Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-52/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Slavici Brekalo, a na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. [obrt], obrt za usluge, koga zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MIHOČEVIĆ & BAJS d.o.o. Zagreb, Ulica Tadije Smičiklasa 18, protiv tuženika-protutužitelja OPĆA BOLNICA DR. ANĐELKO VIŠIĆ, OIB 34506547848, Bjelovar, Mihanovićeva ulica 8, koga zastupa punomoćnica Tatjana Figač-Grgeurić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, radi 14.134,98 eura / 106.500,00 kuna[1] po tužbi (slovima: četrnaesttisućastotridesetčetirieuradevedesetosamcenti / stošesttisuća petstokuna) i 17.904,31 euro / 134.900,00 kuna[1] po protutužbi (slovima: sedamnaesttisućadevetstočetirieuratridesetjedancent / stotridesetčetiritisućedevetsto kuna), nakon javne i glavne rasprave zaključene 12. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika i punomoćnika tuženika-protutužitelja, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice, Trg Hrv. branitelja 6, poslovni broj Ovrv-350/2022, UPP/OS-Ovrv-31/2022 od 3. ožujka 2022.

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Tužitelj – protutuženi dužan je tuženiku – protutužitelju platiti iznos od 17.904,31 EUR/134.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.10.2020. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od petnaest dana.“

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik temeljem vjerodostojnih isprava i to računa br. 23-1-1 od 2. listopada 2020., računa br. 24-1-1 od 2. listopada 2020. i računa br. 25-1-1 od 2. listopada 2020. duguje ukupan iznos od 106.500,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik Marko Bilandžija iz Garešnice, Trg Hrv. branitelja 6, po prijedlogu je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-350/2022, UPP/OS-Ovrv-31/2022 od 3. ožujka 2022.

3. Tuženik je protiv gore citiranog rješenja uložio prigovor u kojemu je naveo da isto u cijelosti pobija jer tužitelju ne duguje ništa. Naveo je da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o uslugama upravljanja projektom i administracija – usluga administrativnog voditelja projekta za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar – Faza I“, ali je tuženik isplatio sva potraživanja koja su pripadala tužitelju.

4. Općinski sud u Bjelovaru svojim rješenjem posl. broj Povrv-39/2022-11 od 26. travnja 2022., temeljem odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), stavio je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice, Trg Hrv. branitelja 6, poslovni broj Ovrv-350/2022, UPP/OS-Ovrv-31/2022 od 3. ožujka 2022. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te je istim rješenjem, temeljem odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narode novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-odluka Ustavnog suda RH i 70/19) upozorio tužitelja da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica dok je tuženika upozorio da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. U podnesku od 12. svibnja 2022. tužitelj je prvenstveno istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti naslovljenog Općinskog suda te je u istom obrazložio svoj tužbeni zahtjev, dostavio dokumentaciju i predložio izvođenje personalnih dokaza. Naveo je kako je dana 21. lipnja 2018. tuženik pokrenuo Otvoreni postupak javne nabave za predmet nabave: Nabava usluga upravljanja projektom i administracijom prema grupama: Grupa 1. Nabava usluga administrativnog voditelja projekta; Grupa 2. Nabava usluga voditelja projekta za infrastrukturne projekte. Tužitelj se prijavio kao ponuditelj. Tužitelj i tuženik su 18. ožujka 2019. sklopili Ugovor o uslugama upravljanja projektom i administracija – Usluga administrativnog voditelja projekta za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar- Faza I.“ broj 16.VV/2019 (dalje u tekstu Ugovor). Kao vrijednost ugovora utvrđen je iznos od 497.000,00 kuna. Dalje je naveo kako je člankom 4. st. 2 Ugovora navedeno da se plaćanje vrši temeljem ovjerenih računa od strane naručitelja doznakom na račun izvršitelja, dok st. 4. istog članka Ugovora navodi da je plaćanje naručitelj dužan izvršiti u roku od 60 dana od primitka svakog zahtjeva za nadoknadu sredstava (dalje: ZNS). Tužitelj je predložio i sastavio Dodatak 2. Ugovoru kojim bi se produljio njegov angažman za razdoblje nakon 2. listopada 2020. te za daljnju cijenu. Dodatak 2. nije potpisan. Prije izdavanja tri računa osporenih u ovom postupku, tužitelj je izdao 11 ZNS-ova sa pripadajućim računima. Uz utužene račune, sastavio je ZNS 12. Tuženik je odbio platiti račune uz ZNS 12 uz obrazloženje da isti nisu u skladu s jediničnim cijenama navedenim u Ugovoru i troškovniku, iako je prije toga uredno plaćao sve račune koje je tužitelj izdao, a izrađeni su u skladu sa Dokumentacijom o nabavi (dalje: DoN). Također je naveo da ukoliko računi i primopredajni zapisnici nisu bili u skladu sa DoN-om, Ugovorom, Zakonom o javnoj nabavi i drugoj regulativi, isti bi bili izuzeti od posredničkog tijela Središnje agencije za financiranje i ugovaranje (dalje: SAFU). Nadalje navodi kako iz DoN-a, Ugovora jasno proizlazi da je plaćanje vezano uz ZNS-ove, da nigdje nije definiran broj ZNS-ova, da Ugovor traje od 18. ožujka 2019. pa do 2. listopada 2020. pa je broj ZNS-ova onaj koji nastane za vrijeme trajanja Ugovora. Smatra da činjenica da je u troškovniku kao jedinična cijena naveden mjesec, a kao količina 35 nema veze s načinom plaćanja definiranim u DoN-u i Ugovoru. Čak i da je troškovnik neusklađen, on je samo prilog i nema višu pravnu snagu od DoN-a i Ugovora. Smatra da bi se ugovorena vrijednost Ugovora trebala podijeliti na jednake obroke za vrijeme trajanja Ugovora. Potraživanja tužitelja koja se sastoje u naknadi za pružene usluge, a koja potraživanja su sadržana u predmetnim računima odnose se na posljednji kvartal Ugovora, od srpnja do rujna 2020.

6. Podneskom od 20. lipnja 2022. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja kojim obrazlaže tužbeni zahtjev te je u istom naveo da se ne protivi tužiteljevom prigovoru stvarne nenadležnosti Općinskog suda. U odnosu na obrazlaganje tužbenog zahtjeva tuženik je naveo kako iz tužiteljeva podneska proizlazi da svoje potraživanje temelji na Dodatku 2. Ugovora koji nesporno nije potpisan te da tužitelj čini nespornim kako je osnovni Ugovor istekao s danom 2. listopada 2020.obzirom da Dodatak 2. nije sklopljen. Smatra da izdani računi utuženi u ovom sporu ne odražavaju stvarne događaje te da nije jasno koji poslovni događaji su se odvili na dan 2. listopada 2020. jer je tužitelj dostavio i nepotpisani ZNS 12. Također je naveo kako je tužitelj odradio 18 mjeseci i tražio da se plate svi mjeseci te da je tužitelju faktično plaćeno više no što mu je tuženik bio dužan. Tužitelj je sam u troškovniku naveo kako je jedinica mjere mjesec, količina 35 te je notorno kako ugovor nije trajao 35 mjeseci.

7. Dana 11. kolovoza 2022. Općinski sud u Bjelovaru se rješenjem posl. broj Povrv-39/2022-15 oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari i nakon pravomoćnosti tog rješenja dostavio spis stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Bjelovaru na daljnje postupanje.

8. U podnesku od 17. studenoga 2022. tužitelj je naveo kako tuženik pokušava iskonstruirati tezu da je ugovoreno mjesečno plaćanje usluga i to za uslugu koju je tužitelj bio dužan pružati kroz razdoblje od 35 mjeseci. Budući tužitelj nije pružao uslugu tijekom razdoblja od 35 mjeseci, to tuženik zaključuje da je određene iznose za izvršenje usluge preplatio, a da iznose po izdanim računima nije dužan platiti. Navodi kako su sporni računi izdani na preostali iznos do ukupno ugovorene cijene iz Ugovora. Smatra da izvršenje usluge tužitelja traje od potpisa Ugovora (18. ožujka 2019.) pa do okončanja Projekta „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar- faza I.“ odnosno do 2. listopada 2020. Istaknuo je da je sam postupak javne nabave pokrenut 21. lipnja 2018., Odluka o odabiru donesena 12. veljače 2019. te je Ugovor sklopljen 18. ožujka 2019. Smatra da izvršenje usluge nikako nije moglo biti vezano uz rok od 35 mjeseci do okončanja Projekta. Od samog sklapanja ugovora pa do datuma okončanja Projekta preostalo je razdoblje od 19 mjeseci. Bez obzira na navedeno, ugovorena je ukupna cijena za izvršenje usluge od 497.000,00 kuna, a iz čega proizlazi da plaćanje cijene nije bilo vezano za razdoblje od 35 mjeseci koliko je trajao cjelokupni Projekt i da nije bila određena dinamika plaćanja na način da se plaća mjesečni iznos od 14.200,00 kuna, a kako to potpuno promašeno i neosnovano navodi tuženik. Također je naveo kako je Troškovnik dio DoN-a te da je u njemu navedeno kako je ponuditelj (ovdje tužitelj) obvezan popuniti sva polja i ne smije mijenjati tekst Troškovnika. Tužitelj navodi kako je polje „jedinična cijena“ iz Troškovnika dobivena tako da je ponuđena cijena za pojedinu stavku podijeljena količinom koju nije bilo moguće mijenjati, ali uvažavajući činjenicu da naručitelj nije propisao mjesečni obračun po jediničnim cijenama troškovnika već tromjesečni obračun u odnosu na ukupno ugovorenu cijenu usluga. Ponuda tužitelja je bila izrađena sukladno DoN-u odnosno ponuđeno je pružanje predmetne usluge od potpisa ugovora do 2. listopada 2020. u ukupnom iznosu od 497.00,00 kuna. Nigdje u DoN-u niti potpisanom Ugovoru nije bilo propisano obračunavanje usluga mjesečno po jediničnim cijenama iz priloženog troškovnika. Usluge su se obračunavale tromjesečno prema pripremljenom pojedinom ZNS-u u skladu s Ugovorom, a na što Naručitelj (ovdje tuženik) nije imao primjedaba tijekom trajanja Ugovora (izuzev osporavanja računa koji su predmet ovog spora). Produljeno je trajanje Projekta „Rekonstrukcija i nadogradnja Opće bolnice Bjelovar- faza I.“ te je tužitelj predložio sklapanje Dodatka 2. Ugovora tuženiku kojim bi se produljilo trajanje Ugovora i kojim bi bio povećan iznos za pružanje usluga za dodatnih 142.000,00 kuna, ali Dodatak 2. nije sklopljen. Dalje tužitelj navodi kako je preostali iznos ukupno ugovorene cijene prema Ugovoru obračunat sukladno ZNS 12 te je isporukom ZNS 12 u cijelosti izvršio konačni obračun preostalog iznosa naknada za pružene usluge prema Ugovoru. Predlaže sudu usvojiti zahtjev, ostaviti u cijelosti na snazi platni nalog te potražuje parnični trošak.

9. U svom podnesku od 31. siječnja 2023. tuženik se očitovao na navode tužitelja iz njegovog podneska od 17. studenoga 2022. te je naveo da ne smatra osnovanim isplatu novca iz javne nabave za razdoblje u kojem Ugovor uopće nije bio sklopljen,a među strankama je nesporna činjenica da tužitelj nije imao što nadzirati u razdoblju od 2. studenoga 2017. do 18. ožujka 2018. (datum sklapanja Ugovora). U Odluci o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude navodi se procijenjena vrijednost nabave. Tužitelj je dakle sam u troškovniku (koji je sastavni dio ponude i Ugovora) naveo kako je jedinica mjere mjesec, količina 35, a jasno je kako Ugovor nije trajao 35 mjeseci.

10. Podneskom od 29. rujna 2023. tuženik je kao protutužitelj protiv tužitelja, sada u svojstvu protutuženika, podnio protutužbu u kojoj je naveo kako je sa tužiteljem-protutuženikom sklopio Ugovor koji se primjenjuje od dana sklapanja što je 18. ožujka 2019., a da isti prestaje izvršenjem ugovornih obveza obiju strana, a to je 2. listopada 2020. što je između stranaka nesporno. Temeljem Ugovora, tužitelj je ispostavio račune u ukupnom iznosu od 390.500,00 kuna. Odradio je 18 mjeseci, a tuženik smatra kako je sukladno Ugovoru i troškovniku koji je sastavni dio Ugovora za 18 odrađenih mjeseci trebao fakturirati 255.600,00 kuna. Kada je tužitelj- protutuženik nastavio fakturirati račune, računovodstvo tuženika-protutužitelja je shvatilo da se radi o preplati, odnosno da je ugovor prestao 2. listopada 2020. te je odbijeno plaćanje utuženih računa. Traži da mu tužitelj-protutuženik isplati iznos od 134.900,00 kuna / 17.904,31 euro jer je platio nešto što nije bio dužan platiti, a sve temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima i potražuje trošak.

11. U podnesku od 16. listopada 2023. tužitelj-protutuženik je naveo da u cijelosti osporava protutužbu i protutužbeni zahtjev te da će detaljni odgovor na protutužbu dati naknadno.

11.1. Podneskom od 26. listopada 2023. tužitelj-protutuženik dao je odgovor na protutužbu u kojem je naveo kako osporava protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra pogrešnim protutužiteljevo tumačenje kako je trebao obračunavati po mjesecima prema jediničnim cijenama iz troškovnika. Navodi kako je kod tuženika provedena revizija kojom su predmetom bili i plaćeni računi tužitelja-protutuženika te da je revizija utvrdila kako su isti pravilno izdani i plaćeni. U ostalom dijelu podneska ponavlja ranije navode tijekom postupka.

12. U svojim podnescima od 12. siječnja 2024. i 10. travnja 2024. tuženik- protutužitelj se očitovao povodom odgovora na protutužbu te je naveo kako tužitelj- protutuženik nastoji odvojiti troškovnik od Ugovora i prikazati ga kao strano tijelo, no iz čl. 16. Ugovora navedeno je kako je troškovnik sastavni dio ugovora isto kao i DoN. Tužitelj je putem e-ponude ponudio usluge administrativnog voditelja projekta na 35 mjeseci po mjesečnim troškovniku s mjesečnom cijenom od 14.200,00 kuna. U Ugovoru stoji odredba da Ugovor traje do 2. listopada 2020. te je tužitelj odradio ukupno 18 mjeseci, a traži isplatu za rad u trajanju 35 mjeseci. Tuženik ukazuje i na to da je NH iz SAFU-a u mailu od 22. travnja 2020. napisala da je to tijelo mišljenja kako bi izvršitelj usluge trebao izdavati račune sukladno odredbama Ugovora to jest po ugovorenim jediničnim cijenama prema ponuđenom troškovniku.

13. U podnesku od 7. ožujka 2024. tužitelj-protutuženik ponavlja navode iz ranijih podnesaka te dodaje kako se mail od 22. travnja 2020. odnosio na ugovorni odnos tuženika sa IGH d.o.o. u kojem je bila odredba o izdavanju računa prema ugovorenim jediničnim cijenama iz troškovnika. Smatra da je o osnovanosti njegovog zahtjeva SAFU dala mišljenje u mailu od 30. rujna 2020. Također je naveo kako osnovanost njegovog zahtjeva proiuzlazi iz provedene revizije kod tuženika od strane Reconsult d.o.o., a koja se odnosila na razdoblje od 2014. pa do 2019. premdet revizije su bili računi koje je izdao tužitelj, a izdao ih je na identičan način kao i račune utužene u ovom sporu. Revizija nije utvrdila nikakve nepravilnosti u pogledu izdavanja računa i plaćanja tih računa.

14. Dana 12. rujna 2024. održano je pripremno ročište na kojem su stranke otale kod svojih do tada iznesenih navoda i dokaznih prijedloga te je sud na istom odlučio da će se u daljnjem tijeku postupka saslušati tužitelj JH osobno, kao i svjedokinja JHE te da će se provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost međusobnih obveza stranaka. Na istom ročištu sud je zaključio prethodni postupak te zakazao ročište za glavnu raspravu na kojem će se saslušati tužitelj JH i svjedokinja NHE.

15. U svom podnesku od 7. studenoga 2024. tužitelj-protutuženik je ponovio svoje navode iznesene tijekom ovog postupka. Smatra da je isplata iznosa od 497.000,00 kuna bila vezana isključivo uz uvjet izvršenja usluga administrativnog voditelja projekta, a nije bila vezana uz uvjet da tužitelj usluge vrši 35 mjeseci koliko je bilo predviđeno trajanje Projekta. Dalje je ponovio kako nije bio dužan izdavati svoje račune mjesečno niti na iznose od 14.200,00 kuna jer ni u Ugovoru, DoN-u niti Projektnom zadatku to nije bilo naznačeno. Smatra da je imao pravo izdavati račune tromjesečno jer ni tuženik ni SAFU nisu osporili niti jedan njegov račun izdan za vrijeme trajanja ugovora, također, izvršene su dvije revizije kod tuženika-protutužitelja predmet kojih su bili i računi tužitelja-protutuženika. Smatra da je bio dužan popuniti Troškovnik na način da ukupno ugovorenu cijenu podijeli na 35 mjeseci, ali obzirom da je Projekt krenuo kasnije razvidno je da takva podjela ugovorene naknade nema uporišta u ugovornoj i nabavnoj dokumentaciji. Također je naveo kako je sklopio Ugovor u uvjerenju kako se plaćanje vrši prema Ugovoru i DoN-u, a ne prema jedinicama mjere (mjeseci).

16. U svom podnesku od 18. prosinca 2024. tuženik-protutužitelj je naveo kako tužitelj-protutuženik iznosi tezu kako bi tuženik-protutužitelj trebao platiti cjelokupnu uslugu nadzora projekta bez obzira na to da li je isti trajao nekoliko godina ili nekoliko dana, te nastoji relativizirati činjenicu kako je troškovnik bio sastavni dio Ugovora. Navodi kako se slaže da u ovom postupku nije nužno provoditi vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva jer se radi o jednostavnim matematičkim operacijama, dok osporava osnovu.

17. U svom podnesku od 8. siječnja 20205. tužitelj-protutuženik je naveo kako ostaje kod ranijih navoda te da ako sud smatra potrebnim provesti vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva da se istome ne protivi.

18. Dana 12. veljače 2025. održano je ročište za glavnu raspravu na kojem ročištu je sud raspravnim rješenjem odlučio da se neće provesti ranije određeno financijsko vještačenje obzirom je između stranaka sporno pravno pitanje.

19. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: račune tužitelja (list spisa 12-20), izmijenjenu odluku o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude za nabavu usluga upravljanja projektom i administracija prema grupama: grupa 1. Nabava usluga administrativnog voditelja projekta (list spisa 47-51), Ugovor o uslugama upravljanja projektom i administracija

– usluga administrativnog voditelja projekta za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar – faza I“ od 18. ožujka 2019. (list spisa 52-58, 108-114, 213- 220, 341-347), Dodatak Ugovoru o uslugama upravljanja projektom i administracija – usluga administrativnog voditelja projekta za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar – faza I“ od 2. listopada 2019. (list spisa 59-61), Dodatak br. 2 Ugovoru o uslugama upravljanja projektom i administracija – usluga administrativnog voditelja projekta za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar – faza I“ (list spisa 62-64), Primopredajni zapisnik o stanju ispunjenja usluge – ZNS 11 (list spisa 65-69), e-mail korespodenciju (list spisa 70-71), Primopredajni zapisnik o stanju ispunjenja usluge – ZNS 12 (list spisa 72-74), račune tužitelja (list spisa 75-101), e- mail korespodenciju (list spisa 102-103), Troškovnik uz Ugovor 16 VV/2019 (list spisa 115), 4. izmjenu dokumentacije u nabavi za provedbu otvorenog postupka javne nabave za predmet nabave: Nabava usluga upravljanja projektom i administracijom prema grupama: grupa 1. Nabava usluga administrativnog voditelja projekta i grupa 2. Nabava usluga voditelja projekta za infrastrukturne projekte (list spisa 127-162 i 172-207), račune tužitelja (list spisa 221-261), Karticu partnera (list spisa 262-263), dokumentaciju za otvoreni postupak javne nabave velike vrijednosti za nabavu usluga izmjene i dopune tehničke dokumentacije i usluga projektantskog i stručnog nadzora za dnevnu bolnicu i dnevnu kirurgiju i OHBP – prema grupama u nastavku: grupa 1.: Nabava usluga izmjene i dopune tehničke dokumentacije za dnevnu bolnicu i dnevnu kirurgiju i OHBP, grupa 2.: Nabava usluge projektantskog nadzora za dnevnu bolnicu i dnevnu kirurgiju i OHBP, grupa 3.: Nabava usluge stručnog nadzora za dnevnu bolnicu i dnevnu kirurgiju i OHBP (list spisa 275-340), e-mail korespodenciju (list spisa 348-357), Izvješće neovisnog revizora (list spisa 358-379), Ugovor o uslugama upravljanja projektom i administracija – usluga administrativnog voditelja projekta za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar – faza I“ od 19. listopada 2018. sklopljen sa izvršiteljem PROMACON d.o.o. (list spisa 383- 389), Dodatak br. 1 Ugovora o uslugama upravljanja projektom i administracija – usluga administrativnog voditelja projekta za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar – faza I“ sklopljen sa izvršiteljem PROMACON d.o.o. (list spisa 390-391), Odluku Opće bolnice Bjelovar od 29. ožujka 2019. (list spisa 419), Screenshot sa elektroničkog oglasnika javne nabave RH (list spisa 420-422), Izmjenu dokumentacije o nabavi pripremnih i građevinskih radova, radova na izgradnji dizalice topline, na izgradnji dnevne bolnice i dnevne kirurgije i izgradnji OHBP-a te sustava za odvajanje otpada na izgradnji OHBP-a s troškovnikom (list spisa 423- 613), Odluku o odabiru za predmet nabave nabava pripremnih i građevinskih radova, radova na izgradnji dizalice topline, na izgradnji dnevne bolnice i dnevne kirurgije i izgradnji OHBP-a te sustava za odvajanje otpada na izgradnji OHBP-a sa Zapisnikom o pregledu i ocjeni ponuda (list spisa 614-615), te Obavijest o dodjeli ugovora – Rezultate postupka nabave (list spisa 616-621).

Također, sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika JH i saslušanjem svjedokinje JHE (list spisa 407-409).

20. Nije izveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem obzirom da je između stranaka sporno pravno pitanje kako je ugovoren obračun usluga tužitelja. Nadalje, stranke su u svojim podnescima iznijele u bitnome kako im iznosi tužbenog i protutužbenog zahtjeva nisu sporni, već im je sporna osnovanost tih zahtjeva. Obzirom da visina zahtjeva nije sporna, niti je sporno da je tužitelj-protutuženik izvršio uslugu, tako nema potrebe za finacijskim vještačenjem te je raspravnim rješenjem, a sukladno čl. 292. st. 6. ZPP-a, ovaj sud odlučio da neće izvesti taj dokaz jer bi također bilo i suprotno načelu ekonomičnosti. Nije izveden predloženi dokaz saslušanjem prijašnjeg ravnatelja tuženika-protutužitelja obzirom da između stranka nije sporno kako je poslove vezane za javnu nabavu vodila saslušana svjedokinja JHE. Nije životno da bi ravnatelj bolničke ustanove po struci liječnik imao neposredna i točnija saznanja o načinu na koji je ugovoreno plaćanje između stranaka u odnosu na zaposlenicu iste ustanove koja je bila zaposlena kao voditelj tih poslova. Obzirom na te činjenice, ovaj sud nije odredio saslušanje (bivšeg) ravnatelja tuženika-protutužitelja.

21. Nesporno je proveden postupak javne nabave temeljem kojeg je tužitelj- protutuženik izabran kako najpovoljniji ponuditelj za usluge administrativnog voditelja projekta, kako su stranke sklopile Ugovor 18. ožujka 2019. te se isti dan počeo i primjenjivati taj ugovor, Troškovnik je u istoj formi bio priložen DoNu-u i Ugovoru te je u Troškovniku kao jedinica mjere naveden mjesec, da je tužitelju-protutuženiku po Ugovoru isplaćeno 390.500,00 kuna te da je tužitelj-protutuženik usluge vršio zaključno sa 2. listopada 2020., a nije sklopljen Dodatak 2. Ugovoru kojim bi tužitelj- protutuženik nastavio vršiti usluge tuženiku-protutužitelju za daljnje trajanje Projekta uz dopunsko uvećanje cijene.

22. Sporno je kako je ugovoreno plaćanje, po mjesecima rada ili jedinstvena cijena za cjelokupnu uslugu.

23. U svom iskazu danom na ročištu od 29. listopada 2024. tužitelj- protutuženik JH naveo je da je vršio usluge za tuženika-protutužitelja od 18. ožujka 2019. do 2. listopada 2020. iz svojih poslovnih prostorija uz sastanke po potrebi u Općoj bolnici. Naveo je da se računi temelje na primopredajnom zapisniku za izvršenu usluge pripreme ZNS-a br. 12 (ZNS – zahtjev za nadoknadu sredstava iz EU fondova, kojeg obrađuje Središnja agencija za financiranje i ugovaranje projekata financiranih iz EU fondova – SAFU). Pojasnio je da su se SAFU-u slali ZNS sa obračunatim troškovima i pripadajućim računima, predani zapisnici, privremene situacije, otpremnice, dokazi plaćanja i sl., dakle sva dokumentacija koja dokazuje da je nešto izvršeno, obračunato i plaćeno. On je pripremao ZNS i dokumentaciju, Opća bolnica je potpisivala ZNS, a onda je on skenove potpisanog ZNS-a slao u SAFU elektronskim putem, a Opća bolnica je izvornik dostavljala SAFU-u. Naveo je da se utuženi izdani računi odnose na posljednja 3 mjeseca izvršenih usluga, srpanj, kolovoz i rujan 2020., koji pripadaju ZNS-u br. 12 i da se inače ZNS izrađivao svaka 3 mjeseca. Nadalje je naveo da je plaćanje usluga bilo dogovoreno u roku od 60 dana od svakog pripremljenog ZNS-a, a kako je bilo i dogovoreno i potpisano u Ugovoru. Naveo je da je posljednji ZNS, o kojem se govorilo na ročištu, ZNS br. 12 i da je on bio potpisan od strane Opće bolnice koliko mu je poznato. Pojasnio je da su oni skenirali ZNS-ove i onda njemu poslali sken koji je on slao u SAFU.

Tužitelj-protutuženik je naveo da mu ovaj posao nije bila prva javna nabava u kojoj je sudjelovao kao ponuditelj. Pojasnio je da se cijena u DON-ovima (dokumentacija o nabavi) odnosi na procjenu i predmet nabave te na koji način su se obračunavale usluge.

Kada mu se pokazao list spisa 72-74, tužitelj-protutuženik je rekao da je to primopredajni zapisnik koji je on izradio nakon što je ZNS br. 12 bio izrađen i predan Općoj bolnici i da je na osnovu tog primopredajnog zapisnika bila obračunata usluga i predani računi. Pojasnio je da je njegova usluga bila izvršena pripremom ZNS-a Općoj bolnici kao naručitelju, koja je onda to slala u SAFU kao izvornik. Naveo je da su Dodatkom br. 2 trebale biti ugovorene dodatne usluge za produljeno trajanje projekta, uslijed produljenja rokova za izvođenje radova i drugih pratećih aktivnosti, da je bilo potrebe za produljenjem usluge, ali da u konačnici dodatak nije potpisan i da on nije vršio usluge u daljnjem periodu koji bi bio predmet Dodatka br. 2. Nadalje je naveo da je nacrtom Dodatka 2 Ugovora bilo predviđeno povećanje cijena za dodatne usluge te je naveo da, koliko mu je poznato, dodatak br. 2 nije sklopljen jer se ravnatelj predomislio.

Tužitelj-protutuženik je naveo da su utuženi računi i sklapanje Dodatka br. 2 povezani, odnosno pojasnio je da bi u slučaju da je sklopljen Dodatak 2 bila drugačija dinamika plaćanja usluga po ZNS-ovima. Naveo je da je ugovorom bio ugovoren iznos usluga od dana sklapanja do roka izvršenja i usluge su obračunavate na način da se usluga plaćala u roku od 60 dana nakon svakog ZNS-a, da je Ugovorom bilo predviđeno da će u ugovornom razdoblju biti 7 ZNS-ova i da je ukupna ugovorena cijena bila podijeljena na 7 istih obroka. U ZNS-ovima od 6 do 10 bili su isti obroci jer nije bilo naznaka da će se produljiti ugovor i promijeniti cijena, a prilikom izrade ZNS- a 11 već je bio produljen projekt i znalo se da će biti potrebe dodatnih uslugama, dat je signal da će biti potpisan Dodatak 2 i onda je već prema tome promijenjena dinamika u ZNS-u 11 na način da je bio umanjen iznos jer se već sve podijelilo na veći broj ZNS-ova koji bi bili za novo razdoblje produljeno Dodatkom 2 uz onu veću cijenu koja je bila početno dogovorena. Pojasnio je da je cijena koja se dijelila po ZNS-ovima ona iz Ugovora o uslugama. Naveo je da kako Dodatak 2 nije bio potpisan, za posljednji ZNS br. 12 je obračunao ostatak do pune cijene dogovorene Ugovorom.

Tužitelj-protutuženik je naveo da su njegove usluge bile definirane Projektnim zadatkom a to su: usluge administrativnog voditelja projekta sufinanciranog iz EU fondova, sve je pojašnjeno u projektom zadatku. Naveo je da je izvršio sve ugovorene usluge i da je posljednji ZNS br. 12 bio pripremljen i predan naručitelju na vrijeme iako je dokumentaciju za pripremu ZNS-a dobio doslovno u posljednji čas, jedan dan prije roka za pripremu ZNS-a. Iskazao je kako tijekom cijelog perioda trajanja ugovora nije bilo primjedbi niti na uslugu niti na način pružanja usluga niti na način obračuna usluge od strane tuženika-protutužitelja. Naveo je da se u primopredajnim zapisnicima dostavljenim uz račune pisao sažetak pruženih usluga u razdoblju ZNS-a na koji se ta usluga odnosila sa prikazom načina obračuna usluge, prethodnog izvršenja financijskog ugovora i dinamike izvršenja i obračuna u narednom razdoblju trajanja ugovora. Naveo je da je projekt bio započet 2017. godine, a da je postupak javne nabave na koji se on javio pokrenut 2018. godine. Tužitelj-protutuženik je naveo da je cijena ponude bila iskalkulirana i ponuđena prema razdoblju pružanja usluga kako je bilo propisano u dokumentaciji o nabavi od potpisivanja ugovora do 2. listopada 2020. Naveo je da nije bila propisana obračunska jedinica, da je samo bilo navedeno da usluga traje od potpisivanja ugovora pa do 2. listopada 2020. Nadalje je naveo da su sporni računi bili izdani na ukupni iznos od 106.500,00 kuna, a da iznosi u spornim računima nisu bili identični iznosima ranijih računa koje je izdavao zbog onog što je ranije objasnio da je došlo do promjene u dinamici zbog najavljenog potpisa Dodatka 2. Naveo je da mu ranije niti jedan račun nije bio osporavan i doveden u pitanje a da su računi bili kontrolirani osim od naručitelja i od strane SAFU-a koji bi odbio bilo kakav račun koji nije valjan prema sklopljenim ugovorima, a osim toga su na troškovima projekta bile provedene 2 revizije od strane neovisnih revizora i nije bilo primjedbe niti na jedan njegov račun. Pojasnio je da su predmet revizije bili i računi utuženi u ovom postupku i da SAFU nije imao primjedbe niti na jedan račun. Naveo je da se nigdje u ugovoru nije spominjalo mjesečno plaćanje i da je tromjesečno dostavljanje ZNS-ova bilo propisano Ugovorima o dodjeli bespovratnih sredstava iz fondova EU, što je također bilo spomenuto u DON-u.

23.1. Ovaj sud ocjenjuje iskaz tužitelja-protutuženika istinitim i vjerodostojnim te ga prihvaća osim u dijelu kako je ugovoreno plaćanje usluge obzirom da drugačije proizlazi tumačenjem DoN-a i Ugovora.

24. Iz iskaza svjedokinje JHE, ranije zaposlenice tuženika- protutužitelja na radnom mjestu voditelja nabave i EU projekata, danog na ročištu od 29. listopada 2024. (list spisa 407-409) proizlazi da je tužitelj usluge vršio od kad je potpisao ugovor pa do isteka ugovora, negdje od 2019. pa do listopada 2020. Navela je da su se ZNS-ovi izrađivali tromjesečno. Kada su joj se pokazali list spisa 72 do 74 i računi navela je da se isti temelje na potpisanom ugovoru i troškovniku. Pojasnila je da je bio određen postupak javne nabave, troškovnik je bio na mjesečnoj razini, a gospodin JH ih nije izdavao na mjesečnoj razini već drugačije a nije joj poznato kako obzirom da ona nije bila likvidator već ugovaratelj usluga jer po zakonu ne može bit ista osoba koja radi ugovor i likvidaciju (prati izvršenje ugovora). Navela je da se ZNS uvijek odnosio na razdoblje za prethodna 3 mjeseca, pa se tako i zadnji ZNS br. 12 odnosio na 3 mjeseca koja su mu prethodila i pretpostavlja da se utuženi računi odnose na to razdoblje. Cijena usluga tužitelja bila je ugovorena na bazi troškovnika koji je bio sastavni dio ugovora, a u troškovniku je bila mjesečna cijena. Navela je da je gospodin JH tražio dodatak sklapanja ugovora. Tuženik je u principu sa svima sklapao dodatak ugovora osim sa gosp. JH jer je tražio da se ugovori taj dio po mjesečnim iznosima za daljnje administrativno vođenje projekta, dok su drugi pristali dodatkom samo nastaviti fakturirati mjesečne račune dok se ne premaši ukupno koliko je ugovoreno. Navodi da je nakon isteka prvog ugovornog razdoblja za usluge tužitelja njegove poslove za daljnje razdoblje preuzela RERA koji su to radili besplatno. Navela je da je tužitelj u mjesecima za koje je radio, radio vrlo dobro i korektno i nije bilo primjedbi na njegov rad, napravio je sve što je trebao. Svjedokinja je navela da je tuženik sa SAFU-om imao ugovor o bespovratnim sredstvima. Postupak prema SAFU-u tekao bi tako da bi administrativni voditelj projekta nakon isteka tromjesečnog razdoblja napravio ZNS i taj ZNS se slao na odobrenje SAFU-u. ZNS se sastojao od financijskih podataka i opisa aktivnosti u 3 mjeseca, SAFU bi ili odobrio ili dao na korekciju ZNS te bi po tome plaćali tuženiku kao naručitelju. Nakon toga bi se vršilo plaćanje pojedinim izvođačima i isporučiteljima usluga, ponekad bi bolnica to sama isplaćivala, pa i unaprijed, a iz sredstava bi si povratila te novce ili bi izravno nakon primitka sredstava vršila plaćanja, bile su obje varijante. Navela je da je ZNS br. 12 potpisan i poslan u SAFU. Navela je da je bolnica odbila platiti utužene račune jer se ispostavilo, gledajući mjesečne račune, da su usluge tužitelja bile preplaćene. Računovodstvo bolnice je nakon isteka ugovora išlo gledati koliko je ukupno plaćeno tužitelju i utvrđeno je de je bolnica bila u preplati prema tužitelju, u odnosu na mjesečne iznose iz troškovnika puta mjeseci koji su odrađeni.

Navela je da, koliko ona zna, SAFU nije osporio ZNS br. 12 sa pripadajućim prilozima, a niti SAFU niti tuženik ranije nisu osporili niti jedan raniji ZNS i račun koji je tužitelj izdao. Navela je da SAFU nikada nije reagirao da računi moraju biti na mjesečnoj razini pa nikada nije bilo prigovora na račune izdavane od strane tužitelja koji su bili sastavni dio ZNS-ova koji su slani SAFU-u. Navela je da je tužitelj u razdoblju ugovora izvršio sve ugovorene usluge, a u ugovorima drugih izvršitelja usluga nije bila sadržana odredba o obvezi mjesečnog izdavanja računa, iz tendera je bio i administrativni i strukturni voditelj i niti u jednom od njih nije bilo propisano mjesečno ispostavljanje računa već ispostavljanje računa po troškovniku. Navela je da je drugi tender bio u ugovorima za usluge projektantskog i stručnog nadzora, sjeća se da su ti ugovori bili šturi i misli da niti u tim ugovorima nije bilo takve odredbe, uvijek se navodila rečenica da su troškovnik i ponudbeni list sastavni dio ugovora. Navela je da je primila mail od gosp. JH koji joj je predočen na listu spisa 354, ali se zbog proteka vremena ne sjeća da li je u mailu citirana odredba toč.6.1. ugovora bila sadržana u ugovoru koji je tužitelj sklopio s tuženikom. Svjedokinja je navela da su imali financijsku reviziju projekta, ali se zbog proteka vremena ne sjeća što je pisalo u njoj i jesu li sporni računi bili predmetom financijske revizije projekta kod tuženika. Također je navela da ona nije mjerodavna za račune, ona je samo bila osoba koja je rekla da je tužitelj radio sukladno ugovoru i odradio sve što je trebao.

Svjedokinja je navela da je bio isti tender na koji se javio tužitelj i onaj za infrastrukturnog voditelja projekta, što znači da je bila ista špranca ugovora, odnosno bio je isti ugovor i za tužitelja kao administrativnog voditelja projekta kao i za infrastrukturnog voditelja projekta. Navela je da misli da je infrastrukturni voditelj projekta bio ČH, tvrtka PROMACON d.o.o., kojoj tvrtki je bilo produženo vršenje usluga nakon 2. listopada 2020. Kada se svjedokinji pokazao Ugovor i Dodatak 1 na listu spisa 383-391, navela je da su to ugovori sklopljeni sa PROMACONOM i dodatak, te da je isti ugovor sklopljen sa tužiteljem dok dodatak nije sklopljen sa njim. Navela je da je PROMACON ispostavljao mjesečne račune, a da za razdoblje prije nego što je sklopio ugovor nije izdavao račune. Pojasnila je da infrastrukturni voditelj ne započinje svoj posao simultano kad i gradnja, već puno prije „prve lopate“ jer sudjeluje u drugim aktivnostima koje prethode samoj gradnji, kao npr. iskolčenje, pomicanje kablova i sl., a u konkretnom slučaju ne zna kada su započeli ti prethodni radovi no zna da je voditelj projekta građenja svaki račun opravdao sa izvještajem.

24.1. Na iskaz svjedokinje tužitelj-protutuženik je iznio prigovor kako je ista zaposlena u lipnju 2018. pa nije sudjelovala u pripremi DoN-a, pa smatra njeno tumačenje DoN-a i Troškovnika irelevantnim. Također je prigovorio dijelu iskaza da infrastrukturni voditelj ne započinje svoj posao sa početkom gradnje već ranije.

24.2. Ovaj sud ocjenjuje prigovore tužitelja-protutuženika neosnovanim i neodlučnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Činjenica da svjedokinja nije sudjelovala u izradi DoN-a nije odlučna obzirom je nesporno sudjelovala u vrijeme sklapanja Ugovora a koji ugovor je u skladu sa odredbama DoN-a i vršenje usluge iz Ugovora je predmet ovog spora. Nadalje, vezano za prigovor na dio iskaza vezano za posao infrastrukturnog voditelja, ovaj sud ga drži promašenim. Naime, predmet ovog spora je izvršenje usluge administrativnog voditelja te osim što su po iskazu svjedokinje korištene iste „šprance“ ugovora, ne znači da je riječ o usporedivim uslugama te da je samim time riječ o usporedivim Ugovorima i pravnim odnosima te su prigovori tužitelja-protutuženika uz usporedbu sa infrastrukturnim voditeljem neodlučni.

24.3. Ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedokinje JHE istinitim i vjerodostojnim te ga prihvaća u cijelosti. Svjedokinja je iskazivala jasno i detaljno te je odgovorila na sva pitanja i dala pojašnjenja te je njen iskaz u skladu sa materijalnim dokazima – dokumentacijom u spisu.

25. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narode novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja-potutuženika nije osnovan.

27. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja nije osnovan.

28. Iz gore navedene dokumentacije proizlazi kako je tuženik pokrenuo postupak javne nabave u svrhu nabave usluge upravljanja projektom i administracija- grupa 1.Nabava usluga administrativnog voditelja projekta i grupa (predmet ovog spora) 2.Nabava usluga voditelja projekta za infrastrukturne projekte. Za provedbu ovog postupka tuženik je izradio DoN. Sastavni dio DoN-a je i Troškovnik koji su ponuditelji bili dužni ispuniti prema ranije zadanim parametrima od naručitelja (ovdje tuženika). Kao najpovoljniji ponuditelj izabran je ovdje tužitelj. Tuženik je sa ovdje tužiteljem sklopio Ugovor. Temeljem Ugovora tužitelj je svaka tri mjeseca izdavao račune i podnosio ZNS-ove, dok je tuženik iz drugog projekta, kojim je uređeno financiranje ovog projekta, ili iz svojih vlastitih izvora isplaćivao naknadu. Ugovor je prestao 2.listopada 2020. te tužitelj nakon tog datuma više nije vršio usluge tuženiku.

Tuženik nije osporio kvalitetu izvršene usluge.

29. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je isplata iznosa od 14.134,98 eura na ime ostatka do ukupnog iznosa cijene iz Ugovora, a prema izdanim računima broj 23-1-1 od 2. listopada 2020., broj 24-1-1 od 2. listopada 2020. i broj 25-1-1 od 2. listopada 2020.

30. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je isplata iznosa od 17.904,31 eura / 134.900,00 kuna na ime stečenog bez osnove.

31. Za razrješenje ovog spora relevantan je Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, dalje: ZUP) obzirom je riječ o upravnom ugovoru sklopljenom 2018. godine. Također, relevantni su Ugovor o uslugama upravljanja projektom i administracija – Usluga administrativnog voditelja projekta za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar-Faza I.“ broj 16.VV/2019 od 18. ožujka 2019., Dokumentacije u nabavi za provedbu otvorenog postupka javne nabave za predmet nabave: Nabava usluga upravljanja projektom i administracija prema grupama: Grupa 1. Nabava usluga administrativnog voditelja projekta i Grupa 2. Nabava usluga voditelja projekta za infrastrukturne projekte, i Troškovnik.

32. Čl. 150. st. 1. ZUP-a navodi da će javnopravno tijelo i stranka sklopiti upravni ugovor o izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar, ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora, dok. st. 2. istog članka navodi da upravni ugovor ne smije biti protivan izreci rješenja, prinudnim propisima, javnom interesu niti smije biti sklopljen na štetu trećih osoba.

33. Između stranaka je sporno pravno pitanje kako je ugovoreno plaćanje, po mjesecima rada ili jedinstvena cijena za cjelokupnu uslugu, odnosno da li je Ugovor trajao 35 mjeseci, odnosno od 2. studenoga 2017. pa do 2. listopada 2020., ili od 18. ožujka 2019. (dan potpisa Ugovora) do 2. listopada 2020.

34. Ovaj sud drži potrebnim prvo razjasniti izneseno utvrđenje kako je riječ o upravnom ugovoru. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 8. studenoga 2023. u svojoj odluci Rev 139/2023-5 na pitanje je li ugovor o javnoj nabavi upravni ugovor ili ugovor građanskog prava, uzimajući u obzir njegov sadržaj i postupak koji prethodi sklapanju ugovora o javnoj nabavi, iznio stav kako valjanost takvog ugovora treba tumačiti prema posebnom pravnom uređenju upravnog ugovora u smislu odredbi čl. 150. do 154. Zakona o općem upravnom postupku, a da se odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima na odgovornost za ispunjenje obveza ugovornih strana.

34.1. Dakle, riječ je o upravnom ugovoru.

34.2. Takav stav prihvaća i ovaj sud te će odluka u pravnim stvarima stranaka biti iznesena i obrazložena držeći u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

35. Ovaj spor je započeo 2022. godine te su se stranke do donošenja naprijed citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2023. već bile upustile u raspravljanje o meritumu te se ovaj sud nije mogao oglasiti stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti, dok simultano, stranke tijekom postupka nisu iznijele prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda i time je došlo do ustaljivanja nadležnosti ovoga suda (čl. 17. st. 2. i 4. ZPP-a).

36. Upravni ugovor je per definitionem dvostrani pravni akt koji država sklapa sa fizičkom ili pravnom osobom radi ostvarenja nekog javno-društvenog interesa te pod uvjetima iz posebnih propisa.

37. Konkretni Ugovor su sklopili Opća bolnica Bjelovar (ustanova koja trajno obavlja djelatnost od javnog interesa – zdravstvenu zaštitu, a osnivač joj je Republika Hrvatska) i fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost – JH radi ostvarenja javno-društvenog interesa – gradnja nove zgrade bolnice.

38. Upravni ugovor je autoritativan, javnopravno tijelo je u autoritativnom (nadređenom) položaju u odnosu na drugu stranu ugovora te vrijede posebna pravila glede izmjene i raskida upravnog ugovora te pravnoj zaštiti. Dakle, u ovim vrstama ugovora stranke nisu u ravnopravnom položaju.

39. Uvidom u DoN proizlazi kako (između ostaloga) sadrži i uputu o pravnom lijeku koja upućuje da je moguće uložiti žalbu (između ostaloga) i na sadržaj dokumentacije o nabavi. Obzirom da DoN sadrži uputu o pravnom lijeku, riječ je o upravnom rješenju na temelju kojeg je naručitelj dužan sklopiti ugovor sa najpovoljnijim ponuditeljem, dakle Ugovor koji proiziđe iz provedenog postupka javne nabave je po svojoj prirodi upravni ugovor kako proizlazi iz čl. 150. st. 1. ZUP-a. Također, naručitelj je dužan poštivati izrijekom propisana načela na način koji omogućava učinkovitu javnu nabavu i ekonomično trošenje sredstava za javnu nabavu te je riječ o odredbama koje posebno ograničavaju dispoziciju ugovornih stranaka pri sklapanju i izmjeni ugovora. Ugovor mora biti u skladu sa uvjetima iz DoN-a i odabranom ponudom, dok ne smije biti protivan izreci rješenja, prinudnim propisima, javnom interesu niti smije biti sklopljen na štetu trećih osoba (čl. 150. st. 2. ZUP-a). Iz dokumentacije u spisu, poglavito DoN-a i Troškovnika, ne proizlazi da Ugovor nije u skladu s čl. 150. st. 2. ZUP-a.

40. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj uložio žalbu na sadržaj DoN-a, točnije, u ovom postupku je iznio stav kako je Troškovnik morao popuniti na način da cjelokupnu cijenu podijeli sa brojem mjeseci iz čl. 5. Ugovora, ali da je ugovoreno kako mu pripada cjelokupno navedena cijena od 497.000,00 kuna za usluge izvršene do 2. listopada 2020.

41. Tuženik je izradio DoN čiji sastavni dio je i Troškovnik. Na točno takav DoN i točno takav Troškovnik je ovdje tužitelj dostavio svoju ponudu tuženiku i odabran je kao najpovoljniji ponuditelj s kojim je tuženik sklopio Ugovor.

42. Čl. 5. st. 1. Ugovora navodi da rok izvršenja ugovora počinje teći danom potpisivanja ugovora (što je nesporno bilo 18. ožujka 2019.), a završava po isteku razdoblja provedbe projekta „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar-faza I.“. Razdoblje provedbe projekta „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar- faza I.“ je 35 mjeseci, odnosno od 2. studenoga 2017. do 2. listopada 2020.

42.1. Kako je nesporno kako projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar-faza I.“ nije dovršen do 2. listopada 2020., odnosno Projekt je nastavio, tako Ugovor nije prestao ispunjenjem obveza, nego istekom roka izvršenja, a naknada je ugovorena po mjesečnoj jediničnoj cijeni od 14.600,00 kuna za ukupno 35 mjeseci, a sveukupno 497.000,00 kuna. U prilog tog tumačenja, ovaj sud ističe čl. 10. st. 2. Ugovora koji navodi kako Ugovor prestaje izvršenjem ugovornih obveza. Kako Projekt nije bio dovršen do 2. listopada 2020. tako Ugovor nije prestao ispunjenjem jer samim time nisu izvršene sve ugovorne obveze. Također, u prilog tumačenju kako je ugovoreno trajanje Ugovora u mjesecima, a u skladu sa Troškovnikom, govori i čl. 15. Ugovora koji listira priloge Ugovora te navodi kako su sastavni dio Ugovora DoN, Tehničke specifikacije-Projektni zadatak, Troškovnik i Ponuda Izvršitelja.

42.2. Dakle, za isplatu cjelokupnog iznosa od 497.000,00 kuna trebalo je sklopiti Dodatak Ugovoru kojim bi se produljio rok izvršenja nakon 2. listopada 2020, a što proizlazi iz čl. 5. i čl. 10. Ugovora, Troškovnika kao i e-maila SAFU-a od 30. rujna 2020. te iskaza JH i JHE.

42.3. Tužitelj je također naveo kako Ugovorom nije određen broj ZNS-ova niti je bilo određeno da mora izdavati račune na mjesečnoj razini jer po pravilima projekta iz kojeg se vršilo financiranje, računi su se izdavali na tromjesečnoj razini te da je zato, kada nije sklopljen Dodatak 2. kojim bi se produljio njegov angažman na Projektu, koji nije dovršen, izdao u ovom sporu utužene račune za daljnje tromjesečno razdoblje kako bi mu tuženik u cijelosti isplatio cijenu navedenu u Ugovoru. Ovaj sud skreće pažnju kako u Ugovoru ne stoji broj ZNS-ova, ali niti ne stoji da je potrebno cijeli iznos „konzumirati“ odnosno ne stoji da tužitelju i za kraći angažman (u konkretnom slučaju 18 mjeseci umjesto 35 mjeseci iz Ugovora) pripada cjelokupni iznos.

42.4. Iz svih iznesenih razloga ovaj sud drži kako je tužiteljev angažman trajao do 2. listopada 2020., da je relevantan obračun cijene prema mjesecima jer je nesporno tužitelj započeo rad 18. ožujka 2019., iako u Ugovoru stoji od 2. studenoga 2017. Zatim, trajanje Ugovora je usko povezano uz trajanje Projekta „Rekonstrukcija i dogradnja Opće bolnice Bjelovar-faza I.“ koji do 2. listopada 2020. nesporno nije završen, također ne može se zanemariti niti činjenica da je Troškovnikom cijena određena u mjesecima.

42.5. Zaključno, ovdje tužitelju ne pripada cjelokupna cijena navedena u Ugovoru te je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 106.500,00 kuna kao neosnovan.

42.6. Iz svih gore navedenih razloga sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice, Trg Hrv. branitelja 6, poslovni broj Ovrv-350/2022, UPP/OS-Ovrv-31/2022 od 3. ožujka 2022.

43. Sukladno navedenome, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

44. Imajući u vidu iznesene stavove vezano za prirodu pravnog odnosa parničnih stranaka (upravni ugovor) te stav da tužiteljev angažman treba gledati kroz prizmu mjeseci, ovaj sud drži kako je protutužbeni zahtjev također neosnovan.

45. Protutužitelj je zatražio isplatu iznosa od 17.904,31 eura / 134.900,00 kuna na ime stečenog bez osnove jer je njegovo računovodstvo utvrdilo kako je tužitelju temeljem Ugovora više plaćeno. Kada se od iznosa koji je nesporno plaćen tužitelju (390.500,00 kuna) oduzme suma od 255.600,00 kuna (14.200,00 kuna koliko po Troškovniku iznosi mjesečna cijena) pomnoženo sa 18 (brojem mjeseci za koje je tužitelj nesporno vršio uslugu tuženiku) toliko iznosi protutužbeni zahtjev tuženika.

45.1. Ovaj sud drži u vidu kako je isplata iznosa u pravnom odnosu nastalom iz postupka javne nabave kompleksan postupak te se sastoji od više stupnjeva kontrole, a kontrolu je provodio tuženik. Također, imajući u vidu kako su kod tuženika provedene dvije revizije čiji predmet su bili i računi koje je izdao tužitelj (a po kojima je nesporno izvršena isplata) te iste revizije nisu pronašle nepravilnosti, a također, isplata je vršena iz sredstava koja su odobrena na temelju drugog projekta koji po prirodi stvari je također podvrgnut opsežnim kontrolama, tako ovaj sud drži kako tuženik nema pravo na isplatu iznosa od 17.904,31 eura / 134.900,00 kuna na ime stečenog bez osnove.

45.2. Naime, tužitelj je izdavao račune, zatim podnosio ZNS-ove koje bi odobravao tuženik te bi se računi slali i SAFU-u pa bi uslijedila isplata.

45.3. Nadalje, obzirom da po prirodi upravnog ugovora, država je u autoritativnom (nadređenom) položaju u odnosu na svog ugovaratelja, isplatu većeg iznosa, a od strane tijela tuženika (njegovog računovodstva), ovaj sud tumači kao pogrešku tuženika.

45.4. Ovaj sud skreće pozornost strankama na odluku Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu GASHI protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. odlomak 40. u kojem je ESLJP iznio stav: „Sud smatra da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake pogreške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građanina.“

45.5. Ovaj stav ESLJP-a prihvaća i ovaj sud kod ocjenjivanja osnovanosti protutužbenog zahtjeva te zaključuje kako je eventualna isplata većeg iznosa pogreška državnog tijela (ovdje tuženika koji je ustanova čiji osnivač je Republika Hrvatska) te se ne može pozivati na vlastitu pogrešku kako bi ostvario pravo na povrat isplaćenih sredstva, a pogotovo jer je isplatu sam kontrolirao. Nadalje, iz spisa predmeta razvidno je kako ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes te ovdje tuženik koji je postupao tijekom cjelokupnog postupka javne nabave i sklapanja Ugovora iz nadređenog položaja ovdje tužitelju ne smije svoj (eventualni) propust kod isplate tužitelju ispravljati na štetu tužitelja i to unatoč tome što je ovaj sud zauzeo stav da je trajanje Ugovora za tužitelja i pravo na isplatu određeno u mjesecima.

46. Gore navedeno proizlazi i iz sadržaja čl. 313. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 120/16) i čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) te obzirom na sve gore navedeno, protutužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

47. Temeljem odredbe čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP-a, obzirom da su oba zahtjeva odbijena, i tužbeni i protutužbeni, ovaj sud smatra da je stranački uspjeh podjednak odnosno u podjednakim dijelovima te je oportuno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak pa je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

48. Radi svega gore navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 11. travnja 2025.

Sutkinja

Slavica Brekalo

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda.

Žalba se podnosi u tri primjerka.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.