Pn-527/2021-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Branko Malenica u pravnoj stvari tužiteljice JK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Santica i Đapić u Splitu, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d., iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ŠK, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika Sandre Šimunić Mamić, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave dana 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici JK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od 22. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici JK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 159,27 eura sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine,

dok se u odnosu na više zatraženu glavnicu u iznosu od 140,00 eura te više zatraženi tijek kamate na iznos od 159,27 eur i to od 22. rujna 2021. do 10. travnja 2025., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.550,22 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 26. studenog 2021. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi naknade štete koju je pretrpjela u prometnoj nesreći koja se dogodila u Dugom Ratu 26. travnja 2021. Navodi kako se radilo o lančanom sudaru nakon što je osiguranik tuženika VK u osobnom vozilu marke Škoda Fabia reg. oznake [registarska oznaka] snažno udario u stražnji dio automobila marke Opel 1,6 reg. oznake [registarska oznaka], koji je uslijed toga prednjim dijelom udario u stražnji dio automobila marke Hyundai Kona reg. oznake [registarska oznaka], u kojem se vozila kao putnica. Navodi kako je u prometnoj nesreći zadobila ozljedu vrata i lumbalne kralježnice, odnosno dislokaciju, išćašenje i natučenje vratnih zglobova i ligamenata te kontuziju donjeg dijela leđa i zdjelice, zbog čega je višemjesečno liječena, ali su unatoč tome zaostala značajna tjelesna ograničenja te problemi i tegobe. Pored toga je posjećivala psihijatra zbog akutne reakcije na stres, stalnog osjećaja straha od prometa, nesanice i tjeskobe. U tijeku liječenja trebala joj je tuđa pomoć i njega, a pored svega imala je troškove odlaska liječnicima, na terapiju i radi kupnje potrebnih lijekova koje ne pokriva obvezno zdravstveno osiguranje. Na kraju navodi kako se 22. rujna 2021. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je otklonjen, stoga predmetnom tužbom zahtjeva s osnova naknade neimovinske i imovinske štete isplatu iznosa od 37.000,00 kn (34.000,00 kn + 3.000,00 kn). Podneskom od 3. prosinca 2024. tužiteljica je nakon provedenog dokaznog postupka konačno postavila tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 7.299,27 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. rujna 2021., a sve na način koji je praktički istovjetan izreci ove presude.

2. U svom odgovoru od 20. prosinca 2021. tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost njegovog osiguranika za nastanak tog događaja, a osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji uz obrazloženje kako intenzitet sraza vozila nije bio takav da bi tužiteljica zadobila opisane ozljede. Protivi se utvrđenju vrijednosti sata tuđe pomoći i njege prema cjeniku Doma za starije i nemoćne Lovret u Splitu, držeći kako ozljede tužiteljice nisu bile takve naravi da je potrebna pomoć medicinskog osoblja ili osoba posebne stručne kvalifikacije. Također osporava tijek zatražene kamate za imovinsku štetu, držeći kako ona može teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom potvrde PP Omiš Klasa: 211- 04/21-P/9860 od 10. svibnja 2021 i spisa Klasa: 210-01/24-01/317, medicinske dokumentacije priložene uz tužbu, računa poliklinike Korak u Splitu od 20. rujna 2021., cjenika Doma za starije i nemoćne Lovret u Splitu, odštetnog zahtjeva od 22. rujna 2021. i odgovora tuženika od 11. listopada 2021., izvida štete tuženika od 18., 19. i 26. svibnja 2021. s fotografijama vozila, obavijesti Doma za starije i nemoćne Lovret u Splitu od 15. studenog 2021., nalaza za izvršeni pregled Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Kalos Vela Luka od 28. studenog 2023., zdravstvenog kartona tužiteljice, pregledom kombiniranog vještačenja prometne nezgode po Nevenu Kralju sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije i Antoniju Alujeviću sudskom vještaku za patologiju i sudsku medicinu od 26. rujna 2024., medicinskim usmenim vještačenjem po sudksim vještacima dr. Miru Jurinoviću, dr. Arsenu Paviću i dr. Časlavu Lončaru, saslušanjem svjedoka FK i GK te tužiteljice kao stranke. Dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu u Splitu od 26. travnja 2021. te nalaz i mišljenje Opće bolnice Šibenik od 22. studenog 2021. nisu uzeti u obzir primjenom odredbe iz čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer ih je tužiteljica bez valjanog opravdanja priložila tek na ročištu održanom 5. prosinca 2023., iako su joj bili dostupni u vrijeme podnošenja tužbe 26. studenog 2021., a svakako prije zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu 20. rujna 2023.,

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbama iz čl. 1085. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) regulirano je popravljanje imovinske štete uspostavom prijašnjeg stanja i naknadom u novcu, tako da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi iz čl. 1086. ZOO obveza naknade imovinske štete dospijeva od trenutka nastanka štete

9. Odredbama iz čl. 1100. ZOO propisano je kako će sud, neovisno o naknadi imovinske štete, dosuditi pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede prava osobnosti, ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojem služi ta naknada. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, kako propisuje odredba iz čl. 1103. ZOO.

10. Na okolnost nastanka štetnog događaja, odnosno okolnosti koje su dovele do prometne nesreće, saslušani su svjedoci FK i GK, koji u bitnom potvrđuju tužbene navode. Naime, svjedokinja FK tvrdi kako je tom prilikom vozila tužiteljicu u svom vozilu kojim su se kretali na posao prema Dugom Ratu, kako je prilikom dolaska u mjesto uključila lijevi žmigavac zbog skretanja s glavne asfaltne ceste prema zgradi u kojoj su zaposlene i dok su čekale prolaz vozila iz suprotnog smjera osjetila je udarac znatnog intenziteta u stražnji dio svog vozila uslijed čega je bila malo izbačena iz ravnoteže, ali ju je zaustavio sigurnosni pojas, kojim su bile sve vrijeme vezane. Sjeća se kako se tužiteljica prilikom izlaska iz vozila potužila na bol u predjelu kuka, a potom su ustanovile kako se radilo o lančanom sudaru, jer je njezino auto sa stražnje strane udarilo prednjim dijelom vozilo u koje je prethodno udarilo drugo vozilo. Naknadno je čula kako je treće vozilo bježalo od policijske potrage u kojoj je sudjelovalo civilno policijsko vozilo s više policajaca u civilnoj odjeći, ali joj nisu poznati detalji. U odnosu na stanje tužiteljice navodi kako su se nakon policijskog očevida odvezle u Dom zdravlja u Omišu, gdje su liječnici obavili osnovne pretrage, a sjeća se kako je tužiteljica prilikom tog pregleda osim bolova u predjelu kuka osjetila i bolove u vratnom segmentu te bitno otežanu rotaciju. Nakon toga su se po uputi liječnika odvezle u HKP KBC Split gdje su obavljene detaljnije pretrage, a tužiteljici i njoj postavljeni Schantzovi ovratnici. Tvrdi kako je tužiteljica neko vrijeme bila na bolovanju i obavila fizikalnu terapiju, ali i danas osjeća tegobe prilikom kretanja. Svjedok GK navodi kako je prije štetnog događaja s još troje kolega policajaca vozio službeno neobilježeno policijsko vozilo marke Opel Astra u kojem je bilo još troje kolega policajaca po službenom zadatku. Spominje kako su se kretali u koloni vozila kada je u samom centru Dugog Rata vozilo ispred njih dalo žmigavac radi skretanja u lijevo i zbog toga se zaustavilo na kolničkom traku kako bi propustilo vozila iz suprotnog smjera koja su imala prednost. Dok je čekao skretanje vozila u lijevo, u retrovizoru je zamijetio kako vozilo iza njega ne usporava, jer vozač nije bio koncentriran na vožnju, već na mobitel koji je držao u ruci. Zbog svega se pripremio na sraz uslijed kojeg je njegovo vozilo po inerciji udarilo u vozilo ispred njega. Po izlasku je vidio kako su u vozilu ispred njega bile vozačica i putnica koje se bile u stanju šoka, ali se nisu žalile na ozljede, već su se naknadno prilikom čekanja očevida prometne policije potužile na probleme u predjelu vrata. Dodaje kako su iz vozila koje ih je udarilo (Škoda Fabia) osjetili miris marihuane, zbog čega su obavili razgovor s vozačem i po zaprimljenom nalogu obavili pretres i ustanovili kako krivac za ovu prometnu nesreću ilegalno prevozi preko 32 kg marihuane. Naknadno je vozaču u sudskom postupku izrečena kazna zatvora koju je u međuvremenu odslužio. Na kraju navodi kako je neposredno pred sraz s vozilom ispred sebe pustio svoje vozilo bez kočenja kako bi izbjegao udar vozila koje je moglo nanijeti štetu zdravlju njemu i njegovim kolegama, a misli kako se vozilo Škoda prije naleta kretalo brzinom od 30-40 km/h, uzimajući u obzir kako nije zamijetio tragove njegovog kočenja. Iskaze ovih svjedoka valjalo je prihvatiti jer su sudionici predmetne prometne nesreće i svakako neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama. Stranke nisu priložile dokaze kojima bi njihove navode osporile, a tome je za dodati kako je svjedok GK policijski službenik bez kakvog osobnog ili drugog interesa za ishodom ovog spora. Osim toga, navodi svjedoka u međusobnom su logičnom skladu, a imaju sadržajno i kronološko uporište u ostaloj dokaznoj građi, poput izvida štete i spisa PP Omiš, uključujući potvrdu Klasa: 211-04/21-P/9860 od 10. svibnja 2021. u kojoj su navedena sva vozila i sudionici štetnog događaja, način njegovog nastanka, primarne ozljede fizičkih osoba i vrste oštećenja na vozilima. U svakom slučaju, iskazi svjedoka drže se uvjerljivim i vjerodostojnim te im sud poklanja vjeru u cijelosti.

11. Kako je tuženik osporio uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, izveden je dokaz kombiniranim vještačenjem prometne nezgode po sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije Nevenu Kralju i sudskom vještaku za patologiju i sudsku medicinu dr Antoniju Alujeviću. Na temelju priložene dokazne građe, uključujući i tuženikove izvide štete na vozilima, vještak Kralj u nalazu od 26. rujna 2024. utvrđuje kako su vidljiva oštećenja osobnog vozila „Hyundai Kona“ u kojem je tužiteljica bila suvozačica i kako se radi o oštećenju i deformaciji stražnjeg branika, dok je na policijskom vozilu „Opel Astra“ evidentirao niz oštećenja s prednje i stražnje strane zbog kojih je potrebna zamjena dijelova ili njihov popravak. Cijeneći takvo stanje, procjenjuje kako bi za oštećenja vozila „Hyundai Kona“ trebala energija ekvivalentna brzini od 11 km/h, dok bi za deformaciju prednjeg dijela osobnog vozila „Opel Astra“ brzina iznosila 15 km/h. Dodaje kako promjena brzine u srazu za osobno vozilo „Hyundai Kona“ iznosi 16,98 km/h. Vještak dr Alujević utvrđuje kako je tužiteljica sudjelovala u prometnoj nezgodi kao suvozač, kako se žalila na bol u vratu, donjem dijelu leđa i lijevom kuku. Prema nalazu neurokirurga dijagnosticirana joj je dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova ligamenata u području vrata, a po prolasku akutnih, bolnih simptoma preporuča kontrola kod fizijatra radi određivanja fizikalne terapije. Nema neuroloških ispada u predjelu lijevog kuka koji je umjereno bolan pri aktivnim kretnjama, zbog čega je preporučeno mirovanje. Uzimajući u obzir ranije evidentirane kronične degenerativne promjene vratne i slabinsko križne kralježnice, kao i vrijednost promjene brzine nakon sraza vozila, smatra kako je tužiteljica zadobila predmetne ozljede neovisno o ranijem zdravstvenom stanju i postojećim degenerativnim promjenama. Stranke nisu iznijele primjedbe na ovo kombinirano vještvo, stoga je prihvaćeno u cijelosti kao stručno i objektivno. Slijedom toga, nedvojbeno je utvrđeno kako je nalet prednjim dijelom vozila „Opel Astra“ u stražnji dio vozila „Hyundai Kona“ bio dovoljnog intenziteta da kod tužiteljice nastanu ozljede koje su predmet spora i na koje nisu utjecale ranije zabilježene degenerativne promjene. Dakle, tužiteljica je dokazala uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda koje je tom prilikom zadobila, a predmet su ovog spora.

12. Na okolnost utvrđenja nastale neimovinske i imovinske štete, a time i osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, izveden je dokaz usmenim vještačenjima po sudskim vještacima neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću, kirurgu-traumatologu dr Arsenu Paviću i psihijatru dr. Časlavu Lončaru, koji su imali na raspolaganju predmetni spis, zdravstveni karton tužiteljice i priloženu medicinsku dokumentaciju.

13. Sudski vještak dr. Miro Jurinović utvrđuje kako je tužiteljica bila putnica u vozilu u koji stražnji dio je prednjim dijelom vozila udarilo drugo vozilo, kako joj je hitni kirurški prijem zabilježena dijagnoze istegnuća vratnih struktura i udarca u područje leđa, a žalila se na bolove u području vrata pri kretnjama i na bolove u predjelu slabinske kralježnice te područja lijevog kuka. Urađene su rendgenske snimke vratne kralježnice i slabinsko križnog segmenta kralježnice i pri tome zabilježene uočljive degenerativne promjene, uključujući i maleni pomak četvrtog slabinskog kralješka u odnosu na peti slabinski kralježak za 3 mm, što nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem. Dodaje kako je tužiteljici postavljen mobilizacijski ovratnik, preporučeno mirovanje te uzimanje lijekova protiv bolova. Po učinjenim kontrolnim pregledima kod neurokirurga traumatologa preporučena joj je fizikalna terapija koju je u dva navrata provela u trajanju po 21 dan, a naknadne MR i EMNG pretrage ukazale su na prisustvo degenerativnih promjena, posebno srednje teško oštećenje šestog vratnog korijena, koje neurolog bilježi kao poslije traumatske, dok za oštećenja korjenova sedmih ne pridaje takav atribut, a pored toga bilježi posttraumatsko oštećenje zapetih slabinskih živčanih korijena obostrano. Vještak smatra kako je tužiteljica doživjela povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje, kako se povreda prava osobnosti očitovala u trpljenju bolova, kako su joj privremeno bile ograničene životne aktivnosti punog obujma u trajanju 2 tjedna , a potom u polovičnom obujmu daljnjih mjesec dana. Cijeni kako je bolove jakog intenziteta trpjela 1 dan, potom bolove srednjeg intenziteta 8 dana i blažeg intenziteta 30 dana. Kada je odlazila na fizikalnu terapiju imala je bolove u blažem intenzitetu ukupno kroz 6 tjedana, ali tek dijelom u danu otprilike 4 sata dnevno. Što se tiče trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja, prije svega skreće pozornost kako je pregledao zdravstveni karton tužiteljice u kojem se bilježi kako se 2016. javljala na pregled radi istegnuća vratnih struktura i tegoba sa slabinskom kralježnicom, zbog čega je ranije upućena na pretragu MR i pregled neurokirurgu, koji je odredio samo fizikalno liječenje. Na temelju medicinske dokumentacije, a radi predmetne prometne nesreće i na temelju priloženog nalaza EMNG, cijenio bi oštećenje vratnih živčanih korijena u visini od 5 % i za oštećenje slabinskih živčanih korijena 5%. Međutim, kako je tužiteljica ranije imala istegnuće vratnih struktura vještak reducira svoje mišljenje u odnosu na vratnu kralježnicu za 2% i na temelju predmetnog traumatskog oštećenja 2021. drži kako je oštećenje tjelesnog zdravlja za 3%. U odnosu na oštećenja za slabinske pete živčane korijena reducira izneseni stav za 2 % te ovo oštećenje na temelju predmetnog štetnog događaja procjenjuje u visini od 3%, što bi s neurokirurškog gledišta predstavljalo ukupno oštećenje u visini od 6 %. Što se tiče tuđe pomoći i njege, navodi kako je tužiteljica kod kuće imala potrebu pomoći treće osobe za vrijeme nošenja mobilizacijskog ovratnika kroz 15 dana i to 2 sata dnevno, prilikom održavanja higijene i za druge osobne potrebe. Dodaje kako će tužiteljica pri poslovima i radnjama duže uporabe šaka trebati kraće odmore, ali će uz ulaganje malog napora biti radno učinkovita. Zbog oštećenja slabinskih živčanih korijena samo iznimno pri dugom stajanju ili dužem hodanju može imati poteškoće prvenstveno u području dermatoma-kožnog područja integriranog sa korijenima petim slabinskim. Smatra kako je u tijeku liječenja bila izložena neugodnostima različitog intenziteta, poput odlaska na hitni kirurški prijem, što je umjereno stresni događaj, nadalje je bila izložena EMNG pretrazi koja je umjereno bolna jer je povezana s bockanjem iglicama, nosila je imobilizacijski ovratnik, višekratno odlazila na kontrolne preglede kod liječnika specijalista, kao i na fizikalno liječenje prilikom kojeg je bila izložena umjereno nelagodnim procedurama, a sve to ne bi morala prolaziti da nije bilo štetnog događaja.

14. Sudski vještak dr. Arsen Pavić potvrđuje gore navedene dijagnoze koje su postavljene nakon medicinske obrade tužiteljice, propisanu imobilizaciju okovratnikom uz lijekove za bolove, ambulantne kontrole po neurokirurgu, traumatologu, neurologu i ortopedu, učinjene pretrage MR i EMNG te provedena dva ciklusa fizikalne terapije. U potpunosti se pridružuje iznesenim ocjenama dr. Jurinovića na sve ovdje odlučne činjenice te ističe kako je vještak dao mišljenje za oštećenja živčanih korjenova vratnog i slabinskog segmenta kralježnice i prema tome procjenu trpljenja bolova reduciranih životnih aktivnosti i trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja, stoga je povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti cijenio u visini od 6% pri čemu je uzeo u obzir trzajnu ozljedu vrata iz 2016. pa je tako umanjio procjenu od 10% na 6% trajnog umanjenja opće životnih aktivnosti zbog ovog razloga ozljeđivanja. Smatra kako se trpljenje bolova i reducirane životne aktivnosti u cijelosti preklapa, stoga ostaje pri procjeni neurokirurga, a utvrđenoj povredi prava osobnosti cijenjenoj po dr Jurinoviću dodaje još 2%, što ukupno iznosi 8% s osnova posljedica ograničene pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice koji bi bio u naravi 3%, ali ga umanjuje za 1% s osnova ranijeg ozljeđivanja iz 2016. Što se tiče ozljeđivanja slabinskog segmenta kralježnice, ne nalazi ograničenja koja bi utjecala na trajnu funkcionalnost, već na deficit koji se reducirao tijekom liječenja. Ističe kako je tužiteljica i ranije imala izvjesne tegobe u slabinskom segmentu kralježnice zbog čega je liječena te se deficiti nisu znatno promijenili, a iz priloženog zdravstvenog kartona nalazi kako je tužiteljica po ozljeđivanju 2016. obavila fizikalnu terapiju prema uputama liječnika te na taj način povoljno utjecala na tijek liječenja. Dodatno ističe trajni deficit vratnog segmenta kralježnice radi ograničene pokretljivosti, stoga smatra kako će tužiteljica kao relativno mlada osoba imati izvjesna ograničenja pri bavljenju sportom, raznim tjelesnim aktivnostima prilikom kojih mora rotirati vratom, kao i prilikom podizanja glave prema gore. Na pitanje tuženika temeljem kojih je objektivnih podataka ocijenio trajne posljedice koje su nastale nakon ozljeđivanja 2016., odgovara kako je nalaz i mišljenje temeljio na priloženom zdravstvenom kartonu tužiteljice u kojem je zabilježeno kako je zadobila istegnuče vratnog segmenta kralježnice, kako je pregledana po neurokirurgu u više navrata, kako je provedena fizikalna terapija i kako ima napetu paraventebralnu muskulaturu. Na kraju navodi kako je procjenu donio iskustveno, uzimajući u obzir vrijeme proteklo od ozljeđivanja 2016. do okončanja liječenja te godine, odnosno 2017., uključujući trajanje provedene fizikalne terapije, a pored svega cijeneći raniju dokumentaciju koju nije zanemario, već ju je usporedbom sa znatno ozbiljnijom dokumentacijom vezanom za predmetnu ozljedu, uklopio u cilju objektivne procjene.

