Poslovni broj: UsI-3335/24-20

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbanićeva 20, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 11. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-03/03499683623, URBROJ: 341-99-06/2-24-2986 od 28. lipnja 2024. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141- 02/19-03/03499683623, URBROJ: 341-25-06/2-19-19413 od 08. travnja 2024. godine.

II. Tužitelju se počevši od 20. studenog 2020. godine priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, čiji je uzrok 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, 30% ranjavanje za vrijeme pripadnosti tužitelja borbenom sektoru Hrvatskog vijeća obrane i 50% bolest.

III. Tužitelju se počevši od 01. siječnja 2024. godine priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, čiji je uzrok 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, 30% ranjavanje za vrijeme pripadnosti tužitelja borbenom sektoru Hrvatskog vijeća obrane, 10% bolest nastala za vrijeme pripadnosti tužitelja borbenom sektoru Hrvatskog vijeća obrane i 40% bolest.

IV. Nalaže se prvostupanjskom upravnom tijelu da u roku od 30 dana donese odluku o određivanju visine tužiteljeve invalidske mirovine.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 4.250,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, donesena u povodu njegovog zahtjeva za priznavanje prava na invalidsku mirovinu kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Tužitelj tužbom osporava medicinska utvrđenja tijela vještačenja iz upravnog postupka, ali i pravne stavove upravnih tijela (donositelja rješenja) - koja su mu uz priznavanje prava na invalidsku mirovinu po osnovi ranjavanja u HVO-u istovremeno obustavila isplatu ranije priznate invalidske mirovine zbog bolesti iz Domovinskog rata.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je proveo vještačenje po vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Tužitelju je još rješenjem od 27. travnja 2010. godine bila priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, čiji je uzrok 30% ratni PTSP, a 70% bolest. Tužitelju je naime bio priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (HRVI) X. skupine s 20% oštećenja organizma zbog PTSP-a. Tužitelj je 04. veljače 2019. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu kao pripadniku HVO-a - po osnovi ranjavanja - s obzirom na to da mu je u FBiH priznat i status ratnog vojnog invalida (RVI) VIII. skupine s ukupno 40% oštećenja organizma (30% po osnovi ranjavanja i 20% po osnovi PTSP-a). Prvostupanjsko tijelo vještačenja je 06. travnja 2023. godine tužitelju (bez provedenog obveznog pregleda) počevši od 20. studenog 2020. godine utvrdilo djelomičan gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok 30% ranjavanje u HVO-u, a 70% bolest. Revizijsko tijelo 26. travnja 2023. godine nije dalo suglasnost na utvrđen uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti pa je prvostupanjsko tijelo vještačenja u novom nalazu i mišljenju od 09. svibnja 2023. godine utvrdilo da je uzrok 20% ranjavanje u HVO-u, a 80% bolest; revizijsko tijelo je potom 24. svibnja 2023. godine dalo suglasnost na ovaj nalaz i mišljenje.

Iz navedenog je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo vještačenja utjecaj zdravstvenih tegoba tužitelja na njegovu sveukupnu invalidnost sada ocjenjivalo samo u okviru odnosa ranjavanja u HVO-u i ostalih bolesti, potpuno zanemarujući da je tužitelju još od ranije kao uzrok invalidnosti bio priznat i PTSP zadobiven u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (RH).

Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 08. travnja 2024. godine je stoga tužitelju počevši od 20. studenog 2020. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti samo kao pripadniku HVO-a, u cijelosti zanemarujući njegov PTSP zadobiven u Domovinskom ratu.

Štoviše, posebnim prvostupanjskim rješenjem od 09. travnja 2024. godine je tužitelju s danom 19. studenog 2020. godine u cijelosti obustavljena isplata invalidske mirovine priznate rješenjem od 27. travnja 2010. godine (tužitelj inače nesporno nema ostvarenog mirovinskog staža u RH).

Nakon provedenog drugostupanjskog vještačenja 19. lipnja 2024. godine, tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 28. lipnja 2024. godine odbio tužitelju žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 08. travnja 2024. godine. Iz svega navedenog je vidljivo da su i stručna medicinska tijela iz upravnog postupka i sâma upravna tijela koja su rješavala o tužiteljevom zahtjevu od 04. veljače 2019. godine bez ikakvog posebnog obrazloženja i bez ikakve osnove zauzela pravni stav o tome da se ne mogu međusobno kombinirati uzroci integralne, sveukupne tužiteljeve invalidnosti (nesposobnosti za rad) na temelju njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju njegovog sudjelovanja u borbenom sektoru HVO-a.

Međutim, takav pravni stav ne proizlazi ni iz jedne materijalnopravne odredbe važećeg domaćeg zakonodavstva.

U čl. 30. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17 - ZHB) je propisana mogućnost priznavanja prava na invalidsku mirovinu Pju kojem je taj status priznat zbog bolesti.

U čl. 30. st. 2. ZHB-a je propisana mogućnost razmjernog određivanja invalidske mirovine Pju kod kojeg je invalidnost djelomično prouzročena bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta RH, a djelomično bolešću izvan tih okolnosti. Nadalje, u čl. 142. st. 1. ZHB-a je propisano pravo pripadnika borbenog sektora HVO-a, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela FBiH priznat status RVI po osnovi ranjavanja, na invalidsku mirovinu.

Nigdje iz navedenih odredbi ne proizlazi da bi se uzročnici integralno utvrđene invalidnosti iz čl. 30. i čl. 142. ZHB-a međusobno isključivali.

Utjecaj pojedinih zdravstvenih stanja na radnu sposobnost i međusobni omjer uzročnika radne nesposobnosti (invalidnosti) je zapravo medicinsko, a ne pravno pitanje, pa s pravne točke gledišta ne postoji nikakva zapreka da se prilikom razmatranja uzročnika sveukupne tužiteljeve invalidnosti u obzir istovremeno ne uzmu uzroci vezani uz njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu (čl. 30. st. 1. ZHB- a), kao i uzroci vezani uz njegovo ranjavanje u HVO-u (čl. 142. st. 1. ZHB-a), uz uzimanje u obzir i ostalih bolesti koje utječu na radnu sposobnost (čl. 30. st. 2. ZHB- a).

Stoga je pravni stav upravnih tijela (po kojem priznavanje prava tužitelju po osnovi invalidnosti vezane uz ranjavanje u HVO-u automatski isključuje nastavnu mogućnost ostvarivanja prava na temelju invalidnosti prethodno priznate na temelju sudjelovanja u Domovinskom ratu) potpuno neprihvatljiv.

Sud je zato prihvatio tužiteljev prijedlog za provedbu vještačenja u ovom upravnom sporu, a to vještačenje je povjereno vještakinji - specijalistu medicine rada Mariji Zavalić, sa zadatkom utvrđivanja je li možda (i eventualno od kada) kod tužitelja u međuvremenu sveukupno nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti te u kojem postotku na tužiteljevu invalidnost pojedinačno utječu ratni PTSP iz Domovinskog rata, ranjavanje za vrijeme tužiteljeve pripadnosti HVO-u i ostale bolesti.

Vještakinja Marija Zavalić je detaljno i iscrpno analizirala svu relevantnu medicinsku i ostalu dokumentaciju tužitelja te je tužitelja i neposredno detaljno klinički pregledala i razgovarala s njim.

Imajući u vidu i tužiteljevo zadnje obavljanje poslova nekvalificiranog građevinskog radnika, vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 18. siječnja 2025. godine - naknadno dodatno pojašnjenom 05. ožujka 2025. godine - utvrdila da je kod tužitelja počevši od 20. studenog 2020. godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti.

Vještakinja je po zadatku suda kao uzroke tako integralno utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti pojedinačno utvrdila: 20% ratni PTSP iz tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu, 30% ranjavanje za vrijeme tužiteljeve pripadnosti HVO-u (sa svim direktnim i neposrednim posljedicama tog ranjavanja u vidu degenerativnih promjena lumbosakralne kralježnice, bolova u lijevom koljenu i PTSP- a kao posljedice tog ranjavanja), a 50% ostale bolesti - od kojih je 10% PTSP kao bolest vezana uz tužiteljevo sudjelovanje u HVO-u (nevezano uz ranjavanje), 20% degenerativne promjene lokomotornog sustava koje nisu u vezi s ranjavanjem i 20% bolest srca.

Nakon svih danih pojašnjenja tužitelj više nije isticao nikakve primjedbe ni prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje.

Tuženik je samo proslijedio očitovanje tijela vještačenja iz upravnog postupka, ali je u popratnom dopisu istaknuo da ne traži saslušanje vještakinje na raspravi. Medicinsko tijelo vještačenja je pak u proslijeđenom očitovanju prvenstveno i neovlašteno isticalo pravne primjedbe.

S obzirom na to da je sud vještakinju na raspravno ročište pozvao još prije njezinog naknadnog detaljnog razjašnjavanja omjera uzročnika tužiteljeve invalidnosti, od vještakinje je ipak na raspravnom ročištu uzeta izjava, kao sastavni dio njezinog vještačenja.

Vještakinja je tom prilikom potvrdila nastup potpunog gubitka tužiteljeve radne sposobnosti jer iz njegove psihijatrijske i druge medicinske dokumentacije jasno proizlazi pogoršanje psihičkog i općeg zdravstvenog stanja (u odnosu na profesionalnu nesposobnost za rad, priznatu još 2010. godine). Vještakinja je dodatno obrazložila posljedice tužiteljevog oštećenja živca u nozi i to dovela u vezu s njegovim posljednjim obavljanjem poslova nekvalificiranog građevinskog radnika. Nakon toga stranke više nisu isticale nikakve posebne prigovore ni primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić, pa je i sud njezino vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, objektivno i detaljno obrazloženo.

Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužitelju u sporu pune jurisdikcije - a nakon usvajanja tužbenog zahtjeva i poništavanja nezakonitih rješenja iz upravnog postupka - počevši od 20. studenog 2020. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Kao uzrok takve tužiteljeve integralno utvrđene invalidnosti su pojedinačno utvrđeni: 20% PTSP kao tužiteljeva bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH, zbog koje mu je i priznat status HRVI (čl. 30. st. 1. ZHB-a); 30% ranjavanje tužitelja kao pripadnika borbenog sektora HVO-a, zbog čega mu je u FBiH i priznat status RVI (čl. 142. st. 1. ZHB-a); 50% ostale bolesti (čl. 30. st. 2. ZHB-a).

Međutim, s obzirom na to da je vještakinja Marija Zavalić u svom vještačenju među ostale bolesti - uzročnike tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti (50%) - uvrstila i 10% PTSP-a kao bolesti koju je tužitelj zadobio kao pripadnik borbenog sektora HVO-a, a izvan okolnosti ranjavanja, sud u sporu pune jurisdikcije ne može zanemariti da je počevši od 01. siječnja 2024. godine izmjenama i dopunama čl. 142. st. 2. ZHB-a (NN 156/23) brisan uvjet priznavanja statusa RVI u FBiH samo od I. do IV. skupine po osnovi bolesti pripadnika borbenog sektora HVO-a

- za mogućnost priznavanja prava na invalidsku mirovinu.

Sud podsjeća na to da je tužitelju status RVI u FBiH priznat i posebno po osnovi ranjavanja i posebno po osnovi PTSP-a (izvan osnove ranjavanja), pa u tom smislu nema zapreke da se počevši od 01. siječnja 2024. godine tužitelju pravo na invalidsku mirovinu posebno prizna i po osnovi njegovog PTSP-a zadobivenog za vrijeme dok je bio pripadnik borbenog sektora HVO-a (čl. 142. st. 2. ZHB-a). Pritom sud u cijelosti otklanja stav tijela vještačenja iz upravnog postupka (iz očitovanja koje je sudu proslijedio tuženik) o tome da je 20% „uvriježeno“ najmanji postotak u utvrđivanju uzroka invalidnosti. Naime, to tijelo vještačenja je u cijelosti zanemarilo da se pitanje najnižeg postotka može postavljati samo u slučaju utvrđivanja statusa P (odnosno u slučaju utvrđivanja invaliditeta kao oštećenja organizma), a ne i u slučaju utvrđivanja invalidnosti - u kojem slučaju ni jedan važeći propis ne određuje minimalni postotak za mogućnost utvrđivanja pojedinačnog uzročnika radne nesposobnosti.

Prvostupanjsko upravno tijelo ima obvezu tužitelju u daljnjem roku od 30 dana

- posebno počevši od 20. studenog 2020. godine i posebno počevši od 01. siječnja 2024. godine - na temelju ovom presudom utvrđenih uzročnika njegovog potpunog gubitka radne sposobnosti odrediti visinu invalidske mirovine, vodeći računa o propisanoj najnižoj mirovini, o tužiteljevim primicima osobne invalidnine iz FBiH, o tužiteljevom činu vojnika i ustrojbenom mjestu desetnika u Hrvatskoj vojsci, odnosno o tužiteljevom osobnom činu natporučnika u HVO-u.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen i tužitelju priznato pravo u sporu pune jurisdikcije, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, na što treba dodati opravdan trošak vještačenja od 500,00 €, pa sveukupan opravdan tužiteljev trošak iznosi 4.250,00 €.

Na visinu opravdanog tužiteljevog troška ni na koji način ne utječe odluka u sporu pune jurisdikcije (i) o nastavnom, drukčijem priznavanju tužiteljevih prava počevši od 01. siječnja 2024. godine nadalje, jer u pogledu toga niti nije nastao nikakav poseban trošak.

U Zagrebu, 11. travnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Mate Knezović

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića