1                             Poslovni broj: I Kž-uv-149/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-149/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc.Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. D. zbog kaznenog djela iz članka 191. stavak 1. i 2. Kaznenog ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik I-265/2023 od 4. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika A. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. – dalje ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika A. D.. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od i 6 (šest) godina, na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj K-US-14/19 od 19. prosinca 2019. zbog kaznenih djela iz članka 190. stavak 1. i 2. i članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. Zatvoreniku kazna zatvora teče od 27. rujna 2018. do 27. rujna 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik A. D. osobno, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te po branitelju T. H., odvjetniku u Z., zbog „svih žalbenih razloga“ a suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvaćanjem žalbe pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje a podredno da pobijano rješenje preinači na način da se osuđeniku dopusti uvjetni otpust. Žalbe će se jedinstveno razmatrati.

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. zatvorenik smatra da je izreke presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima te zato što su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i to zato što je prvostupanjski sud u točki 2. pobijanog rješenja neutemeljeno uzeo u obzir podatak iz izvješća Kaznionice u G. da se protiv zatvorenika vode dva kaznena postupka i to u Švicarskoj konfederaciji te u Republici Srbiji pred Višim sudom u Novom Sadu dok je u točki 9. je zaključio da poštujući presumpciju nevinosti neće ulaziti u razmatranje ovih postupaka da bi onda u točki 10. naveo da je zatvorenik osoba sklona ponovnom činjenju kaznenih djela te je za postizanja svrhe kažnjavanja nužno da je i dalje nastavi s izdržavanjem kazne.

5.1. Međutim, prvostupanjski sud je (točka 10.) iznio jasne i precizne razloge o tome da svoju odluku temelji na negativnom mišljenju o uvjetnom otpustu Kaznionice u G. te protivljenju Županijskog državnog odvjetništva u Sisku ali i da je samostalno cijenio sve izložene činjenice i zaključio da se nije do sada u potpunosti ispunila svrha kažnjavanja pa je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Ovdje valja uputiti da je prvostupanjski sud u izreci rješenja jasno naveo da se prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika odbija na temelju članka 170. točka 2. ZIKZ., pa po stavu ovog drugostupanjskog suda nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje zatvorenik, a niti je ta povreda ostvarena povezanom konstatacijom prvostupanjskog suda (točka 9.) da poštujući presumpciju nevinosti neće ulaziti u suštinu kaznenih postupaka.

5.2. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. zatvorenik smatra da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud temeljio svoju odluku na drugim dokazima izvedenim u drugom postupku pa je time povrijedio načelo neposrednosti i kontradiktornosti „glavne rasprave“ jer svoj zaključak o mogućnost recidiva temelji na osuđivanosti pred Višim sudom u Novom Sadu i to zbog prijevoza šest kg marihuane na četiri godine zatvora. Ovdje valja uputiti da je upravo prvostupanjski sud naveo da neće ulaziti u sadržaj optuženja ali i da je u žalbi branitelj zatvorenika pojasnio procesnu kronologija kaznenog postupka pred Višim sudom u Novom Sadu u Republici Srbiji, navodeći da je prvostupanjska presuda po višem sudom ukinuta i vraćena na ponovni postupak što znači da je kazneni postupak i dalje u tijeku. Stoga valja zaključiti (suprotno žalbenim navodima) da postupanjem prvostupanjskog suda nije povrijeđeno načelo neposrednosti i kontradiktornosti te nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj.

5.3. Preostali žalbeni navodi zatvorenika u pogledu sadržaja optuženja u kaznenim postupcima koji evidentno nisu sporni, procedure i pretpostavke izručenja Švicarskoj konfederaciji nisu od relevantnog značaja dok ostvarene pozitivne pretpostavke predstavljaju ustvari žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se u okviru te žalbene osnove u nastavku razmatrati.

5.4. Naime prvostupanjski sud je (točka 2.) je uzeo u obzir sve pozitivne pretpostavke  navedene u izvješću Kaznionice u G. pa i to da je zatvorenik u provedbi PPIKZ ocijenjen kao uspješan, dostupan je tretmanskom vođenju, primjerenog odnosa prema službenim osobama i ostalim zatvorenicima te priznaje počinjenje kaznenog djela, izražava kajanje žaljenje, teško prihvaća kaznu kao i njegovo zdravstveno stanje. Međutim, uzimajući u obzir i aktualnu procjenu rizičnosti stručnog tima Kaznionice po kojoj se kriminalni povrat ne može isključiti, prvostupanjski sud zaključuje da izdržavanje kazne zatvora nije do sada u potpunosti ispunilo svoju svrhu te je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Taj zaključak u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu valja ukazati da je ranija zatvorenikova osuđivanost (koju zatvorenik u žalbi ne spori i dovodi ju u vezu s postupanjem režima S. M. prema K., navodeći da je trebala nastupiti rehabilitacija s obzirom na protek vremena) ne predstavlja  niti jedini niti odlučan element prilikom utvrđivanja rizika od kriminalnog povrata, a uostalom utvrđen je (prema podacima kaznionice u G.) uvidom u kaznenu evidenciju Republike Srbije od 7. ožujka 2019.

6. Uslijed svega navedenog te imajući u vidu preostali neizdržani dio kazne zatvora čiji je predviđeni istek 27. rujna 2024. ocjena je drugostupanjskog suda kako je kod zatvorenika, protivno žalbenim navodima, potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora te je prvostupanjski sud rješenjem pravilno odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.

7. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. studeni 2023.