15. Sudski vještak dr. Časlav Lončar pregledao je sudski spis, raspoloživu medicinsku dokumentaciju i nalaze sudskih vještaka dr Jurinovića i dr Pavića. Pored već ranije iznesenih osnovnih okolnosti o predmetnom događaju dodaje kako se tužiteljica zbog posljedica ozljeđivanja 31. svibnja 2021. javila psihijatru žaleći se na strah, nesanicu i ponovno proživljavanje traumatskog događaja, nakon čega joj je dijagnosticirana akutna reakcija na stres i anksiozno depresivni poremećaj. Kako su smetnje i dalje bile naglašene ponovno se javila psihijatru 29. lipnja 2021. kada se navodi kako je iscrpljena zbog nesanice, a pored toga tjeskobna i plačljiva. Na temelju svih utvrđenja smatra kako je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja doživjela "primarni" strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 minute, na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prvih 5 dana, što je bio temeljni razlog javljanja psihijatru. Strah srednjeg intenziteta mogla je trpjeti iduća 2 tjedna, a strah blagog intenziteta 4-6 tjedana. Dodaje kako će zbog ograničenja pokretima vratnih struktura tužiteljica cijeli život ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniraju, što dovodi do trajne frustracije i trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja u visini od 5- 10% i ta procjena se uklapa, a ne pribraja, tako da ukupnu povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ocjenjuje u visini od 10%.

16. Tuženik je podnescima od 23. svibnja 2024. i 9. prosinca 2024. iznio primjedbe na vještva dr Jurinovića i dr Pavića, a sud je na ročištu održanom 17. rujna 2024. odbio njegov prijedlog za očitovanjem vještaka Jurinovića. Prije svega je za navesti kako su vještaci svoja mišljenja u skladu s dugogodišnjom sudskom praksom iznijeli usmeno na ročištu za glavnu raspravu kojem su nazočili punomoćnici stranaka. Prethodno su pregledali svu rasploživu dokaznu građu, uključujući medicinsku dokumentaciju tužiteljice i njezin zdravstveni karton, a nisu držali potrebnim obaviti dodatne preglede tužiteljice. Dakle, prilikom davanja ocjene uzeli su u obzir sve odlučne činjenice pa tako i ranija oštećenja vratnog i slabinskog segmenta kralježnice tužiteljice iz 2016., a mišljenja su iznijeli na iscrpan, temeljit i stručan način, pored svega jasan medicinskom laiku i prosječnoj osobi. U svakom slučaju, nisu zanemarili niti jedan podatak koji im je bio dostupan i na temelju njihove ocjene, kako svakog pojedinačnog, tako i svih ukupno, donijeli procjene koje su u međusobnom suglasju. Posebno je za istaknuti kako su nakon vještačenja stranke imale mogućnost neposrednog postavljanja pitanja o kojima vještaci eventualno nisu dali mišljenje, odnosno razjašnjenja iskazanih procjena, tako da je dr Jurinović, unatoč prethodno detaljnom kronološkom nabrajanju evidencije ozljeđivanja i ranijih oštećenja tužiteljice prema podatcima od 2009. pa nadalje, odgovorio na jedino postavljeno pitanje punomoćnice tuženika uz obrazloženje kako nema zabilježene trzajne ozljede vrata 2018., već isključivo one iz 2016. koju je prethodno naveo. Vještak dr Pavić također je detaljno i kronološki precizno nabrojao sva utvrđenja i nakon svega se očitovao na dva pitanja punomoćnice tuženika. Kako je iz prvog odgovora bilo sasvim jasno da je postavljeno pitanje već elaborirao kroz prethodno iskazivanje, sud je odbio dva slijedeća držeći kako nisu od posebnog značaja pored činjenice da je vještak iznio mišljenje uzimajući u obzir sve bitne zdravstvene okolnosti tužiteljice, kako prije, tako i nakon štetnog događaja. Kod donošenja odluke sud je vodio računa kako su sudski vještaci dugogodišnji ugledni liječnici specijalisti KBC Split te stručni i objektivni sudski vještaci, dok sud i parnične stranke nemaju nikakva medicinska znanja. U svakom slučaju, dr Jurinović je postupio po nalogu suda i dao detaljne i jasne odgovore na sva odlučna pitanja, cijeneći pri tome ranija oštećenja vratnog i slabinskog segmenta kralježnice tužiteljice te njihov utjecaj na tjelesna oštećenja koja su predmet ovog spora. Kod takvog stanja stvari, prijedlog za dodatnim očitovanjem je odbijen kao suvišan, a tom odlukom tuženiku nisu uskraćena procesna prava niti je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na protivnu stranku, jer vještak nije zanemario okolnosti na koje ukazuje tuženik u svojim podnescima, već ih je uzeo u obzir kod iskazane ocjene nastale štete. Konačno, tuženik nije na uvjerljiv način doveo u sumnju stručnost i objektivnost vještva, odnosno ukazao na kakav previd ili propust, već je proizvoljno prigovorio nalazu jer očito nije u skladu s njegovim očekivanjima,

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka tužiteljica je dokazala uzročno-posljedičnu vezu između prometne nesreće u Dugom Ratu 2021. i ozljeda koje je tom prilikom zadobila, a predmet su tužbe. Također je dokazala da su te ozljede imale za posljedicu oštećenje tjelesnog zdravlja za 8%, a pored toga je trpjela bolove jakog intenziteta (1 dan), srednjeg intenziteta (8 dana) i blažeg intenziteta (30 dana), kao i bolove blažeg intenziteta u tijeku provođenja fizikalne terapije kroz 6 tjedana, oko 4 sata dnevno. Zbog svega je doživjela "primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao 5 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana i blagog intenziteta do 42 dana, stoga joj je utvrđena ukupna povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 10%. Prema iznenim utvrđenjima, sud smatra kako je s osnova naknade neimovinske štete zbog tužiteljičine povrede prava osobnosti primjeren zatraženi iznos od 7.000,00 eur. Kod donošenja odluke valjalo je cijeniti dužinu trajanja liječenja i neugodnosti kojima je tužiteljica sve vrijeme bila podvrgnuta, poput izloženosti zračenjima i bockanjem iglama kod MR i EMNG pregleda, ali i čestim kontrolnim pregledima kod liječnika različitih specijalnosti. Pored toga je trebalo uzeti u obzir da će dugi niz godina do kraja života (rođena 1975.) osjećati posljedice predmetne nesreće, jer će do kraja radnog vijeka (liječnica dentalne medicine), ali i nakon toga, prilikom svakodnevne duže uporabe šaka trebati kraće odmore i ulagati malo napora kako bi bila radno učinkovita. Osim toga, može imati poteškoće pri dugom stajanju ili hodanju, a trpjeti će ograničenja pri raznim tjelesnim aktivnostima prilikom kojih mora rotirati vratom ili podizati glavu. Odlučujući o visini naknade trebalo je voditi računa o orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete koji su zauzeti na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka i 15. lipnja 2020., ali i činjenicu da su se od tada zbog utjecaja inflacije, uvođenja eura i tržišnih okolnosti u znatnoj mjeri povećale potrošačke cijene i mjesečna primanja. Dakle, prema svemu iznesenom, iznos od 7.000,00 eur drži se pravičnom naknadom neimovinske štete, a ta obveza u skladu s odredbom iz čl. 1103. ZOO dospijeva 22. rujna 2021. kada se tužiteljica obratila tuženiku zahtjevom za naknadom, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi isplate označene glavnice sa zateznom kamatom koja teče prema odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO, prihvaćen u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

