REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-514/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Marin Lazo, odvjetnik u OD Kožul & Petrinović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Maje Barnir Bekavac, odvjetnice u Zagrebu, i punomoćnika tuženika Marina Laze, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu, broj 256-132/2004 zaključenog dana 26. listopada 2004. između tužitelja FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora s druge strane, a kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika te da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju FI isplati iznos od 1.092,68 EUR (tisućudevedesetdva eura i šezdesetosam eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1 siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 0,01 EUR od 1. travnja 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,01 EUR od 1. svibnja 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,01 EUR od 1. lipnja 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,01 EUR od 1. srpnja 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,01 EUR od 1. kolovoza 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,01 EUR od 1. rujna 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 2,50 EUR od 1. listopada 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 2,50 EUR od 1. studenog 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 2,53 EUR od 1. prosinca 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 2,52 EUR od 1. siječnja 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 2,56 EUR od 1. veljače 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 2,59 EUR od 1. ožujka 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 9,58 EUR od 1. travnja 2008.god. pa do isplate;

- na iznos od 9,34 EUR od 1. svibnja 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 9,25 EUR od 1. lipnja 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 9,36 EUR od 1. srpnja 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 9,20 EUR od 1. kolovoza 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 9,20 EUR od 1. rujna 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 9,30 EUR od 1. listopada 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,41 EUR od 1. studenog 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 14,63 EUR od 1. prosinca 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,62 EUR od 1. siječnja 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,77 EUR od 1. veljače 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,84 EUR od 1. ožujka 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,65 EUR od 1. travnja 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,69 EUR od 1. svibnja 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,40 EUR od 1. lipnja 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,18 EUR od 1. srpnja 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,24 EUR od 1. kolovoza 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,35 EUR od 1. rujna 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,34 EUR od 1. listopada 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,23 EUR od 1. studenoga 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,44 EUR od 1. prosinca 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,61 EUR od 1. siječnja 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 15,86 EUR od 1. veljače 2010.god. pa do isplate;

- na iznos od 15,80 EUR od 1. ožujka 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,13 EUR od 1. travnja 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,07 EUR od 1. svibnja 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,19 EUR od 1. lipnja 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,24 EUR od 1. srpnja 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,03 EUR od 1. kolovoza 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,69 EUR od 1. rujna 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,46 EUR od 1. listopada 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,09 EUR od 1. studenoga 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,87 EUR od 1. prosinca 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,85 EUR od 1. siječnja 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,22 EUR od 1. veljače 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,46 EUR od 1. ožujka 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,18 EUR od 1. travnja 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,23 EUR od 1. svibnja 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,42 EUR od 1. lipnja 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,53 EUR od 1. srpnja 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 18,52 EUR od 1. kolovoza 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 18,01 EUR od 1. rujna 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 17,46 EUR od 1. listopada 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,28 EUR od 1. studenoga 2012. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,40 EUR od 1. prosinca 2012. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,31 EUR od 1. siječnja 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 19,85 EUR od 1. veljače 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,25 EUR od 1. ožujka 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,28 EUR od 1. travnja 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,13 EUR od 1. svibnja 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 19,65 EUR od 1. lipnja 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 19,63 EUR od 1. srpnja 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 19,75 EUR od 1. kolovoza 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 19,94 EUR od 1. rujna 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,20 EUR od 1. listopada 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,07 EUR od 1. studenoga 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,16 EUR od 1. prosinca 2013. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,27 EUR od 1. siječnja 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,29 EUR od 1. veljače 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,36 EUR od 1. ožujka 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,33 EUR od 1. travnja 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,30 EUR od 1. svibnja 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,22 EUR od 1. lipnja 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,24 EUR od 1. srpnja 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,33 EUR od 1. kolovoza 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,41 EUR od 1. rujna 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,39 EUR od 1. listopada 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,46 EUR od 1. studenoga 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,50 EUR od 1. prosinca 2014. god. pa do isplate;

- na iznos od 10,48 EUR od 1. siječnja 2015. god. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. nadoknaditi tužitelju FI trošak postupka u iznosu od 1.980,33 EUR (tisućudevetstoosamdeset eura i tridesettri eurocenta) sa zateznim kamatama od 11. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. srpnja 2017. te tijekom postupka navodi da su stranke (pravni prednik tuženika) 26. listopada 2004. sklopile Ugovor o kreditu broj 256-132/2004 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 46.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini od 5,25 % dekurzivno godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. Kredit je otplaćen u cijelosti u prosincu 2014. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja. Drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan jer se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara odnosno bez pregovaranja te da mu nije prilikom potpisivanja ugovora pruženo dovoljno informacija i obavijesti o rizicima u vezi ugovaranja valutne klauzule u CHF. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom da su navedene odredbe ništetne, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) traži da mu tuženik vrati preplaćene iznose na ime stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 2. svibnja 2024. potražuje povrat preplaćenih iznosa osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.092,68 EUR sve s pripadajućim kamata na svaki preplaćeni iznos od dana plaćanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, , osporava pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, ističe prigovor zastare. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ujedno je ukazao da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti pa da je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovara egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka kao i o svom položaju na tržištu te je ukazao na načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa i pravilnih obračuna kamata i naknade. Navodi da je svoje djelatnike obučavao da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren te da mu to nije moglo ostati nepoznato. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Tužitelj je tijekom postupka u nekoliko navrata specificirao tužbeni zahtjev i to podnescima od 6. svibnja 2019., 2. kolovoza 2021. te konačno, nakon izvedenog vještačenja, 2. svibnja 2024., a potonjoj dispoziciji (djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva) se tuženik nije pravovremeno protivio, a u pogledu kamata radi se o nepravoj preinaci, stoga je valjalo odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 256-132/2004 od 26. listopada 2004. (list 8 do 19 spisa), Aneks br.1 ugovora o kreditu od 25. listopada 2011. (list 20 do 24 spisa), Aneks br.2 ugovora o kreditu od 24. travnja 2012. (list 25 do 28 spisa), Otplatni plan (list 39 do 45 spisa), Obavijest o promjeni kamatne stope (list 46 spisa), Pregled prometa za klijenta (list 47 do 60 spisa), Izračun preplate (list 61 do 68 spisa), Metodologija promjene kamatne stope (list 76 i 77 spisa), Specifikacija uplata (list 82 do 84 spisa), Zahtjev za kredit (list 89 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 323 do 329 spisa te list 346 do 348 spisa te list 363 spisa), te je saslušan tužitelj (list 371 i 372 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 256-132/2004 od 26. listopada 2004. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koji je sklopio tužitelj kao potrošač, s tuženikom kao kreditorom, te isplata s te osnove preplaćenih iznosa s kamatama od dana plaćanja.

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, dakle da su stranke (tuženik po predniku) sklopile Ugovor o kreditu broj 256-132/2004 od 26. listopada 2004. kojim je tužitelju stavljeno na raspolaganje kunska protuvrijednost 46.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te da je namjena kredita bila adaptacija obiteljske kuće kao i da je kredit po istom ugovoru u cijelosti vraćen.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., je li potraživanje u zastari, te umanjuje li se ukupno potraživanje tužitelja za negativnu razliku kamata.

9. Čitanjem ugovora o kreditu te saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je tužitelj sklopio isti u svrhu adaptacije obiteljske kuće odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. U čl. 2. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 46.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. U čl. 4. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a svaki anuitet dospijeva posljednjeg dana u mjesecu.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

10.1. Isto tako. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu (26. listopada 2004.) sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je 2004. odlučio dignuti kredit radi adaptacije njegove obiteljske kuće u kojoj je živio, te u poslovnici prednika tuženika dogovorio sklapanje ugovora u kreditu. Djelatnica prednika tuženika prezentirala mu je da se radi o najpovoljnijem kreditu za njega i njegove potrebe. Imao je dojam da se radilo o unaprijed sastavljenom ugovoru o kreditu, te da nije mogao pregovarati u vezi pojedinih odredbi, dapače, tekst ugovora o kreditu prvi puta je vidio kod javnog bilježnika. Prednik tuženika obavještavao ga je o promjeni kamatne stope, te se nakon toga uputio u poslovnicu tuženika, gdje mu je objašnjeno da mora podmirivati te obveze, a pri tom mu nije objašnjeno uslijed čega se mijenjala i s kojim je parametrima bila vezana. To mu nije bilo objašnjeno ni prilikom pregovora u vezi sklapanja ugovora o kreditu. Mjesečne rate kredita isključivo je osobno podmirivao, a 2017. je predmetni kredit u cijelosti vraćen. Navedeni iskaz sud je ocijenio kao iskren i logičan, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu (osobito ugovoru o kreditu i prometu po kreditu gdje je razvidno da je sve uplate vršio tužitelj) kao i nalazu i mišljenju vještaka. Na tuženiku je teret dokaza da je tužitelja informirao i objasnio mu parametre promjene kamatne stope (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), a što tijekom postupka nije dokazao s obzirom da je odustao od saslušanja djelatnice tuženika PI (na ročištu od 6. svibnja 2024.) kao i javnog bilježnika (na ročištu od 5. ožujka 2025.).

14. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. utvrdio da je korisnik kredita primjenom promjenjive kamatne stope pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne promjenjive kamatne stope 8.232,55 kn / 1.092,68 EUR.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženikov prigovor na navedeni nalaz se suštinski odnosio na osporavanje osnove odnosno na premisu da je promjenjiva kamatna stopa poštena i valjana u ugovoru o kreditu pa da je stoga vještačenje nepotrebno, međutim nije imao prigovore na matematički obračun te stranke nisu tražile da vještak iznese usmeni nalaz i mišljenje na ročištu.

16. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16.1. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Dakle, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a. Prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (Tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).

16.5. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je dužan vratiti tužitelju iznos od 1.092,68 EUR, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 3. srpnja 2017., dakle prije proteka općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu za promjenjivu kamatnu stopu.

18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 2. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I i II izreke presude.

20. U odnosu na troškove postupka potrebno je ovdje napomenuti da deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi točke 6. Ugovora o kreditu broj: broj 256- 132/2004 zaključenog dana 26. listopada 2004.. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa uz kondemnatorni zahtjev radi isplate kod obračuna troškova ne uzima uz obzir.

21. Naime, zahtjev na utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (čl. 187. st. 3. ZPP), a o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti. U biti radi se o deklaratornom preambulu, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude (neovisno o tome nalazi li se u izreci ili u obrazloženju), pa se vrijednost predmeta spora mjerodavan za odluku o trošku prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu svote od 1.092,68 EUR.

22. Prema tome, deklaratorni zahtjev u točki I. tužbe, koji je postavljen uz kondemnatorni zahtjev, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (radi se o ustaljenom shvaćanju VSRH, npr. Rev 1927/17 od 18. siječnja 2022. Revt 156/13 od 7. svibnja 2014., Revr 475/08 od 27. listopada 2008., Revr-774/05 od 13. prosinca 2005., Revr 220/04 od 15. rujna 2004. i dr.). Napominje se da se tu ne radi o situaciji u kojoj je naznačeni VPS suviše visoko ili nisko naznačen, na što bi sud po službenoj dužnosti ili po prigovoru protivne strane trebao najkasnije na pripremnom ročištu rješenjem utvrditi u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a, već da se naznačeni VPS za deklaratorni (preambul) uz kondemnatorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom obračuna troškova.

23. Tužitelj je uspio sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka

- tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

24. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 150,00 EUR, sastav podnesaka od 10. travnja 2019., 30. travnja 2019 i 2. svibnja 2024., svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 150,00 EUR, zastupanja na ročištima 16. travnja 2019., 4. svibnja 2022, 6. svibnja 2024., 20. studenoga 2024. i 5. ožujka 2025. po (Tbr 9. toč. 1. OT) u iznosu od 150,00 EUR, te zastupanja na ročištu od 21. siječnja 2019., po (Tbr 9. toč. 2. OT) 75,00 EUR, što ukupno iznosi 1.425,00 EUR.

25. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 356,25 EUR te trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 199,08 EUR, što ukupno daje zbroj od 1.980,33 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je kao potrošač oslobođen plaćanja iste sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23)

26. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 11. travnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

27. Svi iznosi izraženi u kunama preračunati su u euro prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 19. travnja 2024.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun.