REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kzd-18/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji za mladež Diani Debeljuh kao sucu pojdincu, uz sudjelovanje zapisničarke Samante Šijan, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KOz-DO-20/2021 od 7. ožujka 2021. protiv okrivljenog ŽI, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 4. travnja 2025. u prisutnosti zastupnice optužbe ĐI, savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, okrivljenog ŽI i branitelja okrivljenika CI, odvjetnika u [adresa], objavljene 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH, 80/22 i 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08) presuda s kaznenim nalogom Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja K-18/21-2 od 11. ožujka 2021., po prigovoru okrivljenog ŽI, stavlja se izvan snage.

II. Okrivljeni ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca CI i majke Ž r. Đ, rođenog **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, pismenog, sa završenom srednjom školom, zaposlenog, bez vrjednije imovine, neoženjenog, bez djece, nije služio vojsku, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivanog, nije izdržavao kaznu zatvora, ne vodi se drugi postupak, sada na slobodi

k r i v  j e

što je

je u vremenskom razdoblju od prosinca 2019. do 12. lipnja 2020., na području Poreča, unatoč znanju da EI s njim ne želi imati bilo kakav kontakt te svjestan i želeći kod EI izazvati tjeskobu, uznemirenost i strah, te svjestan i pristajući da kod mlt. djece DI (rođen 2009.) i mlt. HI (rođena 2006.) za koje je znao da nemaju navršenih 18 godina života izazove nemir i negativno utječe na njihov svakodnevni život i psihički razvoj, više puta tjedno dolazio do doma EI na adresi u [adresa], gdje se svojim vozilom vozio ispred stambene zgrade u kojoj živi EI sa suprugom ŠI i djecom, zvonio na parlafon stana obitelji EI, od AI i djece mlt DI i mlt. HI tražio da ŠI izađe iz stana i razgovara s njim, kada mu se ŠI ne bi javila na mobitel tada je više puta pozivao telefonom EI i mlt. djecu DI i HI, da bi dana 12. lipnja 2020. u Poreču, u nazočnosti mlt. DI, EI rekao: "Nije gotovo, vidjet ćeš ti, ubit ću te, reci sinu kakav si narkoman!" što je kod EI izazvalo ozbiljan strah za njegov život i stalnu uznemirenost, a mlt. DI uznemirilo i ustrašilo, i što je sve kod oboje djece izazvalo strah zbog kojeg se boje izaći iz stana i uznemirenost na zvonjavu zvona na vratima ili mobitela,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, ustrajno i kroz dulje vrijeme nastoji uspostaviti s drugom osobom neželjeni kontakt i na drugi način ju zastrašuje i time kod njega izaziva tjeskobu i strah za njegovu sigurnost i sigurnost njemu bliskih osoba, te grubo povrijedio djetetova prava na drugi način,

čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode i to jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11,

pa se okrivljenom ŽI za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseca

za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca

za kazneno djelo povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 prema mlt. DI, primjenjujući članak 48. i 49. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

za kazneno djelo povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 prema mlt. HI, primjenjujući članak 48. i 49. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

te se na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeni ŽI

o s u đ u j e  n a

jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

kojem se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni ŽI u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 148. stavka 1. i 2. ZKP/08, okrivljeni ŽI je dužan naknaditi trošak ovog kaznenog postupka koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 sastoji od troška paušalne svote u iznosu od 120,00 (sto dvadeset) eura, koje je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) podiglo je optužnicu KOZ-DO-20/2021 od 7. ožujka 2021. protiv okrivljenog ŽI (u daljnjem tekstu okrivljenik) kojom ga tereti da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode, i to jedno kazneno djelo prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. KZ/11 te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, činjenično opisana kao u izreci.

2. Sud je prihvatio prijedlog državnog odvjetnika te je na temelju članka 541. stavka 1. ZKP/08 izdao presudu s kaznenim nalogom poslovnog broja K-18/21- 2 od 11. ožujka 2021. koja je po pravodobnom i dopuštenom prigovoru okrivljenika stavljena izvan snage.

3. Optužnica državnog odvjetnika potvrđena je rješenjem ovog suda poslovnog broja Kzd-18/21-6, Kovm-87/21 od 1. lipnja 2021.

4. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

5. Iznoseći obranu, naveo je da dosta toga nije istinito te da su svjedoci EI i ostali lagali. S ŠI bio je u ljubavnoj vezi četiri godine, tu su bila djeca s kojom je provodio vrijeme. Za EI je izjavio da je isti krenuo na temelju djeteta nauditi mu, prvo da je krenuo sa kćerkom, a onda i sa sinom koji da je pristao biti Slobodanov svjedok, a zauzvrat mu obećavao neke stvari, kupovao igračke. U inkriminiranom razdoblju ŠI i on su prekidali pa se ponovno sastajali. U tom je razdoblju uzeo stan kako bi se ŠI odselila s djecom, za što je AI saznao i počeo mu raditi probleme.

6. Odgovarao je na pitanja pa je tako na pitanje branitelja odgovorio da je s ŠI ljubavnu vezu započeo 2019. koja je završena 2023. Na pitanje da opiše kako je izgledala njihova veza, odgovorio je da nisu nikada živjeli zajedno, nalazili su se svaki dan i to više puta dnevno, družio se s njeziinom djecom C i HI, DI je bio u školi plivanja pa je s njim išao i na natjecanje, a u ljeto 2020. je s HI učio plivati. U inkriminiranom razdoblju dobio je prvi poziv od EI, navodeći da tada nije imao memoriran njegov broj, koji ga je napadačkim stavom pitao kakva je to veza i što misli kako to nastaviti i kakvi su njihovi planovi, na što mu nije ništa odgovorio, bio je u šoku i pitao ga mogu li se naći i porazgovarati, ali se nisu našli. Na pitanje je li AI u inkriminirano vrijeme zvao telefonom, odgovorio je da je jedanput kada je vidio da se vozi oko njegove kuće što je vidio kroz prozor. Ne sjeća se jesu li AI i on razmjenjivali sms poruke. Naveo je da je AI njega zvao telefonom više puta, i to nekad sa skrivenog broja, a nekad sa svog broja, i svaki puta mu se javio, osim kada ga je zvao uzastopno desetak puta. Kada bi se čuli telefonom, govorili bi o njegovoj vezi s ŠI. Na pitanje je li mu poznata adresa [adresa], odgovorio je da je, da na toj adresi živi ŠI s djecom i AI, navodeći da je na tu adresu u inkriminiranom razdoblju pozivan od strane Orijane gdje je bio gost. Pojasnio je da su se ŠI i AI u inkriminiranom razdoblju razveli, ali su živjeli zajedno te je iz tog razloga uzeo stan kako bi ŠI preselila s djecom, jer su njihovi planovi bili da se ŠI s djecom makne od AI jer ju je uznemiravao. Na pitanje je li u inkriminiranom razdoblju zvonio na toj adresi, ogovorio je da je dva puta kada bi ŠI izašla sa psom van i donijela mu stvari navodeći da mu je jedanput ostavio punjač. Na pitanje je li u tom razdoblju zvao djecu DI i HI, odgovorio je da nije, već da su djeca zvala sa skrivenih brojeva. Na pitanje je li ikada uznemiravao djecu DI i HI, odgovorio je da misli da nije, a na pitanje je li ikada vikao na njih, odgovorio je da s djecom nije imao nikakvu komunikaciju niti ju je htio imati.

7. Glede događaja od 12. lipnja 2020. izjavio je da je išao u Salon keramike u kojemu je radila ŠI, u kojem se nalazio i AI s C. U salon tada nije ušao jer je od policije dobio upozorenje da ga je AI prijavio. Na parkiralištu salona bio je AI koji je bio na motoru i rekao: "Sad ćeš ti vidjeti" i otišao na policiju. Izjavio je da nije prijetio smrću niti na bilo koji način, a niti je imao razloga zašto. ŠI je u to vrijeme s djetetom bila u salonu, a na pitanje kako zna da je dijete bilo u salonu, odgovorio je da mu je to poslije rekla ŠI. Na pitanje na kojoj udaljenosti je tada bio udaljen od AI, odgovorio je na sedam do osam metara, te da tada nije iznosio nikakve prijetnje već je rekao AI da nije gotovo i da će se prava istina saznati, a time je mislio da će se saznati da je AI taj koji je njega pratio, dolazio kod njega na posao u Marinu, on se približavao njemu iako je znao da postoje mjere opreza, i odmah bi trčao na policiju prijaviti ga. Tada je imao firmu i u Marinama Červar, Parenzium i Novigrad je servisirao jahte. Kada mu je dolazio na posao, smijao mu se i pokazivao prstom prema njemu. Na pitanje je odgovorio da je istina da je AI spomenuo riječ narkoman, ali u kontekstu: "Da bog da ti sin saznao da si narkoman", a od ŠI je saznao da AI ima problema sa drogom.

8. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorio da su Orijanine prijateljice, sestra, sestrična i obitelj znali za njihovu vezu u inkriminirano vrijeme. ŠI i on su se družili kao par s tim osobama s kojima su znali izaći van, na plažu, na brod. ŠI mu je govorila da se AI opet loše ponaša prema njoj, i da "pumpa" DI. Na pitanje zašto je prilikom iznošenja obrane u prethodnom postupku iskazivao drugačije kada je govorio o pozivanju AI i djece, odgovorio je da je točno da kada je imao propuštene pozive od nepoznatog broja te kada je pozvao taj broj nazad, da su to bila djeca koja su se šalila, a on je nakon toga sklopio slušalicu.

9. ŠI i on prekinuli su vezu jer nisu više mogli trpiti taj odnos.

10. Na pitanje branitelja je odgovorio da on nije vidio da se AI odnosio loše prema ŠI, da ju je maltretirao i tukao te se loše odnosio prema djeci, već mu je to rekla ŠI.

11. U dokaznom postupku pročitana je službena zabilješka o dojavi (list 3 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave podnesenu od EI (list 4 i 5 spisa), izlist poziva na telefon (list 10 do 12 spisa), kaznena prijava podnesena od ŠI (list 44 spisa), dopis o povlačenje kaznene prijave i prijedloga za progon od ŠI (list 60 spisa) te su ispitani svjedoci žrtva EI (list 277 do 279 spisa), ŠI (list 279 i 280 spisa), ŽIF (list 291 do 293 spisa) i ĐIF (list 293 i 294 spisa).

12. Iz Službene zabilješke o dojavi vidljivo je da je EI 12. linja 2020. u 13.50 sati u prostorijama Policijske postaje Poreč – Parenzo prijavio da mu je prijetila osoba imena ŽI, a iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave vidljivo je da je EI pred Policijskom postajom Poreč – Parenzo 12. lipnja 2020. podnio kaznenu prijavu protiv osobe imena ŽI. Iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave vidljivo je da je ŠI **.**.2020. u 11.20 sati u Policijskoj postaji Poreč – Parenzo prijavila ŽI zbog nametljivog ponašanja. Iz Dopisa o povlačenju kaznene prijave i prijedloga za progon vidljivo je da je ŠI vlastoručno 6. srpnja 2020. napisala da povlači kaznenu prijavu protiv ŽI zbog svojih osobnih razloga.

13. Svjedok, žrtva EI, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut izjavio je da je 12. lipnja 2020. pristupio u prostorije Policijske postaje Poreč gdje je podnio kaznenu prijavu i prijedlog za kazneni progon protiv njemu poznate osobe po imenu ŽI iz [adresa], jer da je toga dana oko 13.40 sati u dvorište poslovnog prostora u [adresa], E [adresa] u kojem se nalazi trgovina keramičkih pločica i druge opreme za sanitarije gdje je zaposlena njegova supruga ŠI u svojstvu prodavačice, svojim vozilom ušao okrivljenik koji se zaustavio, i kroz otvoreni prozor vozila, u vrijeme kada je bio sa sinom mlt. C, uputio mu ozbiljne prijetnje riječima: "Nije to gotovo vidjet ćeš ti ubit ću te i reci sinu kakav si narkoman", nakon čega je otišao u smjeru grada [adresa]. Nije siguran je li supruga mogla čuti što mu je rekao, navodeći da je sin stajao pokraj njega i vjeruje da je čuo što mu je ovaj rekao.

14. I prije kritičnog događaja njegova obitelj i on su unutar šest do sedam mjeseci imali jako velike probleme, navodeći da je okrivljenik vrlo često dolazio na njihova ulazna vrata stambene zgrade u [adresa] u [adresa] u kojoj žive, zvonio im na vrata, tražio da supruga izađe van i razgovara s njom, puno puta je zvonio i bježao bez da je bilo što govorio, puno puta pozivao suprugu telefonskim putem te sa skrivenih brojeva počeo zvati i njihovu djecu mlt.DI i mlt. HI, a to stoga jer je supruga s njim kratko vrijeme bila u vezi. Izjavio je da su supruga i on riješili između sebe i odlučili nastaviti živjeti dalje kao obitelj.

15. Okrivljenik je cijeloj njegovoj obitelji dosađivao gotovo svaki dan dolazeći na njihovu adresu stanovanja te učestalo, nebrojeno puta zvonio na parlafon u prizemlju, tražio je da supruga izađe van kako bi s njom razgovarao, zvao ju telefonom, zvao je i djecu, što da je postalo neizdrživo, pa je odlučio podnijeti kaznenu prijavu nakon što je razgovarao sa suprugom. Za suprugu je izjavio da je 11. lipnja 2020. bila u prostorijama Policijske postaje Poreč gdje je podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika pa kako više nije znao kako zaštititi djecu koja ne žele izaći van stana jer se boje okrivjenika i uznemirena su, i sebe, obratio se policiji. Sve je to kod njega izazvalo strah i uznemirenost kako za njegovu sigurnost, tako i za sigurnost ostalih članova obitelji. Policijski službenici su ga zvali putem telefona i provjeravali da li okrivljenik krši mjere koje su mu izrečene, na što je policijskim službenicima odgovarao da se okrivljenik mjera pridržava i da ih ne krši.

16. Na pitanje branitelja okrivljenika je odgovorio da je s ŠI bio u braku od 2006. do 2014. ili 2015. te nakon razvoda dvije godine nisu živjeli zajedno, navodeći da sada ponovno živimo zajedno u izvanbračnoj zajednici, što su bili i u razdoblju od prosinca 2019. do 12. lipnja 2020. Na pitanje je li poznavao okrivljenika i prije prosinca 2019., odgovorio je da ga nikada u životu nije vidio, da okrivljenika nikada nije ni upoznao niti mu je to želja, a prvi puta je s njim bio u kontaktu kada je okrivljenik njega nazvao nakon prosinca 2019. i izgovorio mu ružne riječi: „Šmrčeš kao kreten, usisavaču jedan, narkomanu“, nakon čega mu je uputio još deset do dvadeset poziva na koja mu se nije javljao, jer nije imao što s njim razgovarati, ali da mu se javio nakon dvadeset do trideset dana od prvog njegovog poziva. Nadalje, kada je izjavio da mu je okrivljenik iz vozila uputio riječi: „Nije gotovo, vidjeti ćeš ti, ubit ću te, reci sinu kakav si narkoman", to se dogodilo u dvorištu trgovine, i tada je okrivljenik od njega bio udaljen tri do pet metara. Ne sjeća se je li okrivljenik tada bio sa spuštenim staklima od auta ili je bio izvan vozila, misli izvan vozila, navodeći da su se njih dvojica dnevno gledali kada je bilo normalno, odnosno kada je popio terapiju oko tridesetak puta, a kada nije bilo normalno, odnosno kada okrivljenik ne bi popio terapiju (po njegovom žargonu) tada bi se gledali i do stotinjak puta dnevno ispred njegovog kućnog praga. Nadalje, izjavio je da je okrivljenik već u 7.45 sati bio stotinjak metara ispred njegove zgrade, u 8.03 sata ga je vidio pred školom, i to je trajalo mjesecima. U to je vrijeme bio zaposlen u firmi Aulus d.o.o., vlasnik je koktel bara, u kojega je u inkriminiranom razdoblju dolazio i okrivljenik.

17. Svjedok je pojsnio što je mislio time u njegovom žargonu da okrivljenik nije uzeo terapiju, da je tada sam sebe pitao zašto okrivljenik dnevno po tridesetak pa i stotinjak puta dnevno dolazi pred njegovu zgradu i ostala mjesta. Pojasnio je da je njegova ulica u kojoj živi, [adresa], ulica u koju treba ući s namjerom budući da se kroz nju ne prolazi, već je kružna. Osobno nije vidio da se okrivljenik obraćao njegovoj djeci DI i HI, ta saznanja ima od supruge ŠI i od djece. Djeca su mu rekla da kada idu na more da i okrivljenik stalno dolazi u njihovu blizinu, a od supruge ŠI je saznao da je okrivljenik stalno dolazio gdje bi oni išli. Djeca su na more išla u pratnji majke.

18. Tog 12. lipnja 2020. u vrijeme kada mu je okrivljenik izgovorio navedene riječi, DI je bio od njega odaljen tri do pet metara, i isto toliko od okrivljenika. Taj susret u dvorištu trajao je od tri do pet minuta. Ne sjeća se je li okrivljeniku tada uzvratio kakvim riječima. Kada je okrivljenik otišao, DI mu je rekao da što se to dešava, je li to normalno?. Misli da je tada DI išao u sedmi razred osnovne škole, a kćerka HI u prvi razred srednje škole. Nije primijetio da su djeca u tom razdoblju popustila u školi.

19. Na pitanje je odgovorio da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio čest i konstantan, od jutra do večeri. Djeca su plakala, bila su u strahu, odnosno pojasnio je da je više plakao DI, kod HI je primijetio da se želi isključiti iz toga. Razgovarao je s djecom jer ih je vidio u strahu, a to s toga jer je okrivljenik stalno zvonio na parlafon pa bježao, a i reagirala bi kada bi zazvonio nečiji mobitel. Njegovo radno vrijeme je od 19.00 do 2.00 sata i djeca su mu rekla da je okrivljenik zvonio na parlafon oko 22.00 sati.

20. Na pitanje da li se obratio medicinskoj pomoći, odgovorio je da je često razmišljao o tome, priznavši da je i on plakao jer je vidio da su djeca u strahu, ali da je kroz česte razgovore s djecom odlučio ne potražiti medicinsku pomoć za djecu, jer je mislio da bi to još moglo utjecati na njih. Na pitanje je li njihova majka ŠI plakala u to vrijeme, odgovorio je često. Nadalje, na pitanje je odgovorio da je okrivljenik djecu nazivao s nepoznatog broja, djeca su mu rekla da su se dva puta javila, čula su okrivljenikov glas, te se poslije nisu javljala na nepoznati broj.

21. D je u konačnici izjavio da je bilo previše toga.

22. Svjedokinja ŠI, nesrodna s okrivljenikom, propisno opomenuta izjavila je da sa AI ima dvoje djece, DI koji je rođen 2009. i HI koja je rođena 2006. Razveli su se prije sedam godina i od tada je s djecom tri godine bila od kuće, nakon čega se zajedno s djecom vratila i sada žive zajedno na adresi [adresa]. Jedno je vrijeme bila u ljubavnoj vezi s okrivljenikom, ali je odlučila nastaviti živjeti sa AI koji je znao za to. Okrivljenik je u zadnjih šest, sedam mjeseci dolazio na njihovu adresu, zvonio je na parlafon, zvao je mobitelom AI, djecu na njihove mobitele, i dolazio joj je na radno mjesto. Dana 11. lipnja 2020. bila je u Policijskoj postaji Poreč gdje je podnijela kaznenu prijavu za nametljivo ponašanje protiv okrivljenika.

23. Glede događaja od 12. lipnja 2020. izjavila da se isti odigrao unutar dvorišta prodajnog centra Kerlab u [adresa], na adresi [adresa] 13.40 sati kada je vidjela okrivljenika kako je svojim vozilom ušao u dvorište u kojem se nalazio AI i sin DI, a ona je tada bila unutar prodajnog dijela trgovine, i kada je izašla van, čula je da si AI i okrivjenik nešto govore, ali nije razumjela niti čula upućene prijetnje. Vidjela uplašenog sina.

24. Na pitanje branitelja okrivljenika odgovorila je da su se AI i ona razveli 2011. ili 2012. te da su tri godine nakon razvoda ponovno počeli živjeti zajedno. Ne zna i ne sjeća se je li u razdoblju od prosinca 2019. do 12. lipnja 2020. bila u kontaktu s okrivljenikom i ne sjeća se je li tada upućivala okrivljeniku kakve sms poruke. Na pitanje da li se obratila okrivljeniku da joj pomogne jer ju AI maltretira i gura, odgovorila je da nije. Na pitanje da li su joj se djeca obraćala vezano za okrivljenika odgovorila je da jesu, mlt. DI joj je govorio da kada bi god izašao u park igrati se s djecom, vidio je okrivljenika, i da ga se boji, a mlt. HI joj je govorila da gdje god bi išla vidjela bi okrivljenika. DI je zbog toga plakao. Na pitanje jesu li dok je bila u ljubavnoj vezi s okrivljenikom živjeli zajedno, odgovorila je da nisu, a na pitanje je li od prosinca 2019. do srpnja 2020. bila u ljubavnoj vezi s okrivljenikom, odgovorila je da ne zna.

25. Na pitanje što se to događalo da se 11. lipnja 2020. odlučila pred policijom podnijeti kaznenu prijavu protiv okrivljenika zbog nametljivog ponašanja, odgovorila je da to više nije bilo normalno, nije više mogla izdržati, navodeći da je okrivljenik gotovo svakodnevno unazad nekoliko mjeseci do tog 11. lipnja 2020. dolazio joj na posao u Salon keramike, vozilom je prolazio gore dolje pored salona, kada bi ušao u salon govorio joj je svega i svačega da ona ne radi u Salonu keramike već u bordelu, te da joj je svega i svačega govorio pred poslovođom i direktorom firme. Nazivao ju je telefonom, a nazivao je telefonom i njezinu djecu i to sa skrivenog broja, i djeca su se prvo javila nakon čega se više nisu javljala na poziv skrivenog broja, jer su znala da je to okrivljenik. Na pitanje tko je prekinuo intimno druženje, odgovorila je da je to učinila ona, ali da se ne sjeća kada.

26. Razgovarala je s mlt. C o svemu tome, odvela ga je i kod školskog psihologa budući da joj to više nije bilo normalno i bilo joj je dosta toga, a primijetila je na djetetu neke promjene upravo u inkriminiranom razdoblju, navodeći da ona zna da je dijete tada ulazilo u pubertet, ali je ponovila da njoj to sve više nije bilo normalno. Mlt. DI je kod školskog psihologa išao nekoliko puta i psiholog tada nije napisao ništa o njegovom stanju. Navelaje da je DI u to vrijeme imao loše ocjene te je i ona jedanput bila prisutna razgovoru između DI i psihologa, ističući da je DI dalje kod psihologa išao sam. Razgovarala je s Tonijevom razrednicom navodeći da joj razrednica nije ništa spominjala o tome pa je zaključila da se DI nije žalio na to s okrivljenikom. Navela je da su tada djeca prema njoj imala revolt jer je imala ljubavnika, i više nisu mogla izdržati to razbijanje retrovizora na njezinom vozilu navečer, navodeći da je toga bilo i po danu, i u jutro. Okrivljeniku je rekla da je dosta toga, no on je i dalje nastavio dolaziti i razbijati.

27. Na pitanje je li u inkriminiranom razdoblju pa i nakon njega mlt. HI imala kakvih problema, primjerice popuštanja u školi, odgovorila je da nije, da je ona bila stalno konstantna.

28. Glede događaja od 12. lipnja 2020. izjavila je da se nalazila na radnom mjestu unutar salona, radila je od 13.00 sati kada je kroz staklo vidjela da su njoj s lijeva bili AI i DI, da kombijem dolazi okrivljenik, i tada se počela tresti. Kako je izlazila iz Salona, čula je da si AI i okrivljenik nešto viču, vidjela je da je AI sjeo na motor i otišao, a DI je ostao s njom. Izjavila je da je DI jako plakao, povraćalo mu se, i tada je s C otišla na policiju. DI je primio policijski službenik u civilu i čula je da je dijete reklo policijskom službeniku da je okrivljenik vikao prema AI: " [adresa] djetetu kakav si narkoman, ubit ću te", i još toga čega se više ne sjeća. AI joj nije nikada ispričao što mu je tada rekao okrivljenik.

29. Svjedokinja RI, nesrodna s okrivljenikom, psihologica u Osnovnoj školi Poreč, izjavila je da DI pohađa tu Školi od prvog razreda, opisala ga je kao življe dijete koje je od petog razreda počelo ispitivati granice. U sedmom razredu dobio je pedagošku mjeru od škole, koju je dobio i u osmom razredu, a to stoga jer se zajedno sa skupinom djece neadekvatno ponašao i kada je bila zabrana djeci odlaska na gornji kat škole, DI je krenuo prema gornjem katu, učiteljica je stala i rekla mu da se ne smije ići gore, no on je unatoč tome otišao na silu. U školskoj godini 2020./2021. bila je online nastava pa se roditelji nisu niti pozivali u školu. Tonijeva majka bila je kod nje na razgovoru kada je DI pohađao sedmi razred osnovne škole, zbog ispravljanja Tonijevih ocjena, dok u šestom razredu nije dolazila. U šestom razredu nije imala nikakvu intervenciju prema njoj od strane Tonijevih roditelja, navodeći da je samo jedanput u sedmom razredu razgovarala s Tonijevom majkom. Na pitanje je li Tonijeva majka iznosila kakve obiteljske probleme ili probleme s nekom trećom osobom vezano za DI, svjedokinja je odgovorila da nije.

30. Svjedokinja ĐIF, nesrodna s okrivljenikom, razrednica mlt. DI izjavila je da je bila njegovom razrednicom od petog do osmog razreda te da su djeca u inkriminiranom periodu većinom imala online nastavu, odnosno da je DI je 2019. krenuo normalno u školu kao i ostala djeca, no kada su došle na snagu mjere, prešlo se na on line nstavu i Tonijev uspjeh u šestom i sedmom razredu bio je podjednak. Izjavila je da je inače sedmi razred osnovne škole dosta kritično razdoblje u odnosu na djecu, pa da je tako i DI u sedmom razredu postao življi, navodeći da se tada trebalo s djecom više razgovarati. Na pitanje je odgovorila da je DI u sedmom razredu dobio pedagošku mjeru od strane nje, opomenu kao najblažu mjeru, a da je u osmom razredu dobio pedagošku mjeru strogog ukora. Na pitanje na koji način su se održavali roditeljski sastanci u vrijeme online nastave, odgovorila je da su se i oni održavali online, ističući da su imali i viber grupu preko kojim su razmjenjivali podatke i informacije. Na pitanje je odgovorila da se njoj Tonijevi roditelji nisu obraćali niti javljali vezano za DI a što nije bilo vezano za školu. Inicirala je razgovor kod psihologice nakon jednog Tonijevog neprimjernog ponašanja zbog čega je prvo pozvala Tonijevu majku, pa su svi troje otišli kod psihologice. Pojasnila je da ona kada uoči kakav problem, obavi individualni razgovor sa svakim djetetom pa je tako individualni razgovor obavila i sa C, o čemu je bila obavještena i Tonijeva majka, a ti razgovori su isključivo vezani za ponašanje i uspjeh u školi.

31. Svjedokinja je izjavila da je početkom petog razreda imala individualne razgovore s roditeljima djece, i sjeća se da joj je Tonijeva majka prilikom takvog razgovora rekla da je njihova obiteljska situacija složena, da u obitelji nastoje održati normalnu komunikaciju, što je njoj bilo bitno zbog skrbništva nad djetetom. Napomenula joj je da jedno vrijeme nije živjela zajedno sa suprugom, ali da su nakon toga ipak ostali zajedno i da nastoje uskladiti svoje odnose.

32. Nakon provedenog dokaznog postupka, državni odvjetnik smatra da je nedvojbeno dokazano da je okrivljenik počinio kaznena djela na način kako mu se optužnicom stavlja na tereet, navodeći da iako iako okrivljenik u svojoj obrani negira njihovo počinjenje, analiziriaći rezultate provedenih dokaznih radnji i to cijeneći iskaz svjedoka EI te ŠI, da je jasno kako je okrivljenik postupao na način opisan u činjeničnom opisu. Smatra da tijekom postupka ni na koji način okrivljenik nije dokazao da je bio, u kako on navodi, ljubavnoj vezi s ŠI, odnosno da je ona suglasno pristala na radnje koje okrivljenik navodi. Predložio je stoga da se okrivjenik proglasi krivim i osuditi na sankciju predloženu u optužnici.

33. Branitelj okrivljenika je suprotno navodima optužbe, izjavio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio bilo koje kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Na njegovo pitanje svjedokinji da li je i koje godine ŠI bila u vezi s okrivljenikom, da je odgovorila: "Sada se više ne sjećam, ne radi mi mozak" navodeći da je očito da su se od vremena završetka ljubavne veze okrivljenika i ŠI potom od vremena davanja njezinog iskaza kao svjedokinje te do 7. veljače 2023. kada je ispitana, uslijedila promjena životnih okolnosti kao što je to i svjedokinja ŠI sama iskazala, misleći na vraćanje bivšem suprugu AI i njihov zajednički život, pa da se u konačnici ŠI više ne sjeća veze s okrivljenikom, „Ne radi joj mozak“, a da su promjena životnih okolnosti i ponovni zajednički život ovdje ključnih svjedoka izazvani najočitijim manipulativnim ponašanjem i djelovanjem EI prema ŠI, a isto tako kroz inkriminirano vrijeme prema okrivljeniku. Iz navoda obrane okrivljenika i dobrim dijelom iz iskaza ključnih svjedoka EI i ŠI da nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik žrtva manipulacije EI te da je EI taj koji je uznemiravao okrivljenika u inkriminiranom razdoblju prije kraja 2019. i nakon lipnja 2020., što da proizlazi iz iskrenog i logičnog navoda okrivljenika u njegovoj obrani da su ŠI i on sporazumno prekinuli vezu, ali to zato što on više nije mogao trpjeti ponašanje EI prema njemu i ŠI. Naveo je da ni iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi i nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenik na bilo koji način i u bilo kojem obliku uznemiravao mlt. DI i mlt. HI. Konačno, kontradiktornost iskaza EI te navodi obrane okrivljenika da nedvojbeno ukazuju na to kako okrivljenik nije izgovorio inkriminirane riječi "Ubiti ću te". Izjavio je da je okrivljenik logično i iskreno rekao kako je EI **.**.2020. rekao da nije gotovo i da će on vidjeti jer će se prava istina saznati. Isto tako ne poriče, odnosno potvrđuje da je spominjao EI riječ "narkoman", ali da takvo obraćanje okrivljenika EI uz i u svim utvrđenim okolnostima nedvojbeno nije i ne može predstavljati kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa budući da u ovom postupku nema dokaza da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, predložio je da se isti oslobodi optužbe.

34. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode, i to jedno kazneno djelo prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. KZ/11 te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

35. U ovom postupku nije sporno da je 12. lipnja 2020. okrivljenik išao u Salon keramike u kojemu je radila ŠI, u kojem se nalazio i AI i mlt. DI. Nije sporno da su okrivljenik i ŠI jedno vrijeme bili u ljubanoj vezi.

36. Sporno je da li je okrivljenik tog 12. lipnja 2020. ozbiljno prijetio EI da će ga usmrtiti, da li je u inkriminirano vrijeme, dakle od prosinca 2019. do 12. lipnja 2020. često dolazio do adrese doma obitelji EI, često zvonio na parlafon njihovog stana tražeći ŠI da razgovara s njim, pozivao telefonom EI, te je li telefonom pozivao i njihovu mlt. djecu DI i HI.

37. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz žrtve, svjedokinje ŠI, smatrajući njezin iskaz životno uvjerljivim i nedvojbenim. Sud je prihvatio i iskaz žrtve, svjedoka EI koji je iskazivao jasno i uvjerljivo o onome što je sam doživio, te jasno iskazivao i o onome što je saznao od ŠI kao bivše supruge a sada izvanbračne supruge te majke svoje djece. Iskazi ovih dvaju svjedoka bili su apsolutno suglasni i međusobno logično povezani. U skladu s navodima ovih svjedoka je i materijalna dokumentacija u spisu, i to Službena zabilješka o dojavi iz koje je utvrđeno da je žrtva EI **.**.2020. u 13.50 sati u prostorijama Policijske postaje Poreč – Parenzo prijavio da mu je prijetila osoba imena ŽI, Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave iz koje je utvrđeno da je žrtva EI pred Policijskom postajom Poreč – Parenzo 12. lipnja 2020. podnio kaznenu prijavu protiv osobe imena ŽI, te Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave iz koje je utvrđeno da je žrtva ŠI **.**.2020. u 11.20 sati u Policijskoj postaji Poreč – Parenzo prijavila ŽI zbog nametljivog ponašanja. Sud je prihvatio i iskaz psihologice osnovne škole koju je pohađao mlt. DI, CIF, te je prihvatio iskaz Tonijeve razrednice ĐIF.

38. Okrivljenik se tereti da je počinio jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 prema EI, na način da mu je 12. lipnja 2020. rekao: „Nije gotovo, vidjet ćeš ti, ubit ću te, reci sinu kakav si narkoman!“.

39. Okrivljenik se branio da nije prijetio smrću EI, navodeći da nije imao razloga za to te da je AI rekao da nije gotovo i da će se prava istina saznati, a time da je mislio da će se saznati da je AI taj koji je njega pratio, dolazio kod njega na posao u Marinu i približavao mu se iako je znao da postoje mjere opreza, i odmah ga išao prijaviti policiji.

40. Sud nije priphvatio ovakvu obranu okrivljenika.

41. Iz iskaza svjedoka EI jasno je utvrđeno da je okrivljenik 12. lipnja 2020. oko 13.40 sati svojim vozilom ušao u dvorište poslovnog prostora u [adresa], na adresi [adresa] kojem se nalazi trgovina keramičkih pločica i druge opreme za sanitarije gdje je zaposlena njegova supruga ŠI u svojstvu prodavačice, zaustavio se i kroz otvoreni prozor vozila, u vrijeme kada je bio sa sinom mlt. C, uputio mu ozbiljne prijetnje govoreći: "Nije to gotovo vidjet ćeš ti ubit ću te i reci sinu kakav si narkoman", nakon čega je otišao u smjeru grada [adresa]. Iz iskaza svjedokinje ŠI utvrđeno je da je toga dana vidjela okrivljenika kako je svojim vozilom, kombijem, ušao u dvorište prodajnog centra Kerlab u [adresa], na adresi [adresa] 13.40 sati u kojem se nalazio AI i sin DI, ona je tada bila unutar prodajnog dijela trgovine, i kada je izašla van vidjela je uplašenog sina, vidjela je da AI sjeda na motor i odlazi, a da je DI ostao s njom te da je DI tada jako plakao, povraćalo mu se, i tada je s C otišla na policiju. Utvrđeno je da je DI tada primio policijski službenik u civilu i čula je da je dijete reklo policijskom službeniku da je okrivljenik vikao prema AI: " [adresa] djetetu kakav si narkoman, ubit ću te!". Dakle, utvrđeno je da je okrivljenik uputio prijetnju EI, prijetnja postoji, čuo ju je Slobodanov sin mlt. DI koji je tada počeo plakati, povraćalo mu se, što je utvrđeno iz iskaza njegove majke, svjedokinje ŠI koja je čula da je tu prijetnju sin prenio istog dana i policijskom službeniku, a iz Službene zabilješka o dojavi te iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave je utvrđeno da je EI istog tog dana u 13.50 sati, dakle neposredno nakon događaja, u prostorijama Policijske postaje Poreč – Parenzo prijavio da mu je prijetila osoba imena ŽI, protiv kojega je podnio i kaznenu prijavu, budući da je i sam izjavio da je bio uznemiren i u strahu.

42. Nadalje, okrivljenik se tereti da je počinio jedno kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. KZ/11 prema obitelji EI, na način da je u razdoblju od prosinca 2019. do 12. lipnja 2020. unatoč znanju da EI s njim ne želi imati bilo kakav kontakt, više puta tjedno dolazio do doma EI na adresi [adresa] u [adresa] gdje se svojim vozilom vozio ispred stambene zgrade u kojoj živi EI sa suprugom ŠI i djecom, zvonio na parlafon stana obitelji EI, od AI i djece mlt. DI i mlt. HI tražio da ŠI izađe iz stana i razgovara s njim, a kada mu se ŠI ne bi javila na mobitel tada je više puta pozivao telefonom EI i mlt. djecu DI i HI.

43. Okrivljenik se branio da je u inkriminiranom razdoblju on taj koji je dobio prvi poziv od EI koji ga je napadačkim stavom pitao kakva je to veza i što misli kako to nastaviti i kakvi su njihovi planovi, da je AI jedanput pozvao on kada ga je vidio da se vozi oko njegove kuće, da je AI njega telefonom zvao više puta sa skriveng broja i sa svoga broja, na što mu se svaki puta javio, osim kada ga je zvao uzastopno desetak puta, te da je na adresu [adresa] koja mu je poznata, u inkriminiranom razdoblju dolazio kada je bio pozivan od strane ŠI kao gost.

44. Sud ni ovakvu obranu okrivljenika nije prihvatio.

45. Iz iskaza svjedoka EI utvrđeno je da je okrivljenik šest ili sedam mjeseci prije 12. lipnja 2020. često dolazio na njihova ulazna vrata stambene zgrade u [adresa] u [adresa] u kojoj žive, zvonio im na vrata, tražio da supruga izađe van i razgovara s njom, puno puta je zvonio i bježao bez da je bilo što govorio, puno puta pozivao suprugu telefonskim putem te sa skrivenih brojeva zvao i njihovu djecu mlt. DI i mlt. HI. Utvrđeno je da je okrivljenik cijeloj obitelji EI dosađivao gotovo svaki dan dolazeći na njihovu adresu stanovanja te učestalo, nebrojeno puta zvonio na parlafon u prizemlju, tražio je da supruga izađe van kako bi s njom razgovarao, zvao ju telefonom te da je telefonom zvao i djecu. Utvrđeno je da je okrivljenik već u 7.45 sati bio oko sto metara ispred njihove zgrade, u 8.03 sata je bio pred školom, i da je to trajalo mjesecima. Također, da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju s takvim svojim ponašanjem bio čest i konstantan, od jutra do večeri, što je kod EI izazvalo strah i uznemirenost za sebe i za sigurnost njegove obitelji. Navode ovog svjedoka potvrdila je i svjedokinja ŠI koja je izjavila da je okrivljenik šest, sedam mjeseci prije 11. lipnja 2020. dolazio na njihovu adresu, zvonio na parlafon, zvao mobitelom AI, djecu na njihove mobitele, i dolazio joj je na radno mjesto, zbog čega je 11. lipnja 2020. pred Policijskom postajom Poreč - Parenzo podnijela kaznenu prijavu za nametljivo ponašanje protiv okrivljenika, što je utvrđeno i iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave da je ŠI **.**.2020. u 11.20 sati u Policijskoj postaji Poreč – Parenzo prijavila ŽI zbog nametljivog ponašanja.

46. Okrivljenik se tereti da je počinio dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 prema mlt. DI i mlt. HI na način da je u inkriminiranom razdoblju, dakle od prosinca 2019. do 12. lipnja 2020., svjestan i pristajući da kod mlt. djece DI (rođen 2009.) i mlt. HI (rođena 2006.) za koje je znao da nemaju navršenih osamnaest godina života izazove nemir i negativno utječe na njihov svakodnevni život i psihički razvoj, više puta tjedno dolazio do zgrade na adresi [adresa] u [adresa] na kojoj žive djeca sa svojim roditeljima EI i ŠI, gdje se svojim vozilom vozio ispred te stambene zgrade, zvonio na parlafon stana obitelji ŠI, od AI i djece mlt. DI i mlt. HI tražio da ŠI izađe iz stana i razgovara s njim, kada mu se ŠI ne bi javila na mobitel tada je više puta pozivao telefonom EI i mlt. djecu DI i HI, a 12. lipnja 2020., u prisutnosti mlt. DI, EI rekao: "Nije gotovo, vidjet ćeš ti, ubit ću te, reci sinu kakav si narkoman!" što je mlt. DI uznemirilo i ustrašilo, i što je sve kod oba djeteta izazvalo strah zbog kojeg se boje izaći iz stana i uznemirenost na zvonjavu zvona na vratima ili mobitela.

47. Okrivljenik se branio da je četiri godine bio u ljubavnoj vezi s ŠI te da su tu bila i djeca s kojima je provodio vrijeme, da je EI preko djece krenuo nauditi mu pa da je prvo krenuo sa kćerkom, a onda i sa sinom koji je pristao biti Slobodanov svjedok, a zauzvrat mu obećavao neke stvari, kupovao igračke. Djecu u tom razdoblju nije zvao, već su djeca zvala njega sa skrivenih brojeva na koje pozive im nije odgovarao. Nije nikada vikao na djecu niti je s njima imao kakvu komunikaciju niti ju je htio imati.

48. Ovakav dio obrane sud također nije prihvatio.

49. Iz iskaza svjedoka EI jasno je utvrđeno da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju vrlo često dolazio na njihova ulazna vrata zgrade u kojoj žive, zvonio im na vrata u vrijeme kada su djeca bila u stanu tražeći da ŠI izađe van i razgovara s njom, puno puta je zvonio i bježao bez da je bilo što govorio, puno puta pozivao suprugu telefonskim putem te sa skrivenih brojeva zvao i njihovu djecu mlt. DI i mlt. HI, i na taj način gotovo svaki dan dosađivao cijeloj obitelji, pa tako i mlt. DI i mlt. HI. Utvrđeno je da je ovaj svjedok od supruge saznao da je okrivljenik stalno dolazio gdje bi oni išli, a djeca su mu rekla da kada idu na more da okrivljenik stalno dolazi u njihovu blizinu, zbog čega da su djeca plakala, bila su u strahu, da je DI plakao više, a kod HI je primijetio da se želi isključiti iz toga. Razgovarao je s djecom jer ih je vidio u strahu, a to s toga jer je okrivljenik stalno zvonio na parlafon pa bježao, zvonio bi i oko 22.00 sata, a i reagirala bi kada bi zazvonio nečiji mobitel. Okrivljenik je djecu nazivao s nepoznatog broja, djeca su mu rekla da su se dva puta javila, čula su okrivljenikov glas, te se poslije nisu javljala na nepoznati broj. Sve to sud je utvrdio i iz iskaza svjedokinje ŠI koja je izjavila da je okrivljenik dolazio na njihovu adresu, zvonio na parlafon te zvao djecu na njihove mobitele. Mlt. DI joj je govorio da kada bi god izašao u park igrati se s djecom, vidio je okrivljenika, a mlt. HI joj je govorila da gdje god bi išla vidjela bi okrivljenika. Nazivao je djecu telefonom na njihov mobitel i to sa skrivenog broja pa su se djeca prvo javila, nakon čega se više nisu javljala na poziv skrivenog broja, jer su znala da je to okrivljenik. DI joj je rekao da se boji okrivljenika, zbog toga je i plakao, a plakao je i povraćalo mu se kada je 12. lipnja 2020. u dvorištu Salona u kojem je radila čuo da je okrivljenik prijetio njegovom ocu da će ga ubiti i da mu je govorio da kaže djetetu kakav je narkoman. Ova je svjedokinja u to vrijeme vidjela promjene na DI, imao je loše ocjene, zbog čega je jedanput bila prisutna razgovoru između DI i školskog psihologa, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje RI koja je izjavila da je Tonijeva majka bila kod nje na razgovoru kada je DI pohađao sedmi razred osnovne škole, zbog ispravljanja Tonijevih ocjena te iskaza svjedokinje EIF koja je izjavila da ona kada uoči kakav problem, obavi individualni razgovor sa svakim djetetom pa da je tako individualni razgovor obavila i sa C, o čemu je bila obavještena i Tonijeva majka, a ti razgovori su isključivo vezani za ponašanje i uspjeh u školi.

50. Okrivljenik je negirao počinjenje kaznenih djela za koja ga se tereti navodeći da nije prijetio smrću EI, da je on bio taj kojega je EI pozivao, da je on njega jedanput vidio da se vozi oko njegove kuće, da je AI njega telefonom zvao više puta sa skriveng broja i sa svoga broja, da je na adresu [adresa] u [adresa] koja mu je poznata, u inkriminiranom razdoblju dolazio kada je bio pozivan od strane ŠI kao gost te da nije imao nikakvu komunikaciju s djecom mlt. C i mlt. HI, koje navode nije ničim dokazao te je sud ocijenio da je njegova obrana usmjerena ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti, koja nema uporište u utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima.

51. Iz iskaza žrtava koje su ispitane u svojstvu svjedoka UI i OI čiji navodi su potkrijepljeni i materijalnim dokazima u spisu, utvrđeno je neprihvatljivo ponašanje okrivljenika opisano u činjeničnom opisu kao u izreci. Utvrđeno je da je okrivljenik svojim ponašanjem u inkriminirano vrijeme ustrašio i uznemirio EI kod kojega je izazvao i ozbiljan strah za njegov život, zatim da je ustrajno i kroz dulje vrijeme, gotovo svakodnevno šest do sedam mjeseci svojim radnjama opisanim u izreci nastojao uspostaviti neželjeni kontakt sa žrtvama čime je kod istih izazvao strah za njihovu sigurnost, svjedokinja ŠI je izjavila da okrivljenikovo ponašanje više nije bilo normalno i više nije mogla izdržati, kao ni AI koji je izjavio da je okrivljenik obitelji dosađivao gotovo svaki dan što da je postalo neizdrživo, bio je u strahu za sebe i svoju obitelj, te da je svojim ponašanjem na u izreci opisani način grubo povrijedio djetetova prava, a to stoga jer je svojim ponašanjem dovodio djecu mlt. DI i mlt. HI do plača, čak više kod mlt. DI kod kojega je okrivljenikovo ponašanje izazivalo i podražaj na povraćanje, što je izjavila djetetova majka ŠI, a iz iskaza njihovog oca AI je utvrđeno da više nije znao kako zaštititi djecu koja ne žele izaći van stana jer se boje okrivjenika i uznemirena su, a zbog čega je i on zaplakao, kao i ŠI, pa se obratio policiji i u razgovoru sa suprugom ista je također podnijela kazneu prijavu. Okrivljenik je time u cijelosti ostvario biće kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, kazneno djelo namteljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

52. Tijekom postupka sud nije bio u sumnji da je okrivljenik djela počinio u neubrojivom stanju, već je ocijenio da je djela počinio s namjerom. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 počinio je izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svojih riječi i želio je to, dok je kaznena djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinio neizravnom namjerom kad je bio svjestan da svojim ponašanjem može ostvariti obilježja kaznenih djela pa je na to i pristao. U konkretnom slučaju okrivljenik se tereti da je svjestan i želeći kod EI izazvati tjeskobu, uznemirenost i strah, što je izrečenom prijetnjom to i ostvario, EI je u strahu za svoj život odmah nakon izgovorenih riječi otišao na policiju potražiti zaštitu i prijaviti prijetnju usmrćivanjem. Nadalje, tereti se da je svjesno i pristajući na to da kod mlt. DI i mlt. HI za koje je znao da nemaju navršenih osamnaest godina života izazove nemir i negativno utječe na njihov svakodnevni život i psihički razvoj, što je svojim ponašanjem i pristao na takvu posljedicu budući da je izazvao plač kod djece, osobito mlt. DI kod kojega je izazvao i nagon za povraćanjem te strah od izlaska van i strah i uznemirenost kada čuju zvonjavu mobitela. Svjesno je i ustrajno te kroz dulje vrijeme nastojeći uspostaviti neželjeni kontakt s obitelji EI kako bi došao do ŠI iste zastrašivao na u izreci opisani način, dakle svjesno i pristajući na to da svojim radnjama može ostvariti obilježje tog kaznenog djela, ipak je pristao na takvo ponašanje.

53. Stoga je utvrđeno da je okrivljenik počinio jedno kazneno djelo prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. KZ/11 te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, zbog čega mu je izrečena kaznenopravna sankcija. Sud nije utvrdio da je okrivljenik na u izreci opisani način glede kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 zlostavio dijete, odnosno djecu, već samo grubo porijedio njihova prava.

54. Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, cijeneći i njegove osobne i imovne prilike pa je unutar granica sankcija propisanih zakonom, cijeneći težinu kaznenih djela (prijetnja usmrćivanjem, kontinuirano i duži vremenski period negativno utjecao na cijelu obitelj ŠI), način i okolnosti počinjenja djela (gotovo svakodnevnim zvonjenjem na ulazna vrata obitelji ŠI te telefonskim pozivanjem mlt. djece s nepoznatog broja kako bi došao do njihove majke), uzimajući kao otegodno njegovu naročitu kriminalnu volju, brojnost radnji i upornost u svojim radnjama, dok kao olakotno kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, što je utvrđeno uvidom u kaznenu i prekršajnu evidenciju (list 28 i 29 spisa), a kao osobne i imovne prilike da je zaposlen, neoženjen i bez djece te bez vrjednije imovine, slijedom čega je okrivljeniku za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca te za svako kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, primjenjujući članak 48. i 49. KZ/11 i institut ublažavanja kazne utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koju je na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 stavio pod uvjet na rok provjeravanja od tri godine, što znači da se uvjetna jedinstvena kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je na taj način ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i njihovom sprječavanju.

55. Budući da je okrivljenik proglašen krivim, isti je na temelju članka 148. stavka 1. i 2. ZKP/08 dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 sastoji od troška paušalne svote u iznosu od 120,00 eura koje je dužan platiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude. Mišljenje je suda da će okrivljenik moći podmiriti odmjereni trošak postupka i da njegovim plaćanjem neće biti ugrožena njegova egzistencija.

Pula - Pola, 11. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja za mladež

Samanta Šijan

Diana Debeljuh

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dna:

• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj KOz-DO-20/2021 • Okrivljenom ŽI

• Branitelju okrivljenika CI iz Odvjetničkog društva Čophilj i paratneri d.o.o. Pula

• Žrtvi i zz mlt. žrtvi EI

• Žrtvi i zz mlt. žrtvi ŠI

• Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu u Poreč – Parenzo – po pravomoćnosti

• Policijskoj postaji Poreč – Parenzo na broj K-128/2020 – po pravomoćnosti