Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-204/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika HT – Hrvatske telekomunikacije d.d., Savska cesta 32, Zagreb, OIB:81793146560, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz OD Zec i parteri d.o.o. iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe neopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 14. siječnja 2025.godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ive Zlatić, odvjetnice iz Karlovca, te zamjenika punomoćnika tuženika Mate Burazina, odvjetnika iz ZOU Josip Jankovići Mate Burazin iz Karlovca, po objavi 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.I. Utvrđuje se da ovrha provedena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika HT temeljem Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana Šaškora, broj Ovrv-263/2008 od 08.02.2008.g., za iznos od 1.775,49 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.02.2007.g na iznos od 515,92 kuna, kamatom od 22.03.2007.g. na iznos od 776,69 kuna, kamatom tekućom od 24.04.2007.g. na iznos od 351,77 kuna, kamatom tekućom od 23.05.2007.g. na iznos od 116,71 kuna i troškove ovrhe u iznosu od 475,80 kuna sa kamatom tekućom od 08.02.2008.g., nije dopuštena.

I.II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.721,06 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49 % godišnje odnosno u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 8 dana.

I.III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove prouzročene ovim postupkom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49 % godišnje odnosno u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 8 dana."

II. Tužitelj je dužan u roku 15 dana platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 475,39 eura i pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 do 114/22).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr-155/2022 od dana 16. ožujka 2022. godine odbijen njegov prijedlog (kao ovršenika), kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a da je Zaključkom upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 11. Ovršnog zakona. Obrazlaže da je rješenjem javnog bilježnika Stjepana Šaškor br. Ovrv-263/08 od 08.veljače 2008. naloženo njemu kao ovršeniku i ovdje dakle tužitelju da u roku 8 dana, od dana dostave id. rješenja o ovrsi, namiri ovrhovoditelju novčanu tražbinu u iznosu od 1.775,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos i troškovima postupka u iznosu od 475,80 kuna. Id. rješenja je postalo pravomoćno i ovršno dana 26.05. 2008., pa tvrdi da protiv njega kao ovršenika (i ovdje tužitelja) još od 2008. pa do 17.01.2022.godine nije nikada provedena ovrha. Napominje da je protiv ovog rješenja podnio, temeljem članka 210. Ovršnog zakona, prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava osporavajući osnov i visinu potraživanja ovrhovoditelja, kao i visinu troškova postupka, sve zbog činjenice zastare prava na prisilnu naplatu potraživanja tuženika temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-236/08 od 08.02. 2008. No, tuženik je kako tvrdi, zahtjev za naplatu tražbine iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavio Financijskoj agenciji tek 17.01.2022., dakle nakon 13 i po godina od pravomoćnosti id. Rješenja o ovrsi. Dakle, tuženik nije nikada od 08.veljače 2008. pokušao pokrenuti nikakav ovršni postupak protiv tužitelja, pa je po tužitelju sukladno zakonu nastupila zastara prava naplate potraživanja temeljem ovršne isprave zbog proteka roka od 10 godina. Nasuprot tome, FINA je zapljenom sredstava na njegovom računu kod PBZ d.d. obustavila iznose koje pobliže navodi u točki IV. tužbe, odnosno ukupni iznos od 5.721,06 kn, uz troškove izravne naplate, pa slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku, makar i zbog ogluhe donese presudu kao u odbijajućem dijelu izreke presude,

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Uvodno ističe da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu predstavlja Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Šaškora, posl. br. Ovrv-263/2008 od 8. 2. 2008. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 26.05.2008. godine, te nespornim potvrđuje navod tužitelja da tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, sve sukladno odredbama članka 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO). Međutim, tuženik iznosi da je tijek zastarnog roka od deset godina, računajući od dana pravomoćnosti cit. Rješenja o ovrsi, prekinut radnjom vjerovnika poduzetom radi ostvarenja tražbine u smislu odredbi članka 241. ZOO-a, te obrazlaže da prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a kada dođe do prekida zastare zastara počinje ponovno teći iznova, te se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Tuženik u tom smislu pojašnjava da je zahtjev za naplatu novčane tražbine iz Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-263/2008 dostavljen prvi puta Financijskoj agenciji dana 3. 10. 2011. godine, ali je Financijska agencija vratila osnovu istoga dana, uz obavijest da za tužitelja u jedinstvenom registru računa nema podataka o transakcijskim računima ni o računima novčanih sredstava građanina.

2.1. Tuženik nastavno ističe da novi zahtjev za naplatu novčane tražbine (iz Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-263/2008) podnio Financijskoj agenciji dana 14.08.2012.godine, te mu je i tada Financijska agencija istoga dana vratila osnovu jer za tužitelja i dalje u jedinstvenom registru računa nije bilo podataka o transakcijskim računima ni o računima novčanih sredstava građanina. Dakle, po tuženiku je tijek desetogodišnjeg zastarnog roka prekinut radnjom vjerovnika pred nadležnim tijelom (Financijskom agencijom) i počeo je ponovo teći slijedećeg dana od dana utvrđenja nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje. Slijedom toga, tuženik završno iznosi da je desetogodišnji zastarni rok počeo iznova teći dana 15.08.2012.godine, te do podnošenja novoga zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji dana 17.01.2022. godine nije protekao desetogodišnji zastarni rok, pa da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njegovog potraživanja prema tužitelju. Pri tom se poziva na odluku iz sudske prakse, konkretno na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-946/08 od 27. 10. 2010. godine u kojoj je zauzeto stajalište da se podnošenjem zadužnice na naplatu prekida zastara i ista za vrijeme naplate ne počinje iznova teći. Odnosno, ako naplata tražbine vjerovnika na taj način nije mogla biti ostvarena zbog nedostataka novčanih sredstava na računu, zastara počinje teći sljedećeg dana od dana utvrđenja nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatnih novčanih sredstava ovršenika. Stoga a kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i obvezati ga da njemu - tuženiku naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Rješenje i Zaključak ovog suda od 16.03.2022., u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i rješenje o ovrsi br. Ovrv-39755/09 javnog bilježnika Stjepana Šaškor od 08.veljače 2008., u zahtjev za naplatu od 14.01. 2022. upućen Fina-i na listu 13-14 spisa, u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 21.01.2022., u Očevidnik izvršenja osnove za plaćanje na listu 15-16 spisa, u podatke u Ostale isplate na listu 17 – 22 spisa, u podnesak tužitelja s nalogom o uplati sudske pristojbe na listu 23 i 24 spisa, u podnesak tuženika na listu 4o i 41 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga je pročitao odgovor na tužbu tuženika s prilozima u privitku i to Obavijestima o vraćanju osnove za plaćanje, dopisom ovrhovoditelja t.j. tuženika Hrvatskog telekoma d.d. od 13.08.2012. upućenim Fina-i i odlukom iz sudske prakse br. Rev-946/08-2 od 27.10.2010., sve na listu 27-37 spisa, nadalje pročitao je podnesak FINA-e od 22.05.2024., podnesak tužitelja od 20.05.2024.,

4. U predmetu postupka prvenstveno je sporno je li nastupila zastara za potraživanje koje je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja predložio prisilno naplatiti od tužitelja kao ovršenika, te je li zbog toga nedopuštena ovrha provedena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika Hrvatskog telekoma d.d. temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika broj broj Ovrv-263/2008 od 08.veljače 2008.godine (prijenosom zaplijenjenog,) iznosa od 1.775,49 kn i svakog daljnjeg pojedinog iznosa, uz tijek zakonske zatezne kamate, kako već pobliže navodi u točki I. tužbenoga zahtjeva u tužbi, odnosno kako je navedeno u točki I. odbijajućeg dijela izreke ove presude. Posljedično tome, sporno je treba li tuženiku isplatiti zaplijenjene iznose, koji bi apropo sada glasili u eurima kao službenoj valuti Republike Hrvatske od 01.siječnja 2023.godine, ali je to tužitelj propustio precizirati do kraja postupka. No, i bez takvog postupanja bilo je moguće donijeti odluku jer je u postupku prvenstveno valjalo utvrditi je li osnovano predlaganje tužitelja da se provedena ovrha utvrdi nedopuštenom i udovolji daljnjem potraživanju za isplatom ukupnog iznosa od 5.721,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka uz zakonsku zateznu kamatu, kako je to tužitelj predlagao u točki II. i III. tužbenog zahtjeva u tužbi.

5. S jedne strane tuženik u odgovoru na tužbu osporava da bi nastupila zastara za navedeno potraživanje i tvrdi da tuženik do 17.siječnja 2022. nije pokrenuo nikakav ovršni postupak, te se poziva na odluku Vrhovnog suda u Republike Hrvatske br. Rev-946/08 od 27.10.2010.godine i predlaže dakle odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, dok tužitelj tvrdi da je predmetna ovrha nedopuštena jer je nastupila zastara za cjelokupno potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja i da mu tuženik treba vratiti zaplijenjeni iznos od 5.721,06 s kamatama i troškovima postupka.

6. Uvidom u ovršnu ispravu priloženu uz tužbu utvrđuje se da je javni bilježnik Stjepan Šaškor dana 08.02.2008. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-263/08, kojim je naloženo ovršeniku i tužitelju u ovom predmetu, da u roku 8 dana od dostave id. rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelja a u ovom postupku tuženika, zajedno s odmjerenim troškovima. Ovrha je određena radi prisilne naplate tražbina ovrhovoditelja t.j. tuženika, te su odmjereni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 475,80 kn. Id. ovršna isprava je izdana na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, dakle u ovom predmetu tuženika, kojom je od tužitelja zatraženo da mu isplati ukupni iznos od 1.775,49 kn i troškove ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene naknade navedene u točki I. id. ovršnog prijedloga (listu 10-13 spisa) od dospijeća do isplate, uz troškove ovršnog postupka. Id. rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 26.05.2008., te je isto nesporno dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji dana 17.01. 2022. Tog je dana Financijska agencija zaprimila zahtjev tuženika radi provođenja ovrhe na cjelokupnoj imovini koja pripada ovršeniku i tužitelju iz ovog predmeta, o čemu prileži daljnji dokaz na listu 13 - 14 spisa, koji je tuženik priložio uz tužbu. Sporno je međutim je li tada Financijska agencija prvi puta postupala po zahtjevu za naplatu novčane tražbine iz cit. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-263/08 izdanog od javnog bilježnika Stjepana Šaškor koje je postalo pravomoćno i ovršno 26.05. 2008., ili je već ranije postupala po zahtjevu za izravnu naplatu.

7. Tuženik naime tvrdi i uz odgovor na tužbu pridonosi Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje kojoj je Financijska agencija izvijestila da mu „Na osnovi čl. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima“ vraća rješenje o ovrsi broj Ovrv-263/08 iz razloga što „za upis OIB u Jedinstvenom registru računa nema podataka o transakcijskim računima niti o računima novčanih sredstava građanina", kako je sadržano u Obavijesti upućenoj ovrhovoditelju od 03.listopada 2011. na listu 32 spisa. Odnosno, ista ovrhovoditelja i tuženika u ovom predmetu izvješćuje o nemogućnosti provedbe ovrhe radi naplate njegove novčane tražbine.

8. No, tuženik uz odgovor na tužbu pridonosi i drugi podnesak upućen Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, osnovom pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-263/2008, koji je Financijskoj agenciji, Regionalni centar Osijek, podnesen 13.kolovoza 2012. Prema žigu Fina-e razvidno je da je takav podnesak zaprimljen u FINA-i dan kasnije t.j. 14.kolovoza 2012. a kojim je tuženik evidentno po drugi puta zatražio "provesti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, osim na novčanim sredstvima i računima izuzetim od ovrhe zakonom". Potonje je vidljivo iz dokaza sadržanog na listu 33 spisa, koji je doduše donesen u vidu preslike, ali mu takva okolnost po ocijeni suda ne oduzima vjerodostojnost, tim više što tužitelj nije osporavao takav dokaz ni predlagao da tuženik pridonese izvornik id. dokaza. Naprotiv, tuženik je samo upirao na navode iz očitovanja Financijske agencije, koje je štoviše pribavljeno na prijedlog tužitelja (u ovom predmetu pismeno suda od 14.svibnja 2024. i odgovor Fina-e od 22.svibnja 2024.), te tvrdio kako iz „Dopisa FINE od 21.05.2024.godine … proizlazi da tužitelj JG, kao ovršenik u ovršnom predmetu Ovrv-236/2008 nema zaprimljenu niti evidentiranu osnovu Ovrv-236/2008 u očevidniku, pa (je) iz toga razloga nastupila zastara naplate potraživanja tuženika temeljem Rješenja o ovrsi Ovrv-263/2008 budući je prijedlog za ovrhu tuženika podnesen 08.01.2008. godine, a nikada nije dostavljen FINI na provedbu, list 47 spisa.

9. Međutim, sam upit postavljen je FINA-i tek 2024. godine, te bi iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje br. Ovrv-263/2008 koja je FINA-i podnesena 17.01.2022. (list 15 spisa), proizlazilo da je FINA istu obvezu uvrstila u Očevidnik „neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate“ (list 16 spisa), s time je na takvom dokazu zabilježeno da je id. „ … dokument pravovaljan … bez pečata i potpisa“. Potom iz Očevidnika na listu 16 spisa, a i daljnjih podataka o isplatama na listu 18- 22 spisa proizlazi da se predmetna obveza mogla izvršiti tek sada po posljednjem zahtjevu za izravnu isplatu dužne obveze od tužitelja kao ovršenika, a po ovršnoj ispravi tuženika kao ovrhovoditelja i u korist tuženika kao ovrhovoditelja. Osim toga, nije jasno zašto je tužitelj po punomoćnici predlagao zatražiti od FINA-e podatak o postupanju u predmetu Ovrv-236/2008, umjesto u predmetu Ovrv-263/2008.

10. Kod ovako utvrđenih činjenica razvidno je da je prvo podnošenje zahtjeva tuženika za izravnu naplatu potraživanja od tužitelja bilo već nakon što je donesena ovršna isprava - rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Šaškor br. Ovrv-263/08 od 08.02.2008., odnosno s određenim odmakom vremena po donošenju, ali je ista naplata ostala bezuspješna, o čemu svjedoči Obavijest Financijske agencije o vraćanju osnove za plaćanje od 3.10.2011. kao na listu 32 spisa. Potom je evidentno ponovno podnesen zahtjev za naplatu id. potraživanja kao na listu 33 spisa, koji je u Fina-i zaprimljen 14.08. 2012.g., te je posljednji put Financijskoj agenciji upućen Zahtjev za naplatu tražbine iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dana 17.01.2022., pa iz takvog slijeda postupanja ne proizlazi niti s može uvažiti tvrdnja tužitelja da je protekao rok od 10 godina u kojem je nastupila zastara za predmetno potraživanje tuženika.

11. Naime, svakom daljnjom radnjom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, a u cilju prisilne naplate potraživanja po predmetnom rješenju o ovrsi, došlo je do prekida zastare i zastarni rok je počeo iznova teći. uU svezi prekida zastare sukladno proizlazi iz stava Vrhovnog suda RH, koji je u presudi Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. razmatrajući navedeno pitanje, naveo da u situaciji kada je ovršni postupak obustavljen (a što bi drži se značilo i kada je postupak izravne naplate ostao bezuspješan) zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na koje ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći. Nastavno tome, za utvrditi je da je osnovana tvrdnja tuženika kako je došlo do prekida zastare jer je opisanim postupanjem i poduzetim radnjama u 2011. i 2012.godini zastarni rok počeo ponovno teći, pa dakle nije nastupila zastara za provedenu ovrhu u predmetu br. Ovrv-263/08.

12. Odredbom čl. 233. stavak 1 ZOO-a iz 2005., ranije čl. 379. st. 1. ZOO-a koji je vrijedio do ZOO-a 2005., propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnoga organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i za ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

13. Id. članak 233. u stavku 2. ZOO-a propisao je također da sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja, a povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, kako je to određeno člankom 226., ranije čl. 372. ZOO-a.

14. Nadalje, člankom 241., ranije čl. 388. ZOO-a propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

15. Nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245., ranije 392. st. 1. ZOO). Kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili osiguranja, zastarijevanje počinje teći iznova kad je predmet okončan ili svršen na neki drugi način (st. 5., u vezi sa st. 3. istog čl. ZOO).

16. Prema čl. 245., ranije 392. st. 6. ZOO-a, zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

17. Slijedom citiranih odredbi, a kako je ovrha određena temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, primjenjuje se u odnosu na glavnicu duga i utvrđene troškove postupka tim rješenjem rok zastare od deset godina, u skladu s čl. 233. st. 1. ZOO-a.

18. Slijedom navedenog, a budući je predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškor od 08. veljače 2008. godine, poslovni broj Ovrv-263/08 postalo pravomoćno i ovršno dana 26. svibnja 2008. godine, te je Financijska agencija još 2011. godine vratila id. osnovu za plaćanje „jer nije bilo podataka o transakcijskim računima i računima novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika s kojih bi se tuženik kao ovrhovoditelj mogao namiriti, a potom je provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika zatražena i u kolovozu 2012. (prema dokazu na listu 33 spisa), prekinut je tijek zastarnog roka te je zastarni rok od 10 godina počeo ponovno teći. Nakon toga je ponovni zahtjev za izravnu naplatu podnesen FINA-i dana 17. siječnja 2022. godine, pa po ocjeni suda nije nastupila zastara u odnosu na predmetno potraživanje utvrđeno pravomoćnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šiškor od 08. veljače 2008. godine, poslovni broj Ovrv-263/08, pa tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Stoga je donesena je odluka kao u točki I. izreke

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni tuženiku prema Troškovniku na listu 52 spisa predanom na završnom ročištu, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu od 14.01.2025., za obje radnje iznos od po 150,00 eur. Za zastupanje na prvom i pripremnom ročištu od 14.05.2024. priznat je 50%-tni iznos naknade, te je tuženiku za navedene radnje ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 375,00 eur-a odnosno u iznosu od 468,75 eur-a računajući pripadajući PDV. Tom trošku je pridodan materijalni trošak od 6,64, eur, pa je tuženiku sveukupno priznat trošak postupka u iznosu od 475,39 eura s kamatom kako ju je naznačio u priloženom Troškovniku predanom za zaključnom ročištu od 15.siječnja 2025.godine. Nije mu priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu (26,50 eur), jer ista obveza tereti tužitelja, a ne tuženika.

U Karlovcu 11. travnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu.

2. Tuženiku po pun. OD Zec i parteri d.o.o. iz Osijeka.