REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-2679/2018-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, zastupano po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Marulićev trg 2, Zagreb, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Srđana Kalebote, te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnice Tanje Bota, radi naknade štete, na ročištu za objavu presude, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 (petnaest) dana, na ime izgubljene zarade, isplati iznos od 15.000,00 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja zatezna kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate kako slijedi:

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. travnja 2016. do isplate,

dok se za više traženo preko dosuđenog iznosa do 30.000,00 eura (za iznos15.000,00 eura), s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176 u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 6.487,38 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo do iznosa od 15.390,64 eura (za iznos 8.903,26 eura) zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. U tužbi zaprimljenoj 21. svibnja 2018. tužitelj navodi da je 29. svibnja 2015. u mjestu Okrug Gornji došlo do prometne nezgode na način da je osiguranik tuženika UČ upravljao teretnim vozilom marke Iveco reg. oznake [registarska oznaka] te je poduzeo radnju skretanja ulijevo ne uvjerivši se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, čime je omeo putanju kretanja tužitelja koji je upravljao motociklom marke Honda reg. oznake [registarska oznaka], a uslijed čega je došlo do nezgode pri čemu je tužitelj teško povrijeđen. Vozilo kojim je upravljao UČ u trenutku nezgode je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od autoodgovornosti broj 3010521272. Tužitelj je u prometnoj nezgodi pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, na način da je zadobio politraumu, razdvajanje prednjeg spoja zdjelice, rupturu desnog sakroileakalnog ligamenta, prijelom X i XI. rebra lijevo te III. rebra desno, izljev krvi i zraka u prsište desno, kontuziju desnog plućnog krila, ranu razderotinu na desnom koljenu te brojne oguljotine, a što je sve pobliže dijagnosticirano i opisano u medicinskoj dokumentaciji za tužitelja.

1.2. Tužitelj je u vrijeme nezgode bio zaposlen kao zapovjednik, kapetan motorne jahte "TITAN" i to na temelju Ugovora o radu od 1.6.2014., kod poslodavca TITAN GROUP INC. te je primao mjesečnu plaću u iznosu od 3.000,00 eura, a zbog pretrpljenih povreda tužitelj nije bio zaposlenu periodu od nastanka nezgode pa do 2. travnja 2016., zbog čega je pretrpio materijalnu štetu u vidu izmakle dobiti koju bi prema redovnom tijeku stvari ostvario, a koja iznosi baš 3.000,00 eura mjesečno za navedeni period, ukupno 30.000,00 eura, koju tužbenim zahtjevom zahtijeva.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 14. rujna 2018., tuženik je priznao nastanak štetnog događaja od 29. svibnja 2015. kao i pasivnu legitimaciju, no u cijelosti osporava kao netočan, subjektivan i paušalan opis nastanka štetnog događaja iz historijata tužbe, kao i isključivu odgovornost osiguranika tuženika, a slijedom navedenog osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava se isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode. Naime, iz podataka kojim raspolaže tuženik, odnosno izjave osiguranika tuženika, proizlazi kako je vozač vozila osiguranika tuženika upravljajući teretnim vozilom Iveco Daily registarskih oznaka [registarska oznaka] s upaljenim lijevim pokazivačem smjera poduzeo radnju sretanja ulijevo, da bi u njegovo vozilo pretječući preko pune uzdužne linije, dakle na mjestu gdje je pretjecanje zabranjeno, udario tužitelj koji je upravljao motociklom marke Honda registarskih oznaka [registarska oznaka], a što proizlazi i iz zapisnika o očevidu, kao i izjave samog tužitelja sadržane u prijavi štete. Iz navedenog jasno proizlazi kako je tužitelj odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru 50 % jer je pretjecao na mjestu gdje je takva radnja zabranjena i na taj način pridonio nastanku prometne nesreće, kao i njenim posljedicama. Ističe kako je predmetna nezgoda prouzročena pogonom dvaju vozila pa se na isto primjenjuje članak 1072. ZOO-a te tuženik ne odgovara po principu objektivne odgovornosti, nego po principu subjektivne odgovornosti i ničija se odgovornost ne presumira, nego je tužitelj isključivo dužan dokazati da za prometnu nezgodu postoji odgovornost osiguranika tuženika. Tuženik se ne protivi provođenju prometnog vještačenja predloženog po tužitelju, no unaprijed se protivi izvanraspravnom određivanju vještačenja budući je člankom 251. ZPP-a propisano kako će sud prije određivanja koju će osobu uzeti za vještaka prethodno o tome saslušati stranke. Izričito se protivi bilo kakvom korištenju nalaza prometnog vještaka Stanka Smodlake izrađenog u kaznenom predmetu budući tuženik ni na koji način nije sudjelovao u istom, kao i korištenju nalaza vještaka Antonia Alujevića dostavljenog uz tužbu. Osporava visinu imovinske štete od 30.000,00 eura u vidu izgubljene zarade jer tužitelj samo dostavlja ugovor o radu na određeno vrijeme koji mu je istekao 31. svibnja 2015., a iz kojeg je samo vidljivo da je mjesečna bruto plaća 3.000,00 eura.

3.1. U dokazne svrhe sud je pročitao ovjereni prijevod Ugovor o radu od 1. lipnja 2014. (list 5-8 spisa), Izjavu TITAN GROUP INC. od 21. veljače 2018. (list 9 spisa), pregledao je preslik pomorske knjižice tužitelja br. 00043374 (list 10-11 spisa), pročitao izvod iz deviznog računa tužitelja Splitske banke d.d. za razdoblje od 1.6.2014. do 1.6.2015., (list 12-14 spisa), Presudu Općinskog suda u Splitu pod posl. br, K-1075/15 od 19. siječnja 2017. (list 15-18 spisa), Zapisnik o očevidu od 29. svibnja 2015. (list 19-22 spisa), pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja vezanu uz pretrpljene ozljede (list 33-90 spisa), pregledao spis ovog suda K-1075/2015, saslušao svjedoka NČ (list 127 spisa), saslušao tužitelja (list 128, 307 spisa), pročitao iskaze svjedoka JČ (list 138 spisa), FČ (list 141 spisa), ĆČ (list 145 spisa) i NČ (list 326 spisa) saslušane zamoljenim putem, pregledao zdravstveni karton tužitelja (list 202-222 spisa).

3.2. U postupku je provedeno vještačenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije Nevena Kralja, pročitan je pisani nalaz i mišljenje od 2. ožujka 2020. (list 156-166 spisa) te je izveden dokaz dopunskim vještačenjem saslušanjem vještaka na ročištu glavne rasprave 28. siječnja 2021. (list 183-184 spisa).

3.3. Radi utvrđivanja tjelesnih povreda tužitelja i nastalih posljedica provedeno je vještačenje po sudskom vještaku ortopedske struke dr. Marinku Ercegu i dr. OČ, a zbog nesuglasja ta dva vještačenja sud je odredio treće vještačenje dr. Arsena Pavića koji je svoj nalaz i mišljenje iznio na ročištu glavne rasprave 29. ožujka 2023. (list 279).

3.4. U postupku je provedeno i vještačenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Nikole Sikirice, koji je svoj nalaz i mišljenje iznio usmeno na ročištu glavne rasprave 5. travnja 2022. (list 227-228 spisa), te stalnog sudskog vještaka Ivana Gudelja, spec. pulmologa koji je vještačenje iznio usmeno na ročištu glavne rasprave 5. travnja 2022. i 29. ožujka 2023. (list 247-248 i 280-281 spisa).

3.5. Sud je proveo i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada mr. sc. Milana Varinac-Barač unatoč protivljenju tuženika, s prigovorom da to vještačenje nije predloženo do zaključenja prethodnog postupka, a budući da je sudskim rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 8. studenog 2018. na kojem je zaključen prethodni postupak određeno provođenje medicinskog vještačenja, a sud nije taksativno naveo koje medicinsko vještačenje će se provesti, pa to ne može ići na štetu tužitelja. Sud je pročitao pisani nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Milana Varinac-Barač od 8. kolovoza 2023. (list 291-293 spisa) te je izveo dopunsko vještačenje saslušanjem vještakinje na ročištu glavne rasprave 5. veljače 2025.

4. Stranke su popisale parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete i to izmakle koristi (izgubljene zarade) kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 29. svibnja 2015.

7.1. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno prometne nezgode koja se dogodila 29. svibnja 2015. u mjestu Okrug Gornji na dionici 16. Državne ceste D8, u kojoj je stradao tužitelj kao vozač motocikla Honda reg. oznake [registarska oznaka], a u kojoj prometnoj nezgodi je sudjelovao i vozač teretnog vozila IVECO reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika policom osiguranja od auto- odgovornosti broj 30105212720, dakle nije sporna ni pasivna legitimacija.

7.2. Među strankama nije sporno da je vozač teretnog vozila IVECO reg. oznake [registarska oznaka] presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1075/2015. od 19. siječnja 2017. proglašen krivim što je 29. svibnja 2015. oko 9,35 sati u mjestu Seget Donji, na području Općine Seget, upravljao teretnim vozilom marke "Iveco" kolničkom državne ceste D-8 iz smjera istoka prema zapadu te dolaskom na 58. km + 150. metara 16. dionice navedene ceste, protivno članku 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, poduzeo radnju skretanjem vozilom ulijevo, ne uvjerivši se prethodno da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, olako držeći da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u prometu i izazvati nesreću, što se ipak dogodilo jer je takvom radnjom omeo putanju kretanja KČ, koji se motociklom marke Honda, kretao iza njega istom prometnom trakom i u istom smjeru te otpočeo s radnjom pretjecanja, a uslijed čega je u prometnoj traci namijenjenoj kretanju vozila iz suprotnog smjera došlo do naleta i udara prednjeg dijela motocikla u stražnji lijevi bočni dio vozila Iveco kojim je upravljao te pada motocikla i vozača na tlo, pri čemu je KČ zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma 10-og i 11-og lijevog te trećeg desnog rebra s nagnječenjem desnog pluća i sadržajem krvi i zraka u desnom prsištu, razdor ligamenata križne kosti zdjelice desno, kao i razdvajanje prednjeg spoja zdjelice, dakle iz nehaja je kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo opisano u članku 227. stavak 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ-a okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda.

8.1. Među strankama je sporno je li vozač teretnog vozila IVECO isključivo odgovoran za štetu, kako tvrdi tužitelj ili postoji podijeljena odgovornost tužitelja i osiguranika tuženika, kako navodi i obrazlaže tuženik.

8.2. Sporna je osnovanost i visina izgubljene zarade koja je postavljena u visini od 10 mjesečnih plaći koje bi tužitelj primio od bivšeg poslodavca TITAN GROUP INC. da do prometne nezgode nije došlo.

9. Odredbama članka 1072. ZOO-a propisana je odgovornost za štetu izazvane motornim vozilom u pogonu i to u pogledu međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila. Stavkom 1. tog članka propisano je kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a stavkom 2. istog članka, ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (st. 4.).

10.1. S obzirom na istaknuti prigovor tuženika kojim spori isključivu odgovornost svog osiguranika, sud je radi utvrđenja odgovornosti, odnosno eventualne podijeljene odgovornosti zbog obostrane krivnje za štetni događaj izveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi te prometno-tehničkim vještačenjem stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja.

10.2. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja od 3. ožujka 2020. se navodi:

- mjesto prometne nezgode nalazi se na kolniku ceste D8 u mjestu Seget Donji

- neposredno prije sraza motocikl Honda reg. oznake [registarska oznaka] kreće se južnim prometnim trakom navedene dionice i kreće se brzinom od oko 68 km/h ili 18,8 m/s

- neposredno prije naleta teretno vozilo Iveco reg. oznake [registarska oznaka] kreće se sjevernim prometnim trakom iz pravca istoka u pravcu zapada, dakle ispred motocikla Honda i neposredno prije sraza vozač predmetnog teretnog vozila obavlja radnju skretanja u lijevo pri brzini od oko 14 km/h ili 3,9 m/s i do trenutka prelaska središnje crte pa do mjesta naleta prevalilo je put od oko 8 metara za što mu je bio potreban vremenski interval od oko 2,05 sekunda

- do sraza između prednjeg dijela motocikla Honda i stražnjeg lijevog dijela teretnog vozila Iveco i to prostora stražnjeg lijevog dijela tovarnog sanduka i lijevog dijela stražnje šine branika, dolazi na udaljenosti od oko 82 metra od početne točke mjerenja u pravcu zapada i oko 0,5 metara od središnje crte u pravcu juga, a kada su uzdužne osi sudionika zatvarale kut od oko 120°

- u trenutku kada je teretno vozilo Iveco započelo sa skretanjem u lijevo i vremenski gledano 2,05 sekunda prije naleta, predmetni motocikl Honda od mjesta naleta je bio udaljen oko 38,26 metara i obzirom na sudarni položaj nalazio se položen na južnom prometnom traku u fazi pretjecanja i na taj način je zauzeo prednost gibanja suprotnim prometnim trakom u odnosu na početak skretanja teretnog vozila Iveco

- na navedenoj udaljenosti i uz prosječno usporenje od 7 m/s2 uz poduzimanje intenzivnog kočenja motocikl Honda bi se zaustavio do mjesta naleta da se kreće sa brzinom od 61,8 km/h ili 17,13 m/2 ili sa bilo kojom manjom brzinom od navedene 10.3. U svom očitovanju danom na ročištu glavne rasprave 28. siječnja 2021. stalni sudski vještak Neven Kralj naveo je da je brzina skretanja teretnog vozila Iveco prosječna brzina skretanja koja je obzirom da se radi o teretnom vozilu i putanji kretanja tehnički održiva i prihvatljiva. O tome koliko je predmetni motocikl boravio vremenski na suprotnoj prometnoj traci u fazi pretjecanja vještak se nije mogao egzaktno očitovati jer ne postoje nikakvi tragovi kočenja, zanošenja neposredno prije sraza. Međutim, obzirom na brzinu kretanja motocikla u vještačenju izračunat u veličini od oko 68 km/h ili 18,8 m/s uz izmak težišta od oko 0,8 m minimalno potreba kut izmicanja sa desne na lijevu prometnu traku uključujući i put kojeg motocikl pređe u trenutku reakcije na volan iznosi oko 29,6 metara i za to mu je potrebno minimalno vrijeme od oko 1,56 sekunda uvažavajući i vremenski interval od 0,5 sekunda akcije na volan. Nesporno je, a što je vidljivo iz skice lica mjesta da je motocikl obavljao radnju pretjecanja preko pune središnje crte, ali koliko je dugo bio na suprotnom prometnom traku u odnosu na početak skretanja teretnog vozila nije moguće egzaktno matematičkim putem izračunati jer nema vidljivih tragova. Kritični trenutak za vozača motocikla nastaje kada teretno vozilo sa svojim prednjim lijevim dijelom započinje prelazak preko središnje crte, a što je na skici označeno pozicijom 6, odnosno vremenski gledano oko 2 sekunde prije naleta, kada je motocikl od mjesta naleta udaljen oko 38,26 m.

10.4. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kritične prigode upravljao svojim motociklom marke Honda jadranskom magistralom iz pravca Trogira prema Seget Vranjicu, te se kretao sjevernim kolničkim trakom. Uočio je u udaljenosti od otprilike 300 m ispred sebe kombi vozilo koje se kretalo vrlo sporo, a on se kretao brzinom cca 70 km/h, dok je dopuštena brzina na tom pravcu 80 km/h. Kada je od kombija bio udaljen otprilike 100 m, prestrojio se u lijevu kolničku traku i otpočeo s radnjom pretjecanja tog kombi vozila. Tek u trenutku kada je s motociklom udaljen 20 metara od kombija, kombi uključuje lijevi pokazivač smjera i počinje radnju skretanja u lijevo, tužitelj pokušava kočiti, ali se ne uspijeva zaustaviti, koči prednjom kočnicom uslijed čega ga motor zabacuje, pada na pod, a motocikl udara u kombi i pada na tužitelja. Na cesti su bili dobri uvjeti za vožnju, bilo je jutro oko 9 sati, bila je dobra vidljivost i kolnik je bio suh. Kombi se prije sraza nije zaustavio već je iz vožnje nastavilo radnju skretanja ulijevo. Kolnička traka na mjestu prometne nezgode je bila ravna, bez zavoja, a time i pregledna, iz suprotnog smjera nije bilo vozila, niti je bilo vozila iza njega u njegovoj kolničkoj traci. Tužitelj dalje navodi da je na mjestu prometne nezgode bila puna traka, odnosno nije dozvoljeno pretjecanje, ali da je on izvršio radnju zaobilaženja kombi vozila koje se kretalo brzinom oko 20 km/h, što je smatrao dopuštenim jer se kombi kretao brzinom duplo sporijom od dopuštene, a ne radnju pretjecanja.

10.5. Svjedoci UČ (vozač teretnog vozila Iveco), FČ (putnik u teretnom vozilu Iveco) te ĆČ (suvozač teretnog vozila Iveco), saslušani zamoljenim putem u svojim iskazima potvrdili su da su bili sudionici prometne nezgode, da je preglednost ceste bila dobra, da se teretno vozilo radi namjeravanog skretanja kretalo malom brzinom, da motocikl prije samog sraza u stražnji dio teretnog vozila nisu uočili te da je vozač dao lijevi žmigavac.

11.1. Prihvaćajući cjelokupno vještačenje sudskog vještaka Nevena Kralja kao stručno i argumentirano, sud je utvrdio da se mjesto prometne nezgode dogodilo na kolniku ceste D 8 u mjestu Seget Donji. Teretno vozilo „ Iveco“, u vrijeme nezgode osigurano kod tuženika, kretalo se iz pravca istoka u pravcu zapada ispred motocikla Honda kojim je upravljao tužitelj. Neposredno prije sraza vozač teretnog vozila "Iveco" obavio je radnju skretanja u lijevo i to 2,5 sec prije naleta motocikla tužitelja. U tom trenutku je motocikl tužitelja bio udaljen 38,26 m. Tužitelj je kritične prigode vozio brzinom od 68 km/h, a zaustavio bi se do mjesta sraza da se kretao brzinom od 61,8 km/h. Nesporno je tužitelj radnju pretjecanja obavljao preko pune središnje crte, a koliko je dugo bio na suprotnom prometnom traku u odnosu na početak skretanja teretnog vozila nije bilo moguće utvrditi jer nije bilo vidljivih tragova kočenja.

11.2. Pretjecanje tužitelja preko pune središnje crte predstavlja postupanje protivno odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ boj: 105/04., 142/06., 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., dalje: ZSPC, koji se primjenjuje u odnosu na nastanak prometne nezgode), koja propisuje da su sudionici u prometu dužni su držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, odnosno prekršaj kažnjiv prema stavku 8. istog članka. Prometni znak, između ostalog, predstavlja i oznaka na kolniku, kako propisuje stavak 3. istog članka ZSPC-a, a općepoznato je da puna središnja crta kao oznaka na kolniku znači zabranu pretjecanja.

11.3. Pretjecanje preko pune središnje crte tužitelja u uzročno-posljedičnoj je vezi s nastalom štetom, kao i nepropisno skretanje ulijevo od strane osiguranika tuženika, pa je sud utvrdio da je do štete nastalo obostranom krivnjom parničnih stranaka, tužitelja kao vlasnika motocikla i tuženika kao osiguratelja vozila kojim je upravljao UČ, kojem je vozilo bilo u trenutku nezgode povjereno, odnosno sud je utvrdio da su suodgovorni za nastanak štete u jednakim omjerima, svaki za 50%.

11.4. Naime, nesporno je da je vozač teretnog vozila "Iveco" poduzeo radnju skretanja vozila ulijevo, a bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, budući je takvom radnjom omeo putanju kretanja tužitelja prilikom čega je došlo do sraza. Međutim, tužitelj je započeo radnju pretjecanja preko pune središnje linije, što je zabranjeno, a tek je neposredno pred sraz uočio lijevi pokazivač smjera teretnog vozila, pri čemu nije mogao pravovremeno reagirati, smanjiti brzinu i zakočiti ili radnju pretjecanja izvršiti s desne strane (kako se pretječe kad vozilo skreće ulijevo), kako to propisuje odredba članka 67. st. 2. ZSPC, s obzirom da je mogao zaključiti da teretno vozilo koje se sporo kreće, a imalo je upaljen lijevi pokazivač smjera, skreće ulijevo, naročito uz tvrdnju tužitelja da iza teretnog vozila nije bilo drugih vozila koji bi tužitelju priječili pregled prometne situacije.

12.1. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12.2. Visina izmakle koristi se, prema odredbi članka 1089. stavak 3. ZOO-a određuje uzimajući u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

13.1. U odnosu na postojanje i visinu imovinske štete u vidu izmakle dobiti, sud je pročitao ovjereni prijevod Ugovora o radu od 1. lipnja 2014. kojeg je tužitelj sklopio s poslodavcem TITAN GROUP INC., u kojem se navodi da se tužitelj kod TITAN GROUP INC. zapošljava kao zapovjednik jahte "TITAN" te da se ugovor sklapa i vrijedi u razdoblju od 12 mjeseci za mjesečnu bruto plaću u iznosu od 3.000,00 eura.

13.2. Prometna nezgoda, u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, što je vidljivo iz medicinske dokumentacije, dogodila se 29. svibnja 2015., dakle, 2 dana prije prestanka ugovora o radu.

13.3. Trajanje radnog odnosa kod TITAN GROUP INC., od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2015. vidljivo je i iz preslika pomorske knjižice tužitelja (list 10 spisa).

13.4. U svom iskazu tužitelj je naveo da je prije prometne nezgode već je postignut dogovor sa djelatnicima tvrtke TITAN GROUP INC. da nastavi raditi još godinu dana nakon 31. svibnja 2015. na radnom mjestu zapovjednika motorne jahte i trebalo je zaključiti ugovor na godinu dana. Uobičajena je praksa u pomorstvu da se ugovori zaključuju na rok od godine dana, što je potvrdio i svjedok NČ. Dogovorno je da bude ista plaća i to bruto plaća u iznosu od 3.000,00 eura mjesečno.

13.5. NČ, direktor TITAN GROUP INC.,u izjavi danoj 21. veljače 2018. (list 9 spisa) naveo je da je tužitelj bio zaposlen u društvu TITAN GROUP INC., na radnom mjestu zapovjednika motorne jahte na temelju ugovora o radu od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2015. kada mu je ugovor o radu istekao. Naveo je da zbog objektivnog razloga pretrpljene tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 29. svibnja 2015 za vrijeme trajanja radnog odnosa tužitelj nije mogao obavljati svoj posao, pa društvo kao poslodavac nije s tužiteljem kao radnikom sklopilo novi ugovor o radu, odnosno produljilo trajanje radnog odnosa, već je moralo zaposliti drugu osobu. Potvrdio je navode tužitelja da bi u slučaju da se tužitelj nije ozlijedio, prema redovitom tijeku stvari, tužitelju ponudili sklapanje novog ugovora na određeno vrijeme pod istim uvjetima.

13.6. U svom iskazu danom na ročištu glavne rasprave 15. rujna 2019. (list 127 spisa) NČ je potvrdio činjenicu da bi i nakon 31. svibnja 2015. društvo TITAN GROUP INC. tužitelju, za kojeg navodi da je svoje radne zadaće zapovjednika jahte uredno obavljao, ponudilo sklapanje novog ugovora na određeno vrijeme na godinu dana.

14. Iz navedene izjave i iskaza direktora društva TITAN GROUP INC. sud je utvrdio da bi tužitelj, da do štetnog događaja 29. svibnja 2014. nije došlo, po redovnom tijeku stvari ostao zaposlen kao zapovjednik jahte te bi mu bio ponuđen ugovor o radu na određeno vrijeme od 1 godine, zbog čega sud utvrđuje osnovanim njegov zahtjev za naknadu štete u vidu izgubljene zarade (izmakle koristi) koju je pretrpio kao posljedicu prometne nezgode.

15.1.1. Stalni sudski vještak dr. sc .Arsen Pavić, dr. med., specijalist ortopedije i traumatologije, naveo je da su nakon kompletne kliničke i radiološke obrade tužitelja, koji je nakon prometne nezgode primljen u bolnicu politraumatiziran, utvrđene tjelesne ozljede prijeloma drugog rebra desno sa krvavim izljevom u desno prsište, kontuzije plućnog parenhima desno, prijeloma desetog i jedanaestog rebra lijevo, dijastaze pubične sinfize, rupture sakroilijakalnog ligamenta desno te subluksacija sa dislokacijom zdjelice. Utvrđeno je kako ima nejednaku dužinu nogu i na oba koljena lacerirajuće rane. Tijekom hospitalizacije ordinirani su mu lijekovi po protokolu, odstranjen je torakalni dren koji je postavljen radi evakuacije krvavog sadržaja iz desnog prsišta te otpušten na kućnu njegu gdje je kroz 6 tjedana ležao sa zdjeličnim stabilizacijskim pojasom, praktički nepokretan (mogao se djelomično mobilizirati u krevetu), nakon čega slijedi vertikalizacija i hod uz protekciju štaka sa zabranom oslanjanja na desnu nogu. Vještak je ocijenio umanjenje općih životnih aktivnosti tužitelja s aspekta ozljede zdjelice u postotku od 15%. Posljedice će se očitovati kroz intoleranciju većih napora sa javljanjem bolova u desnim križima, desnoj preponi prema stidnoj kosti, posebno kod dužeg stajanja i hodanja, hodanja po neravnom terenu, penjanja i spuštanja zbog čega će imati ograničenja pa će morati ulagati dodatne napore. S obzirom da je tužitelj nastradao u dobi od 39 godina ova ograničenja će se očitovati pri bavljenju sportom.

15.1.2. Napominje se kako je stalni sudski vještak dr. sc .Arsen Pavić u ovom postupku određen kao treći vještak, budući da nije došlo do usuglašavanja mišljenja sudskih vještaka ortopeda dr. Marinka Ercega i dr. OČ, pa njihove nalaze i mišljenja sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja presude, a na vještačenje dr. sc. Arsena Pavića stranke nisu imale nikakvih primjedbi ni prigovora.

15.2. Stalni sudski vještak dr. Ivan Gudelj, spec. pulmolog analizirao je posljedice ozljede prsišta, odnosno prijeloma 10 i 11 rebra lijevog prsišta i 3 rebra desnog prsišta, koji su bili praćeni komplikacijama i to izljevom krvi iz zraka u desno prsište te nagnječenjem plućnog tkiva desnog prsišta. Po završenom liječenju koji je jednim djelom uključivao i bolničko liječenje urađena je rendgenska slika pluća i srca koja praktički ukazuje na uredan nalaz. U petom mjesecu 2022. izvedeni su i testovi plućne funkcije. Spirometrijski nalaz ukazuje na opstruktivne smetnje ventilacije lakšeg stupnja s tim da je forsirani vitalni kapacitet 77 % , a FEV 1 kapacitet izdaha u 1. sec je 71 % od referentne vrijednosti. Po bronhodilatacijskom testu iskazani plućni kapaciteti su u granicama normalnih, referentnih vrijednosti, s tim da je povećanje FEV 1 za 21%. Ovakav nalaz govori za opstruktivne smetnje ventilacije lakšeg stupnja koje se ne mogu uklopiti u trajno oštećenje plućne funkcije po traumi, odnosno ozljeda prsišta nije uzrok iskazanog oštećenja plućne funkcije. U medicinskoj dokumentaciji je i test difuzijskog kapaciteta pluća koji je u granicama normalnih vrijednosti. Trauma prsišta izaziva trajno umanjenje opće životne aktivnosti u iznosu od 5%. Ovo umanjenje aktivnosti očitovat će se kroničnim tegobama u smislu bolova koji se javljaju pri rotaciju gornjeg djela tijela odnosno prsišta ili u vremenskim promjenama. Sudski vještaci dr. Arsen Pavić i dr. Ivan Gudelj usuglasili su se da kod tužitelja postoji ukupno umanjenje životnih aktivnosti od 20%.

15.3. Posljedice prometne nezgode kao traumatski događaj kod tužitelja nisu dovele do psihijatrijskog poremećaja, kako je zaključio u svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dr. Nikola Sikirica, dr.med., specijalist psihijatar.

15.4.1. Stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr. sc. Milana Varinac-Barač u pisanom nalazu i mišljenju, uzimajući u obzir dijagnoze nakon izvršenog kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade tužitelja koji je nakon prometne nezgode zaprimljen na Kliniku za kirurgiju-hitni prijem KBC Split, na kojem bolničkom liječenju je bio do 19. lipnja 2015., kada je otpušten na kućno liječenje, uz preporuku nošenja stabilizacijskog zdjeličnog pojasa i strogog mirovanja u krevetu pet tjedana. Iz nalaza traumatologa od 15. rujna 2015. preporuča se fizikalna terapija te kontrola za tjedan dana. U medicinskoj dokumentaciji nema podataka da se tužitelj javljao radi liječenja u svezi ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi nakon 15. rujna 2015. U procjeni radne sposobnosti tužitelja vještak zaključuje da je tužitelj bio nesposoban za rad 6 mjeseci od nastanka ozljeda.

15.4.2. U dopunskom vještačenju izvedenom usmeno na ročištu glavne rasprave 5. veljače 2025. stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr. sc. Milana Varinac-Barač očitovala se na prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje, u vidu procjene privremene radne nesposobnosti tužitelja u trajanju od 6 mjeseci, budući da u spisu u vrijeme izrade nalaza i mišljenja nije bilo materijalnih dokaza o poslovima koje je tužitelj obavljao, zbog čega je tuženik od vještaka tražio dodatno očitovanje. Vještakinja je navela da je njen zadatak bio procijeniti dvije vrste radne sposobnosti, privremenu i trajnu, a sve s osnove ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju 29. svibnja 2015. U svom nalazu i mišljenju prije svega ocijenila je privremenu nesposobnost za rad, uzimajući u obzir ozljede koje su kod tužitelja nastale u štetnom događaju te navela da je ocjenu privremene nesposobnosti za rad dala na temelju medicinske dokumentacije u spisu koja je pokazala tijek i rezultat liječenja predmetnih ozljeda. Pri tom je posebno uzela u obzir nalaz traumatologa od 15. rujna 2015., preporuča se nastavak liječenja, provođenjem fizikalne terapije te kontrola za mjesec dana, iz čega je razvidno da liječenje sa osnova predmetnih ozljeda tada nije bilo završeno, da stanje nije bilo definitivno i da je trebalo provesti daljnje liječenje fizikalnom terapijom. Potom je uzela u obzir i mišljenja vještaka (ne navodi kojih) iz ovog postupka, koji su se složili da trajanje liječenja kod navedenih ozljeda je oko 6 mjeseci iz razloga što su vještaci sukladno pravilnicima o specijalističkom usavršavanju dr. medicine upravo nadležni za ovo pitanje, odnosno isti iskustveno znaju koliko dugo je potrebno provoditi liječenje predmetnih ozljeda. Zaključuje da se kod ocjene radne sposobnosti mora uzeti u obzir činjenica da na dan 15. rujna 2015., do kada datira medicinska dokumentacija liječenje nije bilo završeno, pa se zato mora uzeti u obzir očekivano vrijeme za liječenje predmetnih ozljeda, jer je 15. rujna 2015., prema medicinskim podacima, tužitelj još uvijek bio nesposoban za obavljanje poslova zapovjednika motorne jahte. U odnosu na opisa poslova tužitelja, za koje u spisu prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja nije bilo podataka osim ugovora o radu i iskaza tužitelja, vještakinja je odgovorila prije svega da je nalaz temeljila, osim pregledom ugovora o radu i na osobnom poznavanju poslova i radnih zadataka zapovjednika jahti jer je gotovo 30 godina kao ovlašteni spec. medicine rada obavljala preglede i utvrđivanje radne sposobnosti zapovjednika i članova posade pomorskih brodova i jahti, pa su joj uvjeti njihovog rada jako dobro poznati. Ponovnim uvidom u spis predmeta i to u naknadni iskaz svjedoka NČ koji se također izjasnio na okolnost obavljanja poslova koje je tužitelj obavljao kao zapovjednik motorne jahte Titan, organizaciju inspekcije, servisa i certificiranja komunikacijske opreme, opreme za spašavanje i protupožarne opreme, obavljanje poslova vezanih uz registraciju broda, administrativne poslove i organizacije 24-satnog dežurstva na brodu, organizacije i sudjelovanja u održavanju broda (sezonsko čišćenje i poliranje borda), sudjelovanje u transferu gostiju sa i na brod, pa i obavljanje fizičkih poslova za vrijeme sezonske pripreme broda. Na temelju svega ostaje kod zaključka da za obavljanje navedenih poslova zapovjednika jahte sa motrišta specijalista medicine rada u periodu radne nesposobnosti koju sam odredila (6 mjeseci), tužitelj nije bio sposoban jer mu liječenje sa osnova predmetnih ozljeda nije bilo završeno i stanje nije postalo trajno.

16.1. Na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, koji su iznijeti u točki 15. obrazloženja ove presude, koje nalaze i mišljenja sud prihvaća kao stručne i argumentirane, na koje stranke nisu imale prigovora i primjedbi, sud je utvrdio da je tužitelj u trenutku prestanka ugovora o radu (31. svibnja 2014.), kada mu je trebao biti ponuđen novi ugovor pod istim uvjetima bio na bolničkom liječenju u KBC Split zbog pretrpljenih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, pa je jasno da taj ugovor o radu nije mogao sklopiti. Radilo se o takvim tjelesnim ozljedama koje su uključivale bolničko, pa kućno liječenje, a potom je preporučena fizikalna terapija. Sud je u cijelosti prihvatio procjenu sudske vještakinje medicine rada da je kod tužitelja postojala privremena nesposobnost za rad u trajanju od 6 mjeseci, budući da je vještakinja obrazložila da 15. rujna 2015. nije završilo liječenje pa tužitelj po zadnjem javljanju liječniku traumatologu nije bio sposoban za obavljanje poslova zapovjednika jahte, pri čemu razdoblje liječenja od daljnjih 2 i pol mjeseca sud smatra primjerenim i razumnim za dovršetak liječenja. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da su tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi kao štetnom događaju neposredan uzrok nesposobnosti za rad, odnosno nemogućnost nastavka rada tužitelja kod poslodavca kod kojeg je radio u trenutku štetnog događaja, čija je posljedica imovinska šteta, odnosno izmakla korist koju bi izvjesno tužitelj ostvario radom po redovnom tijeku stvari, da do prometne nezgode nije došlo.

16.2. Sud je, pored utvrđene privremene radne nesposobnosti u trajanju od 6 mjeseci od prometne nezgode uzeo u obzir i razumno vrijeme koje je potrebno da se pronađe novi posao, jer se tužitelj nije mogao vratiti kod poslodavca TITAN GROUP INC. nakon privremene nesposobnosti za rad, jer je na njegovom radnom mjestu zaposlena druga osoba. Kao razumno vrijeme za pronalazak novog posla sud je utvrdio četiri mjeseca, a uzimajući u obzir da je potražnja za radnim mjestom zapovjednika jahte manja izvan sezone nautičkog turizma, odnosno veća upravo u vrijeme kada je tužitelj pronašao novo zaposlenje kod novog poslodavca u travnju 2016. na vrijeme od godine dana, a koje zaposlenje je vidljivo iz preslika pomorske knjižice (list 10 spisa).

17.1. U odnosu na visinu izmakle koristi, tužitelj postavlja zahtjev u visini 10 mjesečnih plaća od 3000.00 eura koje je primio od poslodavca TITAN GROUP INC., budući da se zaposlio kod drugog poslodavca tek 1. travnja 2016.

17.2. Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 1. lipnja 2014. člankom 7. određena je tužitelju bruto plaća u iznosu od 3.000,00 eura, međutim, čitanjem dostavljenog izvoda iz deviznog računa tužitelja Splitske banke d.d. za razdoblje od 1.6.2014. do 1.6.2015., (list 12-14 spisa) sud je utvrdio da je poslodavac isplaćivao tužitelju na račun na ime plaće (Salary) 3.000,00 eura mjesečno, pa je upravo iznos od 3.000,00 eura sud cijenio kao mjesečni iznos koji bi tužitelj stekao radom da do prometne nezgode nije došlo.

18. S obzirom na utvrđenu suodgovornost parničnih stranaka za nastali štetni događaj, svakog za 50%, te utvrđenu mjesečnu visinu izmakle koristi, u trajanju od 10 mjeseci, sud je naložio tuženiku isplatu tužitelju iznosa od 15.000,00 eura, odnosno pola iznosa mjesečne plaće, za zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa plaće, čije dospijeće nije utvrđeno ugovorom o radu, zbog čega je sud utvrdio dospijeće protekom mjeseca u kojem je trebala biti ostvarena plaća, kako je tužitelj i zahtijevao. Na temelju navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

19.1. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa).

19.2. Odredbama članka 154. stavak 2. ZPP-a regulirana je naknada troška u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu. Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.3. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari u osnovi tužbenog zahtjeva uspio sa 50%, dok je u odnosu na visinu uspio sa 100%, pa je u parnici uspio sa 75%, a tužitelj sa 25%, zbog čega mu je tuženik primjenom citirane odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a dužan nadoknaditi 50% osnovanih parničnih troškova.

19.4. Tužitelju je za obavljene radnje tijekom ovog postupka, s obzirom na vrijednost predmeta spora (30.000,00 eura) valjalo je priznati, sve u granicama postavljenog zahtjeva, nagradu kako slijedi: za sastav tužbe 250 bodova prema Tbr.7. toč.1. Tarife; za 4 obrazložena podneska od 29.10.2018., 17.12.2018., 27.8.2018., 15.6.2020., po 250 bodova prema Tbr.8. toč.1. Tarife; za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 8.11.2018., 15.1.2019., 28.1.2021., 3.2.2022., 5.4.2022., 25.5.2022., 13.2.2023., 29.3.2023., 5.2.2025., po 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima 29.1.2020., 26.6.2020., 17.1.2024., 5.12.2024., po 125 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife te za zastupanje na ročištima koja su odgođena prije raspravljanja 12.9.2022., 23.11.2022., 7.5.2024., 21.1.2025., po 50 bodova, te pristup ročištu za objavu presude 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, ukupno 4250 bodova, odnosno 8.500,00 eura, a s PDV-om od 25% 10.625,00eura. Tom iznosu se pridodaje trošak sudske pristojbe na tužbu (340,90 eura) i presude (340,90 eura), što iznosi 11.306,80, što znači da tužitelju pripada polovica (50%), odnosno 5.653,40 eura. Tom iznosu se pribraja trošak vještačenja bez obzira na uspjeh u sporu, 4.400,00 kuna/583.98 eura te 250,00 eura (ukupno 833,98 eura), što znači je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi trošak u ukupnom iznosu od 6.487,38 eura, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

19.5. Tužitelju nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu 9.10.2024., jer tada nije održano ročište u ovom predmetu te naknada za priznate radnje prema većoj tarifi od dosuđene.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. travnja 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- e- oglasna ploča sudova