Poslovni broj: Km-2/2024-25

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Tee Budimlić kao predsjednika vijeća za mladež te sudaca porotnika Nevena Ćatipovića i Đurđice Kamenjarina kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Dine Prolić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv maloljetnog GT zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona – (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 126/19, 84/21 i 114/22, dalje u tekstu: KZ/11), na raspravi održanoj i zaključenoj 8. travnja 2025. u nazočnosti maloljetnog GT s braniteljem Mislavom Milasom, odvjetnikom u Splitu, zamjenika Županijske državne odvjetnice u Splitu Željana Branice, te opunomoćenika maloljetnog oštećenika-žrtve Petra Blaževića, odvjetnika u Splitu, a objavio je 11. travnja 2025. i

p r e s u d i o  j e

MALOLJETNI: GT, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ŠT i FT, rođene G, rođen **.**.2005. u [adresa], sa prebivalištem  u  [adresa],  [adresa], državljanin Republike Hrvatske, učenik, neoženjen, bez djece, pismenom, sa završenom osnovnom školom, vojsku nije služio, bez čina, neodlikovanom, dobrog imovnog stanja,  netretiranom kao maloljetniku,

k r i v  j e

što je u razdoblju od 30. kolovoza 2019. do 28. veljače 2023. na otoku [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa] u [adresa], s ciljem zadovoljenja spolnog nagona, maloljetnog MMK, rođenog **.**.2011., svjestan njegove dobi, najmanje tri puta godišnje u ovom četverogodišnjem razdoblju spolno iskorištavao na način da bi ga zaključavao u spavaću sobu obiteljske kuće, nakon čega bi ga skinuo i svojim spolovilom penetrirao u anus djeteta MMK, kada bi i ejakulirao te bi mu svoje spolovilo stavljao u usta,

dakle, u dvanaest navrata izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s posebno ranjivim djetetom mlađim od petnaest godina,

čime je u stjecaju počinio dvanaest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teškim kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – opisanog u članku 166. stavak 1. u svezi članka 158. stavak 1., a kažnjiva po članku 166. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje KZ/11), a sve u vezi članka 51. KZ/11.

Stoga se maloljetniku GT na temelju 166. stavak 1. KZ/11 i čl. 25. i 26. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19, dalje: ZSM)

i z r i č e

jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci.

Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM u svezi članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) maloljetni GT se u cijelosti se oslobađa obveze naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je prijedlog broj KOm-DO- 2/2024 od 11. travnja 2014. prema maloljetniku GT da je u stjecaju počinio dvanaest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – opisanih u članku 166. stavak 1. u svezi članka 158. stavak 1. KZ/11, a kažnjiva po članku 166. stavak 1. Kaznenog zakona, s prijedlogom da se maloljetniku izrekne kao sankcija kazna maloljetničkog zatvora.

2. Vijeće za mladež je uz suglasnost stranaka na temelju čl. 388. st. 2. toč. 4. ZKP/08 u postupku isključilo javnost za cijeli tijek rasprave radi zaštite osobnog i obiteljskog života djeteta-žrtve MMK. Stranke su se odrekle prava na žalbu i prava na pisani otpravak tog rješenja.

3. Prilikom očitovanja o optužbi maloljetni GT je kazao da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom.

3.1. Predsjednik vijeća za mladež je poučio maloljetnika u smislu odredbe članka 87. ZSM-a da će ga se ispitati na početku dokaznog postupka osim ako isti ne zahtijeva drugačije, nakon čega je maloljetnik kazao da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i da će se naknadno izjasniti hoće li odgovarati na pitanja.

3.2. Tijekom provođenja dokaznog postupka na raspravi je ispitana stalna sudska vještakinja psiholog mr. Danijela Didić, dok su na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani zapisnici o ispitivanju svjedoka s rasprava održanih pred Županijskim sudom u Splitu, i to svjedokinje KT (listovi 109-110 spisa), svjedoka ŽT (listovi 110-111 spisa) i svjedokinje FT (listovi 111-112 spisa) s rasprave održane 27. svibnja 2024., iskaz stručne osobe-socijalnog pedagoga ZTČ s rasprave održane 24. rujna 2024. (listovi 129-132 spisa), te iskaz stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. Dolores Britvić s rasprave održane 17. listopada 2024. (listovi 134-135 spisa).

3.3. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledana je i pročitana dokumentacija Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju Split od 17. svibnja 2023. i 5. srpnja 2023. (listovi 23-24 spisa), socijalna anamneza za maloljetnog GT sačinjena po djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Brač-Supetar od 8. travnja 2024. (listovi 88-90 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Dolores Britvić od 21. veljače 2024. (listovi 62-69 spisa), mišljenje socijalnog pedagoga ZTČ od 23. rujna 2024. (list 120- 124 spisa), psihologijsko vještačenje mal. MMK sačinjeno po stalnoj sudskoj vještakinji Danijeli Didić dana 4. prosinca 2024. (list 146-164 spisa), kao i nalazi Poliklinike za rehabilitaciju za osobe sa smetnjama u razvoju u Splitu i to nalaz psihijatra od 5.3.2025 i mišljenje psihologa od 18.2.2025

3.4. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka u dokazne svrhe pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedokinje LT sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 28. prosinca 2023. (listovi 49-52 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka MK sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 28. prosinca 2023. (listovi 53-55 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ošećenika-žrtve MMK kod suca za mladež Županijskog suda u Splitu od 11. ožujka 2024. (73-75 spisa), te prijepis zapisnika sačinjenog po sucu za mladež Županijskog suda u Splitu od 11. ožujka 2024. (listovi 77-84 spisa) dok je uz pomoć informatičara reproducirana snimka tog ispitivanja (list-omotnica 76).

3.5. Na temelju članka 431. st. 3. i 4. u svezi s člankom 86. Zakona o kaznenom postupku/08 iz spisa su izdvojene službene zabilješke PU SD, Sektora krim. policije, Službe općeg kriminaliteta na okolnost obavljenih obavijesnih razgovora sa MMK, MK, LT od 17. listopada 2023. (list 14, 20, 21-22), NT od 11. listopada 2023. (list 25 spisa), CT od 25. listopada 2023. (list 26 spisa) jer se radi o pismenima na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, a koja pismena će se po pravomoćnosti ovog rješenja izdvojiti iz spisa u poseban omot i predati sucu istrage radi čuvanja odvojeno od spisa kako se ne bi mogli razgledati niti koristiti u postupku.

3.6. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, niti primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju dokaznog postupka su pregledani izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za maloljetnika (list 125 i 126 spisa).

4. Na kraju je maloljetnik dao svoj iskaz u kojem je kazao da u cijelosti ostaje pri obrani koju je iznio prilikom prvog ispitivanja pred ŽDO-om i da ništa drugo ne želi kazati, a niti odgovarati na ničija pitanja.

4.1. Potom je reproducirana DVD snimka prvog ispitivanja maloljetnika pred ŽDO u Splitu dana 23. studenog 2023. u kojoj je kazao da je šokiran onim što mu se stavlja na teret rješenjem o provođenju pripremnog postupka jer se nije moglo raditi o 25 puta jer GTČ nije vidio toliko puta. Pojasnio je kako je u školi bilo popularno gledati porniće pa ih je i on gledao, a i UTČ ih je htio gledati i igrati se na isti taj način. Tako bi se obojica skinuli goli i dirali se, ali on svojim spolovilom nije ulazio do kraja u anus i usta MMK, pri čemu nije bio svjestan da bi se radilo o nečemu ozbiljnom. To se dogodilo dva puta tijekom 2018. prije Nove godine kada dok je još imao 13 godina. Potom je kazao da se nakon 2018. dogodilo još dva puta, ali je na upit svog branitelja, kazao da se nije ponovilo nakon toga. Potvrdio je da je točno da bi sebe i GTČ zaključavao u sobu prilikom tih susreta.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, vijeće za mladež smatra nedvojbeno utvrđenim da je maloljetni GT svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja 12 kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. u svezi članka 158. stavak 1. KZ/11, a kažnjivih po članku 166. stavak 1. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci presude.

6. Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, vijeću a ni strankama nije bilo sporno da su se maloljetni GT i žrtva UTČ upoznali u kolovozu 2018. neposredno nakon što je žrtva iz Gane došla živjeti u [adresa], te da su se nakon toga povremeno nasamo družili i prilikom tih druženja bi ih maloljetni GT zaključavao u svojoj sobi, kao i da se od ožujka 2023. više nisu vidjeli.

6.1. S obzirom da je maloljetna žrtva UTČ rođen **.**.2011., nesporno je i da je u vrijeme početka inkriminiranih događaja imao nepunih 7 godina, te je tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja imao manje od 15 godina, stoga se radi o posebno ranjivoj osobi koja s obzirom na svoju dob nije bila u mogućnosti shvatiti prirodu spolnog odnosa, niti je sposoban dati pristanak na spolne radnje, zbog čega ju je radi njihove dobrobiti potrebno posebno štititi i u sferi spolnosti.

6.2. Činjenica u pogledu dobi žrtve je maloljetniku itekako bila poznata s obzirom da su im roditelji obiteljski prijatelji, te su se upoznali čim je žrtva doselila u Hrvatsku pa je zbog nepoznavanja jezika i prilagodbe na novu sredinu u prvi razred trebao krenuti tek sljedeće godine, odnosno 2019.

6.3. Maloljetnik nije osporavao da su se tijekom zajedničkih druženja u nekoliko prigoda on i žrtva skidali goli i dirali po tijelu, no tvrdi da se to dogdilo samo dva puta prije Nove godine 2018. ali ne i nakon toga.

6.4. S obzirom na takvu obranu maloljetnika, tijekom postupka je trebalo utvrditi je li maloljetni ST žrtvu-dijete GTČ, najmanje tri puta godišnje u razdoblju od četiri godine s ciljem zadovoljenja spolnog nagona spolno iskorištavao na način da bi svojim spolovilom penetrirao u anus djeteta MMK, kada bi i ejakulirao je li mu stavljao svoje spolovilo stavljao u usta.

7. Budući da kod ovakvih tzv. seksualnih delikata, u pravilu, nema očevidaca samog događaja, iskaz oštećenika-žrtve je doista ključan dokaz, pa u situaciji kada maloljetnik negira počinjenje kaznenih djela, najvažnija je odgovarajuća detaljna analiza i ocjena vjerodostojnosti iskaza samih sudionika događaja, što je vrlo često i jedina mogućnost za utvrđivanje dinamike i kronologije inkriminiranih događaja.

7.1. Vijeće je nakon provedenog dokaznog postupka posebice pomno prosuđivalo iskaze optuženika i same mal. žrtve MMK, dovodeći ih u vezu sa iskazima pomajke mal. žrtve LT i oca MK koji saznanja o inkriminiranom događaju imaju od same žrtve, kao i provedenog psihologijskog vještačenja žrtve po stalnoj sudskoj vještakinji psihologinji mr. Danijeli Didić i usmene dopune istog, slijedom čega je zaključilo da je maloljetna žrtva uvjerljivo, detaljno i okolnosno svjedočila opisujući mjesto i način počinjenja predmetnih kaznenih djela, kao i kako se osjećao inkriminiranih prigoda. Naveo je načine na koji je maloljetnik nad njim vršio spolne odnošaje, kao i da se sve to događalo u razdoblju od njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku, odnosno od nepunih sedam godina pa sve do njegove jedanaeste godine.

7.2. Ispitivanje djeteta-žrtve MMK kod suca istrage je provedeno uz pomoć defektologinje-socijalne pedagoginje STČ koja se nakon provedenog ispitivanja očitovala na okolnost iskaza djeteta žrtve, te je nakon ispitivanja kazala da je cijelo vrijeme bio vrlo usredotočen i koncentriran na pitanja koja su mu postavljana, na samom početku se od potpuno široko postavljenih pitanja trebalo krenuti sa fokusiranim pitanjima u odnosu na osobu na koju se sumnja kao počinitelja a kako se intervju dalje razvijao on je mnogo pažljivije odgovarao na postavljana pitanja, te je tijekom cijelog procesa davanja iskaza bio vrlo usredotočen, a što se tiče emocionalnog statusa, procijenila je da nije bilo ispada u tom pravcu i da je sačuvao emocionalnu stabilnost do kraja.

7.3. Iskazujući na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Splitu, žrtva dijete UTČ je kazao živi u [adresa], te da je maloljetnog GT upoznao i viđao upravo u [adresa] gdje on živi, a gdje žrtvini roditelji imaju stan u dvojnoj kući sa obitelji GT. Potom je pojasnio da je iz Gane doselio u Hrvatsku u kolovozu one godine kada je imao 7 godina, a samo nekoliko dana nakon dolaska je upoznao GT. Kako nije znao hrvatski jezik, zbog nepoznavanja jezika nije krenuo u školu te školske godine već sljedeće, a s GT je pričao na engleskom jeziku. Nakon što su se upoznali, on i njegovi roditelji bi dolazili kod obitelji GT, pa bi roditelji pričali, a on i GT bi se u igrali u G sobi, pri čemu bi GT zaključao vrata sobe i počeo ga seksualno zlostavljati. Upitan da pojasni što pod time misli, dijete PT je kazao "stavlja bi…ovaj…pišu u moju guzu i usta…onda tako. Nekad bi radio samo jedno od toga, a nekada oboje". Za spolovilo GT je kazao da je tada bilo tvrdo, a prvi takav događaj se dogodio istog onog dana kada su se upoznali, te se takvo G ponašanje prema njemu ponavljalo sve do prije godinu dana kada je PT pohađao četvrti razred.

7.4. Posebno upitan koliko puta se to dogodilo, žrtva UTČ je rekao da bi se događalo uvijek kada bi dolazili u [adresa], odnosno kad god su trebali sređivati apartman pa bi to bilo sigurno nekoliko puta godišnje. Tako je znalo biti i tri puta u razdoblju od pet mjeseci, ali ovisilo je o tome koliko puta bi njegova obitelj dolazila u [adresa], no istakao je da se događalo svaki put kada bi bio na druženju kod GT. Tijekom ljeta je znalo biti i po pet puta, te bi svaki put GT zaključavao vrata od sobe, pa kada bi ga pitao zašto zaključava vrata, GT bi mu odgovorio da roditelji ne smiju znati, jer ako doznaju, prijetio mu je da će mu svašta napraviti. To je GTČ uplašilo i loše se osjećao. Kazao je da mu je [adresa] inače najdraže selo ali sada rijetko dolazi tamo upravo zbog GT. Opisao je postupanje maloljetnog GT u tim situacijama, odnosno da bi mu GT davao upute da sjedne, legne ili da čuči, da se skine, nakon čega bi mu GT skidao odjeću. Nekada je bio odjeven u kratke a nekada u duge hlače, ovisi koje bi bilo godišnje doba, je li vani bilo hladno ili toplo. Tih prigoda bi vidio da GT izlazi "nešto bijelo iz njegovog spolovila". Nekada bi to palo na pod, a nekada je to osjetio i u svojim dijelovima tijela, posebice u ustima, ali nije siguran je li i u stražnjem dijelu tijela. Kada bi mu GT to radio osjećao je "neugodnost i bol". Upitan je li išta primijetio na svojim donjim gaćicama, žrtva je kazala da bi kada je išao kakiti na gaćicama vidio nešto crveno ali nije znao što je to. Za ovo što mu se događalo je prvo rekao svojoj pomajci LT prije godinu dana jer mu je jednostavno bilo dosta da ga GT maltretira. GT nikada ništa nije govorio jer se bojao da bi ga mogao tući ili tako nešto, a nakon što je sve rekao pomajci s njime više nije imao nikakvog kontakta.

7.5. Upitan da pojasni o kakvim prijetnjama se radilo, žrtva je kazala da bi mu cijelo vrijeme GT govorio da će ga početi tući i da će ga još više maltretirati, da ako on ide u nekakav dječji zatvor da će se vratiti i da će ga još tući ako se to dogodi.

7.6. Na pitanje maloljetnikovog branitelja, žrtva je kazala da je nakon prvog puta što mu se dogodilo, pokušao izbjeći da sljedeći put bude nasamo s GT u njegovoj sobi, pa je kada bi došli u [adresa], htio ostati u apartmanu i gledati crtiće kada bi njegovi roditelji odlazili kod G roditelja. Kada bi dolazi kod GT, GT bi ga pozvao u sobu da se druže i igraju, pa bi roditelji onda rekli da se idu igrati.

7.7. Upitan je li GT njega dirao po spolnom organu, žrtva je kazala da jest ali rijetko kad.

8. Žrtvini pomajka LT i otac MK ispitani su kao svjedoci, pa iako nisu neposredni očevici inkriminiranih događaja, saznanja o istome imaju od same žrtve, a njihovi iskazi su u postupku pročitani uz suglasnost stranaka.

8.1. Svjedokinja LT je navela da sa suprugom M ima troje djece, te da je pomajka žrtve MMK koji je suprugovo biološko dijete koje je on dobio iz veze sa ženom iz Gane za vrijeme dok je bio pomorac. Za dijete je doznala kada je navršilo 4 godine, te je od tada bila u kontaktu s K biološkom majkom. Inzistirala je da K dođe živjeti k njima jer je smatrala da će u Hrvatskoj imati bolje uvjete za školovanje i život, pa je tako K došao k njima na [adresa] živjeti 4. kolovoza 2018. sa nepunih sedam godina. Kako nije znao jezik i s obzirom da ima disleksiju, u osnovnu školu je krenuo tek sljedeće godine. U razredu je omiljen, djeca se s njime druže, te je čak postao i predsjednik razreda.

8.2. Iako žive u [adresa], u [adresa] su kupili kuću za iznajmljivanje turistima, a radi se o dvojnom objektu sa obitelji GT. Unatoč iznajmljivanju, znali su u kuću dolaziti tijekom godine, pa su tako dolazili četiri do pet puta godišnje i ostajali bi po nekoliko dana. Što se tiče obitelji GT, bračni par ŽT i FT ima troje djece, od kojih je GT njihov najmlađi sin. S Z su bili izuzetno bliski te su kod njih držali ključ svoje kuće. Upravo se GT od samog K dolaska počeo s njime družiti, što im je bilo drago jer je GT dobro govorio engleski jezik pa je lakše komunicirao sa GTČ i tako mu pomagao u lakšoj prilagodbi na život u Hrvatskoj. Dok bi boravili u [adresa], njih dvojica su se svakodnevno družili. Uočila je bi se GT i K za vrijeme zajedničkog druženja zaključavali u sobu, ali takav vid druženja nije problematizirala jer je smatrala da se radi o nečemu uobičajenom za djecu pubertetskog uzrasta.

8.3. Tijekom njihovog druženja nije uočila ništa neobično u njihovom ponašanju, a prvi znak da nešto nije u redu u K ponašanju je događaj od 19. ožujka 2023. kada ju je nazvao njen sin U i upitao ju je može li doći k njoj. Po dolasku joj je sin rekao da ga je njegovo dijete, njezin unuk S, za vrijeme tuširanja pitao hoće li se igrati s njime kako se igra K da sakrije pišu u njegovu guzu. Kada su to prenijeli GTČ, on se u jednom trenutku slomio te je rekao da takvo njegovo ponašanje potječe od GT koji se prema njemu na isti način odnosio. Pojasnila je GTČ da mora govoriti istinu i pitala ga hoće li odmah otići do [adresa] ili će pričekati povratak njegovog oca M koji je tada bio na brodu, a K je odgovorio da je spreman odmah se suočiti s GT i njegovim roditeljima. Ipak su sačekali da M dođe s broda, te nisu nikome ispričali što se dogodilo izvan obitelji, osim što su za događaj ispričali K učiteljici. Inače, K je jako malo govorio o tome što mu se dogodilo jer ga je očito bilo sram, ali je morala utvrditi što se među njima doista dogodilo. Tako joj je K povjerio da je od strane GT prema njemu došlo do penetracije i spolnog čina u nekoliko navrata, kao što je bilo i slučajeva kada je on oralno zadovoljavao GT.

8.4. Nakon što se cijela situacija rasplela, sjetila se nekih detalja koje bi mogle ukazivati na sumnju u G nepodobno ponašanje. Vraćajući film unatrag, sjetila se jednog događaja od kraja 2020. ili početka 2021. kada ju je K pitao je li normalno da ima ovoliko krvi u stolici, a i sama je u nekoliko navrata je primijetila na K gaćicama krv, no mislila je da je to zbog problema u prehrani koje je K imao dok se nije prilagodio na novi način prehrane koji je različit od onog afričkog. Kada je u konačnici shvatila o čemu se radilo, bila je šokirana.

8.5. Dana 3. lipnja 2023. su odlučili o ovom događaju razgovarati s roditeljima GT, te su prvo zatekli njegovu majku FT i s njom normalno popričali. Ona je bila vrlo trezvena, rekla je da će razgovarati sa GT i utvrditi pravo stanje stvari, a nakon što je razgovarala s GT, navečer ju je nazvala na telefon i ispričala se za G ponašanje. Kao roditelji pružili su svu moguću pomoć GTČ, pa su ga vodili kod dječjeg psihijatra dr. CT i psihologice NT. Do kaznene prijave je došlo jer su ih iz institucija u koje su vodili GTČ uputili da je ovakve događaje obvezno prijaviti policiji. Cijela ova situacija je ostavila traga na njihovoj obitelji, a i odnosi s obitelji GT s kojima su bili bliski su se od tada promijenili.

9. Svjedok MK, otac žrtve je potvrdio da je UTČ njegov sin iz izvanbračne veze s državljankom Gane. Dogovorili su se da UTČ dođe živjeti k njima u [adresa] na otoku [adresa] kako bi imao kvalitetnije uvjete za školovanje i život. Tako je UTČ došao živjeti na [adresa] u kolovozu 2018., te je jedini problem u prilagodbi imao s jezikom jer je do tada pričao samo engleskim jezikom, no hrvatski je vrlo brzo svladao. Kako su 1999. u [adresa] kupili kuću za iznajmljivanje, odlazili su tamo nekoliko puta godišnje. Radi se o dvojnom objektu sa obitelji GT s kojima su bili u odličnim odnosima. Kada bi bili u [adresa], UTČ se često družio s njihovim sinom GT koji je dobro govorio engleski jezik što je pomoglo GTČ u prilagodbi. U ožujku 2023. dok je bio na brodu, saznalo se za seksualno zlostavljanje maloljetnog GT prema njegovom sinu GTČ. U prvi mah je pomislio da je riječ o nekom pubertetskom ispitivanju seksualnosti, ali po povratku s broda je postalo jasno da se radi o nečem ozbiljnijem. UTČ mu ispočetka nije htio priznati da je GT s njime upražnjavao spolni čin, ali je naknadno čuo da je bilo penetracije od strane GT prema GTČ, kao i da je UTČ oralno zadovoljavao GT. Najviše ga je zabrinulo to što se ispostavilo da je UTČ cijelo vrijeme bio u strahu od GT, a sve je trajalo nekoliko godina. O onome što se točno dogodilo više saznanja ima njegova supruga LT koja je cijelo vrijeme bila na [adresa], za razliku od njega koji je pomorac pa je često izbivao iz kuće. Prema njegovim saznanjima, do spolnih odnosa između GT i njegovog sina GTČ bi dolazilo u G zaključanoj sobi u [adresa]. Nakon toga su GTČ odveli kod dječjeg psihijatra dr. CT i psihologice NT koja je obavijestila policiju o događajima, iako obitelj za to nije bila pretjerano zainteresirana.

9.1. Na kraju su roditelji maloljetne žrtve kazali da nisu zainteresirani za kazneni progon maloljetnog GT.

10. U postupku je s obzirom na dob maloljetne žrtve, provedeno psihologijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Danijeli Didić dana 4. prosinca 2024. (listovi 149-163 spisa), koja je utvrdila da je žrtva-dijete UTČ u kontaktu adekvatno afektivno moduliran, pristojan, suradan i primjereno distanciran u odnosu na vještaka. Utvrdila je da dječak verbalizira nerazgovijetno, izražava se jednostavnijim rečenicama, popraćenim čestim zastojima. Tijekom razgovora kod istog je uočila izraženu anksioznost koja je manifestirana neverbalnim znakovima poput spuštanja i skretanja pogleda, ispreplitanjem prstiju, stiskanjem šaka i usnica prstima. Tijekom psihologijskog vještačenja žrtve mal. MMK napravila je procjenu ličnosti i psihičkog funkcioniranja, eventualnih posljedica koje su rezultat inkriminiranih događaja, procjenu njegovog kapaciteta za svjedočenje u sudskom postupku, te je provela kriterijsku analizu sadržaja njegovog iskaza kojega je dao pred sucem istrage dana 11. 03. 2024. godine, kao i analizu sadržaja forenzičkog intervjua tijekom provedenog vještačenja.

10.1. Provedenim psihologijskim vještačenjem utvrđeno da je mal. UTČ ispitanik prosječnog kognitivnog funkcioniranja, urednog samopoimanja, bez odstupanja na planu ponašanja. Na planu emocionalnog doživljavanja uočeno je umanjivanje depresivne simptomatologije. Rezultati dobiveni psihodijagnostičkom obradom upućuju na iskustvo spolne traumatizacije. Projektivno se saznaje o ispitaniku pozitivne slike o sebi, uredno socijaliziranog, koji uživa u tjelesnim aktivnostima, koji ima strah biti negdje bez prijatelja i osjećati se kao stranac, ne voli previše učiti, ima negativne osjećaje (strah, ljutnja, tuga i zabrinutost) u situacijama negativnog školskog evaluiranja. Tijekom pripremnog razgovora s vještakom, utvrđeno je da mal. UTČ ima očuvanu, ali osiromašenu sposobnost narativnog iskazivanja, kao i očuvanu sposobnost epizodičkog i shematskog pamćenja za nedavne i prošle događaje, prilikom čega se prisjeća zadovoljavajuće količine detalja, iz čega proizlazi da je njegova sposobnost pamćenja (sposobnost kodiranja, pohrane i pronalaženja informacija) dostatna u mjeri u kojoj je to potrebno za forenzičke svrhe. Također, utvrđeno je da je sposoban adekvatno odgovarati na pitanja, razlikuje istinu od laži, razumije moralne i zakonske posljedice laganja, kao i prostorne i vremenske koncepte, pa iz svega proizlazi da ima moralnu i zadovoljavajuću kognitivnu kompetenciju da bi bio svjedok u sudskom postupku.

10.1. Potom je izvršena ocjena autentičnosti iskaza žrtve prema CBCA metodi (Kriterijski temeljena sadržajna analiza) koja se sastoji od 19 kriterija, od čega je nužno zadovoljiti prvih pet kriterija plus još dva preostala da bi se ukazalo na autentičnost izjave/valjanost iskaza. Kriterijskom analizom sadržaja iskaza oštećenog-žrtve danim pred sucem istrage od 11. ožujka 2024. utvrđeno je da je defektologinja ispitivanje provela nestručno i suprotno smjernicama NICHD protokola za provođenje forenzičkih ispitivanja djece, koji način ispitivanja je značajno utjecao na primjenu CBCA metode i kontaminirao jasno bodovanje kriterija naročito u dijelu nestrukturiranog iznošenja, pa je njegov iskaz pred sucem istrage zadovoljio 4 kriterija od nužnih prvih 5, te pored toga dva preostala, dakle zadovoljeno je ukupno 6 od 19 mogućih kriterija.

10.2. Tijekom provođenja forenzičkog intervjua za vrijeme aktualnog psihologijskog vještačenja, utvrđena je vanjska konzistentnost u izjavama u odnosu na ispitivanje pred sucem istrage, ali i unutarnja konzistentnost za vrijeme provođenja forenzičkog intervjua, tako da je CBCA kriterijski temeljena sadržajna analiza forenzičkog intervjua tijekom provođenja vještačenja 15. studenog 2024. pokazala da je zadovoljeno 13 od 19 kriterija. Aktualnim vještačenjem je utvrđeno da oštećeni-žrtva nije bio pod pritiskom da iznese određene detalje, štoviše, sramio se bilo kome povjeriti o inkriminiranim događajima koji su uključivali spolne radnje na način na koji je to učinio tijekom sudskog postupka, a još više tijekom provođenja vještačenja, kao ni što vještačenjem nisu utvrđeni elementi koji bi upućivali na motivaciju za laganje ili manipulaciju. Obzirom na sve naprijed, vještakinja je zaključila da je sa psihologijskog aspekta, iskaz žrtve o inkriminiranim događajima autentičan, tj. rezultat je stvarno proživljenog iskustva.

10.3. Na raspravi je vještakinja Didić pojasnila da se metoda CBCA koja je primijenjena, koristi za ocjenu autentičnosti iskaza kod onih iskaza koji se vode sukladno pravilima za provođenje forenzičkog intervjuiranja djece. Pojasnila je da je kod ispitivanja maloljetne žrtve pred sucem istrage zadovoljeno ispod minimalnog kriterija jer se radilo od 6 zadovoljavajućih kriterija od potrebnih 7 prema CBCA i to upravo zbog načina na koji je ispitivanje provedeno po defektologu suprotno smjernicama NICHD protokola, što je utjecalo na kvalitetu ispitivanja ali ne i na kvalitetu iskaza maloljetne žrtve. Upravo zbog konfuznog i neadekvatnog načina ispitivanja pred sucem istrage, propušteno je postavljanje forenzično relevantnih pitanja koja su ispitaniku postavljena tijekom aktualnog psihologijskog vještačenja. Zbog toga postoji i diskrepanca u odnosu na broj utvrđenih kriterija za ocjenu iskaza kojih je na ispitivanju 11. ožujka 2024. bilo ispod minimuma koji bi zadovoljio uvjete primjene CBCA metode, dok je bodovanje istih kriterija nakon stručno provedenog forenzičkog intervjuiranja 15. studenog 2024. pokazalo da je zadovoljeno 13 od 19 kriterija. Na ispitivanju kod suca istrage, defektologica je uspjela tu konfuznost prenijeti i na mal. žrtvu pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir da se radi o djetetu kojemu hrvatski nije materinji jezik.

10.4. Takav nalaz psihologijskog vještačenja žrtve, vijeće je prihvatilo kao stručno i argumentirano jer je stalna sudska vještakinja mr. Danijela Didić sukladno nalogu suda po pravilima struke i stručnom znanju sačinila pisani nalaz i mišljenje (primijenjeni su psihodijagnostički instrumenti i tehnike: BETA- II, TSCC, BYI-II, SDD, projektivna tehnika Ja), kojeg je nadopunila na raspravi, u kojem je dala samo načelnu procjenu kredibiliteta i pouzdanosti žrtve prema psihološkim kriterijima, pri čemu je odgovorila na sva relevantna pitanja, a isto tako su na raspravi odgovorila na sva postavljena pitanja obrane maloljetnika.

10.5. Dakle, psihologijskim nalazom i mišljenjem nisu nađeni elementi koji dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve, te rezultati dobiveni psihodijagnostičkom obradom upućuju na iskustvo spolne traumatizacije žrtve MMK, za kojeg je utvrđeno da je kognitivno dostatno kompetentan za iskazivanje i da je njegov iskaz o inkriminiranim događajima koji su predmet ovog postupka sa psihologijskog aspekta autentičan, odnosno rezultat je stvarno proživljenog iskustva jer je kriterijskom analizom sadržaja iskaza danom pred sucem istrage utvrđeno je da njegov iskaz zadovoljava 13 od 19 mogućih kriterija.

10.6. Iako branitelj u završnom govoru dovodi u pitanje iskaz žrtve u pogledu sadržajne kvalitete istog navodeći da dijete-žrtva nije dalo iskaz u formi slobodnog izlaganja već je rezultat odgovora na konkretna pitanja, dovodeći ga u vezu s načinom na koji je sudski defektolog u istrazi provodila njegovo ispitivanje, isti ničim nije doveo u pitanje da žrtva ne bi iskazivala o onom što je stvarno proživio, posebice uzimajući u obzir dob djeteta žrtve i sposobnost izražavanja, a pritom i činjenicu da i sam maloljetnik dijelom potvrđuje neprimjerene seksualne kontakte sa žrtvom. Osim toga, branitelj je bio nazočan tom ispitivanju žrtve u istrazi te je žrtvi postavio sva pitanja koja je smatrao relevantnim za razjašnjavanje njegovog iskaza, a na koja je isti i odgovorio.

10.7. Stoga ocjenjujući vjerodostojnost iskaza maloljetne žrtve MMK, dovodeći ga u vezu sa zaključcima provedenog psihologijskog vještačenja, te na temelju svih podataka i izvedenih dokaza u ovom postupku, vijeće za mladež je prihvatilo autentičnim ono što je maloljetna žrtva navela u svom iskazu pred sucem istrage. Naime, maloljetna žrtva-dijete je jednostavnim rječnikom koji odgovara djetetovoj dobi, kratkim rečenicama (uzimajući u obzir da se radi o djetetu kojem hrvatski nije materinji jezik te ima osiromašenu sposobnost narativnog iskazivanja) opisao vrijeme i mjesto počinjenja djela, međusobnu interakciju sa maloljetnim GT, te proživljenim emocijama u vidu straha (GT mu je prijetio da roditelji ne smiju doznati jer će mu svašta napraviti, da će ga tući ako završi u dječji zatvor), što već i po prosudbi prosječnog čovjeka ukazuje da žrtva govori iz proživljenog iskustva.

10.8. Kako je utvrđeno da iz iskaza žrtve ne proizlaze elementi koji bi upućivali na izmišljanje ili maštanje, nema sumnje da bi isti bio izmanipuliran niti da je potaknut vanjskim okolnostima, asocijacijama odraslih. Dijete-žrtva je jasno i određeno pred sucem istrage kao svjedok opisao radnje koje je maloljetnik poduzeo na njegovu štetu (penetriranje u anus i usta žrtve) iz kojih nedvojbeno proizlazi da se radilo o spolnom iskorištavanju. Također, tijekom postupka nije utvrđeno ni postojanje bilo kakvog razloga niti motiva zbog kojeg bi žrtva neosnovano teretio upravo maloljetnog GT, posebice jer se o G neprimjerenom ponašanju nije povjerio nikome, već je počinjenje djela na njegovu štetu ono otkriveno stjecajem okolnosti od strane njegovog polubrata Š. Upravo ponašanje žrtve koje je dovelo do saznanja o inkriminiranim događajima upućuje na moguću izloženom seksualnom zlostavljanja, a to seksualna agresija prema mlađoj djeci.

10.8. Iskazi svjedoka LT i MK, iako nisu bili neposredni očevici inkriminiranih događaja, također govore u prilog vjerodostojnosti iskaza maloljetne žrtve, i to posebice LT koja je kazala da ju je K pitao zbog čega ima krvi u stolici, pri čemu je i sama u nekoliko navrata uočila tragove krvi na njegovim donjim gaćicama, što je povezala tek nakon što se sve otkrilo, kao i da joj se maloljetnikova majka FT nakon razgovora sa GT ispričala zbog njegovog ponašanja prema mal. GTČ. Takvi njihovi iskazi se sa iskazom žrtve koja zbog svoje dobne razvojne razine nije bio u mogućnosti pružiti odgovarajući otpor i izraziti odbijanje, povezuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu, te ih vijeće procjenjuje kao istinite, posebice jer su oboje kazali da nisu zainteresirani za kazneni progon maloljetnika, te da uopće nisu bili voljni poduzeti određene radnje radi iniciranja kaznenog postupka jer su sa maloljetnikovom obitelji u prijateljskim odnosima, već je to učinila psihologija kod koje su vodili mal. GTČ.

10.9. Sukladno navedenom, maloljetnikova obrana u kojoj priznaje nekoliko neprimjerenih kontakata u vidu skidanja i međusobnog dodirivanja na inicijativu žrtve MMK, te da nije do kraja spolovilom ulazio u anus i usta žrtve, koje želi prikazati kao igru i eksperimentiranje sa seksualnošću, kao i da se sve događalo prije nego je napunio 14 godina, vijeće je procijenilo neosnovanom i usmjerenom ka izbjegavanju vlastite kaznene odgovornosti jer dječak od nepunih 7 godina zbog nepotpune fizičke i psihičke razvijenosti, životnog neiskustva takvu seksualnu aktivnost ne razumije pa tako niti može shvatiti prirodu spolnog odnosa, stoga je neživotno da bi mogao nagovarati maloljetnika na takvo ponašanje.

10.10. Što se tiče vremenskog okvira optužnice i broja učina za koje branitelj maloljetnika navodi da je neodređen, vijeće je dovodeći u vezu iskaz žrtve i njegove pomajke da su u [adresa] dolazili četiri do pet puta godišnje i ostajali bi po nekoliko dana, prihvatilo kao utemeljen broj učina koji se navodi u optužnici od najmanje 12 puta tijekom četverogodišnjeg razdoblja imajući u vidu nesporno utvrđeni početak i kraj inkriminiranog razdoblja, kao i činjenicu da se od djeteta žrtvine dobi ne može očekivati preciznija orijentacija u pogledu broja učina od onog što je kazao a to je da se događalo otkad je upoznao maloljetnika po dolasku u Hrvatsku i to prilikom svakog susreta u [adresa] kada bi s roditeljima dolazio kod maloljetnika, sve do 4. razreda.

11. Slijedom svega prije navedenog, vijeće smatra izvan svake sumnje utvrđenim da su se u radnjama maloljetnika opisanim u činjeničnom supstratu optužnice ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja 12 kaznenih djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u svezi sa člankom 158. stavkom 1. KZ/11 na štetu mal. MMK.

12. Što se tiče ubrojivosti maloljetnog GT, vijeće je u cijelosti prihvatilo psihijatrijsko vještačenje sačinjeno po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatru prof. dr. Dolores Britvić od 21. veljače 2024. (listovi 62-69 spisa), kod kojeg je ostala i na raspravi, a iz kojeg je utvrđeno je maloljetni GT ne pokazuje značajke psihičkog poremećaja, zaostalog duševnog razvoja ili duševne bolesti. Urednog je mišljenja, urednih intelektualnih i mnestičkih funkcija, a u psihičkom statusu je psihomotorno sputan i tjeskoban, povremeno zaplače i osjeća sram zbog djela za koje se teret, blaže je sniženog raspoloženja, a u situacijama pojačanih zahtjeva moguće su impulzivne reakcije. Kod istog nisu utvrđeni elementi koji bi govorili u pravcu zlouporabe ili ovisnosti alkohola ili psihoaktivnih droga. Uvažavajući činjenicu da je u razdoblju rane i srednje adolescencije izražena sklonost seksualnog eksperimentiranja kao i emocionalna nezrelost, mišljenja je da je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja istima kod maloljetnika bila smanjena ali ne bitno.

12.1. Dakle, u vrijeme počinjenja kaznenih djela navedena sastavnica krivnje je očuvana, odnosno maloljetnik je bio ubrojiv.

12.2. Vještakinja Britvić je na raspravi ostala u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, te je na pitanje branitelja kazala da je eksplorirala osobine ličnosti i utvrdila da maloljetnik ne iskazuje značajne psihopatologije zbog čega ne postoji potreba za njegovom psihologijskom obradom, stoga provođenje iste ne bi doprinijelo promjeni njenog mišljenja posebno u domeni ubrojivosti, a koju bi uostalo i ona sama predložila provesti da je bila potrebna za izradu njenog nalaza i mišljenja.

12.3. prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje sudske vještakinje prof. dr. Britvić, vijeće je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbilo kao nevažan prijedlog branitelja maloljetnika za provođenjem psihologijskog vještačenja maloljetnika budući da se provođenjem predloženog vještačenja ne bi utvrdile nikakve odlučne činjenice koje već nisu utvrđene u postupku.

13. U odnosu na subjektivni odnos maloljetnika prema kaznenim djelima koja su predmet ovog postupka, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, prema ocjeni ovog vijeća maloljetnik je bića kaznenih djela ostvario s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je njihovo ostvarenje, a ujedno je bio svjestan protupravnosti svog djela. Maloljetnik je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja kada iskorištava činjenicu da je mal. K je tek doselio u Hrvatsku, nikoga ne poznaje i ne govori hrvatski jezik, dakle tek se prilagođava životu u novoj obitelji i sredini, pa se sa žrtvom zaključava u svoju spavaću sobu, znajući da dijete u dobi od nepunih 7 godina nije sposobno izraziti svoje odbijanje i otpor, pa mu naređuje u koji položaj treba stati, skida svoju i njegovu odjeću, nakon čega svojim spolovilom penetrira u njegov anus i u stavlja mu u usta svoj spolni organ, sve kako bi zadovoljio svoj spolni nagon, što je i htio, da sa žrtvom djetetom UTČ bez njegovog pristanka izvrši spolni odnošaj.

13.1. U konkretnom slučaju sud nije utvrdio postojanje nijednog ispričavajućeg razloga.

13.2. U pogledu svijesti o protupravnosti, za navesti je kako je svaka duševno zdrava osoba neupitno svjesna toga da je spolni odnošaj s djetetom kronološke dobi od 7 godina godina kazneno djelo, kao i da radnje opisane u izreci presude u vidu penetriranja spolovilom u usta i anus predstavljaju spolno zlostavljanje djeteta, zbog čega je potpuno neprihvatljiva maloljetnikova tvrdnja o eksperimentiranju jer se ne radi o vršnjacima i maloljetni GT je gotovo dvostruko stariji od žrtve, stoga i intelektualno napredniji. Osim toga, maloljetnik je poduzeo radnje kako bi smanjio vjerojatnost da će se zlostavljanje otkriti i povećati šanse za buduće seksualne kontakte (traženje da čuva tajnu, prijetnje da će ga istući i maltretirati, a ako ode u zatvor da će ga po izlasku pronaći), što je sve s obzirom na dob žrtve utjecalo na to da ga se psihički i emocionalno destabilizira. Sve to ukazuje da je maloljetnik bio itekako svjestan da njegovo višekratno ponašanje ne predstavlja nikakvu igru.

14 . Nakon što je vijeće utvrdilo počinjenje kaznenog djela od strane maloljetnika, valjalo je odlučiti o vrsti maloljetničke sankcije.

14.1. Ovlašteni tužitelj je u svom prijedlogu predložilo izricanje maloljetničke sankcije kazne maloljetničkog zatvora, pri kojem prijedlogu je ostao do kraja.

15. Radi prikupljanja podataka potrebnih za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika te njegovih osobnih i obiteljskih prilika ispitani su otac i majka maloljetnika, pribavljena je socijalna anamneza Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Supetar – Brač za obitelj GT, te je naložena i defektološka obrada maloljetnika u cilju prijedloga odgovarajuće sankcije koju bi trebalo primijeniti prema maloljetnom (sada mlađem punoljetniku) GT.

16. Otac maloljetnika ŠT je kazao da LT i njenog supruga MK poznaje dugi niz godina, odnosno od kada su kupili kuću u [adresa] na [adresa]. Ključeve svoje kuće su držali njegove obitelji pa su im se stoga prilikom svakog dolaska javljali, a to je bilo otprilike jednom do dva puta godišnje. Ljeti su iznajmljivali kuću turistima, a njegova supruga im je pomagala u održavanju i čišćenju njihove kuće. Tijekom 2020. i 2021. LT, M i JT nisu dolazili u [adresa], obzirom da je tada bilo vrijeme pandemije Covid 19. Što se tiče 2019., 2022. i 2023. kazao je da su u [adresa] dolazili jednom do dva puta godišnje i svaki put bi svratili do njegove obitelji. Tih prigoda je s njima bio i maloljetni JT koji bi se igrao s njegovim sinom GT. Djeca su se igrala ponekad ispred kuće, a nekada u kući i to u sobi, ali vrata sobe nikad nisu bila zaključana već poluotvorena. Nikada nije primijetio da bi se dogodila neka neuobičajena situacija između GTČ i GT, niti mu je itko o tome govorio.

16.1. Kako inače radi kao policajac, postupao je u sličnim predmetima i teško mu je što je došao na sud kao roditelj navodnog počinitelja, te mu je kao roditelju teško što se vodi ovaj kazneni postupak i što je isti pokrenut.

16.2. Nakon događaja, jedini susret s M i LT je bio prije mjesec dana kada su mu došli izraziti sućut zbog smrti njegovog M. Kako je tada bila na snazi zabrana uspostavljanja bilo kakvih kontakata s obitelji oštećenika- žrtve to nisu niti pokušavali kontaktirati roditelje mal. GTČ, ali je voljan s njima kontaktirati. U svakom slučaju želi biti u dobrim i korektnim odnosima sa svim susjedima pa tako i sa obitelji JT. Za svog sina GT kazao je da je dobar, marljiv, poslušan, poštuje roditelje a ima i dobar odnos sa bratom i sestrom. S obzirom da pohađa srednju glazbenu školu odlazio je na brojna natjecanja, postigao je izniman uspjeh pa ga je škola nagradila na način da mu je darovan klavir.

16.3. Maloljetnikova majka FT potvrdila je da LT i MK koji stanuju u [adresa] poznaju 20 godina. Kako vikendicu u [adresa] ljeti iznajmljuju gostima, ona im pomaže oko čišćenja i dočekuje goste. U tu kuću dolaze otprilike 1 do 2 puta godišnje i kad dođu u [adresa] svaki put se vide jer im oni čuvaju ključeve od te kuće koju iznajmljuju. Tijekom pandemije Covida nisu dolazili u [adresa], ali je njena obitelj bila kod njih u [adresa] jedne prigode kada bila K pričest. Za vrijeme njihovih posjeta nije primijetila ništa neuobičajeno ni kod GTČ niti kod sina GT. JT i GT bi se igrali ali se nikada nisu zaključavali u sobi. Za sina GT je kazala da je dobro i osjetljivo dijete, ali ona i suprug sa svojom djecom, pa tko i s njime imaju otvoren odnos. Nastoje s njima o svemu pričati i rješavati probleme, a s GT nisu imali nikakvih problema kako u odnosu sa vršnjacima pa tako ni sa ispunjavanjem njegovih školskih obveza.

16.4. Iako iz iskaza maloljetnih roditelja proizlazi da nemaju saznanja o inkriminiranim događajima, indikativno je da oboje navode da se njihov sin GT za vrijeme zajedničkog druženja nije zaključavao u spavaću sobu s maloljetnim GTČ, iako je u postupku nesporno utvrđeno da je maloljetnik zaključavao sobu jer je maloljetnik to priznao a navedeno su potvrdili žrtva i njegova pomajka, koja činjenica iako pravo irelevantna ukazuje da se oni ni nakon pokretanja ovog kaznenog postupka nisu u stanju suočiti i prihvatiti ozbiljnost inkriminacija za koje se tereti njihov sin naspram djeteta njihovih obiteljskih prijatelja.

17. Iz socijalne anamneze i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Supetar – Brač (list 89-90 spisa), kod koje je ostala socijalna radnica KT koja je ispitana na raspravi, utvrđeno je da maloljetni ST potječe iz kvalitativno i kvantitativno potpune obitelji, koju osim roditelja FT i OT čini troje djece, sin F koji živi sa djevojkom u Dubrovniku gdje ima svoj obrt za snimanje, montažu i fotografiju, sestra K koja trenutno živi u [adresa] gdje studira talijanski jezik i teologiju, te maloljetni GT koji je rođen kao treće i najmlađe dijete. Majka je završila Višu učiteljsku školu te radi kao učiteljica razredne nastave u osnovnoj školi [adresa], dok je otac ŽT završio srednju turističku školu u Splitu, a potom i školu za policajca, te je 35 godina radio u PP Brač, a sad je zaposlen u Uredu ravnatelja policije u Zagrebu kao policajac-pjevač. Kako policijska klapa ima svaki dan probe u Splitu, zbog navedenog otac preko tjedna živi u podstanarskom stanu u [adresa].

17.1. Maloljetni GT je završio osnovnu školu u [adresa], kao i osnovnu glazbenu školu u Splitu – smjer klavir, a sada pohađa 4. razred srednje Glazbene gimnazije u Splitu, tako da preko tjedna živi s ocem u Splitu, dok vikendom dolazi kući na [adresa]. Planira upisati Umjetničku akademiju – smjer teologija i postati profesor glazbene kulture. Preko tjedna nema slobodnog vremena, te ima jednog dobrog prijatelja u razredu s kojim se povremeno druži. Vikendom čita lektiru, vozi biciklu, rekreativno igra nogomet sa društvom iz [adresa]. Kada stigne u crkvi u [adresa] pjeva u zboru i svira orgulje.

17.2. Obitelj navodi uredne obiteljske odnose, povezani su sa djecom, kao i djeca međusobno. Stariji sestra i brat su podrška GT i žele mu pomoći. GT svakog drugog četvrtka odlazi kod psihologa DT u Polikliniku na Mejama. GT ostavlja dojam tihog, dosta povučenog i pristojnog djeteta koje navodi da ne voli razmišljati ni razgovarati o onom što se dogodilo i želi ići naprijed. Iz razgovora s majkom, ista ostavlja dojam da je jako potresena situacijom te da je više svjesna od oca o ozbiljnosti događaja. Obitelj je sa žrtvinim roditeljima bila u prijateljskim odnosima, ali se nakon prijavljenog događaja nisu čuli ni vidjeli. I maloljetnom GT kao i roditeljima je potrebna daljnja psihološka podrška.

18. Glede adekvatnog odabira kazneno pravne sankcije prema maloljetnom GT, vijeće je naložilo defektološku obradu u cilju prijedloga odgovarajuće sankcije koju bi trebalo primijeniti prema maloljetnom (sada mlađem punoljetniku) GT, te je socijalni pedagog ZTČ izradila pisano mišljenje 23. rujna 2024. (list 120-124 spisa) i to nakon uvida u spis, razgovora sa maloljetnikom i njegovim roditeljima, o kojem se na raspravi i očitovala. Ista je navela da je prilikom razgovora s roditeljima utvrdila da postoji uredna obiteljska dinamika i međusobni odnosi među članovima, čija je svakodnevica ispunjena poslom i različitim obavezama. Po završetku srednje škole sada već punoljetni GT je upisao Umjetničku akademiju - smjer Teorija i želja mu je u budućnosti podučavati djecu glazbi, a roditelji su na to ponosni i pružaju mu podršku.

18.1. Ono što je indikativno i što je uočila nakon nekoliko minuta razgovora je da je kod svih članova obitelji GT prisutan obrambeni mehanizam potiskivanja, kada osobe nisu se u stanju suočiti sa bolnim sjećanjima pa ih nastoje potisnuti u nadi da će ih potpuno zaboraviti. U konkretnom slučaju roditelji su unatoč saznanju o počinjenom kaznenom djelu od strane njihovog djeteta i kaznenom postupku u tijeku, nastavili živjeti kao da se ništa nije dogodilo. S obzirom na navedeno roditelje maloljetnika je jasno suočila s ozbiljnosti posljedica ovakvog kaznenog djela kako za žrtvu, tako i za njihovog sina koji je još uvijek mlad i nezreo, uzimajući u obzir prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu za izricanjem maloljetničkog zatvora, budući da su sami naveli kako prethodno nisu bili upoznati s tom činjenicom. Po saznanju su vrlo burno i emocionalno reagirali pa im je pružena savjetodavna pomoć i podrška. Tom prilikom kod roditelja je vidljiva stvarna emocionalna reakcija, najizraženije sram i neugoda, majka je jedva suspregnula suze, dok je otac u nemoći preispitivao njihove odgojne postupke navodeći da su prema starijoj djeci bili jednaki i danas su uzorni mladi ljudi.

18.2. Od maloljetnog GT je doznala da prema njegovom saznanju stariji brat i sestra nisu upoznati s ovim kaznenim postupkom niti je s njima ikada razgovarao na temu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Pritom je uočila da obitelj GT koristi još jedan obrambeni mehanizam i to negaciju da se uopće ovo sve dogodilo pa s time nisu upoznali ni najbliže članove obitelji, dijelom iz opravdanog straha da se u maloj sredini u kojoj žive to ne sazna i da time svi članovi obitelji budu negativno obilježeni. Na poseban upit roditeljima jesu li bili u kontaktu sa obitelji žrtve, otac je kazao da je jednom prilikom susreo susjeda i prijatelja MK u blizini kuće i pitao ga kako mu je sin i da je on odgovorio da je dobro i nema nikakvih problema. Vrlo je često i očekivano da obiteljsko okruženje na takav način reagira nakon kod ovakve vrste kaznenog djela počinjenog od strane jednog člana obitelji. Međutim, kada je počinitelj maloljetnik, aspekt obitelj je važan faktor u procjeni primjerene sankcije upravo u kontekstu procjene odgojnog korektiva te svjesnosti o visokom riziku recidiva ako se počinitelju ne pruži adekvatna stručna pomoć i podrška okruženja, ne dovodeći pritom postupanje roditelja GT u negativan kontekst nego upravo suprotno jer su dovedeni u poziciju u koju se nijedan roditelj ne bi htio naći. Socijalni pedagog je naglasila da na ponašanja djevojki i mladića u adolescentnoj dobi iznimno mnogo utječu postupanja roditelja, a posebice sve ono što roditelji iz neznanja, nemoći ili nečeg drugog propuste napraviti tijekom njihovog ranog razvoja i daljnjeg odrastanja. Stoga je procjena roditelja od strane socijalnog pedagoga imala za svrhu ustvrditi bi li se primjenom izvaninstitucionalnih sankcija mogla ispuniti svrha kažnjavanja.

18.3. U svrhu davanja prijedloga adekvatne maloljetničke sankcije socijalni pedagog je u dva navrata obavila detaljan razgovor s mlt. GT, prvenstveno radi procjene njegove kognitivne i emocionalne zrelosti, socijalne mreže i interesa te razinu svjesnosti o tome koje posljedice određena ponašanja uzrokuju. Kontakt s mlt. GT je lako uspostavila, unatoč početnoj zadršci i oprezu, jasno i otvoreno je odgovarao na postavljena pitanja i iznio svoje mišljenje posebice na temu glazbenog obrazovanja. Njegov vanjski izgled stvara početni dojam mladića mnogo niže kronološke dobi, ali pristojnost, suzdržanost, poštovanje prema sugovorniku te način izražavanja ukazuju na usklađenu mentalnu i kronološku dob mladića koji je primjereno odgojen. S druge strane emocionalni segment razvoja bilo je teže procijeniti budući je sklon davanju socijalno poželjnih odgovora. lako je prethodno govorio da ima prijatelje, na poseban upit o tome s kime je odlazio preko ljeta na more kazao je i da je sam išao i to rijetko jer je radio u restoranu. Niti na radnom mjestu preko ljeta nije uspostavio kontakte s kolegama niti se s istima družio prije ili nakon posla. Nije mnogo aktivan na društvenim mrežama, navodi da ni na takav način nije uspio ostvariti prijateljski odnos. Stječe se dojam da slobodno vrijeme provodi isključivo s roditeljima, nema prijatelja u pravom smislu te riječi nego samo poznanike iz prethodne škole s kojima uopće nije ostao u kontaktu. Navodi da ima poteškoća u komunikaciji s vršnjacima, zadržavanju u nekom vršnjačkom odnosu, nikada nije ostvario emotivnu vezu niti spolni odnos s vršnjakom iako je već punoljetan. Podršku osjeća od roditelja i pronalazi je u vjeri. O samom kaznenom djelu spreman je govoriti vrlo malo, odmah spusti pogled iz osjećaja srama i neugodnosti te iskazuje zabrinutost za svoju budućnost posebice nakon saznanja o prijedlogu maloljetničkog zatvora navedenog u prijedlogu ŽDO-a. U načinu komuniciranja o kaznenom djelu prisutan je nedostatak samouvida i samokritičnosti posebice kada se spomene broj puta koliko je imao susreta sa žrtvom, te samoinicijativno u više navrata navodi da mu je žao žrtve ali je teško sa sigurnošću procijeniti je li to stvarno misli ili mu je netko sugerirao da to kaže. U prvom razgovoru sa socijalnim pedagogom bio je razgovorljiviji, a na drugom susretu je jasno dao do znanja da po preporuci odvjetnika neće govoriti o kaznenom djelu, što je i očekivano budući su i roditelji i maloljetnik bili jasno suočeni sa ozbiljnosti kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te posljedicama koje iz toga proizlaze.

18.4. Izostanak zrelog prosuđivanja i preuzimanja odgovornosti za počinjeno, formiranog iz ponašanja i odnosa s roditeljima koji se nažalost svojim ponašanjem nisu iskazali kao adekvatan odgojni korektiv, radi čega je procijenila da se svrha kažnjavanja ne može ispuniti primjenom izvaninstitucionalnih sankcija. Prije samog iznošenja prijedloga sankcije koju je primjereno izreći maloljetniku, socijalni pedagog je naglasila da koliko god se predmetni mladić ostvario na obrazovnom planu i pronašao u glazbi svoj interes i budući posao, toliko je na razini socijalne mreže i odnosa sa vršnjacima ostao potpuno "neobrazovan". Stoga je u razmatranju adekvatne maloljetničke sankcije potrebno poći od onoga što je u ovom trenutku najpotrebnije za maloljetnog GT jer je svrha maloljetničkih sankcija da se utječe na njegov osobni razvoj, odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela. U tu svrhu je razmatrala koja bi odgojna mjera posebna obveza bila primjerena za predmetnog mladića kojem je prvenstveno potreban liječnički suport (psihijatar, po potrebi medikamentozna terapija radi pripreme na promjenu okruženja) kao i suport stručnjaka različitog profila koji će s njim raditi na razvoju socijalnih vještina, vještina komunikacije, suočavanju sa stresom u međuljudskim odnosima i nizom drugih tema potrebnim za adekvatni razvoj socijalnog konteksta ovog mladića.

18.5. S obzirom na sve prethodno navedeno, socijalni pedagog je mišljenja da ukoliko se u ovom postupku dokaže kaznena odgovornost maloljetnog GT, istome je potrebno na temelju članka 24. Zakona o sudovima za mladež izreći kaznu maloljetničkog zatvora, pri čemu smatra da se prethodno spomenute individualne potrebe predmetnog mladića mogu ostvariti putem odgojne mjere posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili grupni psihosocijalni tretman u savjetovalište za mlade. Isto tako, nužnim je smatrala naglasiti roditeljima da je po izlasku iz penalne ustanove maloljetnom GT potrebno osigurati kontinuirani psihijatrijski tretman i kognitivno bihevioralnu psihoterapiju, a sve u svrhu smanjenja rizika od ponavljanja kaznenog djela. Potrebno je također imati dodatno razumijevanje da će se mlt. GT nadalje nalaziti u takvom psihofizičkom stanju u kojem će biti potrebno određeno vrijeme da cijela obitelj prihvati sankciju koja bude izrečena i da će proteći jedan izvjestan period dok ne krene sa izvršavanjem kazne. Slijedom navedenog, predložila je da se u navedenom periodu u bitnom ne mijenjaju njegove svakodnevne navike, da pohađa nastavu i ima podršku obitelji ali i da se što prije uključi u kontinuirani psihijatrijski tretman i preporučenu medikamentoznu terapiju.

18.6. Na raspravi je socijalni pedagog ZTČ u cijelosti je ostala u svim navodima kao i u pisanom prijedlogu vrste sankcije koju bi bilo opravdano izreći maloljetniku iz svog pisanog stručnog mišljenja.

18.7. Na poseban upit branitelja maloljetnika, socijalni pedagog je kazala da je u pisanom mišljenju detaljno obrazložila sve vrste potrebnog suporta koje je potrebno mal. GT pružiti u stručnom smislu kao bi se ispunila svrha maloljetničke sankcije. Uzimajući u obzir da od prijedloga ŽDO-a Split pa do obavljenog razgovora sa socijalnim pedagogom, izuzev tretmana kod psihologa u Poliklinici za zaštitu djece i mladeži sa smetnjama, nije zabilježeno niti saznato od roditelja da je predmetni mladić uključen u neki drugi vid suporta, slijedom čega smatra da je u prethodnom periodu to bilo nužno i potrebno učiniti. Spomenuti suport je maloljetniku moguće osigurati i u drugim uvjetima osim u penalnoj instituciji, ali je s istim trebalo ranije krenuti. Istakla je da je kod izvršavanja maloljetničkih sankcija u ustanovama zatvorenog tipa takav suport nešto intenzivnije organiziran, te uključuje intenzivniji i individualni i grupni rad sa počiniteljima različitih kaznenih djela upravo u svrhu pružanja podrške i razumijevanja na planu njihovog osobnog razvoja i razvoja cjelokupne ličnosti kao i jačanja osobne odgovornosti pojedinaca.

18.8. U obavljenom razgovoru s roditeljima maloljetnika, istima je naglasila da je njihovom sinu potrebna intenzivnija pomoć i podrška izuzev psihijatra kojeg posjećuje, te nema podataka da bi maloljetniku netko prije nego je ona to učinila prilikom njihovog drugog susreta preporučio da se uključi u pojedinačni i grupni oblik tretmana u smislu psihosocijalne podrške.

18.9. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da se izjasni bi li maloljetnički zatvor bio nužan izreći maloljetniku u slučaju njegova uključivanja u psihosocijalni tretman i njegovog napretka tj. ako bi stručnjaci zaključili da je taj psihosocijalni tretman u odnosu na njega postigao pozitivne učinke, socijalni pedagog je kazala da bi u situaciji da je maloljetnik posljednjih godinu dana bio u redovitom tretmanu koji bi polučio pozitivan ishod, u tom slučaju mogla dati mišljenje na njegov upit.

18.10. Branitelj maloljetnika je potom iznio primjedbe na mišljenje u pogledu predložene vrste sankcije od strane socijalnog pedagoga navodeći da je isto proturječno, i to baš zato što je ista pri izradi mišljenja ista ispitivala maloljetnika o samom kaznenom djelu, kao i o navodnom broju ponavljanja istog, nakon čega je u svom usmenom mišljenju rekla kako prilikom odmjeravanja sankcije treba paziti i na ono što je maloljetnik počinio, zbog čega takav njen pristup smatra diskvalificirajućim za zakonit nalaz i mišljenje, slijedom čega je predložio zatražiti novo mišljenje od drugog socijalnog pedagoga ili defektologa.

18.11. Vijeće je nalaz i mišljenje socijalnog pedagoga kao stručnog suradnika prihvatilo kao utemeljen i argumentiran, budući da prema odredbama Zakonu o sudovima za mladež posao socijalnog pedagoga i jest stručna procjena i izrada pisanog mišljenja o ličnosti maloljetnika, prognozi njegova budućeg ponašanja, te davanja obrazloženog mišljenja i prijedloga vrste i mjere maloljetničke sankcije. Naime, izjava maloljetnika za potrebe tog vještačenja nije sama za sebe dokaz, te se sadržaj tog razgovora i ne može razmatrati kao dokaz odnosno saznanje o činjenicama vezanim uz terećeno kazneno djelo, stoga ono što je isti kazao o inkriminiranim događajima socijalnom pedagogu ne kompromitira zakonitost provedene obrade.

18.12. Kako branitelj maloljetnika u vezi provedene obrade a nakon ispitivanja socijalnog pedagoga na raspravi, nije dao uvjerljive i valjano obrazložene argumente kojima bi pobio nalaz i mišljenje iste, stoga je vijeće na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbilo kao nevažan dokazni prijedlog branitelja maloljetnika za pribavljanjem novog mišljenja po drugom socijalnom pedagogu ili defektologu jer je socijalnog pedagog ZTČ sukladno nalogu suda po pravilima struke i stručnom znanju sačinila pisani nalaz i mišljenje u kojem je dala obrazloženo mišljenje i prijedlog primjerene maloljetničke sankcije, a isto tako na raspravi je odgovorila na sva postavljena pitanja stranaka, te vijeće smatra da u istome nema proturječnosti. Ocjena je vijeća kako nezadovoljstvo stranke u postupku rezultatima provedene defektološke obrade nije razlog da bi se naložilo novo vještačenje posebice ukoliko sud ocjenjuje da je vještačenje napravljeno sukladno pravilima struke te da je isto dalo odgovore na sva relevantna pitanja, a pri čemu je ista uzela u obzir činjenicu da je maloljetnik zadnjih godinu dana u tretmanu kod psihologa.

19. S obzirom da je po provedenom dokaznom postupku na nedvojben način utvrđeno da je maloljetnik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini maloljetničke sankcije te maloljetniku izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima mal. oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti kako svrha iz čl. 41. KZ/11 tako i svrha maloljetničkih sankcija u smislu čl. 6. ZSM-a.

19.1. Uvažavajući navode stručnog mišljenja sudskog socijalnog pedagoga, vijeće je prihvatilo prijedlog zastupnika optužbe te maloljetniku za počinjena kaznena djela izreklo kaznu maloljetničkog zatvora smatrajući da s obzirom na narav i težinu djela te njegove teške posljedice ne bi bilo opravdano maloljetniku izreći odgojnu mjeru, već da je potrebno njegovo kažnjavanje, sve u smislu odredbi čl. 6. st. 2. ZSM-a te čl. 24. st. 2. ZSM-a kojom je propisano da se maloljetnički zatvor može izreći starijem maloljetniku za kazneno djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora tri godine ili teža kazna, kad s obzirom na narav i težinu djela i visoki stupanj krivnje ne bi bilo opravdano izreći odgojnu mjeru, već je potrebno kažnjavanje.

19.2. Pri odmjeravanju visine kazne maloljetničkog zatvora u smislu čl. 25. st. 3. ZSM-a vijeće je maloljetniku cijenilo sve okolnosti koje imaju utjecaj na pravilan izbor visine istog, pri čemu je posebno imalo na umu maloljetnikovu dob, kako u vrijeme počinjenja tako i u vrijeme suđenja (mlađi punoljetnik), stupanj zrelosti te vrijeme koje je potrebno za njegov odgoj, obrazovanje i stručno osposobljavanje.

19.3. Kao olakotne okolnosti vijeće je maloljetniku cijenilo smanjenu ubrojivost, raniju neosuđivanost, kako kaznenu tako i prekršajnu, a u vezi s time uredne ranije i sadašnje osobne i obiteljske prilike (nakon završene glazbene škole upisao je i redovno studira na Umjetničkoj akademiji), dok su maloljetniku kao otegotne okolnosti cijenjene pobude i okolnosti u kojima su djela počinjena, odnosno činjenica što je zlorabio odnos povjerenja koje su mu ukazali roditelji mal. žrtve potičući mal. GTČ na druženje s njime kako bi lakše premostio jezičnu barijeru jer je tek doselio iz Gane u Hrvatsku, znajući da se osjeća izolirano i da se adaptira ne samo na novu životnu sredinu već i na svoju obitelj, što je on iskoristio na najgori mogući način kako bi počinio radnje opisane u izreci presude, narav i težinu kaznenih djela s visokim stupnjem društvene opasnosti, pri čemu način njihova izvršenja ne opravdava zaključak da su odraz životne dobi počinitelja, ponašanje nakon počinjenja istih u vidu potpunog izostanka samokritičnosti čak i za one radnje koje je priznao u obrani, kao i prema kratkoročnim i dugoročnim psihičkim posljedicama koje je takvo ponašanje ostavilo na žrtvu tako niske kronološke dobi, a naročito otegotnim na strani maloljetnika je cijenio izrazitu upornost i dugotrajnost u postupanju od gotovo četiri godine.

20. Stoga je vijeće uvažavajući naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti maloljetniku, dajući veći značaj otegotnim okolnostima, na temelju čl. 25. i 26. ZSM-a izreklo jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, koja maloljetnička sankcija se ukazuje primjerenom kako težini počinjenih kaznenih djela, tako i osobnosti maloljetnika.

20.1. Spolno zlostavljanje i iskorištavanje djeteta je jedan od najtežih oblika nasilja nad djetetom, a to podrazumijeva i odgovornost cjelokupnog društva da na odgovarajući način osudi, spriječi i onemogući takva djela i posljedice koje isto ostavlja na njihov psihofizički razvoj, te je zakonodavac djeci kao najosjetljivijoj skupini, pružio posebnu zaštitu kaznenopravnom represijom propisivanjem strožih kazni za pojedina kaznena djela kako bi se naglasila činjenica iznimne društvene opasnosti.

20.2. Slijedom svega navedenog, ocijenjeno je da u konkretnom slučaju ne bi bilo opravdano niti bi se maloljetniku mogla izreći bilo koja blaža mjera, već je bilo potrebno kažnjavanje maloljetnika jer se jedino izricanjem kazne maloljetničkog zatvora može ostvariti svrha maloljetničkih sankcija, s obzirom na da se radi o osobi bez adekvatnih socijalnih vještina koja ima poteškoća u komunikaciji s vršnjacima, kao i činjenicu da se njegovi roditelji u danoj situaciji nisu pokazali kao adekvatan odgojni korektiv, stoga je poduzimanjem mjera odgoja, obrazovanja i stručnog osposobljavanja maloljetnog počinitelja kaznenog djela potrebno utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti, ponašanje i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitih postupaka, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela.

20.3. Vijeće je prema maloljetniku je sukladno načelu konkretnosti primijenilo kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22) budući je kasnijim izmjenama kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama br. 36/24 za predmetno kazneno djelo povišena sankcija, odnosno posebni minimum.

21. Kako roditelji mal. oštećenika MMK nisu bili zainteresirani, niti su postavili imovinskopravni zahtjev, to vijeće o istome nije odlučivalo.

22. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM u svezi članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) maloljetni GT je u cijelosti oslobođen obveze naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja jer je utvrđeno da nije zaposlen već studira pa njemu skrbe njegovi roditelji.

U Splitu 11. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Tea Budimlić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana kada stranke prime pismeni otpravak ove presude. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- maloljetnom GT

- branitelju maloljetnika ZT, odvjetniku u [adresa]

- ŽDO Split

- mal. žrtvi po opunomoćeniku UT, odvjetniku u [adresa]

- u spis