18. U odnosu na imovinsku štetu, tužiteljici je prema vještacima trebala tuđa nemedicinska pomoć i njega u trajanju od 30 sati (15 dana po 2 sata dnevno). Kako tužiteljica ne dostavlja račun iz kojeg bi proizlazilo da je platila ovu uslugu trećoj osobi, trebalo je uzeti u obzir vrijednost te usluge na tržistu i to prema priloženom cjeniku Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu od 1. srpnja 2018., po kojem je izvaninstitucionalna usluga održavanja osobne higijene po satu iznosila 40,00 kn, odnosno 5,31 eur. Međutim, prema važećem cjeniku ove ustanove cijena sata za navedenu uslugu znatno je viša i sada iznosi 12,00 eur, što bi u ovom slučaju značilo naknadu u iznosu od 360,00 eur. Radi navedenog, zatraženi iznos od 159,27 eur drži se osnovanim u cijelosti, a tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu koja prema odredbi iz čl. 1086. ZOO teče od donošenja ove presude kojom je utvrđena visina te štete, a ne od podnošenja odštetenog zahtjeva, tako da je za više zatraženi tijek kamate zahtjev neosnovan, a neosnovan i u odnosu na troškove liječenja u iznosu od 140,00 eur. Naime, prije svega je za navesti kako tužiteljica na tu okolnost nije priložila račune ili druge valjane dokaze, već isključivo račun Poliklinike Korak od 20. rujna 2021. za učinjeni EMNG pregled u iznosu od 53,10 eur (400,00 kn). Međutim, ni taj iznos nije prihvaćen jer u tijeku postupka nije postupila u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i dokazala da je pregled bio neodgodive, odnosno hitne naravi te da ga zbog opasnosti od ugrožavanja zdravlja nije mogla pravodobno obaviti besplatno u javnoj medicinskoj ustanovi na teret HZZO. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev prihvaćen je za iznos od 159,27 eur s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja, a odbijen za više zatraženu glavnicu u iznosu od 140,00 eur te više zatraženi tijek kamate, kako je odlučeno u točki II izreke.

19. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 5. ZPP, jer tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Naime, dokazala je osnovanost tužbe, a od ukupno zatražene isplate iznosa od 7.299,27 eur, prihvaćen je zahtjev radi isplate iznosa od 7.159,27 eur, tako da se njezin uspjeh mjeri u visini od 99%. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćnicima za sastav odštetnog zahtjeva od 22. rujna 2021., tužbe od 26. studenog 2021., obrazloženih podnesaka od 8. rujna 2023., 9. rujna i 3. prosinca 2024. te zastupanja na ročištima održanim 20. rujna i 5. prosinca 2023., 29. veljače, 8. svibnja, 17. rujna i 11. prosinca 2024. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno iznos od 200,00 eur za svaku označenu radnju, sve prethodno navedeno u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Također je priznat trošak sastava podneska od 21. prosinca 2023. u vrijednosti od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 eur (Tbr.8. toč. 4. i Tbr. 54. OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev za tu radnju ne drži osnovanim, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, a priznat je i trošak pristupa ročištu radi objave presude 11. travnja 2025. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 54. OT). Dakle, tužiteljici je priznat trošak zastupanja u iznosu od 2.350,00 eur, koji je uvećan za 25% PDV, trošak sudske pristojbe u iznosu od 166,92 eur (trošak pristojbe tužbe u plaćenom iznosu od 47,48 eur i pristojbe presude u iznosu od 119,44 eur) i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 445,50 eur. Trošak kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja nije priznat, jer je taj dokaz izveden na teret uplate tuženika, a ne tužiteljice.

20. Na temelju iznesenog, tuženiku je naloženo naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 3.550,22 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude, kako je i odlučeno u točki III izreke.

Split, 11. travnja 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika