Poslovni broj Povrv-267/2019-49
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Lani Stanić Bulum, u pravnoj stvari tužitelja PROSUM d.o.o., Josipa Kosora 40, Dubrovnik, OIB: 28674464604, kojeg zastupa zakonska zastupnica OĐ, a koje zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica iz Dubrovnika, Vukovarska 36 protiv tuženika ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maro Konjuh, odvjetnik iz Zagreba, Petrinjska 29, radi isplate iznosa od 74.770,89 EUR, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 4. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića 20 poslovni broj Ovrv-76/2019 od 6. kolovoza 2019. i odbija tužbeni zahtjev.
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 10.533,61 EUR.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 1.673,28 EUR.
i r i j e š i o
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere od 28. svibnja 2020. koji glasi:
"I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u visini od 563.361,25 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. srpnja 2019. godine pa do isplate, a koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i troškova ovog ovršnog postupka određuje se privremena mjera zabranom protivniku osiguranja da otuđi ili optereti nekretninu zemljišnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi.
II. Zabilježbu zabrane iz točke I. provest će zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku, a zabrana se smatra provedenom dostavom rješenja zemljišnoknjižnom odjelu tog suda.
III. Rješenje o privremenoj mjeri ima učinak rješenja o ovrsi.
IV. Privremena mjera trajat će najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu osigurane tražbine.".
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj PROSUM d.o.o., sada tužitelj je 1. kolovoza 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika ŽĐ, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 563.361,25 HRK (74.770,89 EUR) na ime izvršenih radova iskopa na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći kako mu je tuženik platio samo 319.000,00 HRK od ukupno 882.361,25 HRK i troškova ovršnog postupka u iznosu od 11.958,00 HRK (1.587,10 EUR), sve sa zateznim kamatama.
2. Javni bilježnik Anđelko Stanić iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića 20 je 6. kolovoza 2019. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-76/2019 kojim se tuženiku nalaže isplatiti glavnicu u iznosu od 74.770,89 EUR sa zateznim kamatama i troškove postupka u iznosu od 1.587,10 EUR.
3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je Općinski sud u Dubrovniku, na temelju odredbi članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) i članka 287. stavka 1. OZ- a u vezi s člancima 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni broj Povrv-267/2019 od 20. rujna 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano pripremno ročište po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredom članka 451. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).
4. U prigovoru od 14. kolovoza 2019. i podnesku od 13. svibnja 2021. tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja, ističući kako s tužiteljem nije u nikakvom poslovnom odnosu, kako je u vezi s izvođenjem radova iskopa u [adresa] isključivo komunicirao s FĐ (suprugom direktorice tužitelja), s njim dogovarao posao, uvjete i ostalo i njemu na ruke plaćao za izvođenje radova zbog čega tužitelj nema nikakve osnove od njega bilo što potraživati. Ipak, radi obrazlaganja prigovora, napominjući kako se svi navodi iz prigovora koji se odnose na komunikaciju i ostalo s tužiteljem odnose upravo na komunikaciju s FĐ, navodi da prema tužitelju nema nikakvih nepodmirenih dugovanja, da je račun na temelju kojeg je izdano pobijano rješenje o ovrsi potpuno neosnovan, neistinit i sačinjen na način da prikaže tobožnje preostalo dugovanje ovršenika, koje dugovanje naprosto ne postoji. Tuženik je uistinu tužitelju na ime izvođenja radova iskopa platio 319.000,00 HRK, no to ne samo da nije bilo dostatno nego je za 19.000,00 HRK više od onoga što je tuženik bio dužan platiti. Stranke su se za cijenu izvođenja radova iskopa dogovorili na način da je tužitelj sam procijenio koliko će ukupno biti kubnih metara iskopa (procijenjeno oko 3000) i temeljem toga dogovorena ukupna cijenu za iskop (svi radovi, troškovi i drugo) u iznosu od 300.000,00 HRK. Upravo je tužitelj bio taj koji je vršio pritisak na tuženika da što prije krenu s radovima, da mu plati unaprijed 200.000,00 HRK jer da ima dugovanja koja mora hitno podmiriti. Tuženik je sve svoje obveze ispunio i tužitelju platio (na ruke) iznos od 300.000,00 HRK i mislio da je s time sve podmireno jer su se tako dogovorili. Međutim, tužitelj je potom prvo molio tuženika da mu plati još 12.000,00 HRK je da je teren bio zahtjevan (pucanje mina i sl.). Tuženik je pristao platiti i tih dodatnih 12.000,00 HRK iako je znao i on i tužitelj da to nije dužan platiti jer su se dogovorili za ukupnu cijenu radova u fiksnom iznosu, bez obzira na sve faktore. Nakon nekog vremena tužitelj doslovno moli tuženika za još 2.000,00 EUR jer da ima dugove, da mu je hitno, da su radovi bili zahtjevni i sl. Tuženik tada tužitelju pristaje platiti još 7.000,00 HRK uz napomenu da je to maksimum i da mu više jednostavno neće dati ni kune jer je i ovako platio 19.000,00 HRK više od dogovorenog. Na kraju, tužitelj je od tuženika potraživao dodatnih 50.000,00 HRK, ovog puta ucjenjujući tuženika, pozivajući se na svoje veze i poznanstva i prijeteći ovrhama, inspekcijama i slično. Tuženik naravno nije pristao na ucjenu i su tu njihovi odnosi do kraja narušeni, a tužitelj izdavanjem fiktivnog računa i pokretanjem ovršnog postupka očito htio izvršiti dodatni pritisak na tuženika. Financijska kartica koja je priložena uz pobijano rješenje o ovrsi je također potpuno fiktivna i neistinita jer iznosi i datumi uplata se jednostavno ni blizu ne podudaraju s uplatama i iznosima kako ih je tuženik (na ruke) plaćao tužitelju. Također, tuženik nije upoznat s nikakvih ugovorom o izvođenju radova kojeg u priloženoj opomeni pred ovrhu spominje tužitelj jer su se tuženik i tužitelj o svemu dogovorili usmeno. Prigovara i pogrešno dosuđenim troškovima ovršnog postupka jer odvjetnička naknada za sastav prijedloga za ovrhu nikako ne može biti 5.633,00 HRK. Slijedom navedenog, predlaže ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i nastaviti s postupkom kao po prigovoru protiv platnog naloga.
5. Tužitelj je 28. svibnja 2020. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodeći kako ova nekretnina predstavlja jedinu imovinu tuženika i kako bi, u slučaju raspolaganja tom nekretninom, namirenje tužitelja bilo bitno onemogućeno budući da je iz dosadašnjeg ponašanja tuženika razvidno da postupa prijevarno s ciljem oštećenja tužitelja jer nije podmirio dug prema tužitelju koji je za njega obavio radove velike novčane vrijednosti, ističući kako će se tuženik, unatoč zabrani otuđenja i opterećenja nekretnine, moći nesmetano koristiti tako da neće pretrpjeti nikakvu štetu. Posebno ističe kako između vrijednosti njegove tražbine i vrijednosti imovine tuženika postoji razuman odnos razmjernosti između opsega ograničenja vlasničkih prava i svrhe koja se želi postići pa da se zabranom tuženiku da raspolaže nekretninom u k. o. [katastarska općina] kako bi se osigurala tražbina ovrhovoditelja ne narušava pravična ravnoteža potrebna za osiguranje pravovaljanog (legitimnog) cilja.
6. U podnesku od 17. lipnja 2020. tuženik se protivi prijedlogu za određivanje privremene mjere. Smatra da je prijedlog u cijelosti neosnovan i suprotan ustaljenoj sudskoj praksi u ovakvim predmetima i ukazuje da uz prijedlog nije dostavljen niti jedan dokaz u prilog iznesenih tvrdnji na kojim se prijedlog temelji, dodajući da je potpuna neistina da tuženik nema druge imovine osim predmetne nekretnine i da svojim navodima da postupa prijevarno tužitelj vrijeđa tuženika.
7. Tijekom postupka pregledani su troškovnik PROSUM d.o.o. bez naznake datuma (str. 5 spisa), privremena situacija PROSUM d.o.o. od 5. srpnja 2019. (str. 6 spisa), financijska kartica PROSUM d.o.o. od 30. srpnja 2019. (str. 7 spisa), opomena pred ovrhu PROSUM d.o.o. od 15. srpnja 2019. (str. 8 spisa), ugovor o izvođenju radova PROSUM d.o.o. i VIAM d.o.o. od 15. veljače 2019. (str. 22-23 spisa), račun broj 2019- 26-10000-2 od 2. kolovoza 2019. (str. 24 spisa), ugovor o izvođenju radova ŽĐ i PROSUM d.o.o. od 14. veljače 2019. (str. 25-29, 47-51 spisa), zahtjev ŽĐ od 22. veljače 2019. (str. 30 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 40 spisa), izvod iz katastarskog plana od 22. veljače 2019. (str. 41-42 spisa), prijava početka građenja od 4. ožujka 2019. (str. 43 spisa), ispis poruka poslanih elektroničkom poštom iz ožujka 2019. (str. 44-46), ponuda EOMAT d.o.o. od 6. ožujka 2019. (str. 52 spisa), polica osiguranja PROSUM d.o.o. i ADRIATIC osiguranje d.d. od 7. ožujka 2019. (str. 53-54 spisa), obračun ŽĐ iz poruke elektroničke pošte od 3. travnja 2019. (str. 55-56 spisa), obračun za "donji plato" bez naznake datuma (str. 57 spisa), obračun za "rampa iskop" bez naznake datuma (str. 58 spisa), obračun za "gornji plato" bez naznake datuma (str. 59 spisa), ukupna rekapitulacija bez naznake datuma (str. 60 spisa), obračun razlike plaćanja bez naznake datuma (str. 61 spisa), obračun za "iskop donjeg platoa" bez naznake datuma (str. 62 spisa), obračun za "iskop u rampi" bez naznake datuma (str. 63 spisa), obračun za "iskop gornjeg platoa" bez naznake datuma (str. 64 spisa), obračun "po postignutom dogovoru" bez naznake datuma (str. 65 spisa), Profil 1-18 (str. 66-78 spisa), očitovanje pod nazivom "zemljani radovi na građevinskoj lokaciji vl. ŽĐ" (str. 79 -80 spisa), predračun EOMAT d.o.o. broj 01-01/19 od 6. ožujka 2019. (str. 81 spisa), račun EOMAT broj R-1 br. 15-1-0 d.o.o. od 31. ožujka 2019. (str. 82 spisa), dnevnici rada od 12. ožujka 2019., 21. ožujka 2019., 25. ožujka 2019., 30. ožujka 2019. (str. 83-87 spisa), geodetski elaborat oznake 35/19 od 2. srpnja 2019. (str. 88-126 spisa), izvod iz sudskog registra za TELMA d.o.o. (str. 137-138 spisa), kaznena prijava od 15. lipnja 2021. (str. 279-281 spisa), odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku na upit tuženika od 27. veljače 2024. (str. 282 spisa), nalaz stalnog sudskog vještaka za rukopise Saše Tratnika iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku poslovni broj KPn-DO-82/2021 od 24. travnja 2022. (str. 287-292 spisa) i saslušani svjedok FĐ i tuženik ŽĐ (303-307 spisa).
7.1. Pregledom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise Saše Tratnika iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku poslovni broj KPn-DO- 82/2021 od 24. travnja 2022. i odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku na upit tuženika od 27. veljače 2024., dovodeći ih u vezu s ugovorom o izvođenju radova ŽĐ i PROSUM d.o.o. od 14. veljače 2019. kojeg je u spis dostavio tužitelj, utvrđeno je da tuženik ŽĐ nije potpisnik ugovora o izvođenju radova od 14. veljače 2019.
7.2. Iskazujući pred sudom svjedok FĐ navodi da tuženika zna samo iz viđenja, da je do informacije da su mu potrebni radovi došao preko njegovog rođaka, a tuženikovog kuma SĐ i da mu je to još spomenuo TĐ koji je od tuženika udaljen 100 m. S tuženikom je razgovarao koji će se radovi izvesti i dogovorio sve detalje usmeno, a u tom prvom dijelu su dogovorili da će obaviti iskop i odmah dogovorili i da će raditi betonske potporne zidove, kada se iskop završi i po tim dogovorenim preduvjetima je poslije išla ponuda i sklopljen ugovor. U tom prvom dijelu je dogovorena cijena od 110,00 HRK po kubiku iskopa, deponij preko puta na pumpi, a dogovoreno i da će tuženik platiti miniranje koliko bude trebalo, ako bude potrebno miniranje, ali svakako da ne pređe 10,00 HRK po kubiku. Potvrđuje da je točno da je tuženik platio 319.000,00 HRK, ali ističe da je time plaćen samo dio radova dogovorenih u tom prvom dijelu. Misli da je cjelokupan iznos kojeg je tuženik trebao platiti negdje oko 800.000,00 HRK, ne zna na pamet, ali ima u papirima. Pojašnjava da se cijena kubika nije mijenjala ni cijena miniranja, ali je povećan trošak deponija kojeg su imali jer na prvo mjesto koje je bilo dogovoreno i za kojeg je izvršena priprema nije bilo moguće odraditi deponij zbog toga što, po njegovoj informaciji, tuženiku čovjek s kojim je to dogovorio to nije dozvolio. Iako je to povećalo trošak u prvom dijelu to nije ni približno realno koliko su potrošili. U drugom dijelu oni su dogovorili da na prvom platou na kojem je iskop trebao biti 20ak m produže još 15 do 20 m i dogovorili ravnanje gornjeg platoa plus izrada rampe u živoj stijeni. Ističe da se povećala samo kubikaža, da se nije ništa promijenilo drugo, dakle nije bilo promjene u cijeni. Prvo je bilo dogovoreno 3200 kubika, a iskopalo se, čini mu se, preko 5000. Nije osobno izvodio radove, ali je bio prisutan na gradilištu, on je u ime PROSUMA vodio posao, a to je ženina firma koja posluje od 2011. dok je VIAM u to vrijeme bio u stečaju i zato nije mogao izvoditi radove, a čak i ugovor između VIAMA i PROSUMA je sklopio stečajni upravitelj, dakle PROSUM je sve sklapao i potpisao sa stečajnim upraviteljem. U vezi s predmetnim radovima nije bilo projekta već samo početna geodetska snimka. Rok za izvođenje radova je u principu bio dogovoren, ali se točnih datuma ne sjeća, misli da su za prvi dio dogovorili ispod mjesec dana, a onda produžili još mjesec dana jer nisu znali koliko će tvrd bit teren, mineri su dolazili dva ili tri puta. Sve što je dogovoreno je i izvedeno osim betona, a pri tome misli na one betonske potporne zidove prema tuženikovom susjedu, koje je spomenuo na početku u vezi s dogovorom prvog dijela radova. Kada je krenuo raditi obračun dva puta su se vraćali jer po mišljenju tuženika ili nekog drugog tko mu je to rekao nije sve bilo napravljeno kako treba. Prigovore su dobili napismeno i sve su ih odradili, nisu htjeli ništa činiti spornim. S obzirom da je nakon konačnog obračuna došlo do problema zbog kojih se i vodi ovaj postupak ti betonski potporni zidovi nisu odrađeni iako su bili dogovoreni. S obzirom da nije bilo plaćeno ni ono prije u potpunosti tu je sve stalo. Dio koji nije plaćen uključuje samo radove koji su izvedeni, ne i ove betonske potporne zidove koje je spomenuo. Tuženik je davao novce, takav je bio dogovor, ne preko računa, jednom je dao njemu, a onda je tri ili četiri puta njegovim djelatnicima sa gradilišta i oni bi to donosili u firmu i ti iznosi su položeni na račun od firme po ugovoru, ali on se sad ne sjeća tih iznosa, misli da je kroz drugi mjesec platio 200.000,00 HRK. Mora reći da je on posljednji put tuženika vidio kada su dogovarali proširenje radova, prije pet i po godina, nije nikada došao na gradilište kada je on bio na njemu. Oni su na gradilište došli krajem prvog ili početkom drugog mjeseca i počeli raditi. Počeli su raditi i prije nego im je plaćeno, jedino su kada su počeli izvoditi radove dobili manji iznos da kupe naftu, a onda kroz drugi mjesec sveukupno ovih 200.000,00 HRK. Novac za naftu su tražili jer je takav bio dogovor. Sad je samo malo pogledao papire i misli da je rekao krivo, da su oni na gradilište došli krajem drugog ili početkom trećeg mjeseca, govorio je po sjećanju. Ostatak novca do 319.000,00 je svakako plaćen dok su još bili na gradilištu. Ne može sa sigurnošću reći je li taj ostatak plaćen do završetka prve faze radova ili druge, on nije vršio pritisak za plaćanje s obzirom da je avans čovjek platio. Ugovor za izvođenje radova je u ime firme potpisala direktorica OĐ, u [adresa], a ne zna tko je u ime tuženika ugovor potpisao, a ugovor je išao njemu na potpis, zasebno, nije potpisano istovremeno jer nije potrebna ovjera javnog bilježnika. Sva dokumentacija iz njihovog ureda je bila spakirana u jednu kuvertu i uvijek bi to nosio njihov djelatnik, najčešće ZĐ, ponekad bi i on nosio ako bi išao na gradilište, a na isti način su oni dobivali dokumentaciju od tuženika, uključujući sve prigovore, nisu ih dobivali preko maila. Na račun novac polaže tko se nađe u kancelariji, nisu oni strukturirana firma da imaju osobu zaduženu za to već svatko radi što je potrebno raditi.
7.3. Tuženik ŽĐ u svom iskazu navodi da je sreo FĐ u [adresa] i pitao ga za iskop koji bi mu trebalo odraditi, a on ga pitao kolika je kubikaža i tuženik odgovorio da je ona 2800 kubika. Dogovorili su se da će FĐ doći i vidjeti teren, a već tada mu je spomenuo da bi mu trebali neki novci unaprijed za bager. Našli su se opet za dan ili dva da se točno dogovore što tuženik želi i tada mu je rekao da se radio o 2800 kubika, ali su to kasnije zaokružili na 3000 i dogovorili izričito cijenu od 300.000,00 HRK, s time da ga je on tražio da mu unaprijed da 200.000,00 HRK jer mora dati za bager, na što je on odgovorio da mu ne može ništa platiti ako ne počne raditi i onda je došao i dva dana radio i ponovno ga tražio da mu da novce. Nije točno da on nije dolazio na gradilište. Njegova je radnja udaljena 100 m i on je na gradilište dolazio deset puta dnevno. Ubrzo mu je dao 200.000,00 HRK i to u dva navrata, prvo jedno jutro 100.000,00 HRK, a onda odmah drugo jutro drugih 100.000,00 HRK. Nakon par dana ga je pitao za još 10.000,00 HRK koje je on dao i onda nakon nekog vremena mu je platio razliku do dogovorenih 300.000,00 HRK. Nakon par dana ga je pitao za još 12.000,00 HRK za naftu i on mu je čak i to dao, na tih 300.000,00 HRK, a kada ga je opet nakon par dana zatražio 2.000,00 HRK počela su zatezanja i on je rekao da ću mu dati 7.000,00 HRK i to je tih 319.000,00 HRK koje je platio. Kada su se radovi primakli kraju on ga je tražio još 50.000,00 kn i tu je puknulo, više ništa nije želio platiti. Znači oni su bili dogovorili 300.000,00 HRK, a na kraju je ispalo da treba uz 319.000,00 HRK koje je platio platiti još nekih 560.000,00 HRK. Pojašnjava da betonski potporni zidovi koje spominje svjedok nisu ni dogovoreni. Za njega je izvršeno sve što su se dogovorili, za njega je to odrađeno, a on je platio i više nego što je trebalo. Za trošak deponija kojeg spominje svjedok FĐ tuženik smatra da on nema s tim nikakve veze jer nije njegov problem što je svjedok vozio kilometrima daleko i nasipavao nešto tamo drugim ljudima, to nije njegovo. On zna što su dogovorili. U vezi s deponijem pojašnjava kako svjedok spominje da je nešto dogovorio s čovjekom preko puta, ali zapravo kada su počeli radovi taj je čovjek sam pitao mogu li oni nasipati to njemu da može voziti drva, nije dogovarao već je on pitao, ali tu je još bilo mjesta za tisuće kubika i nije bilo potrebe deponirati na drugo mjesto već je to FĐ po svojoj volji vozio dalje, ali to nije njegova stvar, a po njegovim saznanjima to je vozio kilometar dalje u selo nekom čovjeku. Da se kod čovjeka preko puta i dalje moglo deponirati je tuženikova procjena, nije mu to nitko rekao. FĐ ga nije obavijestio da neće više odlagati na ovom prvom mjestu. Nije bio dogovoren nikakav rok jer se tuženiku nije žurilo, zapravo ga je svjedok natjerao da po "dobroj cijeni" napravi te radove, ali tuženiku se zapravo nije žurilo i to je to. Nikakvog projekta nije bilo. Još želi reći da on nema nikakve veze s PROSUMOM i VIAMOM, niti zna tko je OĐ, on je sve dogovarao s FĐ, on je za njega glavni i odgovorni i njemu davao novce, a tek kada je pokrenuta ovrha prvi put čuo za PROSUM. Nikakav ugovor o izvođenju radova nije potpisivao, ništa nije potpisivao, apsolutno je sve bilo usmeno, ono što se kaže "od oka", on želi "to i to za toliku cijenu i tu je kraj priče". Ni u vezi s deponijem ni miniranjem nije ništa posebno dogovarao, to nisu spominjali tako da on zapravo nije bio svjestan da je bilo potrebno miniranje, ali je dogovorio točno što želi i za koju cijenu, a FĐ je sve trebao odraditi. Zna da je izvršeno miniranje, ne zna tko je točno izvršio miniranje, za njega je to bio FĐ. Nije dogovarao radove s nikim drugim osim s FĐ pa tako ni s drugim radnicima. U kontaktu je jedino bio s FĐ.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja PROSUM d.o.o. za isplatu iznosa od 74.770,89 EUR (563.361,25 HRK) sa zateznim kamatama na ime izvršenih radova iskopa na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika ŽĐ. Prije svega valja reći da je, iako je iz pregledanih nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise Saše Tratnika iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku poslovni broj KPn-DO-82/2021 od 24. travnja 2022. i odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku na upit tuženika od 27. veljače 2024., dovedenih u vezu s ugovorom o izvođenju radova ŽĐ i PROSUM d.o.o. od 14. veljače 2019. utvrđeno da tuženik ŽĐ nije potpisnik ugovora o izvođenju radova od 14. veljače 2019., ugovor o izvođenju radova iskopa na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poseban obliku ugovora o djelu – ugovor o građenju, sklopljen. Kako propisuje članak 620. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, međutim, i ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik se smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo (članak 294. ZOO-a). Među strankama nije sporno da je tuženik za izvođenje radova iskopa na kč. br. [katastarska čestica] k.o. [adresa],00 EUR i da su obveze iz ugovora ispunjene najmanje u pretežitom dijelu. Iskazujući pred sudom tuženik tako navodi da je za izvođenje radova iskopa platio iznos od 319.000,00 HRK, da je prvo bila dogovorena cijena od 300.00,00 HRK, ali da je platio i naknadno zatraženih 19.000,00 HRK i da je "puknulo" kada su se "radovi primakli kraju" jer je FĐ tražio još 50.000,00 EUR. I svjedok FĐ u svom iskazu potvrđuje da je tuženik platio iznos od 319.000,00 HRK i da, s obzirom da je nakon konačnog obračuna došlo do problema zbog kojih se i vodi ovaj postupak, betonski potporni zidovi nisu odrađeni. Tuženik kada navodi da je za njega izvršeno sve što su se dogovorili, da je za njega to odrađeno, a on platio i više nego što je trebalo zapravo tvrdi da je ugovor u cijelosti ispunjen dok svjedok FĐ navodi da nisu izvedeni betonski potporni zidovi koji su bili ugovoreni. Bez obzira na navedeno, tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga što tužitelj PROSUM d.o.o. nema aktivnu legitimaciju za pokretanje i vođenje ovog postupka. Naime, tuženik tijekom postupka tvrdi da je sve vezano za iskop na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dogovarao s FĐ. Tako u svom iskazu navodi da je sreo FĐ u [adresa] i pitao ga za iskop koji bi mu trebalo odraditi, a FĐ pitao kolika je kubikaža, tuženik odgovorio da je ona 2800 kubika, da su se dogovorili da će FĐ doći vidjeti teren, da su se našli opet za dan ili dva da se točno dogovore što on želi i tada mu rekao da se radi o 2800 kubika, ali su to kasnije zaokružili na 3000 i dogovorili izričito cijenu od 300.000,00 HRK. Svjedok FĐ potvrđuje da je s tuženikom razgovarao koji će se radovi izvesti i dogovorio sve detalje usmeno, pojašnjavajući da je on vodio posao u ime PROSUMA d.o.o., čiji je vlasnik njegova supruga OĐ i da je bio dogovor da tuženik ne daje novce preko računa, da je jednom dao njemu, a onda tri ili četiri puta njegovim djelatnicima sa gradilišta. Tuženiku nije poznato tko je OĐ te navodi da je sve dogovarao s FĐ, da je on za njega glavni i odgovorni i da je njemu davao novce, da je tek kada je pokrenuta ovrha prvi put čuo za PROSUM d.o.o., da nikakav ugovor o izvođenju radova nije potpisivao, da ništa nije potpisivao, da je apsolutno sve bilo usmeno, ono što se kaže "od oka", "on želi to i to za toliku cijenu i tu je kraj priče". Također navodi da nije dogovarao radove s nikim drugim osim s FĐ pa tako ni s drugim radnicima. U kontaktu je jedino bio s FĐ. S obzirom da svjedok FĐ potvrđuje da je s tuženikom razgovarao koji će se radovi izvesti i dogovorio sve detalje usmeno, navode tuženika iz kojih proizlazi da je ugovor o građenju sklopljen u usmenom obliku s FĐ kao uvjerljive, životne i logične sud ocjenjuje vjerodostojnim i iskaz u dijelu koji se odnosi na osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije prihvaća u cijelosti. Tužitelj PROSUM d.o.o. nije ugovorna stranka usmeno sklopljenog ugovora o izvođenju radova iskopa na tuženikovoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u podnesku od 27. studenog 2019. sam navodi: "Točno je da je ovršenik oko posla i dogovaranja istog komunicirao samo s FĐ,". Zakonska zastupnica tužitelja OĐ nije pristupila na ročište od 1. listopada 2024. zakazano radi saslušanja stranaka, a kao razlog kojim se opravdava njen izostanak navedeno to što ona nema saznanja o predmetu spora. Uzimajući u obzir prethodno izložena utvrđenja sud zaključuje da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojeg tijekom postupka ističe tuženik osnovan.
9. Budući da su predloženi na okolnosti koje nisu sporne ili na okolnosti koje sud već smatra dovoljno utvrđenim ili koje nisu od utjecaja na njegovo rješavanje, sud nije provodio daljnje dokaze koje su predlagale stranke već ih je, u smislu odredbe članka 292. stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-a, kao nepotrebne odbio. Iz istih razloga nije posebno cijenio ni preostale izvedene dokaze.
10. Slijedom navedenog, zaključak je suda da tužbeni zahtjev nije osnovan i stoga je, u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo u cijelosti ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti (točka I. izreke presude).
11. U odnosu na troškove postupka odluka je donesena na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a budući da je tužiteljica parnicu u cijelosti izgubila, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 74.770,89 EUR.
11.1. Tuženik je na ročištu održanom 4. ožujka 2025. zatražio naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 12.206,89 EUR, s time da se ovaj iznos odnosi na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 1.128,00 EUR, trošak sastava podneska od 17. lipnja 2020. u iznosu od 1.128,00 EUR, trošak sastava podneska od 26. lipnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 13. svibnja 2021. u iznosu od 1.128,00 EUR, trošak sastava podneska od 8. srpnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 27. veljače 2024. u iznosu od 1.128,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 26. ožujka 2024. u iznosu od 1.128,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 1. listopada 2024. u iznosu od 1.128,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 4. ožujka 2025. u iznosu od 1.128,00 EUR, trošak sastava zahtjeva za suđenje u razumnom roku od 14. studenog 2024. u iznosu od 1.128,00 EUR, što ukupno iznosi 9.124,00 EUR, PDV od 25% u iznosu od 2.281,00 EUR, zatim materijalni trošak i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv platnog naloga u iznosu od 676,89 EUR te trošak pristupana ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR.
11.2. Tuženiku je na temelju Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 1.128,00 EUR i trošak sastava podneska od 17. lipnja 2020. kojim se tuženik očituje na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 1.128,00 EUR, na temelju Tbr. 8. OT-a u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a trošak sastava podneska od 13. svibnja 2021. u iznosu od 1.128,00 EUR i trošak sastava podneska od 27. veljače 2024. (zaprimljen 28. veljače 2024.) u iznosu od 1.128,00 EUR, zatim troškovi zastupanja na ročištima od 26. ožujka 2024., 1. listopada 2024. i 4. ožujka 2025. u iznosu od 1.128,00 EUR za svako ročište, što ukupno iznosi 7.896,00 EUR i PDV od 25% na zatraženi trošak u iznosu od 1.974,00 EUR (Tbr. 46. OT-a). Dosuđen je i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 EUR, koji je zatražen u skladu s Tbr. 2. u vezi s Tbr. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23, dalje: ZSP) budući da je tuženik pristojbu za prigovor protiv rješenja ovrsi obvezan platiti na temelju članka 3. stavka 2. ZSP-a u vezi s člankom 4. točka 1. ZSP- a, a koju je, kako proizlazi iz uplatnice na str. 260 i platio.
11.3. Nije priznat trošak sastava podneska od 26. lipnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR jer se radi o podnesku kojim tuženik obavještava sud da nije primio sve priloge podneska tužitelja ni trošak sastava podneska od 8. srpnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR jer se radi o podnesku kojim tuženik dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe koja nije plaćena uz prigovor, kao ni trošak sastava zahtjeva za suđenje u razumnom roku od 14. studenog 2024. koji se odnosi na zaseban predmet radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Su-Gzp- 23/2024, a koji troškovi se ne mogu smatrati troškovima potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 2. ZPP-a ni trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR jer takav trošak za tuženika nije nastao. Materijalni trošak tuženiku nije priznat budući da nije određen u smislu članka 164. stavka 2. ZPP-a, trošak sudske pristojbe za iznos od 13,27 EUR kojeg prema odredbi članka 28. stavka 9. ZSP-a plaća stranka na rješenje o pristojbi doneseno iz razloga što pristojba nije plaćena uz podnesak dostavljen poštom (stavak 5. istog članka).
11.4. Stoga je tužitelju, u roku propisanom člankom 328. stavkom 1. i 2. ZPP-a, naloženo naknaditi tuženiku ukupne troškove postupka u iznosu od 10.533,61 EUR dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka II. i III. izreke presude).
12. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz članka 344. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) i stoga je njegov prijedlog za određivanje privremene mjere od 28. svibnja 2020. valjalo kao neosnovan odbiti (izreka rješenja).
U Dubrovniku 11. travnja 2025.
Sutkinja
Lana Stanić Bulum
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta na kojem se presuda objavljuje odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
1. odvjetnica Nataša Đurović Đanović, Vukovarska 36. Dubrovnik
2. odvjetnik Maro Konjuh, Petrinjska 29, Zagreb
