njoj poznato, tuženica u taj stan nije ulagala ništa, sve u stanu je staro.

8.3. Svjedokinja ŽR, majka tužitelja i sestra tuženice, u svom je iskazu navela da posljednje 4 godine živi u stanu koji je predmet razvrgnuća, zajedno s tuženicom. Ona je u tom stanu živjela i ranije, od svoje 12-te do 18-te godine, nakon toga se udala i živjela u podstanarstvu, a nastavno se razvela i stjecajem okolnosti zbog ozljede koljena više nije mogla plaćati podstanarstvo, pa je bila primorana preseliti kod sestre. I prije preseljenja je redovno dolazila u predmetni stan kod svojih roditelja. Njena majka je umrla **.**.2018., a otac 23. listopada 2015. Prije majčine smrti ona je godinu dana o njoj brinula na način da je svakodnevno od jutra do večeri bila kod nje, a živjela je u podstanarstvu, dvije zgrade udaljena od majčine. Na upit na koji način je predmetni stan stečen navela je da su taj stan njeni roditelji otkupili od Uljanika, plaćali su rate za otkup u iznosu od oko 140,00 kuna mjesečno, to su plaćali možda 30 godina i taj stan je otplaćen prije majčine smrti. Nakon majčine smrti stan su naslijedile ona i sestra, svaka u ½ dijela, a ona je nastavno svoju polovicu darovala sinu. Nije točno da je njena sestra išta ulagala u stan, što je vidljivo već letimičnim pregledom stana. U tom stanu su stare pločice koje je ona 1984. dala roditeljima, njen otac ih je postavio u wc i zabetonirao kadu koja je još uvijek tamo. Na podu u stanu je linoleum. Pločice u kuhinji su također stare i nepromijenjene, u dijelu stana je brodski pod, a jedino što je u stanu rađeno je PVC stolarija (dva prozora te balkonska i ulazna vrata), koja je postavljena prije nekih 14-15 godina, a to su financirali njeni roditelji koji su za te potrebe digli kredit. Dakle, stan je u cijelosti neuređen i potrebno ga je adaptirati. Nije točno da je njena sestra kupila frižider, već su one zajedno kupile polovni frižider na Velom Vrhu i platile ga svaka 50,00 eura, polovni klima uređaj je nabavio tuženičin ljubavnik, a montirao ga je ZR, suprug njene prijateljice. Prije postavljanja klime on je tu klimu morao osposobiti, napuniti plinom i slično, i ona je montažu platila 600,00 kuna, a njena sestra 400,00 kuna. Ništa drugo nije adaptirano u stanu. Ona i sestra naslijedile su predmetnu nekretninu od majke. Tuženica osim predmetne nema neku drugu nekretninu u vlasništvu, ali ni njen sin, osim predmetnoga stana kojeg je vlasnik u ½ dijela, nema drugu nekretninu, on trenutno živi kod svoje djevojke.

9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetni stan u suvlasničkom udjelu od ½ stekao darovanjem od majke, koja mu je to darovala prije nekih 3 ili 4 godine, a ona je stan naslijedila od svojih roditelja. Još dok je baka bila živa, a umrla je prije 6 ili 7 godina, on je često dolazio kod bake, pa mu je tako poznato da je stolariju u stanu promijenila baka prije sigurno 10 godina. Ostala ulaganja u stanu nisu izvedena, što se i vidi. On u predmetnom stanu ne živi, stanuje u [adresa] sa svojom djevojkom u njenom stanu, a u predmetnom stanu žive njegova majka i tuženica.

