Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-31/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], P, Vesta dr. Franje Tuđmana 4, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u OD Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. iz Splita, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jasminke Franić, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika Željka Vrdoljak, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude, 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

l Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.836,45 eura sa zateznim kamatama koje teku iznos od:

-iznos od 243,61 eura počev od 10.06.2017.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.07.2017.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.08.2017.g. do isplate

-.iznos od 466,07 eura počev od 10.09.2017.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.10.2017.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.11.2017.g. do isplate

-.iznos od 466,07 eura počev od 10.12.2017.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.01.2018.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.02.2018.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.03.2018.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.04.2018.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.05.2018.g. do isplate

-iznos od 466,07 eura počev od 10.06.2018.g. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim t rgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 5.836,45 eura do iznosa od 11.667,67 eura (za iznos od 5.831,17 eura) zajedno sa zateznim kamatama, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. siječnja 2020. podnio tužbu u kojoj se navodi da je u prometnoj nesreći, koja se dogodila 22. studenoga 2015. zadobio teške tjelesne ozljede kao vozač bicikla marke Wheeler route 61, broj šasije C6J0091, da je za nesreću odgovoran vozač vozila koje je predmetne prigode bilo osigurano kod tuženika po polici AO broj 4400071602 temeljem police osiguranja, da je tužitelj u predmetnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozlijede prijeloma proksimalnog dijela lijeve nadlaktične kosti i glave nadlaktične kosti sa stražnjom luksacijom, a da je tužitelju izvršen i operativni zahvat, kao i to da je u nekoliko navrata obavljao fizikalnu terapiju i bio upućivan na kirurške i radiološke obrade. Tužitelj u tužbi ističe da mu je zbog ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći došlo do dugotrajnog i opsežnog liječenja koje je ostavilo trajne posljedice na njegovo zdravlje i nesposobnost za rad. Konačno zbog zadobivenih ozljeda da mu je nastala imovinska šteta u vidu izgubljene dobiti za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 31. listopada 2018. i to na ime razlike primanja koja bi ostvario iz redovnog radnog odnosa da radi i ostvarene naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Predložio je sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti utuženi neto iznos tužitelju s osnova izgubljene dobiti za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se je istaknuo kako priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika za nastali štetni događaj, ali ne priznaje tužiteljev zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene dobiti, ne priznaje visinu tužbenog zahtjeva, a radi dokazivanja svojih navoda predložio je saslušati tužitelja kao parničnu stranku, provesti financijsko vještačenje i medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada, a sve kako bi se realno utvrdio gubitak dobiti tužitelja koji je nastao kao posljedica predmetnog štetnog događaja, budući da je tužitelj već ranije imao ozlijede zbog kojih je od 2005. bio u invalidskoj mirovini. Jednako tako tuženik je osporio privremenu nesposobnost za rad tužitelja u trajanju koju je utvrdio njegov liječnik opće medicine. Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je podneskom od 21. siječnja 2021., uredio tužbeni zahtjev na način da je umjesto zatražene razlike prosječne neto plaće koju je tužitelj ostvario prije štetnog događaja u odnosu na iznos naknade isplaćene za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, potražuje razliku između prosječne bruto plaće koju je ostvarivao 6 mjeseci prije nastanka štetnog događaja i ostvarene naknade za vrijeme bolovanja u ukupnom iznosu od 87.910,03 kuna – 11.667,67 eura.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-299/16 od 9. ožujka 2016., otpusnog pisma tužitelja od 1. prosinca 2015., medicinsku dokumentaciju vezanu za predmetnu prometnu nesreću, ugovor o radu broj 483/I/63 od 27. ožujka 2013., općih podataka o osiguraniku – tužitelju s opisom poslova koje obavlja od 12. lipnja 2018., rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 24. kolovoza 1998., obračun plaća za tužitelja u razdoblju od svibnja 2015. do listopada 2015. kao i od svibnja 2017. do siječnja 2019., izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od svibnja 2017. do listopada 2018. rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 20. ožujka 2017., zdravstvenog kartona pacijenta tužitelja. U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke kao i dokaz medicinskim vještačenjem po sudskoj vještakinji medicine rada mr. sc. Mariji Muše-Danielov dr. med. i financijsko knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Marijanu Joviću.