9.1. Tuženica je u svom iskazu navela da je oduvijek živjela u predmetnom stanu. Prije 30 godina se odselila na dvije godine i u tom je periodu dobila sina, no kada se razišla s tadašnjim partnerom, vratila se u predmetni stan živjeti s roditeljima. Inače je preko 30 godina stalno zaposlena kao konobarica. U stan je ulagala zajednički s roditeljima i dovršila je otplatu za otkup stana. Pojasnila je da je ta obveza iznosila oko 150,00 kuna mjesečno i to je plaćala od 2018. kada je mama umrla pa nadalje. Godine 2018. je podigla kredit radi podmirenja minusa na tekućem računu i pogrebnih troškova. Taj kredit još otplaćuje (do 2027.), što je ujedno i razlog zašto sada nije kreditno sposobna. S roditeljima je imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, no kako bi bila poštena prema sestri, taj je ugovor raskinut pa je njoj pripala polovica stana. Od tog trenutka je situacija krenula nizbrdo. Sada u tom stanu žive ona i sestra, sestra ima psa koji radi štetu u stanu. Njen sin koji sada ima 25 godina je zbog te situacije odselio u podstanarstvo. Sestra se doselila prije otprilike 5 godina, a sin je odselio prije 2 godine, jer to nije zdrava okolina za živjeti. Njena sestra je prepisala svoju polovinu nekretnine na sina kako bi mogla ispuniti uvjete za primanje socijalne naknade te sada živi od tih primanja. Istaknula je da ju njen nećak izbjegava i da nisu pričali dvije i pol godine. Sestra je sada na listi čekanja za stan od Grada Pule. Ova polovica stana je sve što ima, mjesečna primanja su joj 850,00 eura i nema opciju ni mogućnost da sama otkupi pola stana, jedino da sami prodaju stan i podijele novac, ali nećak s njom ne razgovara. Što se tiče ulaganja u stan, to je bilo prije 10-ak godina. Mama i ona su zajednički plaćale kredit koji je glasio na njeno ime, u iznosu od 30.000,00 kuna, a novac je iskorišten za ugradnju PVC stolarije, novih ulaznih i balkonskih vrata, a kasnije su stavili i nove podne obloge, bojler, šporet i polovni hladnjak. Plaćali su zajedno i tada nisu odvajali novac što je čije. Navela je da je njen krevet i TV u kuhinji pa tamo boravi kad je doma, dok je pola dana nema jer radi. Sestra i ona kuhaju svaka za sebe jer ne razgovaraju. Prije no što se sestra doselila, ona je koristila cijeli stan, jedna soba bila je njena, a druga sinova, dok se ostatak stana normalno koristio zajednički. Od dvije spavaće sobe, u jednoj trenutno spava njena sestra, a druga im služi kao svojevrsno skladište.

10. Sud je iskaze svjedoka i parničnih stranaka ocijenio istinitim, jer su o činjenicama relevantnim za ovaj postupak, posebno o ulaganjima tuženice u predmetnu nekretninu, iskazivali u bitnom istovjetno i sukladno ostalim izvedenim dokazima. U iskazima svjedoka i stranaka nema značajne nepodudarnosti, dok se odstupanja u njihovim iskazima u pogledu toga tko je kupio klimu i neke druge aparate neće posebno cijeniti jer te činjenice za ovaj postupak nisu relevantne.

11. Uviđajem i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Suadu Kadriću iz društva Sulek d.o.o. identificirana je predmetna nekretnina te je utvrđeno da se stan u suvlasništvu stranaka nalazi u višestambenoj zgradi etažnosti Po+P+4 izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan je evidentirana u katastarskom planu i upisana u zemljišnoj knjizi te je etažno uređena, a nalazi se na adresi [adresa], u gradskoj četvrti Sv. Polikarp - Sisplac. Pregledom stana utvrđeno je da opis prostorija upisanih u zemljišnoknjižni uložak (dvije spavaće sobe, kuhinja, izba, kupaonica, hodnik i terasa, ukupne površine 55,02 m2) odgovara pregledanom stanu.

11.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se predmetni stan nalazi na drugom katu slobodnostojeće višestambene građevine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S aspekta adrese, lokacija zgrade je dobra, mirna, a stan se nalazi u blizini zelenih površina, gradskih plaža, šetnice, trgovačkog centra, sportskih terena te drugih društvenih i urbanih sadržaja. Oko zgrade ima slobodnih parkirnih površina i garaža. Orijentacija stana je dvostrana (istok-sjever). Stan se sastoji od hodnika, ostave, kupaonice, dvije spavaće sobe, kuhinje i terase. Budući da je očevidom izmjerena visina stana od 252 cm, primjenom priloga 1. koeficijenta korisne vrijednosti površine primijenjen je koeficijent za obračun korisnih vrijednosti površina k=0,9 (za stambene prostore visine 220 – 260 cm). Neto korisna površina stana primjenom tog koeficijenta iznosi 49,52 m2. Stan je priključen na elektro priključak i priključak na vodu u obliku stalnog priključka, a grije se na klimu. Zgrada nije priključena na zemni plin. U stanu je zamijenjena PVC vanjska stolarija i ulazna vrata koja su izvedena od PVC profila. Na vanjskoj stolariji postavljene su PVC rolete. U sobama je izvorno postavljen parket koji nije lakiran. Unutarnja vrata su postojeća. U kuhinji, hodniku i ostavi je preko vinas ploča postavljen linoleum. Na terasi je pod izrađen lijevanim teracom. U kupaonici su postavljene podne i zidne pločice i standardna sanitarna oprema. Zidne pločice su postavljene i u kuhinji. Opće stanje je dotrajalo u pogledu završnih obloga, sanitarne opreme i unutarnje stolarije te su potrebna ulaganja.

11.2. Vrijednost predmetne nekretnine vještak je izračunao poredbenom metodom. Poredbeni postupak obuhvaća analiziranje tržišne vrijednosti nekretnina koje su međusobno približno slične, iz istoga su ili usporedivog cjenovnog bloka postignutih iznosa unatrag četiri godine, što jest jedan od postupaka za utvrđivanje tržišne vrijednosti stanova, koji daje srednju cijenu za nekretninu na dan utvrđivanja iste, uz napomenu da je uviđajem potrebno utvrditi odgovara li predmetna nekretnina svojim karakteristikama ostalim nekretninama za koje postoje podaci o postignutoj prodajnoj cijeni. Stan koji je predmet procjene smješten je u blizini poredbenih stanova te je opremljen komunalnom infrastrukturom i priključcima. Zgrada je također infrastrukturno opremljena, a osim blizine javnog prijevoza ima mogućnost direktnog pristupa cestovnim vozilom s prometnice. Utvrđeno odstupanje odnosi se na tehničke karakteristike zgrade u kojoj su smještene poredbene nekretnine kao i vrijeme izgradnje zgrada, no važno je istaknuti da je bilo neophodno utvrditi promatranu nekretninu kao mikrolokaciju, vrijeme izgradnje odnosno održavanje iste i druge karakteristike. Pretpostavka je da su poredbene nekretnine opremljene u okviru srednjih standarda izgradnje te da od vremena izgradnje nije bilo većih ulaganja u iste, kao ni devastacije istih, već prosječno održavanje i korištenje. Primjenjujući poredbenu metodu, vještak je izračunao da tržišna vrijednost predmetne nekretnine iznosi 150.000,00 eura. Zaključno, vještak je utvrdio da geometrijska dioba predmetnog stana nije moguća, dok su dioba isplatom i civilna dioba moguće.

11.3. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještak je naveo da je nalaz i mišljenje izradio u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina. Za utvrđenje tržišne vrijednosti primijenio je poredbenu metodu s pet poredbenih nekretnina, a zakon propisuje minimalno tri. Na osnovu promatranih poredbenih nekretnina utvrđena je vrijednost od 2.722,09 eura po m2, što je rezultiralo iznosom od 149.769,45 eura, a primjenom naputka Ministarstva o načinu utvrđivanja cijena, iznosom od 150.000,00 eura. Predmetni stan nalazi se u zgradi uređenih pročelja i primjerenog stubišta, dok je stanje u samom stanu takvo da u istom nije bilo bitnih ulaganja osim vanjske stolarije, odnosno PVC prozora i balkonskih vrata. Vještak je naveo da nema saznanja kada je izvedena vanjska stolarija, ali smatra da je izvedena prije barem 7-8 godina, što je utvrdio vizualnim pregledom. Poredbene nekretnine prikazao je na stranici 18-19 nalaza i mišljenja (list 64-65 spisa), uz pojašnjenje da je riječ o stanovima koji se nalaze u zgradama sličnih svojstava i obilježja kao i zgrada predmetnog stana, dok su kupoprodajne cijene preuzete iz sustava e-Nekretnina i ostvarene su u periodu od 2023. do 2024. Preuzeti su podaci koji su evaluirani, dok se podaci koji nisu evaluirani ne uzimaju u obzir. Nakon odabranih nekretnina radi se međuvremensko izjednačavanje, pri čemu se uzima indeks cijena koje objavljuje Državni zavod za statistiku, zatim interkvalitativno izjednačavanje te statička obrada i izračun, pri kojem odstupanje od prosjeka ne smije biti više od 30% (vidljivo u Tablici broj 4, 9 stupac, list 19 nalaza i mišljenja). Na opisani način utvrđena je tržišna vrijednost predmetne nekretnine, što je u skladu sa zakonom. Pojasnio je da se poredbene nekretnine nalaze unutar istog cjenovnog bloka, potvrdivši da je predmetna nekretnina na atraktivnoj lokaciji, ali je vrijednost utvrđena s obzirom na to da se u nekretninu nije ulagalo. S obzirom na to da se radi o posebnom dijelu u zgradi koja je etažno uređena, nije moguće od postojećeg dijela stvarati novi posebni dio koji bi činio samostalnu uporabnu cjelinu, da se prethodno ne izradi nova građevinska dozvola kojom bi se povećao broj stambenih jedinica. Iz tog razloga je u nalazu i mišljenju naveo da geometrijska dioba nije moguća.

12. Stranke u konačnici nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka niti po vještaku utvrđenoj tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, a i ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim prema pravilima struke i u skladu sa zadatkom suda. Vještak je u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja detaljno pojasnio način utvrđenja vrijednosti nekretnine, odgovorivši na paušalan prigovor tužitelja da je tržišna vrijednost utvrđena u preniskom iznosu, uspješno ga otklonivši.

13. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da su tuženica i njena sestra ŽR (majka tužitelja), predmetni stan stekle, svaka u ½ dijela, nasljeđivanjem iza pokojne majke, koja je umrla 2018. Nije sporno da tuženica trideset godina stanuje u tom stanu i da je to njena jedina nekretnina, dok je njena sestra ŽR u taj stan uselila prije nekih pet godina te je nastavno svoj suvlasnički udio darovala sinu, ovdje tužitelju, po čijem dopuštenju očito i dalje živi u stanu.

14. Glede navoda tuženice da je njen suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini veći od 1/2 dijela, zbog izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu, sud takve navode ocjenjuje neosnovanim. Naime, iz iskaza svih saslušanih svjedoka, pa čak i same tuženice, ne proizlazi da bi tuženica vršila neka znatna ulaganja u stan, koja bi bila takve prirode da bi utjecala na povećanje njenog suvlasničkog udjela. Iako se tuženica u tijeku postupka obvezala dostaviti dokumentaciju i račune o ulaganjima u predmetnu nekretninu, iste nije dostavila, a neposrednim opažanjem na uviđaju, kao i nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je stan u lošem stanju i dotrajao te da nikakva posebna ulaganja u stanu nisu izvršena, osim zamjene PVC stolarije. Pritom, sama tuženica u svom je iskazu navela da je u predmetnu nekretninu ulagala prije 10 godina, dakle još dok je majka bila živa, na način da joj je pomagala plaćati kredit čija su sredstva iskorištena za ugradnju PVC stolarije te da su nastavno stavile nove podne obloge, bojler i šporet. Stav je ovog suda da je tuženica takve navode (da je živeći s majkom svojim davanjima pridonijela povećanju njene imovine), ako je smatrala da utječu na njen suvlasnički udio, trebala istaknuti u ostavinskom postupku iza pokojne majke, u smislu čl. 75. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19). Međutim, u ostavinskom je postupku očito utvrđen suvlasnički udio tuženice i njene sestre kao zakonskih nasljednica, svake u ½ dijela. Također, okolnost da je tuženica nakon majčine smrti nastavila plaćati rate za stan (za koje navode nije dostavila ni jedan dokaz), nije od utjecaja na odluku u ovoj stvari niti utječe na njen suvlasnički udio. Tuženica bi eventualno imala pravo na obveznopravni zahtjev prema tužitelju ili njegovoj majci (za razdoblje dok je ona bila suvlasnica), ali takav zahtjev nije postavljen niti je predmet ovog postupka. Isto tako, navodi da je tuženica kupila veš mašinu, klimu, frižider i šporet, ako su i istiniti (tužitelj ih osporava), nisu od značaja za ovaj postupak, jer nije riječ o ulaganjima koja utječu na promjenu suvlasničkog udjela, već o pokretninama koje se u slučaju razvrgnuća civilnom prodajom lako mogu odvojiti i odnijeti.

14.1. Slijedom navedenog, tuženica nije dokazala svoje navode da je njen suvlasnički udio veći od onog upisanog u zemljišnim knjigama, uz napomenu da u tijeku postupka nije ni postavila određeni stvarnopravni zahtjev za utvrđenje da bi ulaganjem stekla veći suvlasnički udio od upisanog.

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasništva valja ukazati da je odredbom čl. 50. st. 1. ZVDSP propisano da je sud, kad provodi razvrgnuće, vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1., djeljive će pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (st. 2.), a ako takva dioba nije moguća, odlučiti će da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (st. 4.). Odredbom čl. 51. st. 1. ZVDSP propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, u kojem slučaju će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

16. Među strankama nije postignut sporazum o načinu razvrgnuća, a u tijeku postupka je nesporno utvrđeno da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, uzimajući u obzir da se radi o stanu u stambenoj zgradi od kojeg nije moguće osnovati dvije zasebne uporabne cjeline, što je vještak detaljno pojasnio. Nadalje, tužitelj nije predlagao razvrgnuće isplatom, a iz navoda tuženice jasno proizlazi da nema mogućnosti isplatiti tužitelju vrijednost njegovog suvlasničkog dijela.

17. Prije odluke o predloženom načinu civilnim razvrgnućem suvlasničke zajednice, valjalo je odlučiti o prigovoru tuženice da se ne može zahtijevati razvrgnuće, odnosno da je prijedlog za razvrgnuće dan u nevrijeme, s obzirom na okolnost da bi tuženica, u slučaju prodaje nekretnine ostala bez doma. Tuženica dakle ističe prigovor prava na dom.

17.1. U čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje Konvencija), koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također, Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje u tekstu Ustav RH) u čl. 34. st. 1 je pravo na dom propisano kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava. S druge strane čl. 48. Ustava RH štiti pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje, s time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane odgovarajućim odredbama ZVDSP, između ostalog i odredbom čl. 47. st. 2. ZVDSP, koja propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

17.2. U smislu prethodno navedenog, imajući u vidu prigovor tuženice (koji je istaknut u smislu čl. 47. 2. ZVDSP pozivom na ustavno i konvencijsko pravo na dom) sud je u ovom postupku proveo test razmjernosti na način da je utvrđivao: – radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom tuženice; – dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u njezino pravo na dom; – je li to miješanje u skladu sa zakonom; – je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije; – je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu; a sve s obzirom na to da će pravomoćna odluka suda o civilnom razvrgnuću nekretnine predstavljati ovršnu ispravu za pokretanje ovršnog postupka koji u konačnici može rezultirati iseljenjem tuženice.

17.3. Predmetni stan nesumnjivo predstavlja dom tuženice, s obzirom na to da u njemu živi već tridesetak godina, i civilnom prodajom nekretnine dolazi do miješanja u njezino pravo na dom, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom, razmjerno i nužno te u skladu s legitimnim ciljem navedenim u čl. 8. st. 2. Konvencije. To stoga što tužitelj, po stavu ovoga suda, ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, s obzirom na utvrđenja da drugačiji način diobe nije moguć, niti taj cilj može ostvariti na drugi način osim prodajom nekretnine.

17.4. Valja istaći da je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo, a ono se prema izvornom značenju u prvom redu odnosi na postupanje javnopravnih tijela i gubitka prava na dom. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom, već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji proizlaze iz njihova suvlasništva na nekretnini. Kod takve konkurencije pravo na dom valja sagledavati sa stajališta oboje suvlasnika, odnosno kroz pravo tužitelja da razvrgne suvlasničku zajednicu koja mu ne odgovara i da pritom dobije odgovarajuću novčanu naknadu, što će prodajom nekretnine na ime svog suvlasničkog dijela ostvariti i tuženica. Iz rezultata vještačenja o tržišnoj vrijednosti navedene nekretnine (150.000,00 eura) proizlazi da bi stranke prodajom nekretnine ostvarile na ime svog suvlasničkog dijela naknadu kojom si mogu opskrbiti odgovarajuću nekretninu za stanovanje (bilo putem kupoprodaje, bilo putem najma) pa je stoga pozivanje tuženice na pravo na dom u konkretnom slučaju ocijenjeno neosnovanim.

17.5. U odnosu na prigovor tuženice da se razvrgnuće ne može provesti jer je zatraženo u nevrijeme za nju, sud je, u smislu ranije citirane odredbe čl. 47. st. 2. ZVDSP zaključio da nije udovoljeno zatraženoj pretpostavci jer tuženica nije navela ni jedan razlog na temelju kojeg bi se moglo razumno očekivati da će se njene materijalne prilike uskoro izmijeniti na način da razvrgnuće ne bi bilo na njenu štetu, s obzirom na to da su njene tvrdnje o životno egzistencijalnom problemu u slučaju provođenja razvrgnuća suvlasničke zajednice kojom će ostati bez stambenog prostora trajnijeg karaktera. Međutim, ponavlja se da tuženica neće biti ostavljena bez naknade za svoj dio suvlasničkog udjela, a iznosom dobivenim prodajom predmetne nekretnine, moći će podmiriti troškove stanovanja, ili pak tim iznosom eventualno kupiti drugu odgovarajuću nekretninu koja joj može služiti kao dom.

18. Slijedom navedenog, kako među strankama nije postignut sporazum o načinu razvrgnuća, a utvrđeno je da geometrijska dioba nije moguća, sud je odredio razvrgnuće civilnom diobom – prodajom nekretnine na dražbi ili na drugi odgovarajući način i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim udjelima stranaka, svake u ½ dijela, sve na temelju čl. 50. st. 4. ZVDSP. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

19. Odlučujući o troškovima postupka sud je imao u vidu činjenicu da je tužitelj uspio u sporu u pretežitom dijelu. Naime, tužitelj je uspio za zahtjevom za razvrgnuće suvlasništva, a zbog djelomičnog odbačaja tužbe nisu nastali posebni troškovi. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno je da je tuženica dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u cijelosti. Primjenom iste zakonske odredbe, tuženici ne pripada pravo na trošak.

19.1. Tužitelju pripada iznos od po 500 bodova za sastav tužbe (na temelju Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 16. siječnja 2024., 23. svibnja 2024., 15. srpnja 2024. (uviđaj), 27. siječnja 2025. i 4. ožujka 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastav podneska od 19. kolovoza 2024. (Tbr. 8.1. Tarife), ukupno 3.500 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 7.000,00 eura (Tbr. 54. Tarife), a uvećano za pripadajući PDV od 1.750,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 8.750,00 eura.

19.2. Tužitelju pripada i trošak uplaćenog i utrošenog predujma za izlazak suda na lice mjesta i provedbu vještačenja u ukupnom iznosu od 749,74 eura, dok će mu preostali neutrošeni predujam od 15,62 eura biti vraćen. Pripada mu i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 189,79 eura te za presudu u iznosu od 189,80 eura.

19.3. Nadalje, tužitelju pripada trošak zastupanja u izvanparničnom postupku po punomoćniku odvjetniku, i to iznos od po 50 bodova za sastavljanje prijedloga za razvrgnuće (Tbr. 16. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 11. svibnja 2022. i 6. rujna 2022. (Tbr. 17. u vezi s Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 150 bodova, odnosno 300,00 eura, što uvećano za PDV u iznosu od 75,00 eura, iznosi 375,00 eura.

19.4. Ukupni trošak tužitelja, slijedom navedenog, iznosi 10.254,33 eura (trošak odmjeren u točkama 19.1. do 19.3. obrazloženja).

19.5. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga radi zabilježbe spora jer tog prijedloga nema u spisu, kao ni trošak sastava podneska od 5. siječnja 2024. (poslan na sud 9. siječnja 2024.), jer je dostavljen izvan roka predviđenog u čl. 299.a st. 3 ZPP pa je tužitelj sadržaj tog podneska mogao izložiti i na ročištu.

19.6. Tuženica nije uspjela u sporu pa je njen zahtjev za priznanje parničnog troška odbijen kao neosnovan.

U Puli 11. travnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženici po punomoćnici