5. Sukladno odredbi članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 299. stavka 2. ZPP, sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja čitanjem odluke o otkazu ugovora o radu broj 483/I/63 od 27. ožujka 2013., koji je sudu dostavljen na ročištu na kojem je zaključeno raspravljanje, budući da taj dokaz nije predložen sudu prije zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije isticao niti dokazao da ga bez svoje krivnje nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove izgubljene zarade koja se ogleda u razlici između plaće koju bi primao tužitelj da nije stradao u prometnoj nesreći koju je prouzročio vozač koji je upravljao vozilom stranih registarskih oznaka, a za kojeg odgovara tuženik i ostvarene naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

6.1. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj 22. studenog 2015. upravljajući biciklom marke Wheeler route 61 broj šasije C6J0091 u svojstvu vozača stradao u prometnoj nesreći te zadobio teške tjelesne ozlijede, a koju je prometnu nesreću skrivio vozač vozila koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao i to da je tužitelj u vrijeme prometne nesreće bio zaposlen kod poslodavca Lagermax d.o.o.

8. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi činjenicu je li tužitelju u vremenskom razdoblju od svibnja 2017. do listopada 2018. nastala šteta na ime izgubljene zarade i to u baš utuženom iznosu.

9. Čitanjem Ugovora o radu broj 483/I/63 od 27. ožujka 2013. utvrđeno je da je tužitelj sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijem s društvom Lagermax AED Croatia d.o.o., za poslove skladištara I.

10. Čitanjem popisa i opisa poslova osiguranika prema općem aktu poduzeća utvrđeno je da je tužitelj po zanimanju bravar, da poslove izvršava ručno i uz pomoć strojeva, da mu je u opisu poslova navedeno skladištenje robe viličarom, istovar kontejnera i kamiona, preslagivanje robe, uskladištavanje robe i briga o čistoći, da su mu sredstva rada viličar, ručni viličar, električni paletni viličar, da ručno diže i prenosti teret do 50 kg na udaljenost od 10m.

11. Čitanjem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 24. kolovoza 1998. utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu kao ratnom vojnom invalidu i to trajno u iznosu 152,13 kuna mjesečno.

12. Čitanjem izvješća o privremenoj nesposobnosti za tužitelja utvrđeno je da mu je isto izvješće izdavala liječnica opće medicine i to u razdoblju od svibnja 2017. do listopada 2018., pod šifrom A0-bolest.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi je da je nakon predmetne nesreće bio na bolovanju malo manje od tri godine, a sve zbog posljedica koje je imao od ozljeda zadobivenih u istoj. Prije predmetne nesreće da je bio zaposlenik Lagermax-a d.o.o. kao vozač viličara. U to vrijeme da Lagermax je imao u zakupu skladište Coca Cole koji zakup je u međuvremenu prestao tako da nakon toga više nije imao radno mjesto viličara. Poslodavac da ga je u međuvremenu poslao kod ovlaštenog specijaliste medicine rada radi procjene radne sposobnosti, koja je utvrdila da nije sposoban obavljati zadatke radnog mjesta koje je do tada obavljao. Nakon toga da ga je poslodavac poslao na godišnji odmor koji je po zakonu mogao iskoristiti, a potom su mu dali uvjetovani otkaz. Kao ratni vojni invalid od 30 % da je primao dio mirovine u iznosu od oko 3.500,00 kuna i plaću.

14. Radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i bolovanja tužitelja u razdoblju od svibnja 2017. do listopada 2018., proveden je dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, te je dodatno i na okolnost trajanja bolovanja i opravdanosti istog je proveden dokaz po vještaku medicine rada mr. sc. Mariji Muše- Danielov dr. med. koja je sudu dostavila pisani nalaz i mišljenje 23. ožujka 2022. U nalazu istaknula da je tužitelj zbog trajnih posljedica ozljeda desnog ramena u Domovinskom ratu ocijenjen invalidom rata III. kategorije i sposobnim za poslove kućnog majstora domara uz ograničenje rada na poslovima koji traže rad desnom rukom iznad glave i rad na visini, da je od 1996. godine započeo raditi na poslovima skladištenja robe viličarom, istovarom iz kontejnera i kamiona, preslagivanju robe ručnim viličarem, električnim paletnim viličarem, dižući ručno oko 50 kilograma težine ukupno u radnoj smjeni, da je 2001. zadobio ozljedu desnog koljena na sportskom natjecanju koja mu je priznata ozljedom na radu, te mu je 2006. ranija ocjena invalidnosti prevedena u institut "profesionalne nesposobnosti za rad", s kojom je tužitelj nastavio raditi na istom radnom mjestu. U predmetnoj nesreći da je zadobio tešku ozljedu glave lijeve nadlaktične kosti, koja je liječena operativno a liječenje je nastavljeno višekratnom ambulantnom fizikalnom terapijom, ali sa slabim rezultatom funkcije lijevog ramena, u lipnju 2016. da mu je traumatolog utvrdio jako ograničenje funkcije lijevog ramena uz subjektivnu bol, fizikalna rehabilitacija da je nastavljena u stacionarnoj ustanovi u Splitu, a nakon što mu je u klinici za ortopediju KBC Zagreb napravljena aloartroplastika ugradnjom endoproteze. Nadalje da je prema nalazu ortopeda u ožujku 2018. kod tužitelja utvrđeno znatno poboljšanje funkcije lijevog ramena, preporučena intenzivna ambulantna fizikalna terapija i samostalno vježbanje u kući koje je trajalo do kraja svibnja 2018. kada je funkcija lijevog ramena bila samo terminalno ograničena u svim pokretima koji sudjeluju u radu za radno mjesto na kojem je tužitelj radio do ozljeđivanja. Vještakinja je iznijela svoje mišljenje kako je nakon ozljeđivanja u predmetnoj nesreći tužitelj bio opravdano privremeno radno nesposoban od dana ozljeđivanja do kraja svibnja 2018., a da mu je obiteljski liječnik neopravdano produžavao bolovanje iza svibnja 2018. budući je već u ožujku 2018. ortoped utvrdio posljedično blago ograničenje funkcije lijevog ramena koje je preporučenom fizikalnom terapijom moglo do svibnja 2018. biti samo poboljšano i uz koje je tužitelj mogao nastaviti raditi na svom radnom mjestu. Istaknula je da je obiteljski liječnik zbog dužine privremene radne nesposobnosti uputio tužitelja vještacima mirovinskog osiguranja na ocjenu radne sposobnosti, koji su u svojim nalazima i mišljenjima u prosincu 2016., lipnju 2017. veljači 2018. i rujnu 2018. potvrdili ocjenu o profesionalnoj radnoj nesposobnosti s preostalom radnom sposobnošću, a koja mu je potvrđena još u svibnju 2006., a da blago ograničenje funkcije lijevog ramena nije uzrokovalo trajne posljedice na radnu sposobnost pa tako ni potpunu radnu nesposobnost za poslove koje je tužitelj obavljao, pa je zbog toga sudska vještakinja iznijela konačno mišljenje da je tužitelj nakon svibnja 2018. bio sposoban za rad.

15. Na tako dati nalaz i mišljenje tužitelj je imao primjedbi, istaknuo je da se protivi da se u ovom postupku provodi dokaz na okolnost opravdanosti dužine trajanja bolovanja već da je samo vještak medicine rada ovlašten utvrditi je li predmetno bolovanje u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom, istaknuo je da se trajanje bolovanja ne može utvrđivati po sudskom vještaku već za utvrđivanje početka ili prestanka privremene nesposobnosti za rad isključivo da je nadležan doktor koji izdaje obavijest o trajanju privremen nesposobnosti za rad.

16. Na ročištu od 6. ožujka 2023. izveden je dokaz dopunskim usmenim vještačenjem po sudskoj vještakinji Mariji Muše-Danielov, koja je istaknula da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, istaknula je da je opravdanost dužine privremene radne nesposobnosti i preostale radne sposobnosti tužitelja nakon ozljeđivanja u predmetnoj nesreći upravo u domeni vještaka dr. spec. medicine rada, a sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i članku 5. Kodeksa etike sudskih vještaka iz 2016., a da je većina sudskih postupka u kojima vještači predmet spora opravdanost dužine bolovanja. Nadodala je da je notorna činjenica da je u sustavu zdravstvenog osiguranja bolovanje u ovlasti liječnika obiteljske medicine, a da ga nadzire kontrolor HZZO-a, a da je u konkretnom slučaju kontrola bolovanja tužitelja, odnosno opravdanosti duljine bolovanja tužitelja obavljena samo jedan put u kolovozu 2017., a da je obiteljski liječnik zbog duljine bolovanja uputio tužitelja na vještačenje radne sposobnosti ali da u oba slučaja nije utvrđena niti djelomična niti potpuna nesposobnost za rad na radnom mjestu viličara, a da je potvrđena profesionalan nesposobnost za poslove koji traže rad desnom rukom iznad glave i rad na visini, a kojih poslova nema na mjestu viličara, a koju je tužitelj profesionalnu nesposobnost za rad na gore navedenim poslovima imao još od listopada 1994.

17. Na ročištu od 26. studenog 2024. kao ni u razdoblju prije tog ročišta, a nakon danog dopunskog vještačenja tužitelj nije prigovarao dopunskom vještačenju po sudskoj vještakinji medicine rada, već je samo molio od suda kraći rok radi očitovanja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Marijana Jovića, a koji mu je sud rješenje od 26. studenog 2024. i udijelio. Tek na ročištu od 5. ožujka 2025., dakle 2 godine nakon provedenog vještačenja po sudskoj vještakinji medicine rada odnosno 3 godine nakon pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj je istaknuo kako ima primjedbi na nalaz i mišljenje sudske vještakinje medicine rada i na dopunu nalaza i mišljenja i to na način da smatra da je vještakinja medicine rada pošla od pogrešne pretpostavke prilikom utvrđenja radne sposobnosti tužitelja da je radio na radnom mjestu vozača viličara, dok je tužitelj pak radio na radnom mjestu skladištara što uključuje fizički rad, nošenje tereta do 50 kila i slično, pa je predložila sudu dopuniti dokazni postupak provođenjem dopunskog vještačenja po sudskoj vještakinji medicine rada, a ukoliko sud na to ne pristane predložila je sudu izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po sudskoj vještakinji medicine rada u novoj osobi vještaka.

18. Sud je odbio prijedlog tužitelja kao neosnovan, upravo iz razloga što je nalaz i mišljenje vještakinje mr.sc. Marije Muše Danielov, kao i njezino usmeno očitovanje, u svrhu dokaza ovaj sud prihvatio u cijelosti ocjenjujući da su isti izrađeni objektivno, logično, u skladu s cjelokupnom dokumentacijom u spisu predmeta te stručno i u skladu s pravilima medicinske struke. Temeljem njezinih nalaza i mišljenja utvrđeno je da postoji uzročno posljedična veza između protupravnog postupanja osiguranika tuženika i nastanku štete na strani tužitelja, odnosno da je od dana ozljeđivanja 22. studenoga 2015. do kraja svibnja 2018. kod tužitelja bila opravdana privremena radna nesposobnost, dok je nakon svibnja 2018. bio sposoban za rad.

19. Kao je vještakinja argumentirano, i iscrpno odgovorila na sve primjedbe i pitanja tuženika, te kako tužitelj nije uspio dovesti u sumnju nalaz i mišljenje vještakinje mr.sc. Marije Muše Danielom sud je odbio prijedlog tužitelja da se u ovom predmetu provede novo vještačenje po drugom vještaku medicine rada, a osobito kod činjenice da je pogrešno stajalište tužitelja da je sudska vještakinja rada pošla od pogrešne pretpostavke prilikom utvrđenja radne sposobnosti tužitelja da je radio na radnom mjestu vozača viličara, dok je tužitelj pak radio na radnom mjestu skladištara što uključuje fizički rad, nošenje tereta do 50 kila i slično, kada iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da je kod ocjene sposobnosti za rad tužitelja pošla od činjenice da je tužitelj od 1996. započeo raditi na poslovima skladištenja robe viličarom, istovarom iz kontejnera i kamiona, preslagivanju robe ručnim viličarem, električnim paletnim viličarem, dižući ručno oko 50 kilograma težine ukupno u radnoj smjeni i da do danas radi na istom radnom mjestu. Osim toga, sudska vještakinja je prilikom izrade nalaza i mišljenja jasno istaknula kako je uzela u obzir obrazac 2IN kao i opis poslova i radnih zadataka na kojima je tužitelj radio do ozljeđivanja, pa sud nije našao osnovanim prigovore tužitelja na dati nalaz i mišljenje u pogledu prigovora da je u nalazu i mišljenju vještakinja ocjenjivala radnu sposobnost tužitelja kao da radi kao vozač viličara.

20. Radi utvrđivanja visine izgubljene dobiti tužitelja u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 31. listopada 2018. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad proveden je dokaz financijskim vještačenjem.

21. U postupku je sudski vještak za knjigovodstvo i financije Marijan Jović dostavio sudu 29. kolovoza 2023. pisani nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je tužitelj zbog nemogućnosti rada i primanja naknade za bolovanje umjesto naknade plaće u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 31. listopada 2018. izgubio zaradu u ukupnom bruto iznosu od 11.667,62 eura odnosno neto iznosu 8.166,80 eura, a to da je utvrdio nakon što je proučio platne liste tužitelja u razdoblju prije ozlijede i to platne liste za svibanj 2015. do listopada 2015. gdje je šestomjesečni prosjek osobnog dohotka prije nastupanja štetnog događaja tužitelju iznosio 6.954,61 kunu bruto, odnosno 5.489,20 kuna neto.

22. Odredbom članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, pri čemu se prema stavku 3. tog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

23. Odredbom članka 1095. stavka 2. ZOO propisano je ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

24. Pravo na naknadu ovog oblika materijalne štete – izgubljene zarade, odnosno rente zbog izgubljene zarade postoji ako oštećenik uslijed povrede ne može ostvarivati zaradu koju je ostvarivao do povrede, odnosno zaradu koju bi ostvarivao da je zdrav i da mu nije smanjena radna sposobnost.

25. Ovaj sud je shvaćanja da tužitelju u vremenskom razdoblju, za koje je sudska vještakinja ocijenila da je tužitelj bio privremeno radno nesposoban i to od prometne nesreće do 22. studenoga 2015., pripada upravo neto iznos od 5.836,45 eura i to za razdoblje privremene nesposobnosti za rad od svibnja 2017. do svibnja 2018. (uključujući i taj mjesec), dospijeće u lipnju 2018.

26. Odredbom članka 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

27. Odredbom članka 92. stavka 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 89/19) propisano je da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

28. Slijedom navedenog sud je tužitelju dosudio zateznu kamatu sukladno njegovom zahtjevu.

29. Za preostali utuženi iznos kojim tužitelj potražuje naknadu štete za izgubljenu dobit u vremenskom razdoblju od lipnja 2018. do listopada 2018., a za koje je razdoblje sudska vještakinja medicine rada utvrdila da je bio radno sposoban za poslove koje je obavljao prije ozljeđivanja, ovaj sud je stava da je sam tuženik doprinio da mu šteta u vidu izgubljene dobiti nastane, a sve sukladno članku 1092. ZOO., pa mu za to utuženo razdoblje je valjalo odbiti potraživanje s osnove izgubljene dobiti.

29.1. Jednako tako, valjalo je odbiti potraživanje tužitelja u dijelu kojim traži naknadu štete po osnovi izgubljene dobiti preko neto iznosa plaće do bruto iznosa plaće, budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 17. studenog 2020. broj Revd- 2720/2020 iznio pravno shvaćanje prema kojem oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja.

29.2 Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 5.836,45 eura do iznosa od 11.667,67 eura (za iznos od 5.831,17 eura) zajedno sa zateznim kamatama.

30. U odnosu na prigovore tužitelja da sudska vještakinja medicine rada ne može preispitivati opravdanost bolovanja tužitelja, za istaknuti je da sudska vještakinja medicine rada, u okvirima svog vještačenja ocjenjuje od kojeg je trenutka oštećenik bio radno sposoban za obavljanje poslova prije ozljeđivanja, to ne znači da se njezino mišljenje mora podudarati s izdanim izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad doktora opće medicine, osobito kod činjenice da tuženik tek u ovom postupku ima mogućnost isticanja da bi tužitelj sam pridonio svojoj šteti budući da je u određenom razdoblju ipak bio sposoban za rad, a o čemu je sudska vještakinja medicine rada u ovom postupku i dala svoje stručno i argumentirano mišljenje na temelju kojeg je sud utvrdio da je tužitelj u razdoblju od kraja svibnja 2018. bio sposoban za obavljanje poslova koje je obavljao prije predmetnog ozljeđivanja. Osim toga, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad je javna isprava, koju je izdalo Upravno tijelo, a koju tuženik u ovoj parnici zasigurno može osporavati i dokazivati njenu valjanost.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 4., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, kao i cjelokupni tijek postupka i uspjeh stranaka u ovom postupku (tužitelj uspio 50%, tuženik 48%), ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu 11. travnja 2025.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoićniku

- u spis